[Anonimno]

ZAŠTO NAM JE POTREBAN

ISLAMSKI IDENTITET?

Zato što Poslanik s.a.v.s. kaže otkrivajući ashabima Allahovom voljom buduće:” Sigurno ćete slijediti zakone koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi bi ih slijedili.”- Rekoše:” O Allahov Poslaniče, jesu li to jevreji i kršćani?” – Reče:” Pa ko drugi”.(Buharija) Iz navedenog hadisa se vidi da će doći vrijeme (ili je već došlo) kada će muslimani slijediti jevreje i kršćane u svim segmentima života, u što zasigurno spada i odjeća, koja je produkt njihove kulture (tj. zakona kako se lijepo kaže u hadisu). A zbog čega ćemo mi slijediti jevreje i kršćane? Jednim djelom zbog toga što su mnogi muslimani otpali od svoje vjere i nisu je shvatili kako treba i kao takvi se razočarali u učenje islama. Drugi su opet uveli novotarije koje su opet nevjerničkog porijekla, i tako da nisu shvatili suštinu islama, suštinu koja oslikava posebnost, jedinstvenost i ponos. A ova mala grupa ljudi koji žele da se drže sunneta je potpala pod utjecaj većine i kao takvi su čas ovakvi čas onakvi zavisno od situacije. A opet među njima ima još manja grupa ljudi, pravih sunnetlija, koja oživljava sunnet koji je zamro među ljudima, držeći se svih menduba, mustehaba, sunneta, vadžiba i farzova. Tako žive islam svim svojim bićem. Njih je Poslanik s.a.v.s. opisao u slijedećem hadisu:” Islam je počeo kao garib (pojedinac, stranac, čudak) i vratiće se garibima kao što je počeo, PA BLAGO GARIBIMA.”- rečeno je:” Ko su to garibi, ja Resulullah?” – Reče:” Oni koji ispravljaju pri skretanju ljudi”.(Ahmed i Malik) A u drugom hadisu ih je opisao kao one kojima je obećana velika nagrada zbog njihove različitosti među svijetom, pa kaže:” Blago garibima koji se čvrsto drže Allahove knjige kada bude napuštena i koji poučavaju sunnetu kada se bude gasio.”(Muslim ) Naravno, danas među ugašene sunnete zasigurno spada i nošenje sunnetske odjeće. U očima ljudi onaj ko nosi sunnetsku odjeću je zaostao, nije moderan ili mu govore:” Šta glumiš? Ti si taj koji se ismijava sa islamom…”

Tako u knjizi ” Vjerovjesnikov sunnet” čiji je autor Muhammed El-Gazali, modernistički orijentirani alim kaže:”Da li u Islamu postoji posebna odjeća? Nikako! Neki su mladići mislili da je galabija islamska odjeća, a da je odijelo (sako i hlače) nevjernička odjeća, što je, naravno greška. Ako doista, želimo sačuvati našu osobnost to ćemo postići iskrenim vjerovanjem, pristojnim ponašanjem, širokom naobrazbom i dobroćudnošću. Arapske galabije zbilja u svjetskim metropolama asociraju na rasipništvo, bezočnu i luđačku raspuštenost za strastima i neobuzdanim žudnjama kojima su pokorni.” (str.92)

Iz navedenog vidimo da šejtan ne miruje čak ni kroz usta ”naših učenjaka” kao što je el-Gazali. Njegovo je pravo da iznosi fetve, ali fetve koje se temelje na Kur'anu i sunnetu a ne na mišljenjima modernista i nevjernika u njihovim ”metropolama”. Ne znamo kakve žudnje, rasipništvo i strasti kad onaj ko nosi sunnetsku odjeću izaziva sasvim suprotno u očima pravednih ljudi, bilo nevjernika, džahila ili muslimana. Ali mi znamo da galabija nije Poslanikova, s.a.v.s. odjeća ali je vjekovima bila obilježje muslimanskih naroda širom svijeta i kao takva postala dio islama a odijelo, sako i hlače nisu bili nikad u muslimanskom svijetu. Tek možda unazad 100 godina se prvi put pojavilo odjelo među muslimanima. Bolje oponašati muslimane nego kjafire, jer će čovjek biti proživljen sa onima koje je oponašao. Dobro je ipak Gazali rekao ”…to ćemo postići iskrenim vjerovanjem (imanom)…”, naravno, u Iman spada i stid a pokriti se islamskom odjećom koja najviše pokriva STIDNA mjesta je ispunjavanje iskrenog vjerovanja. Kaže on dalje:

”…pristojnim ponašanjem, širokom naobrazbom i dobročudnošću.” U pristojno ponašanje spada i to da se obuče odjeća koja nije uska, providna ili preskupa a to je islamska-sunnetska odjeća. Onaj ko se oblači po sunnetu je sigurno prilično učen, a dobroćudan je jer je vjernik koji slijedi sunnet u svom životu oponašajući tako najdobroćudnijeg čovjeka Poslanika, s.a.v.s. Tako da dolazimo do zaključka da ipak unatoč riječima nekih alima ima posebna odjeća u islamu, a to ćemo dokazati u narednim redovima, inšaallah.

Nije mi samo jasno zašto onima koji sebe nazivaju učenima smeta što neko nosi odjeću koja liči na Poslanikovu, s.a.v.s. a to ćemo vidjeti iz slijedećih Gazalijevih riječi:” Čitao sam nekoliko hadisa o vrijednosti turbana koje prenose Et-Tirmizi i Ebu Davud. Nijedan od njih nije vjerodostojan…” Na ove njegove riječi odgovaramo itekako vjerodostojnim hadisom koji je zabilježen u MUSLIMU od Ebu Seid ‘Amr ibn Hurejsa:” Kao da sada gledam u Alahovog Poslanika, s.a.v.s. a na njegovoj glavi crna imama (turban), s krajevima opuštenim iza njegovih leđa.” A u drugoj Muslimovoj predaji stoji da je Poslanik s.a.v.s. držao hutbu a na glavi mu crna imama (turban). Kako za ove hadise se može reći da nisu vjerodostojni kada su zabilježeni u Sahihu drugoj najvjerodostojnijoj knjizi hadisa poslije sahiha Imama Buharije. A da turban nije vrijedan za Poslanika, s.a.v.s. ne bi ga nosio i zabilježeno je da nikad nije izašao van a da nije imao ili imamu (saruk, turban), ili kapu ili neko drugo pokrivalo za glavu.

Ako su hadisi kod Tirmizije i Ebu Davuda slabi ( a nije nam Gazali ni naveo ko ih je ocijenio slabima valjda misli da je on muhaddis nad muhaddisima pa može sam da ih ocjenjuje a mi moramo da vjerujemo, jadno nema šta) onda prihvatmo one koji su sahih a ima ih još i kod Buharije i kod Muslima. Takvog mišljenja o sunnetskoj nošnji su i učenjaci poput Jusufa Kardavija kojima je samo važno šta će reći zapad i istok, a ne šta kaže Poslanik s.a.v.s. loše je to što se za njima povodi mnogo običnog svijeta. Da turban nije važan i da nije islamska odjeća i prepoznatljivi islamski identitet onda muslimanski narodi kroz istoriju ga ne bi prihvatili pa prije 100-tinjak godina nisi samo u Bosni mogao naći čovjeka bez turbana, mladog ili starog. A šta je tek sa Arapima, Turcima, Malezijcima, Afrikancima itd.

Prenosi se da je po padu hilafeta onaj pas Ataturk zabranio prvo islamsku nošnju, koja ga je podsjećala na islam. Islamska odjeća je bila zabranjena i za muško i za žensko, pa su mnoge hodže, to prihvatili osim male grupe, koja je još bila na sunnetu. Oni su rekli:” Šta mislite kada bi se simbol turske bacio pod noge i počeo omalovažavati i pljuvati bi li trebalo reagovati.” Svi su rekli da treba i da takvog čovjeka treba kazniti. A onda su ove Hodže rekle:” Vi isto to radite i sa islamskom odjećom koja je SIMBOL islama, što je važnije od Turske.” Zbog takvih riječi Ataturk je mnoge ubio i zatvorio jer su mu vrijeđali ”bogove” a to je modernizam i sekularizam, jer je pas smatrao da je islam zaostao, i tako je ukinuo sve stvari iz kojih bi se mogla javiti ponovna snaga muslimana i želja za hilafetom. Islamska odjeća, usporedo sa ostalim simbolima islama je također i simbol pobjede Istine nad kufrom i simbol ponosa muslimana. To je prijeko potrebni islamski identitet, jako potreban u ovom vremenu, ne manje važan od brade, vezanja ruku u namazu ili popunjavanja saffova. Tek kada muslimani budu jednoobrazni biće sila koju će morati poštivati drugi. Bilo koja vojska u svijetu žudi da ima iste uniforme među sobom i da kao takvi budu prepoznatljivi a različiti od ostalih vojski. Snagu crpe iz jednakosti a uniforma je samo put do te jednakosti, tako i uniforma vjernika bilo gdje u svijetu treba da bude prepoznatljiva, jednaka a opet različita od kjafirske.

http://antibidah.blogger.ba

[Autor]

Postovi