[Anonimno]

Kufr ili nevjerstvo temelji se i nastaje od jedne od ove četiri stvari:
oholosti, zavisti, srdžbe i strasti.

Oholost se liječi pokornošću i povođenjem.
Zavist se liječi prihvatanjem i davanjem savjeta.
Srdžba se liječi pravednošću.
I strast se liječi predanošću ibadetu.

Kada rob savlada temelj oholosti, lahko će mu biti pokoriti se i povesti se za Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem. Kada savlada temelj zavisti, bez problema moći će prihvatiti savjete i dijeliti ih. Kada savlada temelj srdžbe, bez teškoće moći će biti pravedan i skroman. Kada savlada temelj strasti, jednostavno će moći biti strpljiv, čedan i Allahu pokoran.

Međutim, ko bude iskušan s ove četiri osobine lakše će i brda pomjeriti nego što će uspjeti promijeniti se i osloboditi se od ove četiri osobine. Naročito ako se ti temelji izraze i uznapreduju, pa ovladaju statičnim ljudskim osobinama i karakterom.

Sve nedaće i problemi rađaju se iz ove četiri osobine. Kada se one nastane u srcu i njime ovladaju, prikazuju mu zabludu i laž u liku istine, a istinu u liku zablude, dobro djelo u liku lošeg, a loše u liku dobrog, te mu omile dunjaluk, a Ahiret omrznu i udalje od njega.
Ko otvori vrata svoga srca pred ovim osobinama otvorio je vrata svakom zlu i nesreći, kako na dunjaluku, tako i na Ahiretu; jer te osobine onemogućavaju povođenje za Objavom, iskrenosti, pokajanjem, predavanje Allahu, prihvatanjem istine, slušanjem savjeta, skromnosti i umjerenosti pred Svevišnjim Allahom i Njegovim stvorenjima

Zavist je, ustvari, jedan vid borbe i protivljenja Uzvišenom Allahu, jer predstavlja preziranje blagodati u nečijim rukama, a Uzvišeni Allah hoće i voli da ona bude tu. Zavidnik želi da blagodat nestane, a Allah hoće i voli da ona traje tamo gdje ju je spustio. Na taj način zavidnik pokazuje neprijateljstvo prema Svevišnjem Allahu u onome što On određije, voli i hoće. Kroz ovo zaključujemo da je Iblis stvarni Allahov neprijatelj, jer je njegov grijeh proistekao iz oholosti i zavisti.
Najbolji način za izlječenje ove bolesti jeste navikavanje duše da se srdi i pokazuje zadovoljstvo radi Uzvišenog Allaha i onoga što On voli. Kada god se duša rasrdi radi Allahovog prava ili pokaže osjećaje zadovoljstva radi Njega, u istoj tolikoj mjeri duša se očisti od svoje pogubne srdžbe. Ova zakonitost važi i u potpuno suprotnoj situaciji, no tada je rezultat potpuno suprotan.

A što se tiče strasti, ona se liječi ispravnim znanjem i spoznajom da kada duša udovolji svojim strastima, za toliko joj bude uskraćen užitak i slast stvarnih ahiretskih strasti. Kada god se duša sustegne od strasti, to se pretvara u njen doseg ahiretskog uživanja.

Srdžba je poput pobješnjele zvijeri, ako je pustiš, prvo će tebe napasti.

Strast je poput vatre, ako je razjariš, prvo će tebe spržiti.

Ispoljavanje oholosti jeste kao da nekom kralju diraš u njegovo kraljevstvo: ako te ne ubije, onda će te zasigurno protjerati.

A ispoljavanje zavisti jeste, kao da se boriš s nekim ko je snažniji i jači od tebe!
Ko savlada svoju srdžbu i strast, šejtan se boji i njegove sjene. A koga savlada njegova srdžba i strast, onda se on boji i svoje fikcije.

Ibn Qajjim “Riznica znanja”
Izvor:kavkaskiemirat.com

[Autor]

Postovi