OBZNANA

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 12 years by Anonimno. This post has been viewed 778 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #6568
    Anonimno
    Neaktivan

    Obznana za obaveznost borbe protiv zapadnih okupatora i tekfirenje njihovih radnika, podanika i izdajnika islama

    Napisao Ahmed Šakir. (1)

    Rekao je imam i muhadis šejh Ahmed Šakir:
    (Obznana Misriskom (Egipatskom) narodu posebno, a arapskom i islamskom uopćenito) (2)

    A zatim, već je postala jasna stvar između nas i naših neprijatelja Engleza i njihovih saveznika, jasna za sinove neprijatelja od nas, koji su im se pokorili, i za robove neprijatelja od nas, oni koji su svoj razum predali njima, a mi, koji smo odgojeni na islamskoj ispravnoj prirodi, nismo imali sumnju u očekivanju onoga što se dogodilo, niti onoga šta će se tek dogoditi a što je mnogo žešće od prošlog, i stvar je već jasna, što se tiče Misriskog naroda, oni su već obznanili njihovo mišljenje i želju, a što se tiče El-Azhara (univerziteta) i on je već izjavio i obznanio svoje mišljenje – ispravno mišljenje o saradnji s neprijateljima i njihovom pomaganju.
    Zaista je važno i obavezno da muslimani spoznaju i znaju ispravna pravila u Allahovom šeriatu, koja se tiču propisa borbe i onoga što se veže za to, jasnom spoznajom s kojom bi mogao približno svako odrediti i razlikovati prijatelja od neprijatelja, i da zna šta mu je dozvoljeno u borbi a šta nije, i šta mu je obavezno (vadžib) a šta zabranjeno (haram), kako bi dijelo muslimana u džihadu bilo zdravo i ispravno, i iskreno, želeći time Allahovo lice samo, pa ako bude pobijednik biće kao musliman, imaće nagradu mudžahida na dunjaluku i ahiretu, a ako pak bude ubijen, biće kao šehid.
    Uistinu su Englezi objavili rat muslimanima u Misru (Egiptu) kao rat kontinuiteta i prevare, rat nanošenja nepravde (zuluma) i štete i okupacije, i takođe su ga objavili protiv muslimana u Sudanu kao upakovanim i obavijenim u koricama maslehe (koristi) za Sudan i njegove stanovnike, i okićenim sa nakitom (ličnim zakonodavstvom) s kojim su bili prevareni Misrijci (Egipćani) još od prije.
    A već smo vidjeli šta to čine Englezi u području Suetskog kanala i okolnim mjestima, od ubijanja mirnih građana, i prevare, i silovanja žena i djece, i zločina nad državnim i sudskim licima, čak da nemože ostati spašen od njihovog zločina ni starac ni mladić.
    Pa su oni time objavili neprijateljstvo jasno i glasno, u kome nema nikakve sumnje niti obmane niti uljepšavanja, i time su njihova krv i imetci postali HALAL (dozvoljeni) muslimanima, pa obaveza je nad svakim muslimanom na bilo kom mjestu bio on na zemlji, da se bori protiv njih i da ih ubija gdje god se oni našli i nalazili – bili oni obični građani ili vojnici (3) svi su oni neprijatelji, i svi su oni borci protiv kojih se borimo, i oni su nastavili u svojoj prevari i zločinu, čak su počeli ispaljivati iz vatrenog oružja njihove žene i djeca sa prozora, u naselju El-Ismailijja i Suesa i Buur Saida, na mirnim prolaznicima, bez ikakvog srama i stida, i oni su plašljiv narod, bježe tražeći bilo kakvo sklonište, a muslimanu nije dozvoljeno da se osjeća slabašnim pred njima niti da im pokazuje stranu mehkoće i oprosta, “I ubijajte ih gdje god ih stignete, i progonite ih odakle su oni vas prognali!” (El-Bekara 191).
    A Allahov Poslanik nam je zabranio ubijanje žena u ratu, i ta je zabrana postojeća i važeća iz jasnog razloga: a to, ako se one ne budu borile(4), jer je Allahov Poslanik jedne prilike u nekom od njegovih pohoda prošao pored ubijene žene, pa je rekao: “Ova se nije trebala boriti” zatim je zabranio ubijanje žena.(5)
    A danas, čak su i njihove žene regrutovane i bore se zajedno s muškarcima rame uz rame, a one koje nisu regrutovane a koje su naoružane, otvaraju vatru na muslimane bez ikakvog prijekora ili ukora, pa zaista je njihovo ubijanje halal, čak šta više vadžib (obaveza), radi odbrane vjere, duše, i zemlje, osim da žena bude nemoćna koja nije u stanju učiniti ništa.
    Isto tako biva kada su u pitanju i maloljetnici, i slabašni oronuli starci, ko se od njih bude borio i učinio nepravdu taj se ubija, a ko ne učini ništa od toga njemu niko ne smije nanijeti nikakvo zlo, osim da budu uhvaćeni i zarobljeni zajedno sa ženama, a propis zarobljenika ćemo spomenuti kasnije inšAllah.
    A već smo rekli: “obaveza je nad svakim muslimanom na bilo kom mjestu bio on na zemlji, da se bori protiv njih i da ih ubija gdje dog se oni našli i nalazili – bili oni obični građani ili vojnici”, i mi ciljamo svaki harf (slovo) u pravom njegovom značenju ove rečenice, pa gdje god bio musliman, i koje god on bio nacionalnosti i naroda, njemu je obavezno ono što i nama u Misru i Sudanu, čak i muslimani od Engleza u njihovim zemljama – ako su istinski pravi muslimani – njima je obavezno ono što i muslimanima mimo njih shodno njihovim mogućnostima, pa ako nisu u mogućnosti onda je na njih obaveza da učine hidžru iz zemalja neprijatelja, ili iz zemalja u kojima nisu u mogućnosti da se bore protiv neprijatelja za koje im je Allaha naredio.
    Pa uistinu je islam jedna nacionalnost – shodno izražavanju ovog vremena – i on odbacuje sve nacionalne i nacijske razlike između njegovih sljedbenika, kao što je Uzvišeni rekao: “Doista ova vaša vjera – jedna je vjera-…” (El-Mu’minun 52), a dokaza o tome ima mnogo a koji su mutevatir(6), i ta stvar je nužno poznata u vjeri, u to ne sumnja niko od muslimana, naprotiv, zaista sami zapadnjaci to znaju potpuno i s ubjeđenjem, i niko nije u to sumnjao osim oni od nas koje su sami zapadnjaci odgojili i izabrali sebi kako bi se borili protiv svoje vjere i svog ummeta, znali to oni ili ne. “Doista će meleci kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi nasilje učinili, pitati: ‘Šta je bilo s vama?’, a oni će odgovoriti: ‘Bili smo nemoćni na Zemlji!’ ‘Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?’, reći će im oni. Zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a loše je to boravište!”. Osim za nemoćne muškarce, i žene, i djecu, koji se snaći ne mogu i koji ne nađu Pravoga puta!” (En-Nisa 97-98).
    Allah nikog nije izuzeo iz obaveznosti hidžre iz zemlje Allahovih neprijatelja osim nemoćne i slabašne koji kod sebe imaju pravu istinsku slabost, i koji ne znaju šta da čine, i koji ne posjeduju o svom stanju nikakvu moć. Uzvišeni Allah nije primio opravdanje ni od koga, bilo to imetkom ili djecom, ili maslehama (koristi) ili nekakvim vezama i kontaktima, “Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.” (Et-Teuba 24).
    Pa je Allah sakupio i nabrojio sva ta opravdanja koja su iskopali oni koji se dvoume i kriju, a zatim ih je Uzvišeni sve odbio i poništio, i nije primio ni jedno opravdanje od toga.
    I neka za ovo čuje, a zatim stavi sebi ispred svoja dva oka svaki musliman u Misru i Sudanu, i Indiji i Pakistanu, i u svakoj zemlji u kojoj vladaju neprijatelji Englezi, ili koja spada u okviru njihove kontrole i sprovođenja od ostalih dijelova Zemlje, i od koje god vrste ili boje bili oni, da sudjelovanje i saradnja sa Englezima, u bilo kojem obliku od oblika saradnje(7), bilo to malo ili mnogo, je žestoki riddet (otpadništvo), i jasan kufr (nevjerstvo), u kojem se ne prima nikakvo opravdanje, niti koristi u tome nekakvi te’vil (tumačenje), niti spašava od tog propisa glupa nacionalnost, a niti poderana politika, a niti ulizivanje a to je nifak, sve jedno, je li taj čin proistekao od pojedinaca ili vlade ili zagovornika i lidera, svi su oni u kufru i riddetu isti, osim onoga ko nezna pa pogriješi, a zatim odmah spozna stvar pa se pokaje i krene putem vjernika; pa to su oni kojima će Allah oprostiti, ako budu iskreni prema Allahu, a ne politici niti ljudima.
    I smatram da sam uspio pojasniti i objasniti propis borbe protiv Engleza, i propis njihovog potpomaganja u bilo kom obliku od oblika potpomaganja ili saradnje, tako da je u mogućnosti svaki musliman koji razumije arapski jezik da to shvati, od koje god vrste i stepana(8) on bio, i gdje god on bio.
    I smatram da svaki čitaoc sada ne sumnja, u tome da je opće poznata stvar koja nema potrebe za nikakvim dokazom niti argumentom, da su Francuzi u ovom značenju isto kao i Englezi, što se tiče svakog muslimana na Zemaljskoj kugli, pa zaista neprijateljstvo Francuza prema muslimanima, i njihova ustrajna zadrtost u radu za likvidiranje i brisanje islama, i borbi protiv njega, je dupla i mnogo veća nego li Englesko neprijateljstvo i zadrtost, čak šta više oni su žestoke budale u toj njihovoj zadrtosti i neprijateljstvu, i oni ubijaju našu braću muslimane u svakoj islamskoj zemlji u kojoj oni imaju pristupa, vlast i sprovođenje, i oni čine strasne i jezive zločine pored kojih se zločini i divljaštvo Engleza nemogu ni bribližiti a kamoli primjetiti (9), pa zbog toga oni i Englezi posjeduju isti propis, njihova krv i imetci su HALAL na svakom mjestu, i nije dozvoljeno muslimanu da ih pomaže niti potpomaže u bilo kojem smislu pomaganja, a zaista propis pomaganja njih je kao i propis pomaganja Engleza, a to je: riddet (otpadništvo) i izlazak iz islama u potpunosti, koje god boje, vrste, ili nacije bio taj koji pomaže.
    I nisam malouman niti obmanjen, pa da pomislim da će se vlade koje su u islamskom svijetu odazvati islamskom propisu, pa da nakon toga prekinu sve kontakte, bilo to politički, ili ekonomski, ili obrazovni, sa Englezima ili Francuzima, već ja želim da otvorim oči muslimanima kako bi vidjeli svoje mjesto i stanje u kome se nalaze, i ono s čime ih je obavezao Uzvišeni Allah, i ono što im je pripremio od poniženja na dunjaluku a kazne na ahiretu ako oni budu predali sebe i svoje umove Allahovim neprijateljima.
    I želim da im pojasnim Allahov propis o pomaganju njihovih neprijatelja, oni koji ih ponižavaju i bore se protiv njih i njihove vjere u njihovim zemljama, i želim da ih upoznam s kakvoćom završetka ovog riddeta u čijem se smrdljivom i prvljavom blatu valjaju svi oni koji ustraju u pomaganju neprijatelja.
    I neka svaki musliman zna ma gdje god se on nalazio na zemlji: da ako bude pomagao protivnike i neprijatelje islama one koji porobljavaju muslimane, od Engleza i Francuza i njihovih saveznika i njima sličnim, na koji god način od načina pomaganja, ili da im obeća da se on protiv njih neće boriti shodno njegovoj mogućnosti i da su oni mirni i spokojni od njega, a kamoli ako ih bude pomagao protiv svoje braće u vjeri s jednom riječju ili dijelom, pa doista ako on bude učinio nešto od toga i zatim klanja namaz, pa njegov namaz je BATIL (neispravan), ili ako bude uzeo abdest ili gusul ili tejemmum pa taj njegov taharet (čišćenje) je isto BATIL, ili bude postio obavezan ili dobrovoljan post i post mu je BATIL, ili bude izvršio hadž i hadž mu je BATIL, ili daje obavezni zekat ili dobrovoljnu sadaku i to udijeljivanje mu je BATIL i poništeno, ili koji god ibadet od ibadeta on bude učinio pa taj mu je ibadet BATIL i poništen, i on u bilo kom učinjenom ibadetu nema nikakve nagrade, naprotiv on u svemu tome ima grijeh i gunah.
    I neka svaki musliman dobro zna: da ako bude uzjahao ovu mizernu i poniženu jahalicu (čin) da su sva njegova dijela propala, od svih vrsta ibadeta s kojima se približavao i obožavao svog Gospodara prije nego što je upao u prljavom i smrdljivom blatu ovog riddeta s kojim se je zadovoljio, a mazAllah (utječemo se Allahu), daleko od toga da jedan musliman koji kod sebe ima uzvišen opis (iman u Allaha i Njegovog Poslanika) bude zadovoljan s takvim nešto.
    To zato što je iman šart (uvijet) za ispravnost svakog ibadeta, i njegovog kabula (primanja), kao što je to nužno opće poznato u vjeri, oko kojeg se ne razilazi niti jedan od muslimana.
    A to zato što Uzvišeni Allah kaže: “A onaj ko otpadne od prave vjere – njegova će dijela sva propasti i on će, na onom svijetu, pravi gubitnik biti” (El-Maide 5).
    I zato što Uzvišeni kaže: “Oni će se neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli! A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru – njihova dijela bit će poništena na ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo će vječno ostati” (El-Bekara 217).
    I kaže Uzvišeni: “O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.” (51) “Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: ‘Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.’ A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati” (52) “a oni koji vjeruju reći će: ‘Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista, s vama?’ Dijela njihova bit će poništena, i oni će nastradati.”(53) (El-Maide 51 – 53).
    Takođe Uzvišeni kaže: “One koji su od vjere svoje otpali, nakon što im je bio jasan pravi put, šejtan je na grijeh navodio i lažnu im nadu ulivao.(25) To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: “Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati”, a Allah dobro zna njihove tajne(26). A kako će tek biti kada im meleki budu duše uzimali udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim!(27). To će biti zato što su ono što izaziva Allahovu srdžbu slijedili, a ono čime je On zadovoljan prezirali; On će djela njihova poništiti.(28) Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove neće na vidjelo iznijeti?.(29) A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćes ih poznati po načinu govora njihova, a Allah zna postupke vaše.(30) Mi ćemo vas provjeravati da bismo znali (vidjeli) mudžahide i strpljive među vama, i da bismo otkrili vijesti o vama.(31) Zaista, oni koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraćaju, koji su Poslanikovi protivnici, nakon što im je postala jasna Uputa, neće nimalo Allahu nauditi, i On će dijela njihova poništiti.(32) O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite dijela svoja!(33) Onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraćaju, pa poslije kao nevjernici umiru, Allah, zaista, neće oprostiti.(34) I ne malaksavajte i ne pozivajte primirju kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrada za dijela vaša lišiti”.(35) (Muhammed 25 – 35).
    I neka svaki musliman i muslimanka dobro znaju, da ti takvi izlaze protiv svoje vjere i pomažu svoje neprijatelje, i ko se od njih budeo oženio njegov ugovor za brak je BATIL u osnovi, i nemoze ga popraviti ništa, i niti taj ugovor rezultira bilo koj propis od propisa ženidbe poput pritvrđenost nasljedstva, ili porijekla i mimo toga, i da onaj ko je od njih oženjen onda je njegova ženidba takođe BATIL, a onaj ko se pokaje i vrati od njih svome Gospodaru i vjeri, i bude borio protiv svog neprijatelja a pomagao svoj ummet, žena koju je oženio onda dok je bio murtedd ili ona koja je postala murtedd a dok je bila u njegovoj vlasti mu nije supruga, i niti je ona pod njegovoj zaštiti, i obavezno mu je da nakon teube (pokajanja) traži novi ugovor o ženidbi s njom, pa da zatim sklopi ispravan šeriatski ugovor, kao što je to opće jasno i poznato.
    I zato, neka se dobro pripaze i pričuvaju sve muslimanke, na kojem god se mjestu one nalazile, i neka dobro, dobro provjere i uvjere da oni koji im nude ženidbu ne budu i nisu od ove odbačene skupine koja je izašla i otpala od vjere, kako bi time sačuvale sebe i svoja stidna mjesta, od toga da oni žive bračnim životom s ljudima koje one smatraju svojim muževima a oni nisu od muževa, zbog toga što je njihov ugovor za ženidbu BATIL u Allahovoj vjeri.
    I neka znaju žene muslimanke, one koje je Allah iskušao s muževima koji su zaglavili u prljavom i smrdljivom blatu ovog riddeta, da je njihov ugovor za udaju postao BATIL, i one su time postale zabranje tim ljudima, jer im one nisu njihove supruge, sve dok se oni ne pokaju i učine ispravnu teubu i sprovedu to u dijelu, a zatim ponovo sklope novi ispravan ugovor za brak.
    I neka žene muslimanke takođe znaju, da ona od njih koja bude zadovoljna da se uda za čovjeka čije je ovakvo stanje, a ona zna njegovo stanje, ili bude zadovoljna da ostane u braku s ovakvim čovjekom za čiji riddet ona zna, uisitnu su njen i njegov propis tada isti po pitanju riddeta.
    A mazAllah (utječemo se Allahu) da žene muslimanke budu zadovoljne s nečim takvim za njih same, i njihovu čast, i porijeklo njihove djece.
    Doista, ova stvar je ozbiljna i nije šala a niti igra, i nikakvi zakon koji se bude donio neće pomoći u ovome, a koliko li je samo trikova i varki da bi se izašlo i pobijeglo od tih donešenih zakona, i koliko li je samo načina i puteva da se zločinci proglase nevinima, pod plaštom izmišljene “sumnje”, i uljepšavanja i izvrtanja dokaza.
    Ali ummet će biti pitan o uspostavljanju njegove vjere, i radu na njenom pomaganju u svakom vremenu, i svaki pojedinac će biti postavljen ispred Allaha i upitan na sudnjeme danu o tome šta su njegove ruke činile, a šta je njegovo srce krilo i nosilo.
    Pa neka svako pogleda za sebe, i neka bude pomagač svoje vjere kloneći se bezkorisnosti bezkorisnika i izdaje izdajnika. A svaki musliman, doista je čuvar ograde od ograde islama, pa neka zato pripazi da islam ne bude napadnut s njegove strane.
    A uistinu je pobijeda samo od Allaha, i Allah će, zasigurno, pomoći onoga ko Njega pomaže.

    Fusnote:
    1 Ukratko o njegovoj biografiji: (On je profesor, imam, muhadis, alim, šejh Ebu El-Esbaal Ahmed bin Muhammed Šakir bin Ahmed bin Abdulkadir. Rođen je na dan džume nakon zore, mjeseca Džumadi El-Uhra 1309h/1892g.g. u kući svoga oca u Kairu, zatim je zajedno sa svojim ocem otputovao za Sudan. Šejh Ahmed Šakir je prvobitno studirao u univerzitetu (Gurdun) u Sudanu, a zatim nakon svog povratka u Egipat studirao je u Aleksandriji, a nakon toga je otišao tragajući za znanjem u El-Azhar 1328h.g. a šejhov prelazak na El-Azhar bio je novi početak u njegovom životu, i tamo je uspeo da stupi u kontakt s mnogim od šejhova i taliba koji su bili prisutni u Kairu zatim je počeo da posjećuje i mjenja biblioteke koje su bile u Kairu, a na El-Azharu je diplomirao 1917g.g i zatim je radio kao profesor u periodu od četiri mjeseca samo. Šejh je preselio na ahiret 26 zu El-K’ade 1377hg/ 1958gg. Od njegovih poznatih šejhova su : njegov otac šejh Muhammed Šakir, i on je najviše utisao u njegovom životu, zatim šejh Mahmuud Ebu Dakika, od njega je učio fikh i njegovu metodologiju, a pored toga je naučio viteštvo, i gađanje, i plivanje, zatim šejh imam Džemaludin El-Kasimi, zatim šejh muhadis Magriba Abdullah bin Idriis Es-Sinvesi, a on mu je dozvoli prenošenje Buharijinog Sahiha (po rivajetu) i ostalih šest zbirki, zatim šejh Muhammed Rasiid Ridaa i ostali od poznatih. Šejh je napisao mnoga dijela, a od njegovih poznatih dijela su i (Kelimetu-l-Haqq), i (El-Ba’isu El-Hasiis), i (‘Umdetu Et-Tefsiir) idr. Šejh je živeo u vremenu kada su većina islamskih zemalja bile pod kolonijama Engleza i Francuza, onda kada su islam i muslimani bili napadani sa svih strana i na raznim načinima, i kada je većina učenjaka toga vremena bila ponižena i onemogućena da izgovori riječ istine o tadašnjem stanju i vremenu, a šejh je bio jedan od kojih su ustali i jasno i glasno rekli riječ istine neprijatelju i tagutu, i koji je takođe odgovarao na šubhe i izmišljotine novotara i orijentalista u njegovom vremenu. Molimo Allah da se smiluje šejhu i podari mu najuzvišeniji stepen u Džennetu zbog njegovog truda i rada u odbrani islama i sunneta. Uzeto iz magazina (El-Bejaan) broj 39.
    2 Uzeto iz njegove knjige “Kelimetu El-Haqq”, štampana je u (Mektebetu Es-Sunneh.s.k) Kairu 1407 i 1408 h.g, a ova obznana je na 126-137 str. iz knjige.

    3 Napomena: prevodom ove fetve od šejha želimo samo dati do znanja – svim muslimanima uopćenito a braći posebno – kakav je šeriatski ispravan propis o nevjernicima danas, a ne stav ili mišljenje ljudi i ovog ili onog, a što se tiče samog preduzimanja i izvršavanja akcija i napada na njih od strane pojedinaca, svakako to preporučujemo svoj braći da se prvenstveno savjetuju s onima koji imaju znanja i praksu o tome (šejhovi džihada, mudžahidi), da bi nakon toga njihovo dijelo bilo promišljeno i dobro isplanirano kako bi moglo rezultirati veliku korist svim mudžahidima i muslimanima.

    4 Šejh ovim želi reći da se žene ne smiju ubijati onda kada one ne učestvuju u ratu i borbi ni u kakvom smislu (strateški, materijalno, tijelesno, itd.), u suprotnom ako su one učesnici u ratu na bilo kojem načinu od načina tada nestaje zabrana za njihovo ubijanje, čak šta više tada se moraju ubijati kako bi vjera i muslimani bili spašeni od njihovog zločina i štete, kao što na to ukazuje i sam govor šejha koji slijedi, a Allah najbolje zna.

    5 Bilježi ga Ebu Davud u svom “Es-Sunen” od ashaba Rebbaha bin Rabi’a, a šejh El-Albani ga je ocijenio sahihom.

    6 Riječ “Mutevatir” se koristi u hadiskoj terminologiji, a to znači (da oni koji prenose hadis njihova grupa ne bude ograničena u broju, i da se prilikom prenošenja tog hadisa ne mogu složiti na laž), pogledaj “Tejsiru mustelahi El-Hadis” od šejha doktora Mahmuda Et-Tahhan, i od šejha El-Usejmina “Serhu mustelahi El-Hadis”.

    7 Ovde se izuzima trgovina i slično njoj koje ne spada u pomaganju nevjernika protiv muslimana.

    8 Šejh ovde cilja pod vrstama i stepenima: to bilo da se radi o osobi koja je džahil (neznalica), ili mute’alim (podučen), ili alim.

    9 Draga braćo, vidite kako šejh opisuje neprijatelje Allaha i islama i svih muslimana u svom vremenu, a zatim zbog toga donosi i spušta na njih propis koji oni zaslužuju i koji im dolikuje, a šta mislite, kada bi se uporedilo njihovo tadašnje sa današnjim stanjem, i kada bi šejh bio u mogućnosti da to vidi, kakva bi njegova reakcija bila tada!? U to ne sumnja onaj koji pameti i razuma ima, da je njihov zulum i fesad daleko daleko veći danas nego li tada, ali Allah upućuje na pravi put, i u zabludu odnosi onoga koga On hoće. Zato se nemojte povoditi za svakojakim i svakakvim mišljenjima, bilo da je to od najučenijeg šejha danas, a kamoli daije ili neko manje od toga, već prihvatajte samo od onoga ko vam s dokazom i ispravnim razumjevanjem dokaza dođe.

    :zastava1: :zastava1: :zastava1:

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.