MUSLIMANSKA ETIKA RATOVANJA

  • This topic has 9 odgovora, 8 glasova, and was last updated prije 10 years, 10 months by Anonimno. This post has been viewed 1724 times
Pregledavate 10 postova - 1 do 10 (od ukupno 10)
  • Autor
    Postovi
  • #14113
    Anonimno
    Neaktivan

    MUSLIMANSKA ETIKA RATOVANJA

    AUTOR: Dr. Ragib es-Serdžani

    Pripremio: Anes Halilović

    Prvi pisani tragovi o etici ratovanja potječu od muslimana. U izvođenju ratnih operacija muslimani nikada nisu oponašali perzijske niti rimske trupe.

    Islamska civilizacija je čak i u ratnim okolnostima ukazivala na važnost savjesti, morala i humanitarnih obaveza prema drugima, bez obzira bili vojna lica ili civili. Šireći islamski poziv među drugim narodima, islamska civilizacija nikad nije kao cilj imala prolijevanje krvi i:ubijanje nevinih ljudi, kao što su to imali Perzijanci, Rimljani i Tatari koji su uništavali sve što su nalazili pred sobom i činili su grozne zločine: ubijali su i staro i mlado, i muškarce i žene, pa čak i trudne žene, a nisu iskazivali milost ni prema životinjama.

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao je svoje ashabe: “O ljudi, nemojte priželjkivati da se suočite sa neprijateljem i tražite od Allaha da vas spasi …” (El-Buhari, Muslim)

    Zato muslimani, zahvaljujući kur'ansko-sunnetskom moralnom odgoju, mrze ubijanje i prolijevanje krvi i shodno tome, nikada nemaju namjeru inicirati oružani sukob, nego prije svega iznalaze načine da sprijeće borbu i prolijevanje krvi.

    U ratnim okolnostima Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, pravednost ogledala se u zabrani okrutnosti prema vojnim licima i izričitoj zabrani ubijanja civila koji nisu sudjelovali u ratnim dejstvima.

    Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao je Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, kada ga je poslao jednom kršćanskom plemenu u Devmetul-Džendel, govoreći: “Borite se na Allahovom putu. Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha. Nemojte utajiti plijen. Nemojte prekršiti obećanje. Nemojte masakrirati mrtva tijela. Nemojte ubijati djecu.” (Muslim)

    Ova etika bila je ustanovljena u islamskim vojnim jedinicama tokom ratovanja protiv nemuslimana. Islamski ratovi nisu bili krvavi. Muslimanske vojskovođe koristile su svaku priliku da zaustave borbu i zaštite živote, slijedeći primjer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

    Sabirao sam brojeve mrtvih u svim ratovima koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio, kako mrtvih muslimana tako i protivnika, nakon čega sam analizirao te brojeve i uporedio ih sa podacima o broju poginulih u ratnim dejstvima u ovom vremenu.

    Rezultati su začuđujući!

    Broj poginulih muslimana za vrijeme života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iznosi nekih 262 šehida, naprema 1.022 vojnika koji su poginuli u redovima neprijatelja.

    Dakle, broj mrtvih na obje strane je samo 1.284! Neko bi mogao reći da je broj vojnika u to vrijeme bio mali pa zato i broj mrtvih isto. Ali, ja sam sabrao ukupan broj učesnika i nakon toga izračunao postotak mrtvih. Postotak mrtvih muslimana je 1%, a postotak mrtvih nemuslimanskih boraca je 2%, i to u 63 bitke i pohoda. Ovo je dokaz da ratovi koje je vodio Poslanik nisu bili usmjereni na uništavanje ljudskih života.

    Da bismo imali jasniju sliku, sabrao sam broj mrtvih u Drugom svjetskom ratu, kao primjer ratova modernih civilizacija, pogotovo zbog toga što drzave koje su u tom ratu učestvovale tvrde da su pioniri ljudskih prava. Nakon toga sam izračunao postotak mrtvih u odnosu na broj vojnika koji su učestvovali u borbi. Rezultati su bili zapanjujući! 351%! Brojevi ne lažu! Nekih 15 miliona i 600 hiljada vojnika učestvovalo je u Drugom svjetskom ratu, ali broj mrtvih je bio oko 54 miliona i 800 hiljada ljudi, tri puta više u odnosu na broj vojnika koji su učestvovali. Ovaj rezultat ukazuje na to da su sve vojske, bez izuzetka, kao praksu imale istrebljenje civila i bacanje tona eksploziva na gradove i sela, raseljavajući narod, uništavajući ljude, infrastrukturu i ekonomiju.

    Muslimani su i u ovom segmentu slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što se jasno vidi iz riječi pravednog halife Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, koji je najdosljednije slijedio sunnet. On je savjetovao vojsku koja se uputila u osvajanje Šama, i u jednom dijelu je rekao: “…i nemojte nered na Zemlji širiti …!” Ovo je veličanstven savjet.

    On jasno zabranjuje sve vrste nereda na Zemlji. Također je rekao: “Nemojte potopiti ili paliti palme, nemojte ubijati životinje, nemojte uništavati drveća sa plodovima, nemojte uništiti crkvu …” (El-Bejheki u Es-Sunenul-kubra, br. 17904)

    Korijen islamske civilizacije je moral, njeno stablo je milost, njeni ogranci su opraštanje, a plodovi su bratstvo. Unatoč njenom velikom vojnom napretku, islamska civilizacija nije ponižavala ljude drugih nacija, nego ih je poštivala i prihvatala kao slobodne građane unutar islamske države.

    Najbolji primjer za to je Salahuddinovo ophođenje prema krstaškim zatvorenicima i prinčevima.

    Izvor: islamstory.com – Časopis El-Asr

    OBRADA: “EsSUNNE”

    #14123
    Anonimno
    Neaktivan

    Najbolji primjer za to je Salahuddinovo ophođenje prema krstaškim zatvorenicima i prinčevima.

    danas sam na History kanalu tv gledao jednu emisiju u kojoj jedan historicar opisuje odnos i situaciju izmedzu Ričarda i Salahuddina.
    Bilo mi je frago kada sam cuo da takozvana Zenecska konvencija u sebi ima ugradzene principe islamskoga nacina ratovanja i sherijata i da konvencija nije krshcansko dostignuce i principi nego vishe sherijatsko rijeshenje u sukobima.
    Allahu ekber!
    Zaista laz nestaje i zaista Istina dolazi,mozda na “mala vrata” ali dolazi u svakom segmentu.

    #14156
    Anonimno
    Neaktivan

    Esselamu Alejkum,

    Jasno je da je Allah muslimanima naredio pravednu i pravilnu borbu. Molim Allaha da nam pokaze jasan put da Ga uvijek zadovoljimo.

    Kaze Uzviseni, dzelesunuhu: “I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.” (Sura Al-Baqara ajet 190)

    #14158
    Anonimno
    Neaktivan

    @Musliman78
    “I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoračaju granice.” /190/

    U vezi s riječima Uzvišenog: “I borite se na Al­lahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas…” Ebul-Alijje kaže: “Ovo je prvi ajet koji je ob­javljen u Medini u vezi s borbom. Nakon što je ob­javljen, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je borbu sa svakim ko je protiv njega borbu vodio, a štedio je onoga ko njega nije napadao, sve dok nije objavljena sura Bera'et ili Et-Tevbe.

    #14159
    Anonimno
    Neaktivan

    Hajrohajrullah post=9034 wrote:

    Najbolji primjer za to je Salahuddinovo ophođenje prema krstaškim zatvorenicima i prinčevima.

    danas sam na History kanalu tv gledao jednu emisiju u kojoj jedan historicar opisuje odnos i situaciju izmedzu Ričarda i Salahuddina.
    Bilo mi je frago kada sam cuo da takozvana Zenecska konvencija u sebi ima ugradzene principe islamskoga nacina ratovanja i sherijata i da konvencija nije krshcansko dostignuce i principi nego vishe sherijatsko rijeshenje u sukobima.
    Allahu ekber!
    Zaista laz nestaje i zaista Istina dolazi,mozda na “mala vrata” ali dolazi u svakom segmentu.

    Brate cijela zapadna civilizacija je izgradjena tako, samo iz Andaluzije su pokupili preko 500 knjiga puna znanja.

    #14160
    Anonimno
    Neaktivan

    Musliman78 post=9067 wrote: Esselamu Alejkum,

    Jasno je da je Allah muslimanima naredio pravednu i pravilnu borbu. Molim Allaha da nam pokaze jasan put da Ga uvijek zadovoljimo.

    Kaze Uzviseni, dzelesunuhu: “I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.” (Sura Al-Baqara ajet 190)

    We alejkumus selam we rahmetullahi…

    Razlog borbe protiv nevjernika nije taj što oni napadaju muslimane, već je razlog borbe kufr na kome se oni nalaze, pa tako borba traje sve dok oni ne prime Islam, ili u drugom slučaju dok se ne pokore i daju džizju…

    “I borite se protiv njih dok smutnja(širk)ne nestane i dok vjera bude Allahova…”(El Bekare, 193)

    U pogledu ovog ajeta imam Kurtubi kaže:
    “Ovdje postoje dvije stvari:

    Prva se odnosi na rijeci Uzvišenog: “Borite se protiv njih”.
    Oni koji smatraju da je ovaj ajet derogirajuci (tj. da je ovaj ajet derogirao sve ajete koji govore o podnošenju ezijeta od strane mušrika, prelasku preko njihovih ružnih postupaka itd. Op.pr.) kažu da ajet naredjuje borbu protiv svakog mušrika na svakom mjestu.

    Oni koji kažu da nije derogirajuci kažu da znaci: “Borite se protiv onih za koje je Uzvišeni rekao: “Pa ako se oni budu protiv vas borili…”.

    Prvo znacenje koje podrazumjeva naredbu za borbu je očitije, to jest opća naredba za rat bez uslovljavanja da ga oni prvi započnu
    Dokaz tome su rijeci Uzvišenog: “I dok samo vjera Allahova ne ostane”, i riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne izgovore la ilahe illallah i dok ne budu obavljali namaz i davali zekat. Kada to urade time su od mene zaštitili svoje živote i imetke osim kada to zahtjeva pravo Islama a racun ce polagati Allahu.” (Buharija)

    Ajet i hadis upućuju da je uzrok pokretanja rata protiv mušrika kufr, jer je rekao:
    “I dok smutnja(širk)ne nestane.” , to jest kufr. Tako da je cilj rata nestanak kufra i to je očigledno. Ibn Abbas, Katade, Rabia i drugi kažu da se riječ smutnja na tom mjestu odnosi na širk i sve drugo što iz njega proizilazi od ezijeta muslimana.

    Druga stvar. Njegove riječi: “Pa ako se oni okane”, to jest ako se okane nevjerstva prihvatanjem Islama kao što je prethodilo u ajetu ili da daju džizju što se opet odnosi samo na kitabije.”

    #14166
    Anonimno
    Neaktivan

    “I borite se protiv njih dok smutnja(širk)ne nestane i dok vjera bude Allahova…”(El Bekare, 193)

    Ibn Džerir et-Taberi kaže: ‘Tj. borite se protiv njih sve dok ne nestane širka i da se samo Allah obožava, te da se na taj način uzdigne belaj sa Allahovih robova na zemlji. i dok vjera bude Allahova…” tj. sve dok pokornost i ibadet čitav bude Allahu. Ovo što smo spomenuli su spomenuli i drugi mufessiri.’ Zatim je Taberi svojim senedom spomenuo predaje od Ibn Abbasa, Hasana, Katade, Suddija, Ibn Džurejdža i drugih, Allah se smilovao svima.”

    Šejh Abdur-Rahman es-S'adi u svom tefsiru kaže: ”Zatim je Uzvišeni spomenuo svrhu borbe na Allahovom putu, te da svrha džihada nije prolijevanje krvi nevjernika i uzimanje njihova imetka, već da se din ispovjeda samo Allahu i da se Allahov din uzdigne nad ostalim vjerama i odbije sve ono što mu je oprečno od širka i drugih stvari. Pa kada se ostvari ovaj cilj onda više nema ubijanja i borbe. ”

    #14207
    Anonimno
    Neaktivan

    Mislim da ste malo odlutali od teme čija je osnovna poruka “muslimanska etika ratovanja”, a ne protiv koga se boriti i dokle treba trajati ta borba (iako i oko toga mnogi pokazuju određene dvojbe zbog nedovoljnog poznavanja propisa).

    Prvi pisani tragovi o etici ratovanja potječu od muslimana. U izvođenju ratnih operacija muslimani nikada nisu oponašali perzijske niti rimske trupe.

    Dakle, muslimani su kroz historiju imali svoju vlastitu, da kažem, vojnu doktrinu ili strategiju ratovanja koja nije oponašala nevjerničke doktrine. Zbog toga je nevjernicima i bilo teško boriti se protiv braće muslimana. Nevjernici su palili i ubijali sve pred sobom i željeli su unijeti strah među muslimanima, ali očito je da im to nije polazilo za rukom i zbog toga su gubili najznačajnije bitke.

    Broj poginulih muslimana za vrijeme života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iznosi nekih 262 šehida, naprema 1.022 vojnika koji su poginuli u redovima neprijatelja.

    Ovo govori da su muslimani cijenili ljudski život, pa čak i svojih neprijatelja, držeći se čvrsto Allahovih Uputa.

    Danas su se okolnosti ratovanja drastično promijenile i ljudi ginu a da nisu ni vidjeli svoje neprijatelje. Ljudski život nikada nije manje vrijedio nego danas, kao i sve ono što je čovjek stvorio! Ali to ipak nije razlog da ne slijedimo ono što su generacije prvih muslimana tako brižno njegovali unatoč činjenici da su bili okruženi nevjernicima kao maleni otok u okeanu.

    #14487
    Anonimno
    Neaktivan

    ‘Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični, ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.’ ( Al Mumtahanah 8,9)

    #16612
    Anonimno
    Neaktivan

    Usama post=9071 wrote:

    Razlog borbe protiv nevjernika nije taj što oni napadaju muslimane, već je razlog borbe kufr na kome se oni nalaze, pa tako borba traje sve dok oni ne prime Islam, ili u drugom slučaju dok se ne pokore i daju džizju…

    Oni koji kažu da nije derogirajuci kažu da znaci: “Borite se protiv onih za koje je Uzvišeni rekao: “Pa ako se oni budu protiv vas borili…”.

    Selam alejkum. Celi život sam izučavajući religiju učio da bi razlog borbe protiv nevernika trebao biti upravo suprotno onom što brat tvrdi: što nevernici negiraju Allaha dž.š., napadaju ili vređaju njegovog Verovesnika, napadaju muslimane ili prekrše ugovor.

    Zašto kaže neko da su ajeti derogirajući? Svi se slažemo da verujemo u istu Knjigu.Ona je zbirka Allahovih reči i poruka. Ni jedan ajet nije izbačen iz Knjige da bi ga mogao zameniti i poništiti, tj. derogirati drugi ajet . Ovde ima braće sa jako puno znanja. Zato bih cenio da mi neko kaže zašto se neka braća i sestre pozivaju na derogiranje ajeta i kako je to moguće?

Pregledavate 10 postova - 1 do 10 (od ukupno 10)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.