[Anonimno]

Zvuči nevjerojatno, ali doista je istina da med može pomoći osobama s prekomjernom tjelesnom težinom da mršave na način siguran po zdravlje. Svi dosadašnji napori znanosti da izradi preparat koji će omogućiti da ljudi s prekomjernom težinom mršave na zdravstveno ispravan način nisu urodili plodom. Liposukcija kao sve popularnija kirurška metoda pokazala je svoje nedostatke. Pacijenti koji su se podvrgli liposukciji tri su puta skloniji vratiti kilograme ukoliko se ne pridržavaju adekvatnog režima prehrane, te četiri puta skloniji povratiti kilograme bez redovnih fizičkih aktivnosti, tvrdi dr. Rod Rohrich u studiji objavljenoj u službenom časopisu Američkog udruženja plastičnih kirurga za prosinac 2004. Početkom prošle godine nekoliko afirmativnih napisa u britanskom tisku izazvalo je doslovno pražnjenje polica s medom u prodavaonicama, osobito u Škotskoj. Naime, odatle je potekla priča da se prekomjerna tjelesna težina lako može svladati jednostavnim postupkom: konzumiranjem pčelinjeg meda neposredno prije spavanja! Hibernacijska dijeta Naposljetku, u siječnju 2006. autori ovog koncepta (Mike McInnes, Stuart McInnes) objavili su i knjigu s detaljnim objašnjenjem cijele ideje pod naslovom Hibernacijska dijeta (The Hibernation Diet). Sigurno se pitate kako je to moguće kada je općepoznato da je med visokoenergetska namirnica. To je točno. Ali je i Nutella visokoenergetska hrana, pa nitko od nje nije smršavio.

Razlika je jednostavna: med je PRIRODAN proizvod, a priroda je svakoj bolesti predvidjela i lijek. Pitanje je samo je li ga čovjek prepoznao na pravi način. Autori dijete dugo su radili na optimizaciji sportske prehrane. Njihova istraživanja i iskustva rezultirala su preporukom sportašima da prije spavanja uzimaju med kako bi oporavak njihovog organizma od prevelikog fizičkog napora protekao na najbolji način. Odaziv sportaša bio je fantastičan, jer su primijetili izvrsne rezultate (povećana izdržljivost). Od poznatih sportaša ovu dijetu prakticiraju biciklist Chris Hoy koji je u Ateni osvojio zlatnu medalju i boksač šampion Alex Arthur. Kao i sva savršena i genijalna rješenja velikih problema, i objašnjenje ovog efekta je jednostavno. Med sadrži visok postotak fruktoze. Odnos glukoze i fruktoze u medu je otprilike 1:1. Sličan odnos nalazimo i u voću, ali ga voće sadrži u znatno manjim količinama. Med je stoga pogodniji, budući se isti učinak postiže konzumiranjem vrlo male količine meda, svega nekoliko žličica, odnosno jedna velika žlica prije spavanja.

Kada čovjek unese veliku količinu fruktoze, ona odlazi u jetra a ne u mišiće, i tamo se kroz jedan duži proces pretvara u glukozu. Samo jetra ima enzimski sustav koji može obraditi fruktozu. U jetri se fruktoza pretvara u glikogen. Zato ona ne prolazi kroz jetra i ne odlazi u sistemsku cirkulaciju. Iz glikogena se može stvoriti glukoza i otpustiti u krvotok ako razina šećera (glukoze) u krvi padne. Ali, ovdje priča o fruktozi ne završava. Naprotiv. Fruktoza u jetri aktivira enzim koji joj omogućava da usvoji mnogo više glukoze nego što joj je potrebno. Ovaj nevjerojatan trik pomoću kojeg fruktoza ulazi u jetra i otvara vrata za ulaz glukoze autori su nazvali fruktozni paradoks. Taj ulaz većih količina glukoze u jetra sprječava nagli skok razine glukoze u krvi. Drugim riječima, fruktoza praktično svojim načinom djelovanja utječe na smanjivanje razine glukoze u krvi i može se nazvati njegovim regulatorom. Med smanjuje razinu glukoze u krvi Malen je broj ljudi danas spreman povjerovati u to da med dovodi do smanjenja razine glukoze u krvi, a ne do njenog povećanja, ali treba im reći da je to nedavno i dokazano, premda stručna medicinska javnost u našoj zemlji s tim još uvijek nije upoznata (Noori S. Al-Njaili, Dubai Specialized Medical Center and Medical Research Laboratories, Journal of Medicinal Food, Vol. 7, No. 1. travnja 2004.). Po njemu, kod bolesnika sa šećernom bolešću unos meda izaziva veći rast glukoze u plazmi nakon 30 minuta nego što je to slučaj kod unosa bijelog šećera (saharoze), ali poslije 60, 120 i 180 minuta, taj rast je bio veći kod saharoze nego kod meda! Uz to, med izaziva veći porast inzulina u krvi nego što to čini saharoza, kako nakon 30, tako i nakon 120 i 180 minuta. Razmislimo o tome s obzirom na činjenicu da prosječni Amerikanac godišnje pojede oko 75 kg bijelog šećera! Po ovom autoru, redovito konzumiranje meda tijekom 15 dana snižava kolesterol za 7%, lipoproteine niske gustoće (LDL) za 1%, C reaktivni protein za 7%, homocis-tein za 6%, razinu glukoze u plazmi za 6%, dok lipoproteine visoke gustoće (HDL) povećava za 2%.

Unos fruktoze hranom iz prirode (med, voće, povrće) osim stabilizacije nivoa krvne glukoze, spomenutim mehanizmima osigurava kontinuirani i optimalni dotok glukoze do mozga tijekom cijelog dana, posebice tijekom noći. Mozak je organ koji za svoj rad troši veliku količinu glukoze i drugih tvari. Ljudi su i subjektivno primijetili da mogu biti mnogo iscrpljeniji nakon napornog umnog nego fizičkog rada, i to je zaista tako. I pri mirovanju stanice mozga troše 20 puta više energije nego bilo koje druge stanice organizma. Otprilike 65% plasirane glukoze jetra otpušta na zahtjev mozga. Ukoliko glukoza nije dostupna stanice mozga umiru za nekoliko minuta. Kad mu je već toliko potrebna glukoza, zašto nema vlastito skladište energije? Jednostavno zato što skladištenje glukoze zahtijeva mnogo prostora, a u mozgu tako velike „sobe“ nema. Svima nam je poznato koliko je teško da i ovolika glava prođe kroz porođajne kanale. Da postoji skladište za glukozu, glava bi bila veća za oko 25%, a u tom slučaju nitko se ne bi mogao roditi. Svaki pad glukoze u krvi za mozak je opasan. Čak i na mali pad njene razine mozak panično reagira. Odmah se aktiviraju adrenalne žlijezde i stavljaju u maksimalni pogon, te proizvode adrenalne hormone koji su u tim visokim dozama praktično toksični i djeluju stresno. Luče li se kronično, dovode do bolesti organizma. Na žalost, njihovo kronično lučenje prati modernog čovjeka i dovodi do bolesti srca, osteoporoze, prekomjerne težine, inzulin nezavisne šećerne bolesti, pada imuniteta, depresije i drugih bolesti. Izbalansirani unos ugljikohidrata (medom) otklanja prekomjernu aktivnost adrenalnih žlijezda i sprječava posljedice koje njihovi hormoni izazivaju. A istovremeno smo stabilizirali krvnu glukozu i optimalno nahranili mozak.

Postoji li nešto bolje od toga? San – ključno vrijeme za sagorijevanje masti Ovdje treba napomenuti da sve ovo funkcionira samo uz pomoć fruktoze koja potječe iz meda (ili voća i povrća). Ako se koristi visokofruktozni kukuruzni sirup izostaju svi spomenuti pozitivni učinci. Metabolizam takve fruktoze završava pretvaranjem u masti umjesto u glikogen, krvna glukoza opada, na zahtjev mozga luče se adrenalni hormoni, a slijedi gojaznost i šećerna bolest. Stabiliziranje razine šećera u krvi omogućava organizmu da proizvodi „oporavljajuće“ (anaboličke) hormone koji popravljaju oštećene mišiće i regeneriraju tkiva. Ovi hormoni sagorijevaju masti i reguliraju nivo šećera u krvi. Ukoliko razina glukoze u krvi nije stabilna i koncentracija pada, luče se adrenalni stresni hormoni koji nastoje ponovno stabilizirati poremećeni nivo glukoze. Ti hormoni inhibiraju oporavak. Masti tada ostaju zatvorene u masnom tkivu, a mišići se degradiraju kako bi se stvorila glukoza za mozak. Međutim, ako je jetra nahranjena medom, sve se odvija po željenom planom: luče se oporavljajući hormoni koji okrjepljuju organizam i sagorijevaju masti. Znači, konzumiranjem meda prije spavanja pomažete boljem sagorijevanju masti u tijeku sna. Gospodin McInnes kaže: „Ključno vrijeme za sagorijevanje masti predstavlja prvi dio sna, tj. onaj dio koji se naziva sporovalnim spavanjem. Aktivira se hipofiza lučeći niz hormona koji razlažu masno tkivo koristeći ga kao svoje pogonsko gorivo. Ako vašu jetru pred spavanje ne napunite fruktozom, vaše tijelo neće proizvoditi spomenute hormone zato što beznadno pokušava održati stabilnim nivo šećera u krvi. Ispitivanja kod naših atleta pokazala su da primjena naše strategije punjenja jetre fruktozom prije spavanja mnogo bolje kontrolira osjećaj gladi“. Pridružio bih se ovim ocjenama, dodajući i to da se ujutro budite mnogo čiliji i odmorniji. Hipofiza se, dakle, aktivira i usklađuje rad niza obnavljajućih hormona (hormon rasta, inzulinu slični faktor rasta i testosteron kod muškaraca, a estrogen i progesteron kod žena).

Svi, svi, ali baš svi obnavljajući hormoni mobiliziraju masne naslage tijekom sporovalnog dijela sna, koristeći ih kao pogonsko gorivo. U energetskom smislu, ovo je veoma skup proces. Petnaestominutno vježbanje tri puta tjedno dovoljno je da stimulira ovaj složeni proces. Proces zahtijeva 7 noći za obnavljanje oštećenja, pri čemu osoba 7 noći gubi masno tkivo. Ako se u svakom od tri tjedna vježbanja opterećuju različite grupe mišića, definitivno nema ničeg lakšeg što će dovesti do mršavljenja. Svaka grupa mišića koja se opterećuje trebala bi relativno mirovati sedam dana, jer bi ponovno naprezanje dovelo do izvjesne inhibicije procesa oporavka. Jedan od najzanimljivijih aspekata ovog procesa je taj što se troši samo tjelesno masno tkivo, a ne i masno tkivo mišića. Mogu li ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom poželjeti više? Zapostavljena uloga jetre Također je iznimno važno da spavanje protječe u miru, u totalnom mraku, bez umjetnog svjetla, kako bi hormoni svoj zadatak obavljali kako treba. Umjesto da satima vježbate aerobik, sasvim je dovoljno da svega tri puta tjedno po svega 15 minuta radite relativno teške vježbe (recimo, dizanje utega ili drugi težak fizički rad), što će dovesti do suptilnog oštećenja mišićnog tkiva, a zbog ovakve dijete, spomenuti hormoni će ga tijekom spavanja obnavljati mobilizirajući neželjeno masno tkivo. Naime, pokazalo se da milijuni onih koji svakodnevno prakticiraju aerobik prilikom svakog gubitka tjelesne težine, proporcionalno mnogo više gube mišićnu masu nego masno tkivo. Taj gubitak mišićne mase zahtijeva lučenje adrenalnih hormona, koji su „toksični“.

Dakle, mnogo je korisnije otići u krevet nego u gimnastičku dvoranu. Osim toga, naporno vježbanje ili naporan rad troše isključivo ugljikohidrate, a ne i masti. Masti se troše tek tijekom oporavka, ako je on pravilno usmjeren. Sve se ovo previđa u svakoj teretani i na svakom sportskom ili rekreativnom igralištu. Kada rekreacioni treneri saznaju za ovaj fiziološki proces, pitaju se zašto im to nitko do sada nije rekao. U rješavanju problema prekomjerne tjelesne težine čak i farmaceutske kompanije ignoriraju ulogu jetre. Fokusiraju se na neurotransmitere koji reguliraju apetit, ne uzimajući u obzir status energije u organizmu, što predstavlja primarnu informaciju koju daje jetra, a tek kasnije se ona pretvara u aktivnost putem neurotransmitera. To je i za očekivati, jer kakav bi profit farmaceutske kompanije ostvarile time što bi debelima poručile da jedu med prije spavanja?Kao što vidite, cijeli koncept je upravo suprotan od onog koji milijune ljudi godinama upućuje na aerobik. On nas praktično upućuje na povratak prirodi. Pravilna prehrana ili farmaceutski preparati moraju osigurati dovoljan unos aminokiselina L-ornithine i L-arginine, kao i L-carnithine (vitamin BT). I ornitin i arginin stimuliraju hipofizu da luči ključni hormon za oporavak, hormon rasta.

On u međudjelovanju s drugim oporavljajućim hormonima razbija skladišta masti, oslobađa ih i troši tijekom sna. Karnitin je dio sistema za transport masti koji ih prenosi do mitohondrija (energetski laboratorij stanica) koje sagorijevaju masti u svim tkivima. Karnitin je prirodni aminokiselinski derivat i najviše ga ima u piletini, govedini, svinjetini, ribi i mliječnim proizvodima. Novije studije dokazuju i njegovu veoma važnu ulogu u prevenciji i liječenju popuštanja lijevog srca, tj. lijeve komore (F. Jeejeebhoy, 2002.) i u pokretljivosti spermatozoida (Carlo Foresta, 2005.). Međutim, kao i kod svake druge hrane, i unos aminokiselina ne smije biti pretjeran, već isključivo optimalan, najbolje kroz izbalansiranu prirodnu prehranu, a ne kroz farmaceutske preparate. Jer, svaki višak ili nedostatak nekog hranljivog sastojka može dovesti do poremećaja u organizmu. Navest ću primjer arginina. Ima ga dosta u kikirikiju, lješnjacima, čokoladi, želatini. Ako se pretjera i unesu se visoke doze (recimo samo 60 grama čokolade ili kikirikija), arginin (naročito kad je u prehrani malo lizina) kod osjetljivih osoba može potaknuti pojavu i ubrzani razvoj herpesa (Richard S. Griffiths). Ako se istovremeno unosi i dosta mlijeka, do ovoga ne bi trebalo doći zato što je mlijeko (ali i meso) bogato lizinom koji djeluje suprotno. Zato zapamtite da samo raznovrsna i umjerena prehrana može donijeti zdravlje. A med kao važan sastojak takve prehrane, kao što vidite, donosi i vitku liniju. Za sve koji su punije građe, med je otkriće.

[Autor]

Postovi