Dvojica koji kusaju patnju ali ne zbog neceg velikog

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 11 years, 9 months by Anonimno. This post has been viewed 923 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #8973
    Anonimno
    Neaktivan

    Njih dvojica kušaju patnju ali ne zbog nečega velikog

    Od Ibni Abbasa, radijellahu ‘anhu, se prenosi da je rekao:

    “Allahov Poslanik,sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je prošao pored neka dva kabura i rekao: ‘Njih dvojica sada kušaju patnju, a ne kušaju je zbog nečega velikog. Jedan od njih se nije čistio dovoljno od mokraće, a drugi je prenosio govor ljudi od jednih do drugih.” (1)

    Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je obavijestio da kaburska patnja najčešće biva zbog nečuvanja od mokraće. Enes, radijellahu ‘anhu, prenosi od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Čistite se od mokraće, jer kaburska patnja najčešće biva zbog nečuvanja od nje.” (2)

    Ovaj hadis je potvrda obaveznosti čišćenja od mokraće nakon mokrenja. Neki ljudi ne posvečuju dovoljno pažnje tome nakon završetka mokrenja, niti se uvjere da je sva mokraća istekla, računajući da su poduzeli dovoljno higijenskih mjera. Posljedica toga bude isticanje kapi ili vise mokraće na odjeću, čime ona postaje nečista. To je razlog da čovjek doživi patnje u kaburu. Stoga, to treba imati na umu prije ulaska u toalet.

    Druga stvar koja je razlog doživljavanja patnje u vatri jeste nemimet. Nemimet je prenošenje govora ljudi sciljem kvarenja njihovih međusobnih odnosa, huškanja jednih protiv drugih, podsticanja na svađu i ubacivanja međusobne mržnje i netrpeljivosti u njihova srca.

    Nemimet je prenošenje govora s ciljem stvaranja razdora među prijateljima, poslovnim partnerima, supružnicima u braku, rođacima, porodicama, plemenima, narodima, državama ili bilo kojim dvjema ili viđe stranama među kojima postoje dobrih odnosi i međusobna ijubav i poštovanje, poslovni odnosi ili tome slično.

    Nemimet je jedna od najpodlijih šejtanskih metoda za ubacivanje razdora među ljudima. Onaj koji čini to nečasno djelo prikazuje svakoj strani se drukčim licem. To je tipični dvolicnjak, a oni su najgori ljudi na Sudnjem danu.

    Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Vidjet ćete da su najgori ljudi na Sudnjem danu dvoličnjaci, koji se jednima prikazuju na jedan, a drugima na drugi način.” Također je rekao: “U Džennet neće ući onaj koji prenosi tuđe riječi da bi zavadio Ijude.” (3)

    Allah, dž.š, je prenosioca tuđih riječi s ciljem pravljenja razdora među ljudima nazvao fasikom (grešnikom), pa je naredio vjernicima da provjere ono što im takav donosi, da se uvjere je li to istina ili ne, prije nego donesu kakvu odluku na osnovu toga što im je takav prenio i ne poduzmu određene mjere prema onome o kome im je govorio. Allah, dž.š., je rekao:

    “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (Prijevod značenja, El-Hudžurat, 6.)

    Prenosi se kod Omera ibn Abdul-Aziza, radijellahu ‘anhu, ušao neki čovjek i nešto rekao o drugom čovjeku, Omer mu na to reče: “Ako hoćeš, provjerit ćemo to što govoriš, pa ako budeš slagao, onda ti potpadaš pod ajet: ‘ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite (Prjevod značenja, El-Hudžurat, 6)’ a ako budeš iskren i kažeš istinu, potpadaš pod ajet: ‘klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi’ (Prijevod značenja, El-Kalem, 11) a ako hoćeš, možemo ti i oprostiti?” Čovjek mu odgovori: “Vladaru pravovjernih, oprosti mi, neću više nikad ponoviti ovu grešku.”

    Hasan el-Basri je rekao: “Ko tebi prenosi tuđe riječi, taj će i tvoje rijeći prenijeti drugome.”

    Od Alije, radijellahu ‘anhu, se prenosi da je neki čovjek pred njim klevetao drugoga čovjeka, Alija, radijellahu ‘anhu, mu reče: “Slušaj ti, mi ćemo se raspitati o tome što si rekao. Ukoliko budeš iskren, postat ćeš nam jako mrzak, a ako budeš slagao, kaznit ćemo te. A ako hoćeš odustati od ovoga što si rekao, dozvolit ćemo ti to.” Čovjek mu odgovori; “Odustajem od toga, Vladaru pravovjernih.” Ovdje je upotrijebljena riječ ikaletun koja znači vražanje ili odustajanje od učinjenoga.

    Nemimet ima svoje povode i uzroke, od kojih su najvažniji: zavist, mržnja i oholost. Tu spada i želja za ostvarenjem ciljeva, pogotovo na račun drugih ljudi. Tada, klevetnik klevetanog spominje po negativnim i niskim stvarima kako bi time postigao da ga zamrze oni koji su ga voljeli i poštivali, a sve to samo da bi mu napakostio i nanio štetu. Klevetnikov cilj je da taj kome priča obustavi pomoć ili uskrati uslugu onome o kome mu govori, a kojega je volio i cijenio. Klevetnik time nastoji spriječiti onoga kojega kleveće da postigne neko dobro i uspjeh, jer ga mrzi i prezire, ili se nada da će to dobro koje je trebao dobiti klevetani dobiti lično on, na ovaj ili onaj način.

    Nemimet nastaje zbog toga što se klevetnik raduje nesreći i zlu ljudi koje prezire i prema kojima ispoljava neprijateljstvo. On to postiže raspirivanjem vatre među njima. Sve ove metode su isključivo šejtanske, u njima ne postoji niti jedan jedini oblik koristi i dobra.

    Kaburska patnja je istinita. Postoji mnogo kur'anskih pokazatelja koji jasno ukazuju na činjenicu postojanja kaburske patnje. Spomenut ćemo samo neke od njih:

    “A da tije vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako možete! Odsada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni.” (Prijevod značenja, El -En ‘am, 93)

    Imam Buhari, je ovaj ajet naveo kao dokaz da će meleki mučiti nevjernike na samrti.

    “Njih ćemo na dvostruke make staviti, a zatim će biti u veliku patnju vraćeni.” (Prijevod značenja, Et-Tevba, 101)

    Ovaj ajet ukazuje na činjenicu da postoje dvije patnje kojima će munafici (dvoličnjaci) biti izloženi prije nastupanja Sudnjega dana. Prva patnja je ono što že im Allah, dž.š., priuštiti na ovome svijetu, bilo da ih lično kazni ili posredstvom vjernika. Druga patnja je kaburska.

    Taberi u komentaru ovoga ajeta, kaže:

    “Najviše je pokazatelja da je jedna od tih patnji kaburska patnja, a druga podrazumijeva neku od mogužnosti, koje su prethodno spomenute, gladovanja, ropstva (sužanjstva), ubistva, poniženja ili bilo čega drugoga.”

    “Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu'” (Prjevod značenja, El-Mu'min (Gafir), 45-46)

    Kurtubi kaže: “Večina učenjaka je na stajalištu da je ovo prženje u berzehskoj vatri, ovo je jasan dokaz postojanja kaburske patnje.”

    Iz ovoga ajeta se jasno vidi da je Allah, dž.š, već odredio da se faraonovi ljudi (porodica) izlažu vatri ujutru i navečer. Ovo je prije nastupanja Sudnjega dana.

    Postoje i druge kur'anske naznake o postojanju kaburske patnje i iskušenja: “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu.” ( Prijevod značenja, Ibrahim, 27)

    Buhari je u svome Sahihu naveo dokaz, da je ajet ‘Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti’ objavljen o kaburskoj patnji.

    Od Avfa ibn Malika, radijellahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallahu ‘alejhi ve sellem, je na jednoj dženazi, što sam ja uspio zapamtiti od njegove dove, rekao: ‘Allahu moj, oprosti mu i smiluj mu se i podari dobro, a pređi mu preko hrđavih djela, učini udobnim boravište njegovo i učini mu ga prostranim. Očisti ga vodom, snijegom i ledom. Očisti ga od grijeha kao što bijelu odjeću učiniš čistom od prljavštine i nečisti. Daj mu, umjesto ove kuće koju je imao, bolju kuću, i bolju porodicu nego što je imao, i bolju ženu nego što je imao, i u Džennet ga uvedi. Zaštiti ga od kaburske patnje i od patnje u Vatri (džehennemske patnje)’ Kad sam sve to čuo, poželio sam da budem taj mejt.” (4)

    Od Aiše, radijellahu ‘anha, se prenosi da joj je došla neka židovka koja je, kad je spomenula kabursku patnju, rekla: “Da te Allah sačuva kaburske patnje!” Aiša je upitala Allahovoga Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, o patnji u kaburu, a on joj je rekao: “Da, kaburska patnja je istina. Oni će u svojim kaburima biti paćeni takvom patnjom koju će čuti životinje.” Aiša, radijellahu ‘anha, kaže: “I nikad ga, nakon toga, više nisam vidjela da je obavio namaz, a da se nije utjecao Allahu od kaburske patnje.”

    Od Berraa ibn Aziba, radijellahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: “Izišli smo s Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘aljhi ve sellem, radi dženaze jednom Ensariji. Dođosmo do njegova kabura dok još nije bio spušten u njega. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, sjede okrenut prerna Kibli, pa i mi posjedasmo oko njega, kao da su nam ptice bile na glavama. On je u ruci držao grančicu kojom je kopkao po zemlji. Povremeno je gledao prema nebu, pa prema zemlji.Tri puta je podizao pogled i spuštao ga prema zemlji. Potom je rekao: ‘Utječite se Allah u od kaburske patnje’, zatim je nastavio: ‘Kad vjernik bude na rastanku sa ovim svijetom i na odlasku na Ahiret, dođu mu meleki s neba, lica bijelih (svijetlih) poput Sunca. Sa sobom donesu džennetske ćefine i mirise, i sjednu od njega daleko koliko mu pogled dopire. Zatim mu dođe Melek smrti, alejhi sellam,sjedne pored njegove glave i kaže: ‘O ti dušo smirena, iziđi k Allahovom oprostu i zadovoljstvu’. Pa, ona isklizne kao što kap isklizne preko grlića posude, i melek je prihvati.'”

    U drugom predanju stoji: “Kad njegova duša iziđe (iz tijela), svaki melek između neba i Zemlje donese na njega salavat, i svaki melek na nebu. Otvore mu se sva nebeska vrata. Ko god bude iza tih vrata, Allahu se moli da ga dalje uzdigne, Kada je Melek smrti prihvati, ne ostave je u njegovim rukama ni koliko treptaj oka, već je odmah stave u taj ćefin i namirišu tim mirisom. Na to se odnose Allahove riječ (u prijevodu značenja) ‘izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.’ (Prijevod značenja, El-En'am, 61) To će biti kao najljepši miris miska koji je ikada postojao na Zemlji, Pa će se sa njim uzdići. Neće proči ni pored jedne skupine meleka, a da oni ne upitaju: ‘čija je ova dobra duša?’. Ovi će im odgovoriti da je to taj i taj, i oslovit će ga najijepšim imenom kojim su ga nazivali na dunjaluku. Tako će ići s njegovom dušom sve dok ne dođu do zemaljskoga neba, gdje će zatražiti da mu se otvore vrata, pa će mu se otvoriti. Na svakom nebu će ga dočekivati i ispračati oni koji su bliski Allahu – sve do sljedećega neba. Ići će sa njim dok ne stignu do sedmoga neba. Allah, dž.š, kaže: “Upišite Moga roba u Ilijjunu, a znaš li ti šta je llijjun? Knjiga ispisana! – nad njom bdiju oni Allahu bliski” (Prijevod značenja, El-Mutaffifin, 19-21) Njegova knjiga će biti napisana u lllijjunu. Zatim
    bude rečeno: ‘Vratite ga u zemlju . Ja sam im obećao da sam ih od nje stvorio, da ću ih u nju vratiti i da ću ih ponovo iz nje izvaditi.’ Ponovo će biti vraćen u zemlju i duša će mu biti vraćena u tijelo. On sigurno čuje korake svojih drugova kada se počnu razilaziti od njegovoga kabura. Tada mu dođu dva jako snažna meleka, grubo ga posade da sjedne, i upitaju:

    – Ko ti jeGospodar?

    – Moj Gospodar je Allah, dželle šenuhu.

    – Koja je tvoja vjera?

    – Moja vjera je islam.

    – Šta si ti radio?

    – Čitao sam Allahovu Knjigu, pa sam joj povjerovao i vjerovao u Allaha, dželle šenuhu.

    Opet ga grubo upitaju: ‘Ko ti je Gospodar? Koja je tvoja vjera? Ko je tvoj Poslanik? To je posljednji ispit kojem vjernik bude izložen. Allah, dž.š, je rekao: “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu.” (Prijevod značenja, Ibrahim, 27)

    Vjernik tada odgovori: ‘Moj Gospodar je Allah, moja vjera je islam, a moj Poslanik je Muhammed, sallAllhu šalejhi ve sellem. Povikat će glasnik s nebesa: ‘Istinu je rekao Moj rob. Prostrite mu džennetsku prostirku, odjenite ga džennetskom odjećom i otvorite mu vrata ka Dzennetu!’ Tada mu počne dolaziti prijatni miris, a kabur mu se proširi koliko oko dopire.

    Nakon toga mu dođe jedan čovjek izrazito lijepa lica, lijepe odjeće i prijatna mirisa, i kaže mu:

    – ‘Raduj se onome što će te usrečiti. Raduj se Allahovom zadovoljstvu i Džennetu u kojem su uzivanje i blagodati vječni. Ovo je dan koji ti je obečan.’

    – A ti, Allah te svakim dobrom obradovao, ko si ti? Imaš lice koje samo s dobrom dolazi.

    – Ja sam tvoje dobro djelo. Tako mi Allaha, znam te samo kao jako poletnog i brzog na pokornosti Allahu, Neka te Allah svakim dobrom nagradi.

    Zatim mu budu otvorena vrata prema Džennetu i vrata prema Džehennemu. Pa mu se kaže: ‘Ovo bi bilo tvoje boravište da si bio nepokoran Allahu, a Allah ti je to zamijenio ovim. Kada vidi šta sve ima u Džennetu, kaže: ‘Allahu ubrzaj nastanak Kijametskog dana, da se ponovo vratim svojoj porodici i imetku.’ Na to mu se odgovori: ‘Budi spokojan’.

    Kada Allahov nepokorni rob bude na rastanku s ovim svijetom i blizak odlasku na Ahiret, s neba mu dođu grubi i osori meleki, crnih lica, koji sa sobom nose grubu odjeću od vatre, i sjednu na udaljenosti dometa pogleda. Zatim mu dođe Melek smrti, sjedne pored njegove glave i kaže:

    ‘O ti dušo pokvarena (prljava), iziđi k srdžbi i ljutnji Allahovoj!’ Ona se od straha razbaca po tijelu, a melek je trga kao što se trga trnovita grana iz mokre vune i s njom mu raskida vene (arterije) i živce. Njega proklinje svaki melek između neba i Zemlje, svaki melek na nebu. Zatvore mu se nebeska vrata. Nema nikoga s druge strane vrata da ne moli Allaha da njegovu dušu ne uzdigne dalje. Kad je Melek smrti zgrabi ovi je ne ostave u njegovim rukama ni koliko treptaj oka. Hitro je stave u tu grubu odjeću od vatre. Ona tu dobije najsmrdljiviji smrad crkotine koji je ikad postojao na Zemlji. S njom se meleki uzdignu – ne prođu ni pored jedne skupine meleka a da oni ne upitaju: ‘Koja je to pokvarena duša?’ To je taj i taj’, odgovore im ovi, oslovljavajući ga najruznijim imenom kojim je ikada bio nazvan na dunjaluku. Kad dođu do zemaljskoga neba i zatraže da mu se otvore vrata, ona mu se ne otvore.”

    Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, tada prouči kur'anski ajet: ‘Njima se kapije nebeske neće otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u džennet ući.’ (Prijevod značenja, El-E'raf, 40)

    Allah, dželle šenuhu, kaže: ‘Upišite toga Mog roba u Sidždžinu (najnižoj zemlji)’ Zatim bude rečeno: ‘Vratite Moga roba u zemlju. Ja sam im obecao da sam ih od nje stvorio, da ču ih u nju vratiti i da ću ih ponovo iz nje izvaditi (proživjeti).’ Pa, njegovu dušu bace s neba tako da tresne o Zemlju i ponovo padne u njegovo tijelo,” Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, tada prouči ajet: ‘A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao onaj kojije s neba pao i koga su ptice razgrabile, i kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.’ (Prijevod značenja, El-Hadždž, 31). Duša se vrati u njegovo tijelo. On sigurno čuje korake svojih drugova kada budu odlazili od njegova kabura.

    Tada mu dolaze dva jako snažna meleka koja ga grubo posade u sjedeći položaj, i upitaju:

    – Ko je tvoj Gospodar?

    – Aaah, neznam.

    – Koja je tvoja Vjera?

    – Aaah, ne znarn.

    – Sta ti kažes o ovom čovjeku koji vam je poslan?

    – a on ne zna ni ime njegovo (Poslanikovo).

    Reći će mu da se on zove Muhammed, a on će samo ponavijati:

    Aaah… Aaah…, ne znarn. Čuo sam da ljudi pričaju o njemu. Niti si znao, niti si razmišljao!

    Poviće glasnik s nebesa: ‘Laže! Prostrite mu prostirku od džehennemske vatre i otvorite mu vrata prema Džehennemu.’ Pa će mu iz Džehennema dopirati vrelina i otrovi, a kabur će mu biti stijesnjen toliko da će mu se rebra polomiti i ispreplitati se. Doći će mu čovjek ružna lica, ružne odjeće i sav smrdijiv, pa će mu reći:

    – ‘Raduj’ se onome što će te unesrećiti. Ovo je dan koji ti je obećan!

    – A ti, Allah ti zlo podario, ko si ti? Imaš lice koje donosi samo zlo.

    – Ja sam tvoje ružno djelo. Tako mi Allaha, znarn te samo kao jako nemarnog u pokornosti Allahu i jako hitrog i brzog u nepokornosti Njemu. Neka ti Allah podari svako zlo.

    Njemu se tada odredi jedno slijepo, gluho i nijemo biće koje u ruci ima ogroman željezni kovački čekić, kojim kada udari brdo pretvori u prah, pa ga on tim čekićem jednom udari toliko jako da ga u prah pretvori. Allah ga ponovo povrati u prvobitno stanje, a ovaj ga udari po drugi put toliko jako da to čuje sve živo osim ljudi i džinna. Nakon toga mu budu otvorena vrata prema Džehennemu, i prostre mu se postelja od vatre, a on kaže: ‘Gospodaru, nemoj da nastupi Kijametski dan.'” (5)

    ————————————————————————————————–
    Beleška

    (1) Biljeze ga Buhari i Muslim
    (2) Biljeze ga Ahmed i Hakim, a hadis je sahih
    (3) Biljezi ga Muslim
    (4) Biljezi ga Muslim
    (5) Bilježi ga Ahmed

    Izvor:
    ‘Poslanikova oporuka ženama i primjeri sahabajki’
    Halid Hadim es-Serudži
    str:49-62

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.