[Anonimno]

Časopis Saff nekad nezaobilazno glasilo za sve islamske praktičare u BiH iz godine u godinu sve više mijenja svoje stavove i postaje glasnogovornik raznih zabludjelih pravaca i ideja koje se šire među muslimanskim masama.
U svom najnovijem izdanju otiši su tako daleko da su krenuli sa promocijom “islamske demokratije” i stavova ljudi koji su perjanica modernizma u muslimanskom svijetu (sjećam se da su nekada pisali upravo protiv tih pojedinica čije ideje sada prezentitaju svojim čitaocima)

Građani islamske države su Božiji namjesnici
na Zemlji, a vlastodršci su samo njihovi zastupnici i zastupnici
Abdulvaris Ribo

2. Kompatibilnost demokratije i
islamskog političkog sistema

Jedno od krucijalnih pitanja, kada govorimo o političkim pravima u islamu, je svakako pitanje kompatibilnosti islamskog političkog sistema sa demokratskim principima.
Činjenica je da danas u muslimanskim društvima još uvijek dominira antidemokratsko raspoloženje. Još uvijek u krugovima islamskih organizacija i pokreta vlada mišljenje da je demokratija širk (politeizam) i kufr(nevjerstvo).
Prvi razlog takvog gledišta je, prije svega, krivo poimanje suštine demokratije i njenih principa. Muslimani danas odbacuju demokratiju zbog toga što vjeruju da se njeno osnovno načelo “vladavina naroda” kosi sa islamskim shvatanjem vlasti gdje suverenitet pripada samo Bogu.( pa zar se ne kosi???)

Drugi razlog ovakvog stava spram demokratije je i to što se muslimanski svijet sa demokratijom prvi put susreo u okolnostima kolonijalističke vlasti i dominacije, koja je, zajedno sa demokratijom, shvaćena kao neprijatelj muslimanske tradicije i struktura moći.
Naći ćemo da neki muslimanski autori i mislioci smatraju da je neispravno i pogrešno neislamske termine poput demokratije, socijalizma i drugih, primjenjivati na islamsku ideologiju. (ja mislio tako mi Allaha Svemogućeg da mi znanje uzimamo od priznate i poštovane uleme a ne nekih filozofa i kvazimislioca)

Tako Muhammed Asad u svojoj knjizi Principi islamske države i vlasti kaže:
“Ukratko, krajnje je pogrešno i zavaravajuće neislamske termine primjenjivati na islamske koncepte i institucije. Ideologija islama posjeduje društvenu orijentaciju koja je svojstvena samo njoj i koja se, u mnogim pogledima, razlikuje od one na savremenom Zapadu; nju je moguće uspješno interpretirati samo unutar njezina vlastitog konteksta i njezine vlastite teritorije.Građani islamske države su Božiji namjesnici, a vlastodršci su samo njihov zastupnici i zastupnici.
Bilo kakvo odvajanje od ovog principa neminovno vodi u opskurno zaključivanje o islamskom zakonodavstvu u pogledu mnogih gorućih pitanja našega vremena.”

Veliki broj savremenih autora i islamskih autoriteta smatra da je većina demokratskih principa kompatibilna sa islamom. Oni ističu da nije bitno ime i naziv, nego ono što čini suštinu demokratije, a to je: predstavnič-ka vlast radi kontrole onih koji vladaju, putem mehanizma kao što su raspodjela vlasti,obavezno dogovaranje i povremeni reizbori.
Ništa od ovoga, kako kažu, ne isključuje prihvatanje Allaha jedinog kao suverena, niti vladavinu Šerijata. ( ovakvim rečenicama se od muslimana prave ovce!!! )

Muhammed Asad, kao utemeljivač ideje o islamskoj demokratiji, nije ostao bez podrške i istomišljenika. U tome su ga podržali mnogi savremeni islamski mislioci i autoriteti, kao što su Fathi Osman, Hasan et-Turabi, Rašid el-Ganuši, koji su snažno zagovarali pluralistički i demokratski islam.

Kratka biografija o Muhammed Assadu

Muhammed Asad (preth. Leopold Wise) je jedan od najpoznatijih konvertita na Islam u ovom stoljecu. Rodjen u Poljskoj 02.07.1980 (tada u sastavu Habzburske monarhije) od oba roditelja Jevreja. Leopold Wise ce preci na islam na Arapskom poluotoku 1926.godine nakon posjete Palestini. Radeci kao novinar za jedan bečki list, a na poziv svog dajdze, ranih dvadesetih je posjetio Palestinu, tamo se upoznao i odbio ideju cionizma i Izraela protiv koje je pisao do kraja zivota.

Svoj duhovni put u islam prof. Asad je slikovito opisao u jednom od najcitanijih savremenih islamskih djela, Put u Mekku (objavljeno 1953).

Asad je bio osobni prijatelj osnivaca Saudijske Arabije, kralja ‘Abdulaziza, i kasnije njegovih sinova.

Asad se interesovao za islamske interese posvuda. Ranih tridesetih godina je tajno posjetio Libiju i pridruzio se Omer Muhtaru u džihadu protiv Italijana. Nakon toga odlazi u Indiju gdje upoznaje Muhammad Iqbala i s njim uspostavlja izuzetno bliske veze koje ce potrajati do Iqbalove smrti. Iqbal je i odgovorio od namjere da ide u Turkestan govoreci mu da je prece da pomogne u izgradnji Pakistana. Tako je i ostao u Indiji . Tamo ga Englezi zatvaraju kao gradjanina neprijateljske drzave (Austrije), dok mu roditelji u isto vrijeme umiru u Hitlerovim logorima.
Zenio se tri puta. Prva mu je zena (Elza) umrla ubrzo nakon prelaska na islam. Druga je bila Arapkinja, s kojom je dobio i jedino mu dijete, sina Talala. Nakon sto se rastavio s drugom zenom u Njujorku se ozenio Paulom Hamidom. Da bi ocuvao intelektualnu nezavisnost odlazi u Tandzu (Magrib), zatim Portugal, i konacno Spaniju .Umro je 9.02.1992, u Granada je gdje je ukupan na lokalnommuslimanskom groblju.

[Autor]

Postovi