[Anonimno]

HADIS O NASIHATU (SAVJETU)

“Vjera je savjet…”

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Vjera je savjet! Rekoše: Savjet o kome, Božiji Poslaniče? Reče: Savjet o Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana, i o ostalom muslimanskom puku!” (Sahihu-Muslim)

Imam Nevevi rhm., u komentaru ovoga hadisa, kaže: “Ovaj hadis je puno bitan i važan, i sav islam oko njegovih značenja kruži (‘alejhi medarul-islam), kako ćemo to sada navesti u komentaru. Ono što su iznijeli učenjaci da ovaj hadis predstavlja četvrtinu islama, uzimajući u obzir poznata četri “sveobuhvatna hadisa”, mišljenja sam da to nije tačno, već smatram da ovaj hadis predstavlja sav islam!“

Ebu Sulejman el-Hitabi rhm., kaže: “Nasihat je sveobuhvatna riječ koja ukazuje na ukazivanju istine onome kome se on upućuje… Hadis bi značio to da je nasihat i savjet glavni stub i oslonac naše vjere, kao kad se kaže: Hadž je Arefat tj. njegov stub i glavni dio.”

Što se tiče značenja riječi nasihat, i koje su to njegove vrste, imam el-Hitabi rhm., kao i ostali učenjaci, naširoko govore o tome, što ću ja, sve zajedno, ukratko spomenuti ovdje.

Savjet o Allahu dželle šenuhu, znači: vjerovati u Njega, negirati to da Mu ima iko ravan, napuštati bezbožništvo (ilhad), po pitanju Njegovih atributa, opisivati Ga svojstvima savršenosti, smatrajući da je daleko od bilo kakvog nesavršenstva, biti Mu pokornim, izbjegavati griješenje prema Njemu, voljeti u ime Njega, mrzjeti u ime Njega, prijateljivati s onima koji su Mu pokorni, neprijateljevati s onima koji Mu nisu pokorni, uz džihad prema onima koji u Njeg’ ne vjeruju, priznavajući ni'imet i blagodat koju nam je ukazao, iskazujući Mu zahvalu na tome, uz iskrenost prema Njemu u svakom pitanju, kao i pozivanje svemu spomenutom, uz bodrenje ostalih na to, uz ljubaznost prema ljudima, ili prema onima prema kojim takvi možemo biti.

Savjet o Njegovoj Knjizi, znači: vjerovati u to da je Kur'an Allahov govor, kojeg je objavio, i kojem ne sliči ni jedan govor stvorenja, i kojeg nije u stanju niko od stvorenja ponoviti, cijeniti ga, pomno ga i lijepo iščitavati i učiti, skrušenim pri svemu tome biti, harfove njegove pravilno izgovarati, od nepravilnog tumačenja ga čuvati, kao i od onih koji mu dobro ne misle, uz vjerovanje u ono što ima u njemu, uz sprovedbu njegovih propisa, razumjevanje njegovih nauka i primjera, uzimanje ibreta iz njegovih vazova, razmišljanje o njegovim čudima, sprovoditi jasne/muhkem ajete iz njega, a ne zadirati u manje-jasne/mutešabih ajete, proučavajući ajete ‘umuma i hususa, nasiha i mensuha, šireći njegov nauk, pozivati njemu, kao i svemu prije spomenutom, itd.

Savjet o Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, znači: vjerovati u njegovo poslanstvo, kao i u to da je istina sve ono s čime je on došao, bivši mu pokornim u onome što je naredio ili zabranio, pomagati ga živa ili mrtva, postajući neprijateljem onome ko mu je neprijatelj, a prijatelj onome ko mu je prijatelj, cijeneći ga i poštovati, njegov put i sunnet oživljavajući, njegov da'avet i šeri'at širiti, svake sumnje i optužbu na račun njegova sunneta negirati, davajući prednost njegovom nauku, pomno studirajući njegova značenja, njima pozivati, na lijep način ga učiti, i na lijep način druge njemu podučavati, uz svo dužno poštovanje i uljudnost, pomno iščitavanje, uz ustezanje od govora o njemu bez znanja, cijeneći one koji se sunnetu pripisuju, koji se njegovim ahlakom kite, i njegove adabe primjenjuju, uz ljubav prema njegovoj sallallahu alejhi ve sellem, porodici, njegovim drugovima, i klonjenje od onih koji u njegov sunnet uvode bid'at, ili po lošem spominju nekog od njegovih drugova, itd.

Savjet o vođama muslimana, znači: pomagati ih na istini, biti im pokoran, isto od njih tražiti, redovno ih opominjući i savjetovati, uz dužnu blagost i ljubaznost, podsjećajući ih na ono što zaborave, ili ne budu obaviješteni o izvjesnim pravima muslimana, ne ustajati vojno protivu njih, uz dobijanje srca i pozivanje ljudi na pokornost njima.

El-Hitabi rhm., kaže: Od savjeta prema njima jeste i obavljanje namaza za njima, vođenje džihada s njima, davati im sadekat/zekat, pomoć…, ne ustajati vojno protivu njih – u slučaju da budu nepravedni ili nasilnici, i da ih ne obmanjujemo sa lažnim pohvalama, kao i da molimo Allaha dželle šenuhu, da ih popravi. Pod vođama muslimana se, prevashodno, misli na halife, ali i na ostale koji su zaduženi poslovima od opšteg interesa muslimana poput pozicioniranih ljudi (ashabul-vilajat), što je opće-poznata stvar.

U ovo će spadati i imami dina tj. ulema, i da je savjet o njima prihvatanje njihovih rivajeta, povođenje za njima u propisima vjere, imanje lijepog mišljenja o njima, itd.

Savjet o opštem muslimanskom puku: Svi mimo imama i pozicionara, su opšti muslimanski puk, a naša obaveza prema njima je upućivati ih onome u čemu je svako dobro i interes po njih, bilo da je ahiret ili dunjaluk u pitanju, neuznemiravati ih, podučavati ih onome što ne znaju od vjere, u tome ih pomagati kako riječju, tako i djelom, prikrivajući njihove mahane i slabosti, odbijajući svaku moguču štetu koja ih može pogoditi, pribavljajuči im svaku vrstu koristi, naređivati im činjenje dobra, odvraćati ih od zla – uz maksimalnu blagost (rifk), iskrenost (ihlas), brižljivost, saosjećanje i nježnost (šefekah), uz poštovanje njihovih mlađih, upućujući im lijepe savjete, ne varajući ih, ne zavidjeti im, željeti im dobro koje sami sebi želimo, i ne priželjkivati im ono što ne bi smo željeli da se nama desi, čuvati im imetak i čast, itd.
Pripremio: Salih ebu Abdullah
Pogledaj: el-Minhadž – šerh sahihi Muslim, 2/37-38.

[Autor]

Postovi