[Anonimno]

Imam Ibnul-Qajjim je među znakovima čovjekove ljubavi prema Allahu spomenuo i čuvanje pogleda od harama. On navodi: „Džerir ibn Abdullah, r.a., je rekao: ’Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da oborim pogled.’”1

Zatim pojašnjava: „Iznenadni pogled jeste onaj pogled koji se desi bez namjere onoga koji gleda i bez želje u srcu za tim, i to je pogled za koji se neće odgovarati. Ako drugi put namjeno pogleda, bit će griješan. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je naredio zbog toga Džeriru da prilikom iznenadnog pogleda odmah obori pogled i da nastavlja gledati, jer je nastavljanje gledanja poput ponavljanja pogleda.” (Ibnul-Qajjim) 2

Imam Ibnul-Qajjim je među znakovima čovjekove ljubavi prema Allahu spomenuo i čuvanje pogleda od harama. On navodi: „Džerir ibn Abdullah, r.a., je rekao: ’Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da oborim pogled.’“1

Zatim pojašnjava: „Iznenadni pogled jeste onaj pogled koji se desi bez namjere onoga koji gleda i bez želje u srcu za tim, i to je pogled za koji se neće odgovarati. Ako drugi put namjeno pogleda, bit će griješan. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je naredio zbog toga Džeriru da prilikom iznenadnog pogleda odmah obori pogled i da nastavlja gledati, jer je nastavljanje gledanja poput ponavljanja pogleda.“ (Ibnul-Qajjim) 2

„Zar nisi znao da nema ništa pogubnije za čovjeka od njegovog oka i jezika? Većina onih koji su propali, propali su zbog njih, i oni su uzrok većini stradanja. Tako ti Allaha, koliko puta su čovjeka doveli na rub propasti i uništenja? Ko želi živjeti sretnim i pohvalnim životom neka obara svoj pogled i neka čuva svoj jezik – to će ga sačuvati od štete skrivene u haram pogledu i pretjeranom govoru. Istinoljubivi, sallallahu ‘alejhi we sellem, nas je obavijestio da oči čine nemoral gledajući (…) Zar nisi čuo jednog pametnog čovjeka kako kaže: ’Ko pusti pogled da slobodno luta umorit će srce. Ko bude uporno gledao u haram, njegova će tuga dugo potrajati, uzalud će traćiti vrijeme i oči će mu se orositi suzama.’ (…) Pjesnik je rekao:

تمتعتما يا مقلتي بنظرة … وأوردتما قلبي أمر الموارد

أعيني كفا عن فؤادي فإنه … من الظلم سعى اثنين في قتل واحد

O oči, uživale ste u gledanju i moje srce na rub propasti dovele

Prestanite mučiti mi srce, jer sramota je za dva oka jedno srce napasti.“3

Koristi spuštanja pogleda:

„U spuštanju pogleda ima nekoliko koristi:

Prva: Čuvanje srca od boli i tuge, jer ko slobodno pusti pogled njegova će tuga potrajati. Najštetnija stvar za srce je slobodno puštanje pogleda, jer će ugledati nešto za čim će puno čeznuti i bez čega se ne može strpiti, ali to ne može imati. To je vrhunac njegove boli i patnje. (…) Pogled u čovjekovom srcu ima isti učinak kao i strijela koja izleti iz luka. Ako ga ne ubije, rani ga. Pogled je poput žeravice koja se baci u suhu travu, pa ako je ne spali cijelu, spali jedan njen dio. (…) Onaj koji gleda svojim pogledom baca strijele pravo u svoje srce, ali to ne osjeća
Koristi spuštanja pogleda:

„U spuštanju pogleda ima nekoliko koristi:

Prva: Čuvanje srca od boli i tuge, jer ko slobodno pusti pogled njegova će tuga potrajati. Najštetnija stvar za srce je slobodno puštanje pogleda, jer će ugledati nešto za čim će puno čeznuti i bez čega se ne može strpiti, ali to ne može imati. To je vrhunac njegove boli i patnje. (…) Pogled u čovjekovom srcu ima isti učinak kao i strijela koja izleti iz luka. Ako ga ne ubije, rani ga. Pogled je poput žeravice koja se baci u suhu travu, pa ako je ne spali cijelu, spali jedan njen dio. (…) Onaj koji gleda svojim pogledom baca strijele pravo u svoje srce, ali to ne osjeća. (…)

Druga korist: Spuštanje pogleda rezultira prosvjetljenjem srca, tako da njegova svjetlost postane vidljiva i u oku, na licu i tijelu. Isto tako, slobodno puštanje pogleda donosi u srce tamu koja postaje vidljiva na licu i tijelu. Zato je Uzvišeni Allah spomenuo ajet o svjetlosti: Allah je svjetlo nebesa i Zemlje… (En-Nur, 35.), poslije riječi: A reci vjernicama neka obore poglede svoje… (En-Nur, 31.), a Allah najbolje zna. (…)

Treća korist: Obaranje pogleda čovjeku donosi pronicljivost koja je plod svjetlosti. Kada se srce prosvijetli, njegov duhovni vid postaje ispravan, jer postaje poput ispoliranog ogledala u kojem se slika stvari pojavljuje kakva stvarno jeste. Zabranjeni pogled je poput disanja u to ogledalo, pa kada čovjek oslobodi svoj pogled, njegova duša duboko izdahne u ogledalo njegovog srca, tako brišući njegovu svjetlost. (…)

Četvrta korist: obaranje pogleda čovjeku otvara puteve i vrata znanja, olakšava mu stizanje do njega, i sve to zbog svjetlosti srca. Kada se srce prosvijetli u njemu se vide suštine stvari, i brzo mu se otkrivaju, i prodire iz jedne u drugu. Ko slobodno pusti pogled zamutiće mu se srce, ispuniti se tamom, a vrata i putevi znanja će mu se zatvoriti.

Peta korist: Spuštanje pogleda donosi srcu snagu, postojanost i hrabrost. (…)

Šesta korist: Spuštanje pogleda donosi srcu veću radost, sreću i širinu prsa, neko što je slučaj sa užitkom i radošću koji se postižu gledanjem. To je zato što se suprotstavio svom neprijatelju, duši i prohtjevu, i zato što je zauzdao svoju strast i sustegao se od nekog užitka radi Allaha u kojem uživa duša sklona zlu, pa je Uzvišeni Allah to zamijenio savršenijom srećom i užitkom. Tako su neki govorili: „Tako mi Allaha, slast čednosti je veća od slasti grijeha.“ Nema sumnje da kada se duša suprotstavi svojim prohtjevima, poslije toga nalazi savršeniju sreću, radost i slast nego što je slast pokoravanja prohtjevima, da se to uopšte ne može ni porediti.

Sedma korist: Spuštanje pogleda sprečava da srce postane zarobljenik strasti, zato što je pravi zarobljenik onaj ko robuje svojim strastima i prohtjevima. (…)

Osma korist: Spuštanje pogleda zatvara jedna od džehennemskih vrata, jer pogled predstavlja vrata strasti, strast poziva u djelo, a zabrana Uzvišenog Gospodara i Njegov zakon je zastor koji zabranjuje stizanje do tog djela. Kada se pokida zastor, javlja se požuda za zabranjenim, i duša se tu neće zaustaviti kod tog cilja. Duša se u ovim stvarima ne zadovoljava kod jednog cilja, već stalno traži užitak u nečemu novom. Onaj ko ne obara pogled ne može se zadovoljiti starim užitkom makar bio ljepši i bolji od novog. Spuštanje pogleda pred čovjekom zatvara vrata nekontrolisanih užitaka koje ni kraljevi nisu mogli postići.

Deveta korist: Spuštanje pogleda jača njegov razum, razvija ga i čini postojanijim. Puštanje pogleda da luta okolo čini samo nepromišljeni maloumnik koji ne gleda u posljedice, jer posebnost razuma jeste gledanje u krajnji ishod stvari. Kada bi onaj koji pušta svoj pogled da luta znao kakve će posljedice po njega taj pogled izazvati ne bi da tako pustio. (…)

Deseta korist: Spuštanje pogleda ga čuva od opijenosti strasti i zapadanja u nemarnost, jer puštanje pogleda uzrokuje ovladavanje nemara koji odvraća od Allaha i Ahireta i vodi u opijenost slijepe ljubavi, kao što kaže Uzvišeni: A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. (El-Hidžr, 72.) Pogled je čaša vina, a slijepa ljubav je opijum ovog pića. Opijenost slijepe ljubavi je gora od opijenosti vina, jer se čovjek osvijesti od opijenosti vina, ali kako se samo malo osvijeste oni koji su opijeni slijepom ljubavlju prije smrti. Koristi spuštanja pogleda i opasnosti njegovog slobodnog puštanja su višestruko brojnije nego što smo spomenuli, ali smo mi ovdje samo upozorili na to.“ (Ibnul-Qajjim)4

Ibnul-Qajjim u djelu El-džewabul-kafi, spominje još neke koristi spuštanja pogleda, od kojih su:
„- Time se u praksu sprovodi Allahova naredba, a sprovođenje Njegovih naredbi predstavlja sreću čovjeka na ovom svijetu i na Ahiretu. Za čovjeka nema ništa korisnije, ni na dunjaluku ni na Ahiretu, od sprovođenja Allahovih naredbi, i svaki nesretnik na dunjaluku i na Ahiretu je postao nesretnik upravo zanemarivanjem Njegovih naredbi.

– Spuštanje pogleda sprečava dolazak otrovne strijele do srca, u kojoj se možda nalazi njegova propast.

– Spuštanje pogleda srcu donosi prisnost sa Allahom, i pomaže mu u koncetraciji, dok slobodno puštanje pogleda doprinosi rastrojstvu srca i njegovoj udaljenosti od Allaha. Zato za srce nema ništa štetnije od slobodnog puštanja pogleda, jer se zbog toba usamljenost5 isprečava između srca i njegovog Gospodara. (…)

– Spuštanje pogleda zatvara šejtanu prolaz ka srcu. Šejtan ulazi sa pogledom i prodire do srca brže nego što vazuh ulazi u prazar prostor. Tako mu on predstavlja sliku onoga što je vidio, uljepšava je i polako pretvara u kipa za kojeg se srce veže. Zatim u njemu budi razna priželjkivanja i potpaljuje vatru strasti, nalažući je drvima od grijeha do kojih ne bi došao bez te slike. Tako svo srce obuzme plamen. (…)

– Spuštanje pogleda srce čini slobodnim za razmišljanje o svojim dobrobitima i bavljenje njima. Slobodno puštanje pogleda čini da sve to zaboravi i isprečava se između srca i toga. Njegovi postupci postaju daleko od razboritosti, čovjek upada u slijeđenje prohtjeva i nemar prema spominjanju svog Gospodara. Uzvišeni Allah je rekao: i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti… (El-Kehf, 28.) Slobodno puštanje pogleda iziskuje ove tri stvari srazmerno tome koliko je to puštanje.

– Između oka i srca postoji prolaz ili put, preko kojeg od jednog do drugog dopiru stvari koje će mu donijeti boljitak, ili ga pak pokvariti. Kada se srce pokvari, pokvari se i pogled, a kada se pokvari pogled, pokvari se i srce. Isto važi i za popravljanje. Kada se oko pokvari i srce će se pokvariti i postati ruina, bivajući tako poput smetljišta na kojem se skupljaju sve nečistoće i otpaci. Ono neće biti pogodno za prihvatanje spoznaje Allaha, za ljubav prema Njemu, priklanjanje Njemu, prisnost sa Njim, radost zbog blizine sa Njim, već se u njemu nalazi ono što je suprotno tome.“ (Ibnul-Qajjim)6
U djelu Igasetul-lehfan posebno ističe tri velike koristi spuštanja pogleda pa kaže: „Zbog ovoga spuštanje pogleda od zabranjenih stvari uzrokuje tri veličanstvene koristi,7 koje su od izuzetnog značaja:

Prva je slast i užitak imana, koji je najslađi i najljepši, i slađi od onoga od čega je sklonjen pogled o što je ostavljeno u ime Allaha. Onaj ko nešto ostavi radi Allaha, Allah će mu to nadoknaditi boljim. Duša je veoma mnogo voli gledanje u lijepe likove, a oko je izviđač srca. Ono ga šalje svog izviđača da vidi šta ima tamo, pa kada ga obavijesti o lijepom prizoru i njegovoj ljepoti, ono se pokrene čežnjom ka tome, i veoma mnogo umori i sebe i svog izviđača, kao što je rečeno:

وكنت متى أرسلت طرفك رائدا لقلبك يوما أتبعتك المناظر

رأيت الذي لا كله أنت قادر عليه ولا عن بعضه أنت صابر

Kad si pogled poslao svojim srcem si upravljao

Jednog dana će te pogledi tvoji izmoriti

Vidjećeš ono što u potpunosti ne možeš imati

A da nešto od toga nemaš ne možeš se strpiti…

Pa kada se izviđač sustegne od otkrivanja i gledanja, odmori se srce od muke traganja i želje, a ko pusti poglede svoje potrajat će kajanja njegova. To je zato što pogled uzrokuje ljubav, pa počinje veza kojom se srce veže za ono što gleda. Zatim ona jača, pa postaje žarka ljubav, i srce se potpuno veže za to. Zatim to jača pa postaje garam, apsolutna vezanost8, koja se veže za srce, kao što se veže zajmodavac koji se ne razdvaja od svog dužnika. Zatim jača i postaje ‘išk, a to je pretjerana ljubav. Zatim jača i postaje opsesija, a to je ljubav koja je stigla do centra srca i njegove unutrašnjosti. Zatim jača i postaje tetejjum, a tetejjum je obožavanje. Odatle se kaže تَيَمَّهُ الْحُبُّ – zarobila ga je ljubav, tj. učinila ga je robom. I kaže se tejmullah, tj. Allahov rob. Tada srce postaje rob onome kome ne treba da bude rob. Sve ovo spada u zločin pogleda.

Tada srce pada u zarobljeništvo, pa postaje zarobljenikom pošto je bilo kralj, i postaje zatvorenikom pošto je bilo slobodno. Žali se na pogled i protestvuje, ali pogled kaže: „Ja sam tvoj izviđač i izaslanik, ti si me poslao.” Ovime bivaju iskušana prazna srca koja nemaju ljubavi prema Allahu i iskrenosti prema Njemu, jer srce mora da se veže za ono što voli, pa kome ne bude samo Allah voljeni, njegov Bog i obožavani, onda se on mora svoje srce učiniti robom nekom drugom mimo Njega.

Kaže Uzvišeni o iskrenom Jusufu, a.s.: Tako bi, da odvratimo od njega zlo i razvrat , jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (Jusuf, 24). Žena vladara, pošto je bila mušrikinja, upala je u ono u šta je upala, iako je imala supruga, a Jusuf, pošto je bio iskreni Allahov rob, spasio se toga, iako je bio mladić, neoženjen, stranac i onaj koji je u nečijem posjedu.

Druga korist u spuštanju pogleda je svjetlost u srcu i ispravna pronicljivost. Kaže Ebu Šudža’ El-Kermani: ’Ko izgradi svoju vanštinu na slijeđenju Sunneta, a svoju nutrinu na stalnom nadziranju, i sustegne svoju dušu od strasti, spušta svoj pogled od zabranjenih stvari, i stalno bude jeo halal – biće mu ispravna pronicljivost.’ Allah Uzvišeni je spomenuo kazivanje o Lutovom narodu i ono čime su bili iskušani, a zatim je poslije toga rekao: To su, zaista, znakovi za one koji pažljivo posmatraju. (El-Hidžr, 75.), a to su pronicljivi koji su sačuvali pogled od harama i razvrata.

I kaže Uzvišeni poslije Svoje naredbe upućene vjernicima o spuštanju pogleda i čuvanju stidnih mjesta: Allah je svjetlo nebesa i Zemlje… (En-Nur, 35.), a tajna u tome jeste to što je nagrada iz iste vrste u koju spada i djelo. Pa ko spušta pogled od onoga što mu je Allah zabranio, Allah će mu to zamijeniti onim što je bolje od iste vrste. Tako, kao što je spuštao svjetlost svog pogleda od zabranjenih stvari, Allah će osloboditi svjetlost njegove pronicljivosti i njegovog srca, pa će time vidjeti ono što ne vidi onaj koi oslobodi svoj pogled i ne spušta ga od onoga što je Allah zabranio.

Ono je stvar koju čovjek osjeti kod sebe. Jer srce je poput ogledala, a prohtjev je poput hrđe u njemu, pa kada se oslobodi hrđe, u njemu se odslikaju slike istina onakve kakve jesu. A Kada zahrđa, onda se slike informacija u njemu ne odslikavaju, pa njegovo znanje i govor spadaju u oblast pretpostavki i mišljenja.

Treća korist jeste snaga srca, njegova postojanost i hrabrost. Allah mu daje sa njegovom snagom moć pobjede, kao što mu je sa njegovim svjetlom dao moć argumenta, pa mu spoji između dvije moći, i šejtan bježi od njega kao što stoji u predaji: ’Onaj ko se suprotstavlja svojim prohtjevima – šejtan se boji njegove sjenke.’“9

Zatim navodi da je prelaženje granica sa pogledom jedna od stvari koja kvari srce, pa navodi:

„Višak gledanja vodi u sviđanje toga nečega i ulazak slike onoga što se gleda u srce, zauzimanje time i razmišljanje kako to dobiti. Početak fitne jeste višak gledanja, kao što stoji u Musnedu od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ’Pogled je Iblisova strelica, pa ko bude spuštao svoj pogled radi Allaha, Allah će mu dati slast koju će naći u svom srcu do dana kada Ga sretne.’,10 ili kako je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Sve velike nesreće su se desile zbog viška gledanja. Koliko samo ima pogleda iza kojih su sljedile gorka kajanja, a ne samo jedno kajanje, kao što kaže pjesnik:

كل الحوادث مبداها من النظر ومعظم النار من مستصغر الشرر

كم نظرة فتكت في قلب صاحبها فتك السهام بلا قوس ولا وتر…

Sve nesreće od pogleda počinju

i većina vatri od žeravica malih

koliko se pogleda u srcu gledaoca

poput strijela bez luka i tetive zabilo…

A kaže drugi:

وكنت متى أرسلت طرفك رائدا لقلبك يوما أتبعتك المناظر

رأيت الذي لا كله أنت قادر عليه ولا عن بعضه أنت صابر

Kad si pogled poslao svojim srcem si upravljao

Ali jednog dana će te pogledi tvoji izmoriti

Vidjećeš ono što u potpunosti ne možeš imati

A da nešto od toga nemaš ne možeš se strpiti…

A želi se reći da je višak pogleda temelj nesreće.“ 11

1Bilježi ga Muslim u Sahihu, 3/1699, pod brojem 2159.

2 Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Reudatul-muhibbin, 95-96.

3 Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Reudatul-muhibbin, 106-107.

4 Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Reudatul-muhibbin, 101-104.

5 Tj. udaljenost, alijenacija. (Op. Prev.)

6 Vidjeti: Ibnul-Qajjim, El-džewabul-kafi, 1/178-181., Darul-ma'rife, 1997.

7 Pored onih koje je već spomenuo. (Op. Prev.)

8 Riječ el-garam koju je autor ovdje upotrijebio predstavlja vezivanje za nešto tako da ne postoji nikakva mogućnost da se oslobodi tog nečeg. Vidjeti: El-Mu'džemul-vesit, 2/ 651., Ibrahim Mustafa, Ahmed Zejjat, izdavač: Daru-d-da'va, valorizacija: Medžme'ul-lugatil-‘arebijjeti, Kairo. (Op. Prev.)

9 Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Igasetul-lehfan min mesajidiš-šejtan, 1/47., Mektebetul-me'arif, Rijad.

10 Ovaj hadis je slabog seneda ali ispravnog značenja, jer odgovara hadisu Džerira koji je na početku naveden. (Op. Prev.)

11 Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Beda'i'ul-feva'id, 2/271.-273.

[Autor]

Postovi