[Anonimno]

IBNUL KAJJIM O GOVORU MURDŽIJA I DŽEHMIJA

Autor: Ulvij ibn Abdul-Kadir Es-Sekkaf

Preveo: prof.Idriz Bilibani

U svojoj knjizi o namazu Ibnul Kajjim kaže: “Postoje dva ogranka imana: Ogranak riječi i ogranak djela. Isto tako i kufr ima dva ogranka: Ogranak riječi i ogranak djela.

Postoji ogranak imana u riječima čijim nestankom nestaje iman. Isto tako postoji ogranka imana u djelima čijim nestankon nestaje iman. Isti je slučaj i sa ograncima kufra u riječima i djelima. Kako god čovjek čini kufr dobrovoljnim izgovaranjem riječi kufra – što predstavlja ogranak kufra – isto tako čini kufr čunjenjem nekih od njegovih ogranaka poput sedžde kipu, omalovažavanje mushafa…” Potom Ibnul Kajjim kaže: “Ako iman nestaje nestankom djela srca onda nije nimalo čudno da nestane nestankom najvećeg djela koje se čini organima tijela.” (Kitabus-salati, 53-54 str.)

Ibnul Kajjim, rahimehullahu Te'ala, konstatuje da su neka djela udova, poput namaza, uvjet ispravnosti imana, poput djela srca čijim nestankom iman nestaje.

I kaže imam Ibnul Kajjim u svojoj ‘Nuniji’ negirajući murdžijama i džehmijama njihovu akidu: “Takav je irdža’, kad priznavaš Obožavatelja postaješ potpunog imana; – Bacaj mushafe na smetljišta, ruši Kabu i što više grijeha čini; – Ubij ako možeš sve muvehhide-ispravne akide, i traži bereket od sveštenika i krsta; – Otvoreno, bez skrivanja, vrijeđaj sve poslanike koje On poslao; – A kad vidiš kamenje učini im sedždu, isto tako kipovima i idolima; – Samo priznaj da je Allah jedini koji je sve stvorio; – I priznaj da je Njegov Poslanik istinski od Njega poslat objavom i Kur'anom; – I bićeš istinski vjernik, a sve spomenuto ti je samo grijeh a ne nevjerstvo; – To je irdža’ kod njihovih gulata (fanatika) i svakog džehmije šejtanova brata.” (El-Kafijetu eš-šafije fil intisar lil firkatu en-nadžije sa komentarom od Ibn Isa'a Tvdihul mekasid ve teshihul kavaid. Komentarišući ove stihove komentator (tj. Ibn Isa) kaže: “Pisac je nakon toga pojasnio šta zagovaraju murdžije.

Ukoliko čovjek prizna da je samo Allah Stvoritelj, i da je Poslanik istinski poslat od Njega – to je iman kod muržija pa makar nakon toga radio šta radio, sve to je grijeh a nije kufr. Bacaj mushafe na smetilišta, ruši Kabu, ubij ako možeš sve muvehhide i vrijeđaj sve poslanike, sve to ti neće naškoditi ako priznaš da je Allah Stvoritelj i da je Muhammed, sallAllahu ‘alejhi ve sellem., istina. To je vjerovanje ekstremnih džehmija.” (Tevdihul mekasid ve teshihul kavaid, 2/117. Kažem: Ove riječi pisca i komentatora ukazuju da su pomenuta djela kufr pa makar čovjek vjerovao i priznavao šehadet.)

Kaže Ibnul Kajjim u svojoj knjizi ‘I'Iamu el-muveki'in’: “Predhodno smo spomenuli da čojek koji je u pustinji našao svoju jahalicu i rekao: ‘Allahu moj Ti si moj rob ja Tvoj gospodar’, pogriješivši zbog prevelike radosti – nije time postao nevjernik pored toga što je izgovorio jasan kufr jer ga nije želio (tj. nije želio izgovoriti kufr). Isti je slučaj sa onim ko bude prisiljen na riječi kufra, nije nevjernik jer ga ne želi. Za razliku od onoga ko se ismijava i šali. Takvog obavezuje talak (razvod braka) i kufr, iako se šalio, jer je ciljao da izgovori te riječi (tj. ukoliko u šali dadne ženi talak (razvod braka) računače se talakom i ukoliko u šali izgovori kufr računače se kufrom op.prev.).

Njegova šala i ismijavanje mu nije valjano opravdanje za razliku od onoga ko bude prisiljen, ko pogriješi, ili zaboravi, a koji se opavdavaju. Ko se ismijava riječima kufra, a nije prisiljen, niti se radi o grešci i zaboravu, taj dobrovoljno izgovara riječi koje želi. Allah i Njegov Poslanik, sallAllahuu ‘alejhi ve sellem., nisu učinili ismijavanje valjanim opravdanjem. Naprotiv ko to čini zaslužuje kaznu.

Zar ne vidiš kako je Allah opravdao prisiljenog u izgovaranju riječi kufra ukoliko mu srce ostane smireno u imanu, a nije opravdao onoga ko se ismijava već, naprotiv, kaže:

وَلَئِن سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ ۚ قُلْ أَبِاللَّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ

“A ako ih zapitaš, ono će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allahu i riječima Njegovim Poslaniku Njegovu rugali? (Prijevod značenja – Tevbe, 65)

لَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ

Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” (Prijevod značenja – Tevbe, 66) (I'Iamu el-muveki'in an rabbil alemin, 3/63)

Izvor: ”Govor uleme ehlis-suneta o djelima, riječima i uvjerenjima koje izvode iz vjere”
OBRADA: “EsSunne”

[Autor]

Postovi