Gibet

  • This topic has 4 odgovora, 4 glasa, and was last updated prije 11 years, 3 months by Anonimno. This post has been viewed 2739 times
Pregledavate 5 postova - 1 do 5 (od ukupno 5)
  • Autor
    Postovi
  • #8252
    Anonimno
    Neaktivan

    http://http://www.youtube.com/watch?v=Ntbesi6DqCw&feature=player_embedded#!;feature=shareGibet

    Današnja sijela dobrog dijela muslimana ispunjena su gibetom-ogovaranjem drugih ljudi i pored toga što je takvo djelo Uzvišeni Allah osudio i zabranio rekavši:

    { وَلا يَغْتَبْ بَعْضُكُمْ بَعْضاً أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتاً فَكَرِهْتُمُوهُ }

    „(O vjernici) ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno.”[1]

    Ibnu Kesir, rahimehullahu te'ala, u tumačenju ovih riječi kaže: „U ovom ajetu spominje se najveći ukor i najveća pogrda gibeta kada Allah gibet poistovjećuje sa jedenjem mesa umrlog čovjeka pa kaže: ‘Zar neko od vas voli da jede meso svoga umrlog brata?! Vi to prezirete!’ Tj. kao što to prezirete svojom dušom i naravi, to vam je ogavno; onda to prezirite i zbog šerijata jer ga i šerijat prezire, a doista je kazna za gibet teža od ovoga.”[2]

    Plemeniti brate muslimanu, Svevišnji Allah čovjeka koji ogovara svoju braću muslimane prikazao ga je u najgorem liku, poistovijetio ga je s onim koji jede meso svoga umrlog brata, a dovoljno je prezira i ogavnosti da čovjek sjede pored umrlog brata svoga, odsijeca komade njegovog tijela i jede!

    Šta je to gibet?

    Od Ebu Hurejre, radijallahu anh, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli.” Neko je upitao: „Allahov poslaniče, a šta ako doista bude pri mome bratu ono što spominjem o njemu?!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: „Ako bude pri njemu ono što ti spominješ, onda si ga ogovorio, dočim, ako ne bude toga pri njemu, tada si ga potvorio.”[3]

    Propis gibeta

    Ogovaranje je ružna osobina i ne čini ga osim slaba duša. Ogovaranje je strogo zabranjeno. Naprotiv, to je jedan od velikih grijeha.

    Imam El-Kurtubi, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Nema razilaženja među islamskim učenjacima po pitanju toga da je ogovaranje jedan od velikih grijeha i da se onaj koji ogovara druge treba iskreno za svoje ogovaranje pokajati Svevišnjem Allahu!”[4]

    Razmislimo, brate muslimanu, o riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadždžu, kako nam ih prenosi Abdurrahman b. Ebi Bekrete od svoga oca. On spominje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Doista su vaša krv, vaš imetak i vaša čast među vama sveti (zabranjeni, nepovredivi) kao što je (zabranjen, nepovrediv) svet ovaj dan u ovome mjesecu u ovoj vašoj zemlji!”[5]

    Onaj koji razmisli o ovome hadisu uvidjet će da je ogovaranje strogo zabranjeno, jer se njime narušava čast muslimana a ona je sveta upravo kao što je svet Kurban bajram, tj. kao što se ne smije narušavati Kurban bajram u mjesecu zul-hidždžetu u Mekkanskom haremu.

    Razmislimo zajedno i o ovim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: „Kada sam bio uzdignut na Mi'radžu, prošao sam pored ljudi s bakrenim noktima koji su njima grebali svoja lica i svoje grudi! Upitao sam: ‘Džibrile, ko su ovi ljudi?’ Rekao mi je: ‘To su oni koji su jeli ljudsko meso i narušavali njihovu čast!'”[6] Onaj koji se brine o sebi, neka razmisli o ovome hadisu. Neka zna da će oni koji su ogovarali druge svoja prsa i svoja lica grebati bakrenim noktima koji nadmašuju uveliko nokte i kandže divljih zvijeri, upravo kako bi iskusili kaznu shodno svojim prljavim djelima.

    Vidovi ogovaranja

    Ogovaranje se ne ograničava samo na govor jezikom, već, svaki pokret, znak, gestakuliranje, imitiranje, oponašanje, pisanje po novinama ili internetu ili bilo šta drugo čime se omalovažava druga strana, sve je to strogo zabranjeno i ulazi u značenje ogovaranja a grijeh biva velik shodno skupu i brojnosti onih pred kojima se ogovara.

    Ogovaranje je da spomeneš svoga brata muslimana po bilo čemu što on prezire, pa makar ti to i ne namjeravao. Vjerodostojno se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: „Rekla sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Dosta ti je Safije samo što je takva i takva!’ –Musedded, jedan od prenosilaca hadisa, pojasnio je da je Aiša ukazala na Safijin nizak rast.- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Doista si rekla riječ koja kada bi se pomiješala s vodom cijelog mora, zamutila bi je.” I rekao je: „Doista ja ne bih volio oponašati nijednog čovjeka pa makar za to dobio toliko i toliko!”[7]

    Povodi ogovaranja

    Ogovaranje je opasna bolest, zlo koje se širi i razara zajednicu, podstiče na neprijateljstvo i mržnju među njenim članovima i ove bolesti nije sačuvan niko, izuzev onoga kome se Allah smiluje.

    1- Zasigurno jedan od povoda ogovaranja je i zavist koja se nalazi kod mnogih koji nisu svjesni Allahovog nadzora. Stoga ćeš vidjeti mnoge ljude kako ogovaraju svoju braću iz zavisti koju nose u svojim prsima, iz zavisti zato što je njihov brat postigao nešto što oni nisu.

    2- Od povoda ogovaranja je i ljubaznost i laskanje na račun vjere, pa ćeš čuti jednog čovjeka kako ogovara drugog samo da bi se dodvorio i poistovijestio sa svojim prijateljima i sabesjednicima.

    3- Jedan od povoda ogovaranja je i oholost, preziranje drugih, jer je nekome teško da drugi bude iznad njega, pa ga isti omalovažava na sijelu kako bi mu prilijepio određenu manjkavost. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Oholost je odbijanje istine i omalovažavanje ljudi!”[8]

    4- Od razloga ogovaranja je i ismijavanje i omalovažavanje drugih, pa ćeš čuti pojedine kako ogovaraju svoju braću muslimane šaleći se s njima.

    I drugi razlozi putem kojih šejtan podstiče čovjeka da ogovara druge ljude.

    Posljedice ogovaranja

    Ogovaranje je smrtonosna bolest, destruktivni razarač zajednice. Razara je brže nego što rak razara tijelo, pa doprinosi kidanju i potkopavanju veza, gubljenju povjerenja među ljudima, utiče na promjenu mjerila i vrijednosti, doprinosi gubljenju i zatiranju međusobne ljubavi i međusobnog potpomaganja, kao što također, na drugoj strani doprinosi ukorjenjivanju zla među ljudima. Pored ovih, ogovaranje ima i druge velike posljedice, kako za pojedinca tako i za zajednicu.

    1- Tako, od pogubnih posljedica ogovaranja jeste i izlaganje samog sebe razotkrivanju, tj. kada god čovjek ogovara drugog, spominje ono što taj drugi ne voli pa ga time razotkriva, uvijek se takva osoba izlaže tome da i njega Svevišnji Allah razotkrije, jer je nagrada shodna djelu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „O vi koji ste povjerovali samo svojim jezicima a iman nije još ušao u vaša srca, ne ogovarajte muslimane i tragajte za njihovim mahanama! Uistinu, onaj koji bude tragao za njihovim mahanama, Allah će tragati za njegovim mahanama, a za čijim mahanama Allah bude tragao, razotkrit će ga i u njegovoj kući!”[9]

    2- Od štetnih posljedica ogovaranja jeste i to što je ono uznemiravanje Allahovih robova, a onome koji bude uznemiravao Allahove robove, njemu Svevišnji Allah prijeti žestokom kaznom. Rekao je Uzvišeni:

    ] وَالَّذِينَ يُؤْذُونَ الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ بِغَيْرِ مَا اكْتَسَبُوا فَقَدِ احْتَمَلُوا بُهْتَاناً وَإِثْماً مُبِيناً [

    „A oni koji uznemiravaju vijernike i vijernice bespravno, oni na sebe tovare klevetu i jasan grijeh.”[10]

    3- Od štetnih posljedica ogovaranja jeste i ta što je ogovaranje nasilje i napadanje drugih, a poznato je da će nasilje učinjeno na dunjaluku na Sudnjem danu predstavljati tmine i poznato je da je i sam rezultat nasilja zao i posljedica pogubna. Svevišnji Allah je rekao:

    ] وَلا تَحْسَبَنَّ اللَّهَ غَافِلاً عَمَّا يَعْمَلُ الظَّالِمُونَ إِنَّمَا يُؤَخِّرُهُمْ لِيَوْمٍ تَشْخَصُ فِيهِ الأَبْصَارُ [

    „I ne misli da je Allah nemaran prema onima koji čine nasilje! Uistinu, Allah ih samo odgađa do Dana kada će im pogledi ostati ukočeni!”[11]

    A u hadisu kudsijju je došlo: „O robovi Moji! Doista sam Ja Sebi zabranio nasilje pa ga činim i među vama zabranjenim, zato nemojte činiti jedni drugima nasilje!”[12]

    4- Od štetnih posljedica ogovaranja jeste i ta što ogovaranje obavezuje kaznu na Sudnjem danu jer je ogovaranje od velikih grijeha, njime se narušavaju dva prava: Allahovo pravo i pravo čovjeka. Za narušavanje Allahovog prava svakako da će biti obračunavan, a što se tiče prava čovjeka, za njega ili se treba tražiti halala-izvinjenja, oprosta još na dunjaluku, ili će se za to dati dobra djela ili primiti loša djela ako ne bude imao da da dobrih djela na Ahiretu. I to je istinski propalica-muflis povodom kojeg je došao hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anh, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na nju svoj ummet, pa je rekao: „Znate li ko je propalica?” Odgovorili su: „propalica kod nas je onaj koji nema niti dinara niti imetka!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Uistinu, propalica iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnjem danu s namazom, postom i zekatom. Doći će a opsovao je ovoga, ovoga je potvorio, ovome je bespravno uzeo imetak, ovome je prosuo krv, ovoga je udario. Pa će se ovome dati od njegovih dobrih djela, pa će se dati i ovome od njegovih dobrih djela. Pa, ukoliko se potroše njegova dobra djela prije nego li se izmiri, uzet će se od njihovih loših djela i bit će stavljena na njega a zatim će biti bačen u Vatru!”[13]

    Kako se liječiti i sačuvati od ogovaranja

    Ova bolest teško je izliječiva! Koliko li je samo posijala smutnje! Koliko li je zapalila gnjeva! Koliko li je samo razdvojila voljenih i uništila domova!

    1- Na svakom muslimanu je, kada čuje da se drugi musliman ogovara, da se boji Svevišnjeg Allaha, da traži da se čine dobra djela a ostave loša, da odbrani čast svoga brata muslimana koji se ogovara i da spriječi onoga koji ogovara u njegovom zlu djelu. Ukoliko to ne učini, neka zna da su onaj koji ogovara i onaj koji sluša, saučesnici u ovom lošem djelu. Uzvišeni Allah je rekao:

    ] إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولَئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْؤُولاً [

    „Doista, i sluh, i vid i razum, za sve to će se biti pitano!”[14]

    Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ko odbrani čast svoga brata, Allah će odbraniti negovo lice od Vatre na Sudnjem danu.”[15]

    2- Na svakom muslimanu je da se boji Allaha, subhanehu ve te'ala, i da zna da je ogovaranje: grijeh prema Allahu i nepravda-nasilje prema onome koji se ogovara, pa, stoga neka se kloni svakog govora o časti drugih ljudi! Neka dobro zna, da, ukoliko i primjeti neku manjkavost kod svoga brata muslimana, neka dobro zna da je pri njemu samome mnogo više manjkavosti!

    3- Brate muslimanu, vodi računa o svome jeziku, obračunavaj se, kako bi saznao jesi li obolio od ove bolesti ili ne! Ukoliko, uvidiš da toga ima pri tebi, onda znaj da je najbolji način kako da se u budućnosti sačuvaš ogovaranja, jeste da sačuvaš svoj jezik.

    4- Zatim, od najboljih načina kako da se čovjek kloni i sačuva ogovaranja jeste da bude svjestan da se tim djelom izlaže Allahovoj srdžbi, da bude svjestan da se sve njegove riječi i sva njegova djela pomno bilježe u Knjizi u kojoj ništa neće biti izostavljeno. Svaki od nas, neka stalno bude svjestan da nikada ne progovori nijednu riječ a da pored njega nije onaj čuje i bilježi tu njegovu riječ, kao što Uzvišeni Allah i kaže:

    ] مَا يَلفِظُ مِنْ قَولٍ إلاَّ لَدَيهِ رَقيبٌ عَتيدٌ [

    „I on (čovjek), zasigurno, ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije onaj koji bdije i bilježi!”[16]

    5- Također, jedan od načina kako da se čovjek sačuva ogovaranja, kako da se ne upusti u ogovaranje, jeste i svjesnost da onaj koji ogovara druge, on će njima davati svoja dobra djela, jer je ogovaranje nasilje a nasilje će se na Sudnjem danu izmirivati, pa će nasilnik davati svoja dobra djela onome kome je činio nasilje na dunjaluku. Stoga je jedan od „emirul-mu'minina” u hadisu, Abdullah b. El-Mubarek, rahimehullahu te'ala, rekao: „Kada bih nekoga ogovarao, onda bih zasigurno ogovarao svoju majku jer ona polaže najveće pravo na moja dobra djela.”[17]

    Na svakom muslimanu je da zaposli sebe popravkom svojih mahana i manjkavosti a da se ostavi tuđih.

    Wel-hamdu lillahi Rabbi-l-‘alemin, we-s-salatu we-s-selamu ‘ala Resulillah, we ‘ala alihi we ashabihi edžme'in!

    [1] Prijevod značenja El-Hudžurat (12).

    [2] Tefsir Ibnu Kesir (1750).

    [3] Muslim (2589) u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anh.

    [4] Tefsir Kurtubi (16/337).

    [5] Buharija: 1/26 (67), Muslim: 5/108 (1679) (30).

    [6] Ahmed: 3/224, Ebu Davud (4878, 4879), Ed-Dajau el-Makdisi u „Odabranim hadisima” (2285, 2286) od Enesa b. Malika, radijallahu anh.

    [7] Sahih: Ebu Davud (4875).

    [8] Sahih: Dio hadisa Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anh, kojeg je zabilježio Muslim u svome Sahihu, 1/64 (91) (147).

    [9] Sahih: Ahmed (4/420), Ebu Davud (4880), Ebu Ja'la (7424) u hadisu Ebu Berzeta el-Eslemija, radijallahu anh.

    [10] Prijevod značenja El-Ahzab, 58.

    [11] Prijevod značenja Ibrahim, 42.

    [12] Sahih: Muslim, 8/16 (2577) u hadisu Ebu Zerra, radijallahu anh.

    [13] Muslim (4678), Tirmizi (2342).

    [14] Prijevod značenja El-Isra'a, 36.

    [15] Ahmed (6/449 i 450), Tirmizi (1931) u hadisu Ebu Derda'a, radijallahu anh. Tirmizi je rekao za hadis da je hasen-dobar, dok ga je šejh Albani, rahimehullahu te'ala, ocijenio sahihom-vjerodostojnim u El-Džami'u es-Sagiru (11207).

    [16] Prijevod značenja Kaf, 19.

    [17] Fejdul-Kadir, 3/166.

    #8257
    Anonimno
    Neaktivan

    Subhanallah kako se je teško sačuvati robu od ovog pogubnog grijeha osim ako Allah azze ve džell ne potpomogne u izbjegavanju gibeta…..
    Pogotovo čovjeka boli kad vidi kako se gibete islamski učenjaci i trudbenici za islam koji mozda imaju kod sebe određenih grešaka i propusta pa čak i po pitanju nekih akaidskih pitanja…umjesto da se za brata muslimana nađe opravdanje za njegov postupak, da mu se uputi savjet i pokuša mu se pomoći u borbi protiv šejtana ide se “prečicom“. Optuži brata da je džahil, zabludjeli, novotar, da nema pojma o vjeri, da “smrdi oko njega”, simpatizer ove ili one grupacije, da nije razumio tevhid i osnovu islama pa onda bezbeli moraš ga se odreći i druge upozoravati na njega i tako jedan po jedan učenjak, jedan po jedan daija, jedan po jedan radnik za islam, ostanu par ljudi koji su eto na ” haqqu” a ono sve ostalo je u dalaletu
    . ČUDNA LI ZEMANA!!!

    #8355
    Anonimno
    Neaktivan

    Es-selamu alejkum ve rahmettullah,

    prije svega da poselamim braću i sestre, nadam se lijepom druženju i učenju sa vama.
    Veliki je grijeh optuživati nekoga bez činjenica, pa samim tim i ogovarati.
    “Da bi bio jedan od čestitih, počasti vjernika s tri stvari: 1. Ako nećeš koristiti, nemoj mu ni štetiti; 2. Ako ga nećeš obradovati, nemoj ga ni rastužiti; 3. Ako ga nećeš pohvaliti, nemoj ga ni kuditi!”

    #14223
    Anonimno
    Neaktivan

    Musliman ne ogovara svoga brata

    O opasnosti gibeta – ogovaranja i njegovoj stvarnoj slici kaže Uzvišeni Allah:

    ˝ O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja jer su, doista, pojedina sumnjičenja grijeh! I ne uhodite jedni druge, i ne ogovarajte jedni druge! Zar neko od vas voli da jede meso svoga umrlog brata, a to je vama odvratno?! Zato se Allaha bojte, uistinu, Allah je Onaj koji mnogo pokajanje prima i Onaj koji je milostiv! ˝ (1)

    Gibet je jedna od najopasnijih bolesti jezika. Allahov Poslanik, sallAllahu ´alejhi ve ´ala alihi ve sellem, definisao ju je u hadisu kojeg prenosi Ebu – Hurejre, radijAllahu ´anhuu, da je Vjerovjesnik, sallAllahu ´alejhi ve sellem, upitao svoje ashabe:

    ˝ Znate li šta je to gibet? ˝ Kazali su: ˝ Allah najbolje zna i Njegov poslanik. ˝ Rekao je: ˝ Da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli ´ . ´ Neko je rekao: ˝ A šta misliš ako se nalazi kod moga brata ono što kažem o njemu. Rekao je: ˝ Ako bude pri njemu to što kažeš, ti si ga ogovorio, a ako ne bude, tada ti si ga potvorio. ˝ (2)

    Također, Ebu Hurejre, radijAllahu anhuu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:

    ˝ Pojedini od vas vide česticu (nešto sitno) u oku svoga brata dok kod sebe ne vide palmina debla! ˝ (3)

    Ebu – Berze El – Eslemi, radijAllahu ´anhuu, preosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu ´alejhi ve ´ala alihi ve sellem, rekao:

    ˝ O vi koji ste uzvjerovali svojim jezicima a iman još nije ušao u vaša srca, nemojte ogovarati muslimane i nemojte istraživati njihove mahane, jer onaj ko otkriva njihove mahane Allah će otkriti njegove mahane, a čije mahane Allah otkrije osramotiće ga u njegovoj kući. ˝ (4)

    Enes, radijAllahu ´anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu ´alejhi ve ´ala alihi ve sellem, kazao:

    ˝ Kada sam uzdignut prošao sam pored naroda, koji su bakrenim noktima derali svoja lica i prsa, pa sam upitao: ´ Ko su ovi Džibrile? ´ Odgovorio je: ´ To su oni koji su jeli meso ljudi (ogovarajući ih) i kaljali njihovu čast. ´ ˝ (5)

    Ebu – Huzejfe, radijAllahu ´anhu, prenosi da je Aiša, radijAllahu ´anhu, kazala:

    ˝ Rekla sam Vjerovjesniku, sallAllahu ´alejhi ve ´ala alihi ve sellem: ˝ Dovoljno ti je, što je Safija takva i takva, tj. niska! ˝ Rekao je: ´ Kazala si riječ koja kad bi se pomiješale s vodom mora, promijenila bi je. ´ ˝ Takođe Aiša, radijAllahu ´anhu, je kazala: ˝ Oponašala sam mu jednog čovjeka, pa je rekao: ´ Ne bih volio da oponašam insana, makar imao to i to. ´ ˝ (6)

    Od Džabira b. Abdullaha i Ebu Talhe, radijAllahu ´anhum, se prenosi da je Resul sallAllahu ´alejhi ve ´ala alihi ve sellem, rekao:

    ˝ Nema tog čovjeka, koji ponizi muslimana na javnome mjestu, oskrnavljajući njegovu svetost i oštećujući njegovu čast, a da ga Allah neće poniziti onda kada bude želio Njegovu pomoć. Nema ni jednog čovjeka koji pomogne muslimana na mjestu gdje se skrnavi njegova čast i ruši njegova svetost – a da ga Allah ne pomogne onda kada bude želio Njegovu pomoć. ˝ (7)

    Islamski učenjaci su složni da je gibet strogo zabranjen. Pojedini komentatori Kur´ana stava su da je gibet veliki grijeh. Naprotiv, El – Kurtubi, rahmetullahi alejh, kaže:

    ˝ Nema razilaženja da je gibet veliki grijeh i da je onaj koji ogovori drugoga obavezan da se pokaje Allahu, subhanehu ve te´ala. ˝ (8)

    Imam El – Nevevi u djelu El – Ezkar kaže: ˝ Gibet je spominjanje osobe po onome što ona prezire i ne voli (da se o njoj kaže), svejedno da li to bilo o negovom tijelu, ličnosti, vjeri, dunjalučkim stvarima, izgledu, ahlaku, imetku, djetetu, ženi, slugi, odjeći, pokretima, načinu hoda i drugom što je vezano za njega, i bez obzira da li to spominjanje bilo jezikom, pokretom ili išaretom ruke. ˝ Dakle, gibet se takođe ne ograničava samo na govor jezikom, nego svaki postupak iz kojeg je neko razumio ono što prezire osoba koja se ogovara, pa makar to bilo pokazivanjem, postupkom, išaretom, namigivanjem, pisanjem i sl.. Isto tako postupci kojima se postiže ogovaranje drugog, poput oponašanja njegova načina hoda, ubraja se u gibet, čak šta više bivaju i teži od gibeta, jer jasnije oslikavaju osobu koja se gibeti.

    Razlozi koji podstiču na ogovaranje kojih se musliman mora klonuti

    – Postoje razlozi koji podstiču na ogovaranje običnih ljudi, i razlozi koji se dodatno pojavljuju kod ogovaranja vjernika koji se pridržavaju vjere.

    • Liječenje postojeće mržnje i zlobe u grudima.

    • Poistovjećivanje s prijateljima u društvu, odazivanje njihovom pozivu, udovoljavanje njima prilikom govora o drugima.

    • Zavist prema boljim osobama koje drugi ljudi vole i hvale, pa ova osoba želi da se s tim prestane koja podstiče na ogovaranje i kaljanje časti istih osoba da bi se srušio njihov ugled kod drugih ljudi.

    • Da se određenoj osobi nešto pripiše, pa ona pravdajući se i čisteći se ogradi se od toga ali spomene na koga se to što mu se pripisalo doista odnosi.

    • Želja za ugledom i isticanjem, pa se svi drugi ogovaraju i spominju po onome što oni ne vole da bi se njihov ugled srušio a on se preko njihov ramena i pleća uzdigao i zadobio ugled.

    • Igra, zabava, tračenje vremena u spominjanju mahana drugih ljudi.

    • Ismijavanje i omalovažavanje drugih.

    – Što se tiče razloga koji podstiču na ogovaranje vjernika, onih koji se pridržavaju vjere, oni su počesto neprimjetni, pa tako od njih je i:

    • Čuđenje kako da´ija ili dobar vijernik može da učini krupnu grešku, pa kaže: ˝ Allahu dragi, ja čudnog čovjeka! Šta uradi! Zar je moguće da to on uradi! ˝ I slično.

    • Iskazivanje milosti prema onima koji su iskušani određenim grijesima, pa kaže: ˝ Jadnik, zabrinjava me njegovo stanje! ˝

    • Srdžba radi Allaha, pa kada čuje da je dotični učinio određeni grijeh, ovaj se rasrdi i spominje njegovo ime, savjetujući se s drugima spominje njegovo ime i njegov slučaj.

    Šta se ne ubraja u gibet

    • Onaj kome je učinjena nepravda, uskraćeno njegovo pravo može da kod kadije traži svoje pravo i da spomene osobu koja mu je učinila nepravdu.

    • Prilikom traženja pomoći za otklanjanje lošeg djela i vraćanja grešnika Pravom putu, pa je dozvoljeno da onome od koga traži pomoć da spomene o čemu i kome se radi.

    • Traženje rješenja za postojeći spor ili odgovora na pitanje pri čemu je svakako bolje da se ne spominje ime.

    • Upozoravanje muslimana na zlo prisutnog kod određene osobe.

    • Dozvoljeno je spomenuti osobu koja javno ispoljava svoje grijehe i svoje novotarije ali samo po tim stvarima, dok druge stvari o njoj nije dozvoljeno spominjati.

    • Prilikom raspoznavanja kada nije moguće doći do osobe osim da se spomene njen nadimak ili neka njena osobina.

    Kako se sačuvati gibeta

    Vjernik će se sačuvati gibeta, uz Allahovu dozvolu, ukoliko pred sebe postavi Kur´anske ajete i hadise koji ukazuju na opasnost gibeta i njegove pogubne posljedice na ahiretu – drugom svijetu, kao i upoznavanjem sa razlozima koji ga podstiču na gibet, pa je na njemu da se udalji od tih razloga čime će se udaljiti i od gibeta.

    Kako se iskupiti za gibet – ogovaranje brata muslimana

    Prije svega neophodno je da se pokaje Allahu, subhanehu ve te´ala, za taj grijeh, jer je to i od Allahovih prava, Allah ga je zabranio u Svojoj knjizi, to je Njegov propis i zbog toga je neophodno iskreno se pokajati za njega Uzvišenom Allahu. To pokajanje mora da sadrži sljedeće: odmah prestati s dotičnim grijehom, kajati se za njegovo činjenje u prošlosti i čvrsto odlučiti da se tom grijehu neće nikada više vratiti. Također, ovo je i od ljudskih prava jer su oni ogovarani i spominjani po onome što oni ne vole, stoga pored ove tri stvari neophodno je tražiti halala, oprosta. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je:

    ˝ Ko učini nekome nasilje, nepravdu po pitanju njegove časti ili nečega drugog, neka još danas traži halala, prije nego li dođe vrijeme kada neće vrijediti ni dinari ni dirhemi. Tada će se, ako bude imao dobrih djela, od njegovih djela uzeti shodno nepravdi koju je učinio, a ako ne bude imao dobrih djela, tada će se od onoga kome je činio nepravdu uzeti loša djela i dati njemu. ˝ (9)

    Pojedini šafijski pravnici uslovljavaju da prilikom traženja halala pojasni šta je radio, kako ga je ogovarao. Gazali prenosi odgovor Ata´a, rahmetullahi alejh, kada je bio upitan o načinu pokajanja za gibet, pa je rekao:

    ˝ Reći ćeš mu: ´ Slagao sam na tebe i učinio ti nasilje i loše postupio prema tebi, pa ako želiš uzmi svoje pravo ili mi oprosti. ˝ Drugi učenjaci kažu da je obaveza da na onim mjestima na kojima ga je ogovarao da ga na tim mjestima spominje po dobru, da na njima traži oprosta i dovi za njega. Prenosi se od Mudžahida, rahmetullahi alejh, da je rekao: ˝ Tvoj iskup za to što si jeo meso svoga brata jeste da ga spominješ po dobru i da doviš da mu Allah podari svako dobro. ˝ (10)

    (1) Prijevod značenja El – Hudžurat, 12.

    (2) Muslim, 6575.

    (3) Ibnu Hibban, (5761), sahih.

    (4) Ebu Davud (4/270). Pogledaj ˝ Sahihul – Džami´a ˝ od Albanija (3549).

    (5) Ebu Davud (4/269), Avnul – ma´bud (13/223). Šejh Abdul – Kadir Arnaut u svojim opaskama na djelo ˝ Ezkar ˝ (29. str) ocijenio je hadis dobrim. Pogledaj ˝ Sahihul – Džami´a ˝ (5/51).

    (6) Ebu Davud (4/269), Avnul – ma´bud (13/223). Pogledaj ˝ Sahihul – Džami´a ˝ (5/31).

    (7) Ebu Davud, Ahmed, a dobrim ga je ocjenio šejh Albani.

    (8) El – Džami´u li ahkami – l – Kur´an, 16/336.

    (9) Buharija (2449).

    (10) Es – Samt libni Ebi Dunja, 291; hasen.

    balkanskiemirat.com

    #14238
    Anonimno
    Neaktivan

    Esselamu Alejkum,

    Jako dobra tema, jer se radi o propisima na koje nerijetko zaboravimo. Ovo se narocito odnosi na neke forumske/internetske “svadje” gdje nazovemo jedan drugog ruznim imenima (kafir, musrik, itd), a ni ne vidimo koliko brata u vjeri nasim rijecima povrijedimo.

    Molim Allaha da nas uputi da budemo pravedni jedan prema drugom, i da dobro razmislimo prije nego sto nekoga etiketiramo, narocito brata ili sestru, sa nekom ruznom rijeci ili ruznim pojmom.

    Elhamdulillahi

Pregledavate 5 postova - 1 do 5 (od ukupno 5)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.