[Anonimno]

HUTBA: O ČUVANJU I IZBJEGAVANJU HARAMA I IZVRŠAVANJU FARZOVA
HATIB: Šejh Muhammed b. Usejmin,rhm.
Pripremio: Anes Halilović

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nam je propisao istinitu vjeru i uputio nas Pravim putem. Svjedočim da je samo Allah Božanstvo, On nema druga, a dovoljno je to što Allah sve zna.

I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik; Vjerovjesnik čije je grudi Allah prostranim učinio i spomen njegov visoko uzdigao i odredio da sramotu i poniženje doživi onaj ko mu se suprotstavi, a velika je Allahova blagodat prema njemu i ummetu njegovom. Neka je salavat Allahov i selam obilni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike.

Robovi Allahovi! Bojte se Uzvišenog Allaha, jer pred vama je ono čega ako se budete čvrsto držali, nećete nikada zalutati. Pred vama je Allahova Knjiga, kojoj je laž strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i Hvale dostojnoga, i pred vama je sunnet (praksa) Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao komentar Kur'ana i njegovo pojašnjenje i on je također objava od Allaha koju je obznanio Vjerovjesniku Svome, kako kaže Uzvišeni:

وَمَا يَنْطِقُ عَنِ الْهَوَىٰ

“On ne govori po hiru.” (En-Nedžm:3)

Upoznat ću vas ovom prilikom sa jednim od njegovih plemenitih izreka ili hadisa u kojem vam ocrtava i razrađuje ispravan program i upućuje vas na Pravi put (usmjerava vas ka Pravom putu). Prenose Ed-Darekutni i drugi od Ebu-S'alebea el-Hušenija,radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je propisao farzove — pa ih ne zapostavljajte, i odredio granice — pa ih ne narušavajte. Neke stvari je zabranio — pa ih ne kršite i ne povređujte, a neke je prešutio iz milosti prema vama, a ne iz zaborava, pa nemojte o njima tragati i raspitivati se.“ Ovaj se hadis ubraja u sažete i jezgrovite izreke Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, i predstavlja jedan od velikih i značajnih temelja vjere i njenih ogranaka, jer dijeli Allahove propise u četiri kategorije: farzove (stroge naredbe), harame (stroge zabrane), granice (propise i zakone) i ono preko čega je šutnjom pređeno (što je šutnjom odobreno). U tome su sabrani svi propisi vjere pa su, stoga, neki učenjaci rekli: „Ko se bude držao ovog hadisa postići će nagradu i sačuvat će se (osigurat će se od ) kazne, jer onaj ko bude izvršavao farzove, klonio se harama, zaustavio se kod granica (zakona i propisa) i ostavio traganje za onim što mu je skriveno i nepoznato on je upotpunio sve vrste dobročinstva i ispunio sve obaveze vjere.”

Pod farzovima se podrazumijeva ono što je Allah strogo naredio Svojim robovima i zadužio ih da ga izvršavaju, kao što je: namaz, zekat, post i hadž.

Harami su, pak, Allahove zabranjene zone kojima je zabranjeno primicati se i povređivati ih, a tu spada sve što je Allah zabranio i zaprijetio kaznom onom ko ih učini.

Pod granicama, propisima i zakonima, podrazumijeva se sve ono što je Allah dopustio činiti: bilo putem obaveze (vadžib), ili putem preporuke (nedb), ili putem dozvole (ibaha), a njihovo narušavanje jeste prelaženje preko njih i činjenje onoga što je Allah zabranio, kako kaže Uzvišeni Allah:

تِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ فَلَا تَعْتَدُوهَا

“To su Allahovi propisi (granice), pa ih ne narušavajte!” (El-Bekara:229)

Pod Allahovim se granicama, također, podrazumijevaju sami harami koje je zabranjenim učinio, i u tom slučaju nije dopušteno približavati im se, kako kaže Uzvišeni:

تِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ فَلَا تَقْرَبُوهَا

To su Allahove granice (zabrane),i ne pribiižujte im se!” (El-Bekara:187)

Dakle, granice dopuštenog ne narušavaju se, a granicama zabranjenog se ne približava. Ponekad se, pak, izraz “granice” (hudud) upotrebljava za Šerijatom određene kazne (ukubat), pa se kaže: kazna (had) za blud, kazna za krađu, kazna za opijanje, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Usami: “Zar se zauzimaš i posreduješ u jednoj od Allahovih kazni (hududa)?!”, misleći na odsijecanje ruke u krađi. I što se tiče onoga preko čega je šutnjom pređeno tu spada sve ono za što nije naveden i spomenut konkretni šerijatski stav ili sud, bilo da se radi o halalu (onom što je dozvoljeno), vadžibu (onom što je naređeno) ili haramu (onom što je zabranjeno), pa to spada u kategoriju onoga što je oprošteno i za što počinilac neće odgovarati.

Robovi Allahovi! Za svaku od ove četiri stvari (kategorije) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je posebnu oporuku i savjet, pa je tako za farzove oporučio da se ne zapostavljaju, za granice da se ne narušavaju i prekoračuju, za harame da se ne krše i ne povređuju (da im se ne približava) i za ono preko čega je šutnjom pređeno, da se o njemu ne raspituje i ne traga, a naša je dužnost da se držimo oporuke (vasijjeta) Allahovog Poslanika, jer do čestih nesporazuma, poremećaja i grešaka u vjeri dolazi upravo zbog zapostavljanja ovih plemenitih vjerovjesničkih oporuka i savjeta.

Farzovi Allahovi, kojima je strogo zadužio Svoje robove moraju se čuvati, i to njihovim izvršavanjem onako kako su propisani, a u pročelju tih farzova jesu: obavijanje pet dnevnih namaza, davanje zekata, post mjeseca ramazana i posjeta Svetom hramu, obavljanje hadždža. Uzvišeni kaže:

حَافِظُوا عَلَى الصَّلَوَاتِ وَالصَّلَاةِ الْوُسْطَىٰ وَقُومُوا لِلَّهِ قَانِتِينَ

“Redovno namaze obavljajte, naročito onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojite.“ (El-Bekara: 238)

Allah, dželle šenuhu, žestokom kaznom prijeti onome ko zapostavlja namaz, pa kaže:

فَخَلَفَ مِنْ بَعْدِهِمْ خَلْفٌ أَضَاعُوا الصَّلَاةَ وَاتَّبَعُوا الشَّهَوَاتِ ۖ فَسَوْفَ يَلْقَوْنَ غَيًّا

“A iza njih dođoše zli potomci koji namaz napustiše i za požudama pođoše: oni će sigurno zlo proći (odnosno njih čeka ‘gajj’ ) (Merjem:59)

إِلَّا مَنْ تَابَ

osim onih koji se budu pokajali… (Merjem:60),

a „gajj“ je duboka dolina u Džehennemu u kojoj vlada žestoka vrelina i toplota. Ovim se prijeti onome ko bude zapostavljao namaz, a ko zapostavi namaz zapostavit će još više druge stvari (obaveze), a Uzvišeni kaže:

إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنْكَرِ

“Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.” (El- Ankebut: 45)

Mnogi ljudi, međutim, pridaju važnost i pažnju nafilama (dobrovoljnim ibadetima), a zapostavljaju farzove, pa ih vidiš kako se bave nafilama, a ne klanjaju pet dnevnih namaza, ili ne klanjaju namaz u džematu; vidiš ih kako dobrovoljno dijele Imetke (sredstva) za raznorazne projekte i hajrate, a ne daju obavezni zekat. Drugi se pak, trude da se približe Allahu i zadobiju Njegovu milost, putem novotarija i praznovjerja (izmišljotina), a ostavljaju propisane ibadete i obaveze. Mnogi ljudi, opet ne osjećaju u sebi nikakvu nelagodnost i tjeskobu (grijeh) u kršenju i povredi onoga što je Allah zabranio, te narušavanju Allahovih granica — sve dok to odgovara njihovim prohtjevima i poklapa se sa njihovim strastima. On je strast svoju za božanstvo svoje uzeo, i Allah ga je, iz znanja, u zabludi ostavio.

Zato je dobro, svako dobro, o robovi Allahovi, držati se onoga što je Allah propisao, a kloniti se onoga što je zabranio, jer Allah nije naredio ništa Svojim robovima a da se u tome ne krije dobro i interes za njih, u vjeri njihovoj i dunjaluku njihovom, pa kada zapostave ono što im je Allah propisao, zapostavili su svoj lični interes.

Također, Svevišnji nije zabranio ništa Svojim robovima a da se u tome ne krije šteta za njih, i na dunjaluku i na ahiretu, pa kada učine ono što je Allah zabranio, učinili su štetu sami sebi

وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

“Allah zna, a vi ne znate ” (El-Bekara: 216),

zna šta je dobro i korisno, a šta beskorisno i štetno, i na dunjaluku i na ahiretu. Ponekad, pak, Uzvišeni Allah prešutno pređe preko nekih stvari, iz samilosti prema robovima Svojim, ne čineći ih zabranjenim, kako ih ne bi kaznio ako ih urade, i ne čineći ih obaveznim, kako ih ne bi kaznio ako ih ne urade, nego ih je učinio oproštenim (amnestiranim): ako ih učine, nisu grješni (i neće odgovarati), a ako ih i ne učine, opet nisu grješni (i neće odgovarati). On je to, dakle, prešutio iz mudrosti Svoje, Uzvišen neka je On, ne iz zaborava, jer:

وَمَا كَانَ رَبُّكَ نَسِيًّا

„Gospodar tvoj ne zaboravlja,“ (Merjem: 64)

Stoga, raspitivanje i traganje o ovim i sličnim stvarima spada u cjepidlačenje i usiljenost (izvještačenost) te traganje za onim što će opteretiti ljude i otežati im, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Propali su oni koji cjepidlače (pretjeruju)!” Izgovorio je to tri puta. A cjepidlaka jeste onaj koji se udubljuje i temeljito proučava i traga za onim što ga se ne tiče, pa je tako Ibn-Mes'ud, radijallahu anhu, jednom prilikom rekao: “Čuvajte se cjepidlačenja i čuvajte se pretjerivanja (nepotrebnog udubljivanja u stvari), a držite se puta Ebu-Bekra (Sidika), to jest puta koji su slijedili ashabi, radijallahu anhuma, (neka je Allah zadovoljan s njima). U to spada i traganje o stvarima i pitanjima “gajba” (tajni) u koja smo dužni vjerovati, a nije nam otkrivena njihova bit i suština, odnosno kakvoća. Traganje o tome spada u zabranjeno pretjerivanje (i nepotrebno udubljivanje) jer vodi u zbunjenost i sumnju. Zato se u zaustavljanju kod Allahovih granica, izvršavanju onoga što je naredio i izbjegavanju onoga što je zabranio krije i dunjalučka i aniretska sreća.

Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, pripovijeda da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši mu: “Šta misliš, ako bih ja klanjao propisane namaze i postio ramazan, te halal (ono što je dopušteno) držao halalom, a haram (ono što je zabranjeno) haramom, ne dodavši tome ništa drugo, hoću ili ući u Džennet?” “Hoćeš”, odgovorio je Poslanik. (Prenosi Muslim).

Dakle, ovaj hadis upućuje na to da će onaj ko bude izvršavao vadžibe (obaveze), a klonio se harama (zabrana) ući u Džennet, a u mnogobrojnim (mutevatir) hadisima prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hutbi (govoru) na Oprosnom hadžu rekao: “O ljudi! Bojte se Allaha, obavljajte pet dnevnih namaza, postite mjesec ramazan, dajite zekat na vašu imovinu (imetke) i pokoravajte se vašim pretpostavljenim pa ćete ući u Džennet vašeg Gospodara.” Izvršavanje je obaveza, dakle, uzrok ulaska u Džennet, dok je činjenje harama zapreka ulaska u njeg, pa ko se bude držao uzroka, a klonio se zapreka zaslužuje ulazak u Džennet, iz milosti Allahove i Njegovog istinitog obećanja.

A čovjek nije stvoren uzalud, niti će sam sebi prepušten biti, nego je stvoren da se Allahu pokorava, a zabranjeno mu je da Mu nepokoran (neposlušan) bude, i za njega je pripremljena kuća polaganja računa i nagrađivanja, pa će skončati ili u kući blagodati i uživanja (Džennetu) ili u kući patnje i kažnjavanja (Džehennemu).

Džennet je pripremljen za bogobojazne, a Vatra za nevjernike, jer nagrada se određuje prema djelima, odnosno kakva djela takva i nagrada (ili kazna):

وَلَا تُجْزَوْنَ إِلَّا مَا كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ

“Vi ćete prema onome kako ste radili, nagrađeni hiti.” (Ja-Sin: 54)

فَأَمَّا مَنْ طَغَىٰ

“Onaj koji je obijestan bio (En-Nazi'at: 37)

وَآثَرَ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا

i život na ovom svijetu više volio, (En-Nazi'at: 38)

فَإِنَّ الْجَحِيمَ هِيَ الْمَأْوَىٰ

Džehennem će prebivalište postati sigurno. (En-Nazi'at: 39)

وَأَمَّا مَنْ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ وَنَهَى النَّفْسَ عَنِ الْهَوَىٰ

A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, (En-Nazi'at: 40)

فَإِنَّ الْجَنَّةَ هِيَ الْمَأْوَىٰ

Džennet će boravište biti sigurno.” (En-Nazi'at: 41)

Neka nas Allah blagoslovom Svojim obaspe…(dova).

[Autor]

Postovi