[Anonimno]

BOLEST NESLAGANJA I.DIO

AUTOR: Šejh Taha Džabir El-‘Alvani

Današnji muslimanski svijet muče mnogobrojne bolesti koje su se raširile u skoro svaki aspekt njegovog bića. Moralna obamrlost i intelektualna paraliza, razaranje iznutra, podjarmljenost izvana, odsutnost pravde i poštenog poslovanja, eksploatacija i korupcija, krajnost neznanja i bolesti, siromaštvo i propast, ovisnost i nesigurnost, neslaganje i krvavi razdori – lista je duga i bolna.

Broj i važnost ovih tegoba je sposoban da zbriše čitave nacije i skupine ljudi sa lica zemlje, čak i onih obdarenih bogatstvom i prirodnim izvorima.

Pritisnuti ovakvim katastrofalnim mukama. Za čuđenje je kako je, u stvari, univerzalna zajednica vjernika – muslimanski Ummet – preživjela. Da je ovaj Ummet posteđen i da nastavlja da postoji do danas, može se protumačiti činjenicom da još čuva zaostavštinu Kur'ana netaknutu, kao i primjer posljednjeg Allahovog (Božijeg) Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Također, to može biti i činjenica da još postoje neki elementi pravednosti u ovoj zajednici koji nastavljaju da ovise o Allahu, dželle šanuhu, i iskreno traže Njegovu uputu i oprost. Ovo možemo zaključiti iz kur'anskog ajeta koji kaže da Allah, dželle šanuhu, nije izabrao da kazni čak ni nevjernike, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio među njima i jer postoji mogućnost da se mogu pokajati.[1]

Diskutabilno, najopasnija bolest koja danas pogađa muslimanski Ummet je bolest neslaganja i razmimoilaženja u mišljenju. Ova je bolest postala sveprožimajuća i pogađa svaki kraj, grad i društvo. Njezin užasni uticaj se probio u ideje i vjerovanja, moralnost i ponašanje i načine govora i komuniciranja. Pogodio je i kratkotrajne i dugotrajne ciljeve i svrhe. Kao mračni duh, ona konačno umotava ljudske duše. Ona truje atmosferu i ostavlja srca sterilna i opustošena. Mnogi ljudi su ostavljeni prepirući se jedni s drugima, i dobija se utisak da sva islamska učenja, naredbe i zabrane su na raspolaganju Ummetu samo da bi poticali ljude na neslogu i učinili ih bučnim u teškim sukobima.

Ovo je trend koji je u potpunoj suprotnosti sa učenjima Kur'ana i Sunneta.[2]

Nakon naglašavanja ogromne dužnosti u afirmiranju Allahove (Božije) jednoće (tewhid), i Kur'an i Sunnet naglašavaju jednu stvar iznad ostalih – jedinstvo muslimanskog Ummeta. Njihov je objekat da lijeće i izbave Ummet od bilo kakvog neslaganja koje remeti mir i sklad u muslimanskim odnosima i uništava bratstvo vjernika. Može također, biti tačno reći da nakon gnusanja od pridruživanja drugih u obožavanju Allaha, dželle šanuhu, ništa nije više proturjećno učenjima Islama nego nesloga u muslimanskoj zajednici.

Naredbe Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, su čiste u pozivu za jedinstvom i solidarnošću muslimana, izmirenju njihovih srca, i usmjeravanju njihovih napora ka jednom cilju.

Pošto muslimani imaju čistu vjeru u obožavanju Jedinog Allaha (Boga), pošto su njihov Poslanik, njihova objava, njihov smjer u kojem se okreću u namazu i priznati razlozi za njihovo postojanje jedni te isti, iz toga mora slijediti da i oni trebaju biti ujedinjeni u zajedničkoj težnji: “Ova vaša vjera”, kaže Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu:

إِنَّ هَٰذِهِ أُمَّتُكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَأَنَا رَبُّكُمْ فَاعْبُدُونِ

“jedina je prava vjera, a Ja sam vas Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!” (El-Enbija:92)

Suprotno ovome, muslimani su, nažalost, zaboravili beskompromisno vjerovanje i obožavanje Allaha i napustili poziv ka ujedinjavanju snaga jednih s drugima.

Mi trebamo biti potpuno svjesni opasnosti ovakvih situacija i učiniti iskrene pokušaje da se suočimo sa korijenima krize muslimanskog nejedinstva. Da počnemo sa ovim, moramo povratiti “dimenziju vjere” u srcima muslimana. Ova dimenzija je skoro prestala da bude primarni činilac u reguliranju muslimanskih odnosa. To je rezultat iskrivljenog shvatanja Islama, štetnih praksi i pritisaka nametanja od strane neislamskih društava. Obnova vjerske dimenzije i pravilnog shvatanja Islama, su jedine prave garancije za popravljanje naših odnosa, oslobađanja od razlika i otklanjanje svih tragova zlobe iz naših srca. Kako ugodno i kako oduševljavajuće bi to bilo! Ispravno znanje i razumijevanje Islama bi nas usmjerilo na vlastito ocjenjivanje različitih kategorija akcija; šta je preporučljivo ili dozvoljeno, šta je obavezno ili neizostavno, i tako dalje. Bili bismo sposobni da pred sobom imamo više ciljeve naše borbe i budemo oprezni od konstantnog natezanja jednih s drugima kroz svađe i neslaganja.

Mi smo nesumnjivo izgubili vlastiti pogled za moralne imperative i stoga smo postali plijen unutarnjoj razjedinjenosti i krvavim razdorima. To je naslijeđe onoga sto Kur'an zove “uska i stisnuta egzistencija” i “životni promašaj.” Mi smo završili u impotenciji i uništenju. Takvo je, uistinu, Allahovo upozorenje:

وَلَا تَنَازَعُوا فَتَفْشَلُوا وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ

“I ne prepirite se, da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal:46)

Kur'an nam navodi historiju sljedbenika ranijih poslanika kako bismo izvukli lekcije i upozorenja iz njih. Ona jasno pokazuje kako se narod uspinje, kako se civilizacije grade, kako cvatu. Ona nam pokazuje, također, kako i propadaju. Mi smo upozoreni da su pad i slom direktne posljedice nejedinstva i bolesti neslaganja i sklizavanja u usko frakcionaštvo:

وَلَا تَكُونُوا مِنَ الْمُشْرِكِينَ

“I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, (Er-Rum:31)

مِنَ الَّذِينَ فَرَّقُوا دِينَهُمْ وَكَانُوا شِيَعًا ۖ كُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَيْهِمْ فَرِحُونَ

od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim sto ispovjeda.” (Er-Rum:32)

Svađe koje vode podjeli i nejedinstvu su slične odbijanju upute Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i otuđivanju od njega. Allah, dželle šanuhu su obraća svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u pogledu “onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili” i kaže:

إِنَّ الَّذِينَ فَرَّقُوا دِينَهُمْ وَكَانُوا شِيَعًا لَسْتَ مِنْهُمْ فِي شَيْءٍ

“Tebe se nista ne ticu oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili.” (El-En’am:159)

Ovaj ajet izražava osudu svih sektaštava koji izrastaju iz ljudske netolerantnosti, uzajamno isključivih tvrdnji o bivanju “jedinih pravih eksponenata” uzvišenih učenja.

Ovaj ajet je primjenjljiv na sljedbenike objave koja je prethodila Kur'anu. Njihov problem nije bio u tome da su imali malo znanja ili da je njihovo znanje zavodilo na pogrešan put; njihov je problem bio da su koristili znanje da bi počinili nepravdu i posijali uzajamni antagonizam:

وَمَا اخْتَلَفَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ إِلَّا مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَهُمُ الْعِلْمُ بَغْيًا بَيْنَهُمْ

“A podvojili su se oni kojima je data knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti.” (Ali-Imran:19)

U svjetlu ovog ajeta možemo upitati da li su muslimani pravi čuvari posljednje autentične Božije objave i istinskog znanja i uputstva koje ona sadrži, ili su sljedbenici slabosti sljedbenika prethodnih objava, njihovih težnji za međusobnom zavišću i mržnjom, i drugih pojava destruktivnog ponašanja kojeg su uspostavili.

Neslaganje, uzajamna zavist i religiozni rascjep su stoga bili činitelji koji su direktno doprinijeli nedjelima židova i kršćana u predkur'anska vremena i zamjeni njihovih religija. Njihova historija je jasna i trajna lekcija za one koji čuvaju zaostavštinu autentične objave (Kur'an) i Muhammedovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poslanstva.

Ova je činjenica još jača ako se shvati da više nema zamjene ili abrogaciji Kur'ana. U jednom smislu ova činjenica daje neki optimizam da su bolesti kojima je muslimanski Ummet pogođen pri kraju. One mogu, ili nastaviti truhliti u Ummetu koji ustrajava u malaksalosti ili biti izliječene. Ovo je ishod za kojim mnogi čeznu. Ako se to dogodi unutarnja razjedinjenost će prestati i Ummet će biti ponovo na pravom putu, zdrav i pun života. Ovo su mogućnosti koje završna Allahova objava pruža, i ovo su odgovornosti i izazovi koji su stavljeni pred muslimanski Ummet.

Kako postici ovaj ishod? Trebamo prvo prepoznati da postoje prirodne razlike u načinu

kako različiti ljudi gledaju stvari i vode svoje poslove. U svakoj individui postoji urođena jedinstvenost koja u velikoj mjeri doprinosi različitosti koja je neophodna za gradnju ljudskog društva. Bilo bi nemoguće uspostaviti društvene odnose među ljudima koji su nalik jedan na drugoga i koji imaju iste kapacitete. Tada ne bi bilo prostora za interakciju, davanje i poboljšanje. Razlike u nadarenosti i umijeću potiću iz razlika u individualnim, mentalnim i funkcionalnim vjestinama. Kada se ove prirodne i potrebne razlike kombiniraju, one tvore ljudski boljitak. U svemu ovome mi vidimo manifestaciju Allahove moći i mudrosti.

Ako razlike u mišljenjima operiraju u zdravom okružju, one mogu obogatiti muslimansku misao i stimulirati intelektualni razvoj. One mogu pomoći proširenju perspektiva i učiniti da gledamo na probleme i pitanja u njihovom širem i dubljem okviru i uz veću preciznost i temeljitost. Nažalost, sa propadajućim Ummetom to nije slučaj. Sve pozitivne prednosti koje mogu proizići iz zdravih različitosti su dale put hroničnim bolestima i smrtonosnom otrovu neslaganja koje slabi i urušava naše duhove i stavlja nas na samouništavajući put. Situacija je dosegla takvo stanje da se neki od onih koji drže različite pozicije, u stvari, angažiraju na fizičkom uništenju oponenata dok drugi gledaju na neprijatelje Islama kao bliže njima, nego svoju braću muslimane koji imaju ista osnovna vjerovanja. Skorašnja i ranija islamska historija je svjedok mnogih tužnih i bolnih prizora kad su ogromna energija i izvori Ummeta hranili i nastavili da hrane požar neslaganja, sukoba, i građanskog rata, koji samo nastoji da se pojačava svakog dana.
OBRADA: “EsSUNNE”

[Anonimno]

Dobra tema brate Halide muslimansko nejedinstvo je bolna stvarnost Ummeta Poslanika alejhi salatu ve selam današnje vrijeme…problem je u tome što mnogi pojedinci na forumu malkice drugačije zamišljaju to muslimansko bratstvo, slogu i jedinstvo a to je otprilike “ako si moj istomišljenik onda si mi brat, dobar musliman i sljedbenik istine” a ako ne nisi na mom “menhedžu” onda si sigurno jedan od pripadnika frakcija koje će po riječima Allahovog Poslanika alejhi salatu ve selam biti u Vatri i potežem na tebe naoštrenu sablju tekfira, koja je uvijek tu na dohvat ruke…

[Anonimno]

Jaseer 2012 post=2394 wrote: Dobra tema brate Halide muslimansko nejedinstvo je bolna stvarnost Ummeta Poslanika alejhi salatu ve selam današnje vrijeme…problem je u tome što mnogi pojedinci na forumu malkice drugačije zamišljaju to muslimansko bratstvo, slogu i jedinstvo a to je otprilike “ako si moj istomišljenik onda si mi brat, dobar musliman i sljedbenik istine” a ako ne nisi na mom “menhedžu” onda si sigurno jedan od pripadnika frakcija koje će po riječima Allahovog Poslanika alejhi salatu ve selam biti u Vatri i potežem na tebe naoštrenu sablju tekfira, koja je uvijek tu na dohvat ruke…

Neki potežu sablju tekfira kad treba ali i u situacijama koje nisu kristalno jasne, tj. kada ne treba, dok drugi opet, čuvaju svoje sablje tekfira u koricama i nikada ih ne potežu, pa čak i kada je to nužno potrebno. Prema stavu učenjaka ehli sunneta, drugi su MNOOOOGO gori od prvih, jer tekfir muslimana iz ljubomore prema Allahovoj vjeri je veliki grijeh, dok NETEKFIR mušrika u mnogim slučajevima čovjeka izvodi iz vjere (primjera radi, čovjek koji kaže da kršćani i židovi nisu nevjernici, ovakav je kafir jer Allaha utjeruje u laž, Koji je na više mjesta rekao da su židovi i kršćani kafiri).

Prema tome, nekima je mnogo pametnije da smire svoje strasti i da se naoružaju strpljenjem i razumijevanjem, i da ne odapinju svoje strijele na braću koja su isukala svoje sablje tekfira, jer ako pogledaš realno na stanje ummeta danas, vidjet ćeš da se na TEKFIR oslanja suština džihada danas. Pogledaj stanje muslimana u Somaliji, na Kavkazu, u Afganistanu, Pakistanu, Iraku… zar tamo mudžahidi ne vojuju bitke protiv ljudi koji klanjaju i poste!??? Da ih mudžahidi nisu protekfirili ne bi smjeli napadati ih, zar ne? Zato ćeš vidjeti da je propis tekfira izuzetno, izuzetno bitan, zapravo on je polazišna tačka džihada, kako današnjeg tako i od prvih generacija muslimana (Ebu Bekr je vodio džihad protiv ljudi koji su klanjali, postili, išli na hadž, ali su odbili davanje zekata).

Prema tome, dizanje prašine oko propisa tekfira i njegovo spominjanje u negativnoj konotaciji je grijeh i omalovažavanje Allahovog propisa. Upravo zbog ovakve propagande raznoraznih “islamista” uvriježilo se mišljenje među narodom da je tekfir nešto što Allah zabranjuje, a upravo je obrnuto.

Zato, braćo, ne budite svjeno branioci varalicama!

[Anonimno]

إِنَّ هَٰذِهِ أُمَّتُكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَأَنَا رَبُّكُمْ فَاعْبُدُونِ

“jedina je prava vjera, a Ja sam vas Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!” (El-Enbija:92)

Ina hadhihi umatikum umatun vahida znaci “ovaj vas ummet je jedan ummet” a ne jedina je prava vjera.

Selam od brata.

[Autor]

Postovi