Pismo zatvorenom babi

  • This topic has 4 odgovora, 4 glasa, and was last updated prije 7 years, 3 months by AvatarAnonimno. This post has been viewed 414 times
Pregledavate 5 postova - 1 do 5 (od ukupno 5)
  • Autor
    Postovi
  • #11212
    AvatarAnonimno
    Neaktivan

    Imad al-Husin, poznatiji kao Abu Hamza, godinama već leži u Imigracionom centru. Vlasti u njemu vide sigurnosnu prijetnju, ali nikako da je dokažu. Jedna kafkijanska priča, dakle. Borci za ljudska prava uglavnom šute, institucije šute, svi šute.. Čak se povodom ovog slučaja oglašavao i Darko Trifunović iz Beograda, ali ne i inače glasna udruženja i aktivisti u BiH.

    Umjesto bajramskih čestitki brojnih domaćih političara i zvaničnika međunarodne zajednice, mi Vam prenosimo pismo Abu Hamzine kćerke, upućeno Abu Hamzi, zatvorenom babi. Na ovaj način se sjećamo i svih onih kojima Bajrami nisu samo veselje. Pročitajte:

    Babuška moj, evo ovo je četvrti ramazan proveden bez tebe. Ne mogu da shvatim kako smo mogli nastaviti živjeti. Dok sam bila u petom razredu govorila sam da neću pričati ako mi babu odvedu, da neću ni jesti ni živjeti. Ali evo, prošao je i peti i šesti i sedmi i osmi razred. Završila sam prvi razred srednje škole. Ja i pričam i jedem i pijem. Naš život se ipak nastavio. Ali, moj najdraži oče, ništa nije kao prije.

    Jedna od promjena je to što više nismo djeca. Sada shvatamo kakav je ovaj život, šta nudi a šta uzima. Moj oče, mogu sve da mi uzmu, ali sjećanja NIKAD. Sjećanja može da mi uzme samo Onaj koji mi je dao pamet. I život.

    Moj oče, fali mi miris crnog čaja i jaja na oko koje smo spremali za doručak, dok se ti tuširaš petkom ujutru, a nakon toga bismo nas osmero zajedno sjeli za našu veliku sofru. Moj najdraži, fali mi naše okupljanje navečer u dnevnom boravku i smijeh izazvan tvojim pričama iz djetinjstva. Želim da ti legnem u krilo i da mi čeprkaš kosu kao nekad. Želim da mama ima prijatelja, da kod kuće bude tvoja kraljica kao što je nekad bila. Želim da nas zajedno vodite kroz život, a ne ona sama. Nedostaje mi naše zajedničko putovanje u Zenicu svake druge sedmice u našem velikom džipu, u kojem bi ti pojačao radio i u kojem bismo svi zajedno pjevali ilahiju tarariraroo… Želim da Taha i ja da opet dođemo kod tebe kad se svađamo, da nam ti presudiš ko je u pravu. Da Tahu i mene ili Hamudija i Hamzu nakon neprekidnih svađa uvedeš u kadu i pustiš tuš da nam ona hladna voda lije preko odjeće da nam ohladi mozak nakon svađe, kako bi ti govorio.

    Ali, moj oče, više nije tako.

    Sada nas za stolom sjedi petero. Tvoja stolica na čelu stola je prazna. Svi jedemo nabrzinu, hodajući, svako za sebe. Nemamo vremena da sjednemo svi zajedno od škole, treninga, kućnih poslova… Sada kad idemo u Zenicu jednom godišnje kod našeg amidže Ejmena, više ne pjevamo. Više nema radija. Sada se i ne svađamo, ali bez obzira na to krivi smo i za ono što smo uradili i za ono što nismo uradili.

    Dragi moj, došao je ramazan. Ona fina atmosfera se koliko-toliko vratila u našu kuću. Išli smo na iftar u Zenicu kod amidže Ejmena i tetke Habibe. Zvale su nas na iftar i seka Safija i seka Nudžejma. I mi smo napravili jedan veliki iftar za one koji su nas pazili za ove četiri godine za koje ti nisi kući. Babuka, naslijedili smo nešto od tebe. Onaj ko pazi nas, pazimo i mi njega. Svi iftari su bili i više nego dobri. Ali meni je jedan iftar bio najljepši. Kod tebe, babuka. Znaš da smo ti taj dan svi došli. Mama, nas osmero djece i unukica. Za taj poseban dan mama se pobrinula da naručimo janje. Osim toga, ona je napravila arpsku rižu i posula je bademima. Seka Safija je napravila miksanu supu i pohovane paprike. Seka Nudžy kolač, a njena svekrva je napravila pitu.

    Ne moram ti ni napominjati, oče, da smo sve to napravili jer je to sve bila tvoja najdraža hrana, a Boga mi i naša. Kada je sve bilo spremno uputili smo se tebi. Nije nam to bila prva posjeta tebi, ali meni su leptirići treperili u stomaku. Kada smo stigli stražari nas nisu peglali kao obično. A kada smo ušli u sobu za posjete, sto i stolice za nas jedanaestero su bile spremne zahvaljujući tebi. Sva hrana je bila spremna na stolu i čekali smo vrijeme iftara. Naš brat Tarik je proučio ezan. Stajao je kod prozora i učio ga glasno da i ostali zatvorenici čuju da je vrijeme iftara. Ti si nam, oče, podijelio hurme. Poslije se pila kahva, kolač, pričalo, nadvikivalo… Pokušali smo ti dočarati sve što se dešavalo kod nas, u komšiliku, u našoj džamiji… I tako smo sjedili s tobom, dragi naš oče, kao nekad, samo što nas više nije bilo osam, nego jedanaest. Gledajući ovaj iftar zahvalih se Bogu što vas imam i što imamo jedni druge. Svi smo bili presretni što imamo i ta dva sata da iftarimo s tobom.

    Ali nešto me je mučilo. Ovo je prvi ramazan u kojem vidjeh da si izgibio nadu. Vjeruj mi, babo, i ja sam. U ovom čudnom svijetu niko nema vremena ni za sebe, a kamoli za druge. Ali, svaki put kad bismo ti mi došli u posjetu ti bih nam pokušao objasniti kako treba da živimo, kako treba da robujemo Bogu, ali iza toga bi nam rekao: „Znam, nije lahko.“ Tada sam shvatila da ima neko ko nas razumije, da u našem ocu imamo i prijatelja.

    Da, oče, danas je zadnji dan ramazana. Sutra će biti četvrti bajram zaredom proveden bez tebe, ali i s tobom, jer nama je bajram svaki put kad ti dodemo u posjetu i vidimo osmijeh na tvom licu, kada nas tvoja sijeda brada poškakilja i kada nas zagrliš, ali ne više sa onim bebelim stomakom.

    Babuka, napisah ti ovo pismo da ti kažem sve, da ti sve ispričam. Da znaš da smo ponosni na tebe, da te volimo. Znam da su muškarci očevi nasljednici, ali, babuka, tvoja Daduška želi da bude kao ti.

    Da budemo svjedoci da naš život više nikad neće biti isti i da ćemo mi, šta god da nam urade, moliti Allaha da nam pomogne u borbi s njima i da ćemo reći Hvala Allahu dragom za sve.

    Da ti budeš svjedok da mi je počelo biti svejedno sve što se tiče dunjaluka, a da sam poželjela otići na ahiret.

    Ja i pričam i jedem i pijem, ali kao da ne živim.

    Widad Al Husin

    Molim Allaha swt. da bratu Abu Hamzi i njegovoj familiji podari sabura.

    A svima onima (od drzavnoh vrha/nivoa pa do onog malog strazara) koji stoje iza njegovog hapsenja i zatvaranja, molim Allah swt. da im podari ono sto su zasluzili. Amin na kvadrat.

    #11213
    AvatarAbdullah Hodžić
    Participant

    Amin.

    Braco ostrite svoje sablje, trebace nam, ostrite svoje sablje da nas prokletnice ne iznenade iznova a mi nenaostrenih sablji, ostrite svoje sablje, jer je bolje da su ostre makar se i ne upotrebile nego da nisu naostrene, jer prokletnici samo cekaju priliku da nas iznova iznenade.

    Bjaram je nas praznik radosti i veselja, ali i na ovaj dan trebamo biti svijesni da imamo neprijatelje koje zele da nas uniste, zato ne dozvolimo da nam radost bude sebeb naseg nemara.

    #11223
    AvatarAbdullah Hodžić
    Participant

    Molim Allaha Milostivog da podari svako dobro ovoj sestri koja se na ovakav nacin obratila njenom ocu i molim Ga da njoj i njenoj porodici olaksa stanje u kojem su,molim Ga da im da sabura,molim ga da sve one koji su sebeb njihovih patnji,kazni onako kako samo On kaznjava,molim Ga Svevisnjeg da toj porodici poveca iman kao i za to da im konacno tugu i bol zamijeni radoscu pa da ih ponovo sastavi sa njihovim babom ali na slobodi a ne samo iza resetaka.Amin!!!

    #11231
    AvatarAnonimno
    Neaktivan

    Molim Allaha swt da makar suze koje pustimo zbog naše braće primi kao potvdu naših dova za njih. Možemo li ili ne možemo više učiniti svima nama ostaje da sa sobom raščišćavamo.
    Kada je moja hanuma odlučila da se pokrije i kada smo došli kod njega da joj kupimo džilbab, brat je odmah od sebe poklonio jednu divnu haljinu…..
    A ja ne mogu da pomognem ni njemu ni njegovoj porodici.
    …..
    Allahu moj mnogo je abu Hamzi na dunjaluku danas.
    Pomozi im Allahu moj, pa ti si Onaj koji sve može i sve zna. Kada Ti kažeš : Budi – ono biva.
    Pomozi im, Gospodaru svih svjetova.
    Pomozi njihovim porodicama, olakšaj im, utješi ih.
    Gospodaru moj, muslimani nemaju drugog zaštitnika osim Tebe.

    Unesi u srca ogromne većine uspavanih muslimana, učmalih pored TV-a, kahvana i slastičarni, dobrih auta i stanova, ljubomoru prema Tvojoj vjeri, ljubav prema Tvojim robovima i mržnju prema Tvojim neprijateljima.

    Uputi one koji Te mrze, koji Ti se podsmijevaju, koji Tvoje robove pate, muče, napadaju.

    Uputi one koji djecu tvojih robova tjeraju da plaču, tuguju, one koji ne vide suze muslimana…

    Allahu moj, ako nisu za upute kazni ih onim što će im najteže biti.

    Amin.

    #11233
    AvatarAnonimno
    Neaktivan

    @ pupavac2011 Amin.

Pregledavate 5 postova - 1 do 5 (od ukupno 5)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Najnoviji članci

Kina najavila nastavak svoje genocidne politike prema ujgurskim muslimanima

0
Komunistička Kina je saopštila da će nastaviti sa sprovođenjem terorističke politike koncentracionih logora spram ujgruskih muslimana u okupiranom Istočnom Turkistanu, muslimanskoj zemlji koja je...

Pratite nas na Facebooku

5,583LikesLikes