Greške Islamske zajednice kroz dokaze iz hanefijskog mezheba

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno Greške Islamske zajednice kroz dokaze iz hanefijskog mezheba

Ova tema sadrži 8 odgovora, ima 4 glasa, zadnji odgovor od: Avatar Anonimno prije 7 godine, 1 mjesec. This post has been viewed 3497 times

Pregledavate 9 postova - 1 do 9 (od ukupno 9)
  • Autor
    Postovi
  • #11500
    Avatar
    Anonimno

    U ustavu Islamske zajednice piše da svoj legitimitet temelji na Kur'anu i Sunnetu,
    a da se u tumacenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u Islamskoj zajednici primjenjuje hanefijski mezheb!

    Terminom “Islamska zajednica” ne želim da generalizujem, i da svim ljudima koji se pripisuju toj instituciji, ili su na bilo koji način povezani sa njom, pripišem greške koje ce biti navedene, već se tekst odnosi na svakog ko se pronađe u njemu…

    U nastavku slijedi navođenje sedam od mnogobrojnih grešaka, uz pojašnjenje govorom hanefijskih ucenjaka…

    1. Muzički instrumenti

    Islamska zajednica ne samo da dozvoljava muziku, vec cesto zna biti i organizator koncerata “islamske duhovne muzike”
    Da vidimo šta hanefijski ucenjaci kažu za muziku i muzicke instrumente…

    Imam Ebu Hanife je prezirao slušanje muzike i smatrao to grijehom. (Ruhul-meani, 11/69, Avnul-Mabud 13/186)

    imam Ibn Abidin kaže: “…jer je muzika haram.” (Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.)

    Imam Alauddin Kasani kaže: “Naše ubjedenje je da je muzika strogo zabranjena – haram.” (Bedaiu Sanai 6/84.)

    Imam Ebu Bekr el-Merginani, spominjući skupine ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, kaže: “…niti od onoga koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da cine veliki grijeh (el-kebireh).” (El-Hidaje, 3/123, El-Bahrur-raik, 7/88.)

    Imam Bedruddin el-Ajni, u svome komentaru djela El-Hidaje, pojašnjavajuci prethodno spomenute a zabranjene stvari za zabavu, kaže: “…kao što je frula, bubanj i slično njima.” (El-Binaje, 10/282.)

    Kaže Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, ucenik imama Ebu Hanife: “Zabranit cemo zimmiji (kršcanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) slušanje muzike.” (El-Muhalla, Ibn Hazm, 11/158.)
    (kad je ovakav propis za zimmiju, šta reći onda za muslimane?)

    2. Brada

    Čovjek koji je u Islamskoj zajednici zadužen za davanje fetvi, na pitanje od dužini brade u hanefijskom mezhebu, izmedu ostalog kaže:

    Cijenimo Vaše zanimanje za taj propis, ali smatramo opcenito da je u ovom vremenu i okolnostima potpuno bespotrebno i beskorisno opterećavati sebe ili drugog pitanjem brade i njene dužine, jer to ne spada u neke važne islamske propise. Onaj ko pusti bradu, treba je držati urednom i skracivati je (dužina je irelevantna, a to što se prenosi od Ibn Omera u vezi skracivanja dijela koji prelazi šaku nema snagu obavezujućeg propisa, ali potvrđuje princip skraćivanja)

    u drugoj fetvi, između ostalog kaže: “Pitanje brade savremena ulema ne tretira posebno važnim te mu ne pridaje pažnju koju mu pridajete Vi ili sljedbenici slične orijentacije”

    Ovakvo njihovo postupanje, slobodno mogu reći skrivanje znanja, dovelo je do toga da danas narod,
    koji za sebe kaže da slijedi hanefijski mezheb, ismijava čovjeka koji nosi dugu bradu i smatra ga zabludjelim!

    Govor hanefijskih učenjaka o brijanju, skraćivanju brade kao i granici do koje se brada može kratiti…

    Poznati hanefijski pravnik Haskefi kaže: “Brijanje brade je zabranjeno.” (Er-Reddul-muhtar, 9/672)

    Ibn Abidin kaže: “Sunnet je da brada bude u dužini šake i da se skrati ono što prede preko te dužine.” (Ibid, 9/671)

    Imam Kemaluddin b. el-Hummam (umro 681 god. po H) kaže: ”Kada je u pitanju brada sunnet je da bude u dužini šake, a ono što prede preko dužine šake treba odsjeci…
    što se tice kracenja brade više od toga (tj. od dužine šake) kao što cine neki zapadnjaci (tj. ljudi sa zapadnog dijela tadašnje islamske države) i muškarci hermafroditi (dvopolci) nije apsolutno niko dozvolio.” (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 2/348)

    Imam Burhanuddin el-Merginani (umro 593 god. po H) kaže: ”Brijanje kose kada je u pitanju žena predstavlja njeno masakriranje, kao brijanje brade kod muškarca.” (Vidjeti: El-Hidaje, 1/149)

    Imam Bedruddin el-Ajni nakon što je spomenuo prethodno citirane rijeci imama El-Merginanija: ”Brijanje kose kada je u pitanju žena predstavlja njeno masakriranje, kao brijanje brade kod muškarca”, kaže: ”Masakriranje je haram, nije dozvoljeno.” (Vidjeti: El-binaje šerhul-hidaje, 4/274)

    Ibn Nudžejm kaže: ”Sunnet je da brada bude u dužini šake.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 2/302)
    Potom je rekao: ”Brijanje brade je masakriranje lica.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 2/382)

    Imam Ali el-Kari (umro 1014 god. po hidžri) kada je pojašnjavao hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Puštajte brade”, rekao je: ”Puštanje brade znaci da dostigne svoju bujnost.” Potom je rekao: ”Brijanje brade danas je simbol mnogih mušrika koji nemaju udjela u vjeri.” (Vidjeti: Merkatul-mefatih, 2/84)

    3. Odnos prema šijama rafidijama

    Kada se ukaže na odredene greške Kur'anom i Sunnetom, to smatraju fitnom, sijanjem razdora,
    a kada lider ove institucije javno učestvuje u otvaranju šiitskih (rafidijskih) misionarskih centara na našim prostorima, to onda nije fitna!?
    Mi ih pitamo, kako to da dokazi iz Kur'ana i Sunneta predstavljaju fitnu, a davanje podrške onima (šijama) koji proklinju ashabe Allahovog Poslanika, a i vas same smatraju otpadnicima, predstavlja nešto što je sasvim normalno!?

    Kaže veliki alim hanefijskog mezheba Sarahsi: “Svako onaj ko napada na ashabe, radijallahu anhum, taj je bezbožnik (mulhid), izlazi iz islama, i za njega je lijek sablja ako se ne pokaje.”
    (Akidetu ehli sunne vel džema'ah fi sahabeti kiram, 2/857)

    Daleko ste vi od hanefijskog mezheba!

    4. Pokrivanje lica žene u vremenu fitne

    Stav hanefijskog mezheba je da je u osnovi dozvoljeno da žena otkrije lice i šake, i da je dozvoljeno muškarcima da gledaju u lica i šake žena pod uvjetom da taj pogled nije sa strašcu. Kaže se u djelu Bidajetul-mubtedi, djelu koje je osnova poznate Hidaje: «Nije dozvoljeno muškarcu da gleda u stranu ženu, osim u njeno lice i šake.» (10/24, sa komentarom Fethul-Kadir)

    Kaže mostarski muftija Ahmed bin Muhamed u svom djelu Enfeu delail li tahsini suveril mesail: “Ukoliko čovjek nije siguran da će mu pogled biti bez strasti: nije mu dozvoljeno da vidi njeno lice.” (Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka, L-313)

    Kada pogled biva sa strašcu, ili kada u društvu manjka islamskih normi ponašanja od kojih je i obaranje pogleda, hanefijski pravnici kategorični su da je ženi obaveza pokriti lice, kao preventiva za zaštitu od nemorala.

    Kaže se u djelu Tenvirul-ebsar: «Zabranjuje se ženi da otkriva svoje lice pred muškarcima, radi bojaznosti od fitneluka.» U komentaru pomenutog djela Ed-Durrul-muhtar, te glosi Er-Redul-muhtar, poznatijoj kao Hašijetu Ibn Abidin, kaže se da je to pokrivanje: «Ne radi toga što je lice avret, nego iz bojaznosti od fitneluka do kojeg dolazi prilikom pogleda sa strašcu.» (1/438)

    U djelu El-Bahr er-raik, komentar djela Kenzu dekaik, stoji: “Kažu naši šejhovi (tj. hanefijski): «Ne dozvoljava se mladoj ženi da otkrije svoje lice pred muškarcima, u ovom našem vremenu, iz bojaznosti od fitneluka.» (1/284)”

    U djelu El-Hedije el-alaijje stoji: «Mladoj ženi se zabranjuje otkrivanje lica zbog straha od fitneluka.»

    Kaže imam En-Nesefi, jedan od najpoznatijih komentatora Kur'ana iz hanefijske pravne škole, komentarišuci rijeci Uzvišenog Allaha: O Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se»: «Tj. neka spuste svoju odjecu i neka pokriju svoja lica.» (3/45)

    U komentaru pomenutog ajeta, Ebu Su'ud, takoder poznati mufessir iz reda henefijske pravne škole, i nekadašnji šejhul-islam Osmanske države, u svom tefsiru Iršadul akli selam ila mezaja el-Kuranil-kerim, kaže: «Tj. neka pokriju svoja lica i svoja tijela.» (7/115)

    Ebu Bekr el-Džessas, u komentaru istog ajeta, kaže:
    «U ovom ajetu je dokaz da je mladoj ženi naređeno pokrivanje lica.» (3/458)

    Muhammed el Kešmiri kaže: “Žena može otkriti lice ako time nece izazvati požudu kod muškaraca. Medutim, naši potoniji autoriteti izdali su fetvu da žene pkriju lice jer su se sredine u kojima živimo vec pokvarile.” (Fejdul-Bari, 1/254)

    Od savremenih živih ucenjaka hanefijskog mezheba spomenut cemo govor šejha Vehbi Sulejmana el-Gavudžija, komentatora djela Multakal-Ebhura koji je preveden i kod nas, koji kaže:
    «Osnova u mezhebu Ebu Hanife jeste da je ženi dozvoljeno da otkrije lice i šake kada je u sredini u kojoj su i muškarci i žene cestiti. Medutim, kada se ta osnova promijeni i nije se sigurno od fitneluka, tada je ženi obavezno pokrivanje cijelog tijela i lica i šaka, kao preventiva od fitnelika i onome što vodi ka tome. Tako da je propis hanefijskog mezheba u ovom našem vremenu, a takav je propis sva cetiri mezheba, da je ženi haram da otkrije svoje lice osim u slučaju nužde, a Allah najbolje zna.» (El-Meretul-muslime, 201-202)

    Šta kazati za naše vrijeme i podneblje u kojem živimo?! Zar obaveza pokrivanja lica u našem vremenu nije veća nego u ranijim vremenima!? Mi ih pitamo, gdje su vaše fetve o obavezi pokrivanja lica žena u današnjem vremenu!?

    5. Plaćanje radi učenja Kur'ana

    Islamska zajednica otvoreno vodi trgovinu sa Časnim Kur’anom i Kur’anskim surama, sa jasno istaknutim cjenovnikom
    (više o tome: http://www.putvjernika.com/Na-stubu-srama/trgovina-kuranom-pod-pokroviteljstvom-islamske-zajednice.html )

    Poznati hanefijski učenjak Ibn ebil Izz el Hanefi kaže: ”Što se tiče davanja imetka određenim ljudima da uče Kur’an i poklanjaju ga umrlom to nije radio niti dozvolio niko od selefa. Davanje nadoknade za takvo učenje je zabranjeno i u tome nema razilaženja.”
    (Šerhu el akideti et-Tahavijje)

    6. Rukovanje sa ženom strankinjom

    Na pitanje, da li je dozvoljeno rukovanje muškarca i žene na poslu, covjek u IZ zadužen za davanje fetvi kaže:

    Ukoliko strana žena pruži ruku s namjerom rukovanja, nema smetnje prihvatiti rukovanje,
    jer bi odbijanje rukovanja u tom slucaju možda pogrješno razumjela.
    Ne treba priželjkivati rukovanje sa ženama, ali ako se vec desi po prirodi posla i u društvu gdje je to uobičajeno,
    smatramo da nema smetnje rukovati se u granicama pristojnog i uobičajenog gesta.

    Da vidimo šta o tome kažu hanefijski učenjaci…

    Imam El-Serhasi (umro 490.god. po H.) kaže: “Nije mu halal (dozvoljeno) dodirivati njeno lice (tj. lice strankinje) niti njenu ruku(dlan.” (Vidjeti: El-Mebsut, 10/154.)

    Imam Es-Semerkandi (umro 539. god. po H.) kaže: “Što se tice dodira, to je haram, bez obzila bio popracen požudom ili ne.”
    (Vidjeti: Tuhfetul-fukaha, 3/333.)

    Poznati hanefijski pravnik El-Kasani (umro 587. god. po H.) zapisao je: “Ni u kom slucaju nije dopušteno dodirnuti lice ili ruku strankinje.” (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 4/297.)

    Imam Ibn Abidin (umro 1252. god. po H.) kaže: “Kao što muškarcu nije dozvoljeno da dodiruje njeno lice i šake, iako bio siguran da neće doći do buđenja strasti.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 2/97.)

    7. Određivanje početka i kraja Ramazana

    Kaže Ibn Abidin: “Šart da bi post (Ramazana) bio obavezan jeste da se vidi mlađak, te da se ne uzima u obzir proračun astronoma, a ko se osloni na njihov proracun prekršio je Šerijat. (Resailu Ibn ‘Abidin 1/224)

    Zejle'i u knjizi Tebjinul-hakaik kaže da svaka zemlja prati za sebe pojavu mladaka neovisno od druge.

    Mi ih pitamo, da li ostvarujete navedeni šart, da bi vam post Ramazana bio obavezan, ili ste prekršili šerijat!?

    Cilj ovog teksta nije poziv u slijepo slijedenje hanefijskog mezheba, jer bi upravo to bilo suprotno hanefijskom mezhebu i Imamu Ebu Hanifi rahimehullah koji je rekao:
    Nikom nije dozvoljeno da uzima naš govor što nece znati odakle smo ga mi uzeli (tj. dok ne bude saznao šta je naš dokaz za pomenut govor)”

    A ako se u nečemu raziđete, vratite se Allahu (Kur'anu) i Poslaniku (Sunnetu), ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” ( En-Nisa’, 59.)

    #11596
    Avatar
    Anonimno

    Još grešaka od samoproglašenih hanefija, kroz dokaze iz hanefijskog mezheba…

    8. Akida

    Ovdje ni ne treba navoditi dokaze, jer oni sami kazu da su hanefije u fikhu, a ešarije (ili maturidije) u akidi!

    Mi ih pitamo, ZAŠTO NISTE ISTO TAKO I HANEFIJE U AKIDI?
    Zar to akida imama Ebu Hanife nije bila ispravna, pa se ne želite pripisati njegovoj akidi, ili je, pak, cinjenica da su Ebu Hasan el-Ešari (prije nego li se pokajao) i Maturidi, došli sa akidom s kojom nije došao imam Ebu Hanife kao ni Ahmed, Malik i Šafija?

    9. Zekat

    Lider Islamske zajednice, donosi fetvu o obaveznosti davanja zekata (i sadekatul fitra) Islamskoj zajednici, pa između ostalog kaže:
    “…da su blokovi Islamske zajednice u Bosni i Hecegovini jedino ispravni dokaz za uplatu zekata i sadekatu-l-fitra, te da je zajednicki fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitra…”
    Na ovome se ne zaustavlja već nastavlja pa kaže: “Svjesno kršenje rečene fetve o zekatu i sadekatu-l-fitra od bilo koga, koju ovim putem objavljujemo, ravno je svjesnom kršenju trećeg stuba islama, to jeste Hilafeta, Imameta i Menšure, a to znaci ne poštivanje značenja i značaja ‘Akideta i Šeri'ata.”

    Da ne govorimo detaljnje o tome kako je ovdje narušen šart valjanosti izdvajanja sadekatul-fitra (a to je da se podijeli prije klanjanja Bajram namaza) kao i to da i kada bi se ispunio ovaj šart, ubrana sredstva idu na pogriješno mjesto, odnosno sredstva se koriste za potrebe IZ-a tokom cijele godine…

    Islamska zajednica je u 8 kategorija (kojima pripada zekat) (Kur'an, Et-Tevba, 60) pronašla sebe u kategoriji “Na Allahovom putu”
    krivo tumaceci ovaj propis, iako nema razilaženja medu učenjacima da se pod kategorijom “Na Allahovom putu” prvenstveno misli na borbu na Allahovom putu!

    U djelu Fikhul-ibadat piše: “Ne može se zekat davati u svrhe gradnje džamije, mekteba… uopće ondje gdje nema onoga kome je namijenjen zekat.” (Fikhul-ibadat, poglavlje Post, autor Muhammed Seid Serdarević rođen u Zenici 1882 godine)

    10. Novotarije u mjesecu Redžebu

    Ibn Nudžejm je rekao: “…i na osnovu navedenog zakljucujemo da je pogrdno i novotarija obavljanje salatul-regaiba koji ljudi klanjaju u redžebu.”
    (El-Bahrur-raik, 2/56)

    Ibn Abidin Hanefi kaže: “Salatul regaib su izmislili neki pobožnjaci.” (Hašijetu Ibni Abidin, 2/235)

    11. Čestitanje kjafirskih praznika urucivanjem poklona

    Ebu-Hafs En-Nesefi, veli hanefijski pravnik, kaže: “Kada bi covjek obožavao Allaha pedeset godina,
    potom poklonio nevjerniku jaje na dan njihovih praznovanja, želeci uvelicati i obilježti taj dan, počinio bi nevjerstvo i njegova djela bi bila poništena. Kada bi, želeci obilježiti taj dan, kupio nešto što nije imao obicaj ranije kupovati, pocinio bi, takoder, nevjerstvo.”
    (Vidjeti: Hašijetu Ibn-Abidin, 10/520-521)

    12. Učenje Kur'ana na mezaru

    Imam Ibn Ebil-Iz i Šalebi dva hanefijska pravnika prenose da je Imam Ebu Hanife učenje Kur'ana na kaburu smatrao pogrdnim.
    (Šerhul akidetit Tahavijja 2/675, Hašijetuš Šalebi ala tebjinil hakaik 1/587 i Iktidaus siratil mustekim 2/264)

    13. Izgovaranje nijjeta

    Veliki hanefijski ucenjak, Ibn-Ebil-`Izz, kaže: “Imami četiri
    fikhsko-pravne škole su složni da se nijjet donosi srcem i nije
    nam od njih prenešeno da su tražili da se nijjeti riječima
    .”
    ( El-Kavlul-mubin str. 94 )

    14. Rukovanje nakon namaza

    Hanefijski pravnik Ibn Abidin kaze:
    “Neki naši učenjaci (hanefijske pravne škole) kazali su da je rukovanje nakon namaza, koje ljudi običavaju činiti, pogrdno.”
    (Hašijetu Ibni Abidin 2/235)

    Ibn Abdusselam Hanefi izjavio je: “Rukovanje nakon sabah i ikindije namaza novotarija je.”
    (El-Kavlul-mubin str 294.)

    #11598
    Avatar
    Anonimno

    esellamu alejkum. Fino izlaganje, zanima me jel mozda postoje neke manjkavosti, nedostaci, iskrivljenosti u maturidijskom pravcu sto se tice akide..??

    #11599
    Avatar
    Anonimno

    bosnian post=6363 wrote: esellamu alejkum. Fino izlaganje, zanima me jel mozda postoje neke manjkavosti, nedostaci, iskrivljenosti u maturidijskom pravcu sto se tice akide..??

    Alejkumu sselam. Fino pitanje.

    A jesu li to bile neke manjkavosti, nedostaci i iskrivljenosti u akidi ehli sunneta wel dzemata? U akidi ashaba, tabiina i tabi tabiina? U akidi prvih generacija? Je li to oni nesto ko nisu skontali pa je morao da se pojavi neki
    ebu Mensur el-Maturidi kako bi nam objasnio akidu?
    Je li???

    #11609
    Avatar
    Anonimno

    Nisam tebi postavio pitanje vec Usami, a ako vec ne znas da odgovoris zasto se javljas i na moje pitanje odgovaras novim pitanjem.
    Ja jednostavno zelim da znam nesto o Maturidiju i njegovom mezhebu. Nadam se da ce Usama nesto vise napisati o toj temi da se svi okoristimo..

    #11610
    Avatar
    Anonimno

    A jesu li to bile neke manjkavosti, nedostaci i iskrivljenosti u akidi ehli sunneta wel dzemata? U akidi ashaba, tabiina i tabi tabiina? U akidi prvih generacija? Je li to oni nesto ko nisu skontali pa je morao da se pojavi neki
    ebu Mensur el-Maturidi kako bi nam objasnio akidu?
    Je li???
    Onda nam ne treba ni Hanifa, Šafija…nikakvi šejhovi i td. Ako su tebi dovoljni hadisi poslanika s.a.v.s, Kur`anski ajeti, praksa i zivot generacija do tabi tabiina, svaka čast, vjerovatno si na visokom stupnju..jer meni a i vjerovatno vecini dobro dodje neko predavanje, pojasnjenje ajeta, hadisaa..

    #11611
    Avatar
    Anonimno

    @Moderator.Ovo za obrisatii. Nije se dalo prepraviti kako treba. Jezakellah khajran.

    #11612
    Avatar
    Anonimno

    bosnian post=6375 wrote: A jesu li to bile neke manjkavosti, nedostaci i iskrivljenosti u akidi ehli sunneta wel dzemata? U akidi ashaba, tabiina i tabi tabiina? U akidi prvih generacija? Je li to oni nesto ko nisu skontali pa je morao da se pojavi neki
    ebu Mensur el-Maturidi kako bi nam objasnio akidu?
    Je li???

    bosnian post=6375 wrote: Onda nam ne treba ni Hanifa, Šafija…nikakvi šejhovi i td. Ako su tebi dovoljni hadisi poslanika s.a.v.s, Kur`anski ajeti, praksa i zivot generacija do tabi tabiina, svaka čast, vjerovatno si na visokom stupnju..jer meni a i vjerovatno vecini dobro dodje neko predavanje, pojasnjenje ajeta, hadisaa..

    Nema potrebe da budes drzak. Ako si postavio pitanje Usami onda se to naznaci. Ako nije naznaceno direkto njemu, nego postavljeno na “javnom” forumu onda se moze odnositi ili biti upuceno bilo kome.

    Pitanje: Esselamu alejkum! Zanima me da li je istina ono što Jusuf el-Kardavi govori o islamskom ummetu kada kaže da je ešarijski (i maturidijski)? I ako je to istina, kako onda protumačiti riječi Allahovog Poslanika salallahu alejhi we sellem: “Moj ummet se neće složiti na zabludi, pa kada vidite razilaženje, držite se najveće skupine” (Ibn Madže), jer ljudi povezuju ovaj hadis sa govorom Kardavija? Allah vam dao svako dobro.

    Odgovor: We alejkumus-selam we rahmetullahi we berekatuhu,

    Tvrdnja da je islamski ummet danas ešarijski ili maturidijski, ili da 95% ummeta predstavljaju ešarije ili maturidije, nije tačna i zahtijeva dokaz. To što postoji veliki broj fakulteta i univerziteta koji propagiraju i na kojima se uzučava ešarijska ili maturidijska akida, ne znači da je i ostali svijet od običnih muslimana na njihovoj akidi. Činjenica je dakle da ešarijsku ili maturidijsku akidu nose oni koji su pohađali ove fakultete i univerzitete, a što se tiče običnog svijeta od muslimana, ogromna većina njih i ne zna šta su ešarije i maturidije.

    Oni koji tvrde suprotno, neka izađu među običnim svijetom od muslimanima i neka ih pitaju – nakon što im budu proučeni ajeti o Allahovim svojstvima – da li vjeruju u spoljnje značenje tih ajeta ili, pak, vjeruju da se pod Allahovom rukom cilja na snagu i moć, pod Allahovom srdžbom na želju za osvetom, pod Allahovim zadovljstvom na želju za nagradom, pod Allahovim uzdizanjem nad Aršom na vladanje njime i tome slična neispravna shvatanja i tumačenja koja zagovarju ove dvije sekte.

    Kada bi, čak, i pretpostavili da većina islamskog ummeta zastupa ešarijsku ili maturidijski akidu, to opet ešarijama i maturidijama ne bi moglo poslužiti kao dokaz. Zar Uzvišeni Allah nije na puno mjesta u svojoj knjizi kritikovao većinu?! Zar Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da će se ovaj ummet podvojiti na 73 skupine, ali pored toga sve će u vatru osim jedne.

    Od Sufjana es-Sevrija, rahimehullahu teala, se prenosi da je rekao: ‘’Kada čuješ o čovjeku na istoku ili na zapadu koji je nosilac sunneta onda ga poselami i dovi za njega. Kako li je samo malo onih koji su od ehlu sunneta vel-džema’ata.’’ (El-veru od imama Ahmeda 194. str., Šerhu usuli itikadi ehlis-sunneti vel džema’atu od Lalekaija 1/64)

    Stoga se većinom možemo hvaliti onda kada smo na istini, kada smo na onome na čemu je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ashabi i prve generacije ovoga ummeta, a što ešarije i maturidije zasigurno nisu, zbog mnogobrojnih skretanja u osnovama akide.

    Evo u kratkim cratama neka od tih skretanja ovih dveju skupina:

    1. Izvor prihvatanja vjere. Kod njih je na prvom mjestu razum, a kod ehli sunneta Allahova knjiga i sunnet Njegova Poslanika.

    2. Tevhid. Kod ehli sunneta ima tri vrste tevhida, dok ešarije tevhid svode na tevhid er-rububije i gotovo da u njihovim knjigama nećeš naći spomena najvažnijoj vrsti tevhida, a to je tevhid uluhijje. U njihovim knjigama gotovo da nećeš naći upozorenje na širk i ono što njemu vodi. Kod ehli sunneta prva obaveza mukellefu jeste tevhid, a kod njih razmatranje pa zatim nakon toga vjerovanje. Ešarije kažu: ko povjeruje u Allaha bez prethodnog promatranja takav je mukallid, štaviše, neki od njih kažu da je takav kafir, a većina njih kaže da je takav samo griješnik.

    3. Iman. Kod ehli sunneta iman je govor i djelo, dok su ešarije i maturidije murdžije u pogledu imana. Djelo udova kod njih nije rukn imana, štaviše, veliki broj njih ne svrstava ni govor jezika u rukn imana.

    4. Kur’an. Kod ehli sunneta Kur’an je Allahov govor i nije stvoren, dok kod ešarija pored njihova nastojanja da se teoretski suprotstave mu'tezilama u njihovoj tvrdnji da je Kur’an stvoren, u suštini njihov govor je govor mu'tezila. Štaviše, komentator poznatog ešarijskog akaidskog djela Dževhere kaže: ”Nije dozvoljeno reći da je Kur’an stvoren osim kada je u pitanju poučavanje drugih.” (Šerhul Badžuri alel Dževhere 64–66).

    5. Allahova svojstva. Opće je poznato izvitoperavanje Allahovih svojstava kod ešarija i maturidija i njihovo ograničavanje sifata na 7 ili 8 što je oprečno akidi ehli sunneta.

    6. Pored gore pomenutog, ešarije se sa ehli sunnetom razilaze u pogledu kadera, racionalnog poimanja ružnog i lijepog i drugim meselama. Njihova mržnja i netrpeljivost prema učenjacima je opće poznata, štaviše neki od njih su protekfirili Šejhul islama Ibn Tejmijju i njegovog učenika Ibn Kajjima.

    Što se, pak, tiče hadisa kojeg si spomenuo a kojeg bilježi Ibn Madže: “Moj ummet se neće složiti na zabludi, pa kada vidite razilaženje, držite se najveće skupine”, on nije vjerodostojan. Štaviše hadis je jako slab jer se u njegovom senedu nalazi Hazim ibn Ata’ koji je u kvalifikaciji hadiskih učenjaka metruk, a Ibn Mein ga čak optužuje i za laž.

    Hadis u sličnoj formi biljiže i Tirmizi ali je hadis mudtarib (vrsta slabog hadisa).

    Da, tačno je da se od nekih ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje ovaj termin ‘’Sevadul e’azam’’ – najveća skupina, ali se mora uzeti u obzir vrijeme u kojem su oni upotijebili ovaj termin. Jer su ovi ashabi, radijellahu anhum, upotrijebili ovaj termin kao odgovor onima koji su se pobunili protiv Osmana, ukazujući im ovim riječima da se drže onoga na čemu su ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u to vrijeme su oni predstavljali najveću skupinu.

    U suprotnom, kada bi ove riječi ashaba shvatili općenito onda bi to značilo da kada preovladaju mu'tezile i budu većina – kao što je bilo za vrijeme Me’muna i fitne poznate kao Fitna stvaranja Kur’ana – budemo mutezile, kada preovladaju murdžije i budu većina budemo murdžije, kada preovladaju kaburdžije (obožavaoci kaburova) i sufije budemo kaburdžije i sufije i tako redom.

    Kako onda shvatiti hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o garibima koji se opisuju kao malobrojna skupina, kao pojedinci iz plemena itd.?!

    Neka nam ešarije i maturidije isto tako pojasne koja je to najveća skupina (sevadul e’azam) prije nego li se pojavio Ešari i Maturidi? Ostaje im jedan od dva odgovora:

    – Ili da kažu da su to časne i plemenite generacije selefus-saliha prije njih, ako je tako onda ih pitamo: Zar vam nije dovoljno ono što je bilo dovoljno njima pa da vjerujete u ono u što su oni vjerovali, bez zastupanja ovih stavova i mišljenja s kojima su došli Ešari i Maturidi?

    – Ili da, pak, kažu kako tada nije postojala najveća skupina a to bi bila još veća zabluda i propast.

    I na kraju kažemo onima koji žele obmanuti muslimane pa govore: mi smo hanefije u fikhu, ešarije (ili maturidije) u akidi – ZAŠTO NISTE ISTO TAKO I HANEFIJE U AKIDI? Zar to akida imama Ebu Hanife nije bila ispravna, pa se ne želite pripisati njegovoj akidi, ili je, pak, činjenica da su Ebu Hasan el-Ešari (prije nego li se pokajao) i Maturidi, došli sa akidom s kojom nije došao imam Ebu Hanife kao ni Ahmed, Malik i Šafija?

    Molim Allaha da nas učvrsti na istini i sačuva skretanja zabludjelih sekti.

    Odgovorio: prof. Idriz Bilibani

    Izvor: Resnica-Haq.com

    Eš'arije i Maturidije su dvije islamske sekte koje su u potvrđivanju akidetskih uvjerenja slijedile pravac ‘Ilmul-kelama. S toga je neophodno nešto reći o ‘Ilmul-kelamu i stavu selefa ovog Ummeta o njemu. ‘Ilmul-kelam ili Kelam, kako ga definišu sami kelamisti, je nauka koja daje moć potvrđivanja akidetskih pitanja navođenjem dokaza i otklanjanjem šubhi. U stvari, ‘Ilmul-kelam je novotarski pravac izučavanja akidetskih pitanja koji ovaj Ummet nije poznavao sve do vremena halife Me'muna koji je naređivao da se prevode na arapski jezik knjige drugih kultura, vjera i civilzacija, a naročito grčke filozofije. Pa su se tako Mu'atezile potpomogle, u svojim raspravama i dijalozima sa nosiocima drugih iskrivljenih vjera, nasljeđem kršćana sa Istoka (Melikanija i Nesturija) koje su poslije pomiješali sa grčkom filozofijom, što je bio novi pristup akidetskim pitanjima koji se zvao ‘Ilmul-kelam ili Kelam. Ovaj isti menhedž je kasnije preuzeo i koristio El-Eš'ari u svojim raspravama i odgovorima na Mu'atezile. ‘Ilmul-kelam je uveo u islamsku akidu argumente i pitanja sa kojima nije došao ni Kur'an ni Sunnet, poput termina džism, dževher i ‘ard, a o kojima nisu govorili ni ashabi ni tabi'ini. Da je ovo bila akidetska nauka, a ne batil, ne bi mimoišla ashabe i tabi'ine, kako kaže Imam Malik. A uz to, rezultat bavljenja ovom naukom je nedoumica i sumnja u temeljne stvari vjere kao što su to izjavili, nakon tevbe, najveći imami Kelama. Opći stav selefa ovog Ummeta je da je bavljenje ‘Ilmul-kelamom pokuđeno, kako to prenose mnogi učenjaci i o čemu su napisane mnoge knjige. Dok mnogi od njih su zabranjivali ovaj novotarski pristup akidetskim osnovama vjere kao što su bili imami četiri mezhaba. Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi ‘alejh, o ‘Ilmul-kelamu odgovorio je: “To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)”. Također, Ebu Hanife je proklinjao ‘Amr b. ‘Ubejda koji je uveo bidat Kelama. (Savnul-mantik od Sujutija str.30-32.)
    Kaže Imam Malik, rahmetullahi ‘alejh: “Zar kad god nam dođe neko ko se bolje raspravlja (kelamista) da zbog njegove sposobnosti u raspravi ostavimo ono sa čime je došao Džibril Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem?” (Sijeru e'alamin-nubela’, 8/99.) A Imam Šafija, rahmetullahi ‘alejh, daje presudu pa kaže: “Moj stav prema onima koji se bave ‘Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: ‘Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. ‘Ilmul-kelamom)’.” (Sijeru e'alamin-nubela’, 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi ‘alejh, nam daje vasijet: “Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet”. (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.) Nakon ovoga, postavlja se jedno bezazleno pitanje: Ako su Eš'arije i Maturidije predstavnici ‘Ilmul-kelama, oko čega nema razilaženja, a čuli smo stav selefa (selef je Ehli sunne vel džema'a), o onima koji se bave Kelamom, kako se onda može reći da su Eš'arije i Maturidije od Ehli sunne vel džema'a?

    Da li su esarije i maturidije ehli sunnet wel dzemat ?

    http://www.youtube.com/watch?v=q4ahm7SrCGY&feature=related

    #11664
    Avatar
    Anonimno

    AKIDETSKE RAZLIKE EŠ'ARIJA I MATURIDIJA SA EHLI SUNNETOM VEL DŽEM'ATOM

    Smatra se da je neka skupina izašla iz Ehli Sunne vel Džema'a ako se raziđe sa Ehli Sunne u nekom akidetskom temelju, poput imana, kadra, tevhida, sifata i slično, pa makar to bio samo jedan temalj vjere, a ne ako se raziđe u sporednim akidetskim pitanjima. Ovaj kriterij je pojasnio imam Šatibi u knjizi „El-I'atisam” (2/712.), a takođe Ibn Tejmijje (Medžmu'ul-fetava, 35/414.) i Ibn Betta (El-Ibane, str. 175.) sa drugim riječima al’ u istom značenju. Pa ako je to tako, kako da se Eš'arije i Maturidije ubrajaju u Ehli Sunne vel Džema'a, a razišli su se sa Ehli Sunne u nekoliko temeljnih akidetskih pitanja: u imanu, tevhidu, sifatima i mnogim drugim pitanjima.

    Nakon pojašnjenja skupina Eš'arija i Maturidija, istorijskog razvoja istih u Ummetu i konstatacije da u suštini nema razlike između akide Eš'arija i Maturidija osim u nekoliko pitanja koja su sporedna. U narednom tekstu slijedi kratak prikaz osnovnih pitanja u kojima su se obje skupine razišle sa akidom Ehli Sunneta vel džema'a.

    Pitanja oko kojih su se razišli sa Ehli Sunne vel Džema'a Oslanjajući se na Svevišnjeg Allaha i tražeći pomoć od Njega, subhanehu ve te'ala, kažemo da se Eš'arije i Maturidije razlikuju sa Ehli Sunnetom u sljedećim pitanjima:

    ● IZORI IZ KOJIH SE UZIMA AKIDA. Prvi izvor iz kojeg se uzima akida kod njih je razum, a zatim šerijatski tekstovi (Kitab i Sunnet mutevatir) shoVdno pravilima Ilmu Kelama, a ako ovo dvoje dođu u koliziju daje se prednost razumu. Ovo su otvoreno izjavili Džuvejni, Razi, Bagdadi, Gazali, Amidi, Ibn Furek, El-Idži i ostali. Zatim, neuzimanje akide iz vjerodostojnih hadisa ahad (tj. koji nisu mutevatir, a kojih ima veoma malo; manje od stotinu). Kaže Razi da u Buhariji i Muslimu ima izmišljenih hadisa koje su ubacili munafici. Zatim kažu da uzimanje vanjskog značenja ajeta i hadisa koji govore o Allahovim svojstvima je kufr, jer vodi u tešbih – upoređivanje Allaha sa stvorenjima, zato je vadžib da se te'vile – protumače mimo vanjskog značenja (tj. iskrive). Grupa od njih je sufijski orijentisana, poput Gazalija i El-Džamija, daje prednost kešfu – otkrovenju i zevku – ukusu nad tekstovima Kitaba i Sunneta, te ocjenjuju valjanost hadisa zevkom. Sve ovo je oprečno izvorima iz kojih se uzima akida kod Ehli Sunne vel Džema'a.

    ● IMAN. Oni su u imanu Murdžije, tj. da je dovoljno izgovoriti šehadet i da djela ne ulaze u ispravnost imana, dok je dio njih na stavu Džehmija, tj. da je za iman dovoljno samo potvrđivanje srcem bez riječi i djela. Ovo zadnjeje izabrao Hasan Ejjub i Buti od savremenih Eš'arija.

    ● KADER. Eš'arije su u poglavlju kadera došli sa teorijom KESBA, a ono što se može razumjeti iz tumačenja tog termina je da čovjek u svojim djelima nema izbora niti kudreta nego da je prisiljen, a to je u stvari stav Džebrije. Također potvrđuju Allahu samovolju kevnije (izvršnu) bez šerijatske volje. U ovim pitanjima Maturidije su na stavu Ehli Sunne vel Džema'a.

    ● DOKAZIVANJE POSTOJANJA ALLAHA. U ovom pitanju su uzeli filozofsko-kelamističku teoriju: svemir je stvoren, on mora imati svog tvorca koji oduvijek postoji, a najkarakterističnija njegova osobina je da on nema stanja i osobina koja imaju stvorenja, zato tvorac nije dževheren (materija), niti ‘ardan (atribut), niti džismen (tijelo), nije na nekoj strani niti u nekom mjestu… Na ovoj teoriji su izgradili mnoštvo pogrešnih osnova koje su ih odvele u poricanje Allahovih sifata, npr. da je Allah na nebesima iznad stvorenja i sl.

    ● TEVHID. Kod njih je tevhid negiranje dvojnosti, mnoštva, dijelova, sastavljanja itd. Kažu Allah je Jedan u Svom biću nema dijelova, Jedan u Svojim osobinama nije Mu ništa slično, Jedan u svojim djelima nema sudionika. Sa ovim tumačenjem porekli su Allahu da ima lice, dvije ruke, oči i slično jer to ukazuje na organe i sastavljanje (terkib). Na osnovu toga tumače la ilahe illellah i riječ ilah sa značenjem Stvoritelj ili Onaj koji ima sposobnost stvaranja. A što se tiče tevhida (izdvajanja Allaha u ibadetu) zbog kojeg su poslati poslanici i onog što mu je suprotno od širka, vrsta širka i upozorenja na njih, toga nema u njihovim akidetskim knjigama. Zato su upućivanje ibadeta kaburovima, evlijama i turbetima, nicanje dovišta i svetih mjesta, zabranjeni teberruk i tevessul našli plodno tlo baš u mjestima gdje su Eš'arije i Maturidije, jer je kod njih širk nestao sa mušricima Mekke koji su obožavali kipove.

    ● PRVI VADŽIB. Kada čovjek postane punoljetan, prvi vadžib koji je dužan raditi kod Eš'arija i Maturidija je nezar – razmišljanje (o Allahu i stvaranju svijeta) ili namjera da razmišlja, ili kod nekih sumnja, ili kod drugih da spozna Allaha, a zatim dolazi iman. Pa tako većina Eš'arija smatra iman bez razmišljanja neispravnim i kufrom, dok je kod Maturidija iman ispravan, ali je ta osoba griješna. Dok je kod Ehli Sunne spoznaja postojanja Allaha stvar koja je urođena u čovjeku, a prvi vadžib je izgovaranje šehadeta našto upućuju jasni dokazi.

    ● SIFATI (Allahova svojstva). Ovo je najpoznatije poglavlje u kojem su se razišli sa Ehli Sunne vel Džema'a. Ovi potvrđuju Allahu samo sedam svojstava: život, znanje, volju, moć, sluh, vid i govor, s tim da ove sifate ne potvrđuju kao Ehli Sunne, jer je kod njih izvor spoznaje ovih svojstava razum, a ne Kitab i Sunnet. Maturidije dodaju još osmo svojstvo-TEKVIN. Sva ostala svojstva koja su došla u Kitabu i Sunnetu poput: lice, ruke, oči, stopalo, prsti, ljubav, mržnja, zadovoljstvo, milost, uzdizanje, silaženje, dolazak itd., Eš'arije i Maturidije ili TE'VILE-iskrivljuju, tj. tumače ih značenjem za koje nemaju dokaza, ili čine TEFVID (prepuštanje značenja sifata Allahu), tj. kažu potvrđujemo da su došle u Kitabu i Sunnetu, ali ne znamo njihovo značenje, te kažu da je ovo zadnje stav Selefa, što je izmišljotina i notorna laž. Treba napomenuti da je Ebul-Hasen El-Eš'ari čak i prije nego se vratio na mezheb Selefa potvrđivao Allahu dvije ruke, dolaženje, uzdizanje iznad Arša, lice i oči, za razliku od potonjih Eš'arija koji u negiranju ovih svojstava slijede put Mu'atezila.

    ● ALLAHOV GOVOR. Mezheb Ehli Sunne je da je Kur'an Allahov govor koji nije stvoren, Allah govori govorom koji se čuje, čuju ga meleci, čuo ga je Džibril i Musa, ‘alejhimesselem, i čuće ga stvorenja na Sudnjem Danu, dok ovi ne potvrđuju Allahu svojstvo govora u stvarnom smislu. Kod njih je Allahov govor KELAMU NEFSI, tj. značenje koje postoji samo po sebi, bilo je oduvijek i biće zauvijek, nije glas niti slovo. Taj „kelam nefsi” (Allahov govor) je u biti jedna cjelina pa ako se izrazi hebrejskim jezikom biva Tevrat, a ako se izrazi sirskim jezikom biva Indžil, a ako se izrazi arapskim biva Kur'an. Nebeske knjige su kod njih stvorene, a kaže se o njima da su Allahov govor u prenesenom značenju. Zatim su se razišli u tome ko je u stvari izražavao i govorio Allahov govor (kelam nefsi) koji je u Kur'anu: jedni kažu Džibril, ‘alejhisselam, a drugi Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

    ● GDJE JE ALLAH I NJEGOVO VIĐENJE NA AHIRETU. Kod Ehli Sunne Allah je iznad Arša na nebesima svojim bićem odvojen od stvorenja i vjernici će Ga vidjeti na Ahiretu našto upućuju jasni dokazi. Dok kod njih Allah niti je iznad svijeta niti ispod, niti lijevo niti desno, nije unatar svijeta niti van njega. Nema sumnje da je ovo najljepši opis pojma nepostojanja i pojma ništa. Neki od njih kažu da je Allah na svakom mjestu. Oni potvrđuju da će vjernici vidjeti Allaha na Ahiretu, ali pod šartom da će to biti gledanje mimo pravca ili strane, a to je samo po sebi negiranje viđenja, jer kako se može gledati nešto, a da ne bude u pravcu ili strani?

    ● MUDROST STVARANJA. Kod Ehli Sunne sve što Allah čini, stvara, naređuje i određuje čini to sa ciljem i mudrošću. Neke od tih mudrosti mi znamo, a neke ne znamo i ne možemo dokučiti. Kod Eš'arija ono što Allah radi u tome nema cilja i namjere, jer sve što Allah radi je čista Allahova volja koja je iznad toga da bude ograničena ciljevima i mudrošću. Na ovo pogrešno pravilo izgradili su još gora od njih, poput toga da je dozvoljeno da Allah vječno kazni vatrom Njegovog najiskrenijeg evliju i da najgoreg kjafira nagradi vječnim Džennetom.

    ● TEKFIR (proglašavanje muslimana nevjernikom). Ehli Sunne ne tekfire osim onog ko to Šerijatom zaslužuje, tj. uradi djelo ili kaže riječi koje izvode iz vjere, nakon što se ispune uslovi za to. Oni (eš'arije i maturidijje) su u ovom pitanju protivrječni sami sebi, jer pošto su Murdžije u imanu kod njih je veoma teško da neko djelima i riječima izađe iz vjere, jer je pravilo da se niko ne tekfiri zbog grijeha. Sa druge strane tekfire onoga ko smatra da je Allah svojim bićem na nebesima, što je vadžib svakom muslimanu da vjeruje. Također, jedan od temelja kufra kod njih je uzimanje vanjskog značenja ajeta o Allahovim sifatima, što je vadžib kod Ehli Sunne. Od primjera njihovih tekfirenja Ehli Sunneta je proglašavanje Ibn Tejmijje kjafirom od strane hanefijskog učenjaka Muhammeda el-‘Adžemija (rođen 779. H.), poznata je njegova izreka: „Ko nazove Ibn Tejmijju Šejhul-Islamom on je kjafir”, također tekfirenje Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjima od strane Kevserija.

    ● PODJELA AKIDE shodno izvorima iz kojih se uzima akida. Eš'arije dijele akidetska pitanja shodno izvorima iz kojih se uzima akida na tri dijela:
    prvi dio – pitanja čiji je izvor iz kojeg se uzima akida samo razum, a to je većina akidetskih poglavlja između ostalog i Allahovi sifati,

    drugi dio – pitanja čiji su izvori iz kojih se uzima akida samo Kitab i Sunnet, a to su pitanja gajba (kaburski azab i sva dešavanja na Sudnjem Danu)

    i treći dio – pitanja čiji su izvori iz kojih se uzima akida razum i šerijatski tekstovi, poput viđenja Allaha na Ahiretu.

    Maturidije dijele akidetska pitanja na dva dijela:
    prvi dio – ilahijat u kojima je razum izvor iz kojeg se uzima akida, u ovaj dio ulaze tevhid i Allahovi sifati,
    drugi dio – šerijat u kojima je izvor iz kojeg se uzima akida Kitab i Sunnet, u ovaj dio ulaze pitanja kaburskog azaba i dešavanja na Sudnjem danu. Ova podjela akidetskih pitanja na razumske i šerijatske je zasnovano na pogrešnoj teoriji uzetoj od filozofa: da se šerijatski tekstovi (Kitab i Sunnet) kose sa razumom, pa su nastojali da nađu neku sredinu između toga što ih je odvelo u odbacivanje, negiranje i iskrivljivanje mnogih šerijatskih tekstova. Kod Ehli Sunne vel Džema'a u osnovi nema kolizije između šerijatskih tekstova i razuma, zato oni ne preuveličavaju ulogu razuma niti je potpuno zanemaruju, s tim da kod Ehli Sunne vel Džema'a nema nijednog akidetskog poglavlja u kojem je razum izvor iz kojeg se uzima akida, nego su izvori iz kojih se uzima akida Kitab, Sunnet i idžma’.

    Pitanja oko kojih su se složili sa Ehli Sunne vel Džema'a

    Od akidetskih pitanja u kojima su se Eš'arije i Maturidije složili sa akidom Ehli Sunne vel Džema'a su sljedeće:

    ● PITANJE GAJBA vezana za kaburski azab, dešavanja na Sudnjem Danu: proživljenje, vaganje djela, prelazek preko Sirata, šefa'at, Džennet i Džehennem. Ovo je dio akidetskih pitanja vezanih za gajb, čiji su izvori spoznaje kod njih samo šerijatski tekstovi, zato se u ovome nisu razišli sa Ehli Sunne vel Džema'a.

    ● STAV PREMA POČINIOCU VELIKOG GRIJEHA.

    ● STAV PREMA ASHABIMA i redoslijedu pravovjernih halifa, kao i pitanja vezana za imama (halifu).

    ● PITANJE KADERA u kojem su se Maturidije složile sa stavom Ehli Sunne vel Džema'a za razliku od Eš'arija koji su u kaderu Džebrije.

    A što se tiče poznatog hvalisanja Eš'arija kako su odigrali presudnu ulogu u odgovoru i slamanju Mu'atezila koristeći isto oružje koje koriste same Mu'atezile, tj. Ilmu Kelam, istina je da su oni potpali pod njihov uticaj, preuzeli mnoge njihove stavove i došli sa novom akidetskom smjesom koja je nešto između mu'atezilsko-džehmijske akide i akide Ehli Sunne vel Džema'a. Također, njihovo hvalisanje kako su slomili muslimanske filozofe, najbolji odgovor na ovu tvrdnju je dao Šejhul-Islam Ibn Tejmijje u rečenici koju navodi na nekoliko mjesta u svojim Fetvama (Medžmu'ul-fetava, 5/33, 12/590, 16/300.): „(Eš'arije) Niti su Islam pomogli, niti filozofe slomili”.

    Kriterij po kojem se određuje izlazak neke skupine iz Ehli Sunne vel Džema'a

    Smatra se da je neka skupina izašla iz Ehli Sunne vel Džema'a ako se raziđe sa Ehli Sunne u nekom akidetskom temelju, poput imana, kadra, tevhida, sifata i slično, pa makar to bio samo jedan temelj vjere, a ne ako se raziđe u sporednim akidetskim pitanjima. Ovaj kriterij je pojasnio imam Šatibi u knjizi „El-I'atisam” (2/712.), a također Ibn Tejmijje (Medžmu'ul-fetava, 35/414.) i Ibn Betta (El-Ibane, str. 175.) sa drugim riječima al’ u istom značenju. Pa ako je to tako, kako da se Eš'arije i Maturidije ubrajaju u Ehli Sunne vel Džema'a, a razišli su se sa Ehli Sunne u nekoliko temeljnih akidetskih pitanja: u imanu, tevhidu, sifatima i mnogim drugim pitanjima.

    Učenjaci koji su rekli da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a

    Mnogi učenjaci su izjavili da su Eš'arije (u ovo ulaze i Maturidije jer među njima nema razlika osim u sporednim pitanjima) Ehlu bid'a, tj. novotari, što znači da nisu od Ehli Sunne vel Džema'a, dok su mnogi drugi jasno naznačili da nisu Ehli Sunne vel Džema'a. Od tih učenjaka su:

    ● Imam Ehli Sunneta – Imam Ahmed je proglasio bidatorima skupinu Kullabija na čijim osnovama je izgrađen mezheb Eš'arija. Također, Imam Ahmed i Ibn Medini su izjavili da oni koji se bave Ilmu Kelamom nisu Ehli Sunne, a Eš'arije i Maturidije su kelamističke skupine. (Menhedžul-eša'ire fil-akide, str. 60.)

    ● Imam Ebu Nasr es-Sidžzi el-Hanefi je nazvao Eš'arije novotarskom sektom štetnijom od Mu'atezila. (Er-Reddu ala men enkerel-harf vel-savt, str. 222.)

    ● Imam Ibn Huvejz Mindad, malikija učenjak, u komentaru riječi Imama Malika da nije dozvoljeno svjedočenje bidatora kaže da su bidatori kod Malika i ostalih učenjaka mezheba oni koji se bave Ilmu kelamom svejedno bili oni

    Eš'arije ili neki drugi. (Džami'u bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/96.)

    ● Šafijski učenjak Ibn Surejjidž, suvremenik Ebul-Hasana El-Eš'arija, je negirao te'vil (iskrivljeno tumačenje ajeta o sifatima) Mu'atezila, Eš'arija, Džehmija i ostalih, gdje je izjednačio Eš'arije sa ostalim sektama. (Idžtima'ul-džujušil-islamije, str. 62.)

    ● Kaže šafijski učenjak Ebul-Hasan el-Kerdži da učenjaci šafijskog mezheba neprestano odbijaju da se pripišu El-Eš'ariju i odriču se njegovog mezheba … (Et-Tis'inijje, str. 238.)

    ● U knjizi „El-Munazaretu fil-islam” (str. 35.) hanbelijski učanjak Ibn Kudame kaže da su Eš'arije bidatori.

    ● Šafijski učenjak Ebu Hamid el-Isfiraini nije ubrajao Eš'arije u sljedbenike Imama Šafije i odvojio je Usulu fikh Eš'arija od Usulu fikha Imama Šafije. (Derut-te'arudi, 2/96.)

    ● Šejhul-Islam Ebu Ismail el-Herevi, pisac knjige „Zemmul-Kelam”, kaže o njemu Subki u „Tabekatuš-šafi'ijje” (4/272) da je proklinjao Ebul-Hasena el-Eš'arija i da je napustio svog šejha El-Kadija zbog toga što je bio eš'arija.

    ● Šejhul-islam Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjim su na razne načine u mnogim knjigama pojasnili da su oni bidatori, kao na primjer u Medžmu'il-fetava (2/50): „Kao što to kažu neki bidatori Eš'arije…”.

    ● Šejh Albani je u knjizi „Es-Silsiletus-Sahiha” (6/285) nazvao, između ostalih, Eš'arije neprijateljima Sunneta, a neprijatelji Sunneta ne mogu biti na akidi Ehli Sunne vel Džema'a.

    ● Šejh Muhammed ibn Salih el-‘Usejmin je u komentaru „El-‘Akidetul-Vasitijje” (2/372) jasno rekao da Eš'arije, Maturidije i njima slični nisu Ehli Sunne vel Džema'a.

    ● Upitan je šejh Salih el-Fevzan da li se Eš'arije i Maturidije ubrajaju u Ehli Sunne vel Džema'a, pa je odgovorio da se ne ubrajaju.

    Rezime i zaključak

    Nakon svega kazanog o temi da li su Eš'arije i Maturidije Ehli Sunne vel Džema'a, može se izvesti sljedeći zaključak: Eš'arije i Maturidije su kelamističke sekte koje se ubrajaju u sljedbenike Kible (ehlul-kibla), u što nema sumnje, međutim ne ubrajaju se u spašenu skupinu Ehli Sunne vel Džema'a, iako su im najbliži u odnosu na ostale sekte. Argumenti zbog kojih se ne u brajaju u Ehli Sunne vel Džema'a su sljedeći:
    Prvo: razišli su se sa Ehli Sunne vel Džema'a u većini temeljnih akidetskih pitanja, a dovoljno je da se raziđu samo u jednom akidetskom temelju da bi izašli iz Ehli Sunne vel Džema'a.

    Drugo: Eš'arije i Maturidije su kelamističke skupine oko čega nema razilaženja, a oni koji su se bavili Ilmu Kelamom nazivani su Ehlul-Ehva, tj. novotarima, a novotari se ne ubrajaju u Ehli Sunne.

    Treće: velika istina koju su potvrdili sami eš'arijski učenjaci, kao što je u pristrasnoj eš'arijskoj knjizi „Tabekatuš-šafi'ijje”, da su se najveći eš'arijski učenjaci, poput: Džuvejnija, Razija, Gazalija i drugih, pokajali i vratili na mezheb

    Selefa. Pa se postavlja pitanje: ako su bili na akidi Ehli Sunne vel Džema'a od čega su se pokajali i na koju akidu su se vratili?

    Četvrto: jasne i nedvosmislene izjave prvih i potonjih učenjaka Ehli Sunneta da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli Sunne vel Džema'a.

Pregledavate 9 postova - 1 do 9 (od ukupno 9)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na sajtu