Primjeri jednakosti u islamu

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 10 years, 3 months by Anonimno. This post has been viewed 1899 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #9335
    Anonimno
    Neaktivan

    „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa“ (El-Hudžurat, 13).
    Islam kao univerzalni sistem ljudima nudi pravdu po svakom pitanju, a jedna od tih jeste i jednakost ljudi. Tretiranje ljudi prema vrijednosti njihove moralne unutrašnjosti koju potvrđuju djela, a ne vanjštine i izgleda je ne samo odlika, već čak šta više dužnost u islamu. Prakticirajući univerzalna pravila koja je odredio Uzvišeni ne ostavlja se prostor rasizmu, nacionalizmu, klasi i sl. da postavljaju red i poredak u društvu čineći nepravdu određenoj grupi ljudi. Islam zahtjeva apsolutnu pravdu.
    Svaki musliman koji odstupa od pravila jednakosti i pravde prema svim muslimanima ummeta odstupa zapravo od jednog dijela islama. Stoga je dužnost svim vjernicima da razmisle koliko su zaista spoznali, prihvatili i u praksi proveli islam i njegova pravila.
    Da ovo nije samo teorija, već i praksom dokazano pravilo, navest ćemo par primjera iz historije islama kako bismo mogli predočiti jednakost ljudi u islamu.
    Prvi primjer:
    Jednom prilikom su se posvađala dvojica ashaba, veliki zahid Ebu Zerr r.a. i prvi mujezin u islamu Bilal El-Habesi r.a., crnac kojega je, za podsjećanje, Ebu Bekr r.a. oslobodio ropstva. Svađa je potrajala neko određeno vrijeme, prilikom koje je Ebu Zerr zbog izljeva srdžbe nazvao Bilala „sinom crnkinje“. Bilal je, vidno pogođen izjavom, otisao Poslaniku s.a.v.s. i požalio se na riječi Ebu Zerra. Poslanik s.a.v.s. je odmah pozvao Ebu Zerra i pitao ga da li je Bilalova tvrdnja istinita, što mu je ovaj potvrdio. Pitao ga je: „Jesi li to ti njega psovao?“, a Ebu Zerr je potvrdio da jeste. Zatim ga je upitao: “Jesi li ti to njegovu majku ponizio?” pa je Ebu Zerr opet potvrdio da jeste. Potom mu se Poslanik s.a.v.s. obratio riječima. “Ti si čovjek koji je pri sebi zadržao osobine džahilijeta!”, a Ebu Zerr je uzvratio ogorčen sam na sebe: “Pa zar još uvijek, pa zar i pored moje starosti?!” Na što mu je Poslanik s.a.v.s. uzvratio: “Da, jer oni su vasa braća…” Nakon toga, Ebu Zerr r.a. je zbog osjećaja velikog stida i kajanja zatražio od Bilala r.a. da stane svojim stopalima na njegovo lice.
    Drugi primjer:
    Jedna ugledna žena iz plemena Beni Mahzum, po imenu Fatima, je optužena za krađu te je dovedena pred Poslanika s.a.v.s. da joj on presudi. Kurejšije su pokušale da se zauzmu za nju zbog njenog porijekla i ugleda te su zamolili Usamu ibn Zejda r.a., znajući da je on Resulov miljenik, da lijepim riječima utiče na Poslanika s.a.v.s. da odustane od izvršavanja kazne. Ogovor Poslanika s.a.v.s. je bio jasan i glasan: “O Usama, zar se zauzimaš u slučaju Allahove jasno određene kazne?!” Potom je sakupio ljude i pred svima izjavio: “Zaista su narodi prije vas uništavani, jer nisu kažnjavali ugledne kradljivce, a kaznjavali su slabe i siromašne. Tako mi Allaha, da je Fatima kćerka Muhammedova ukrala, ruku bih joj odrezao!”
    Treći primjer:
    Adijj ibn Hatim r.a. je prije prihvatanja islama otišao u Medinu kako bi vidio život i prilike muslimana. Sreo je mnogo ashaba, te ih je znatiželjno posmatrao. Vidio je kako se okupljaju oko Poslanika s.a.v.s. i kako mu odaju iskreno poštivanje. Bio je oduševljen njihovim postupcima, međutim, još veće oduševljenje kod njega je izazvao lično Poslanik s.a.v.s. Tokom predavanja, dok su ashabi sjedili okupljeni oko njega, došla je jedna siromšna žena i zamolila ga da obave privatni razgovor. Poslanik s.a.v.s. je ustao, malo se udaljio od grupe i porazgovarao sa ženom, a potom se vratio u halku. Kada je Adijj vidio ovakav primjer čovječnosti i uvažavanja naizgled beznačajne siromašne žene, prihvatio je islam za svoju vjeru.
    Četvrti primjer:
    Nakon što je Poslanik s.a.v.s. zauzeo Mekku, pred njega su dovedeni oni koji su se do kraja žestoko borili protiv islama i muslimana, no Poslanik ih nije kaznio, nego im se obratio riječima: “O Kurejšije! Allah ja današnjim danom priveo kraju ponos džahilijeta i vaših predaka. Ne zaboravite! Svi ljudi potiču od Adema a.s., a Adem potiče od zemlje.” Potom je proučio ajet: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (El-Hudžurat, 13)
    Peti primjer:
    Omer r.a. je bio halifa, a nikada nije sebi davao prednost nad drugima. Naprotiv, obilazio je i hranio siromašne, nemoćne, stare. Nikada nije sebe, niti nekoga drugog uzdigao iznad nekog siromaha. Išao bi od vrata do vrata raspitujući se o stanju ljudi i njihovim potrebama, ne praveći razliku među ljudima osim prema potrebi. Svoj položaj kao halifa je gledao kao odgovornost, a ne kao neku počast, značaj ili stepen iznad drugih ljudi.
    Šesti primjer:
    Jednom prilikom su Omer r.a. i Abdurrahman ibn Auf r.a. noću stražarili pored karavane koja je tek pristigla u Medinu. Čuvajući tako stražu čuli su plač malog djeteta. Omer je otisao do mjesta odakle se čuo plač i rekao majci djeteta: “Boj se Allaha i dobro vodi brigu o djetetu!”
    Međutim, plač se ponovio, pa je Omer ponovo dao majci isti savjet. No, kada je začuo plač po treći put, otišao je ljut do odredišta i oštrije rekao: “Teško tebi! Ti očito nisi dobra majka. Pa kako se može desiti da dijete tokom noći ne može da spava?!” Žena, znajući da priča sa halifom, uzvrati: “Allah ti se smilovao kada već nekoliko puta dolaziš. Ja želim ovo dijete na silu odviknuti od dojenja, a ono je uporno.” Omer r.a. potom upita: “A zašto na silu odviknuti?” Žena na to odgovori: “Zato što Omer daje fininsijsku pomoć samo za djecu koja ne doje.” Omer r.a. upita ženu: “Koliko je tvom djetetu?” Žena mu reče da mu je samo par mjeseci. Omer r.a. ženi naredi da ne žuri sa odbijanjem djeteta od dojenja, a potom ode.
    Imamio je Omer na sabah namazu, a njegovo učenje se nije moglo potpuno čuti od njegovog plača. Kada je završio namaz obratio se prisutnima: “Omer je propao! On je pobio djecu vjernika.” Zatim je naredio da se kroz Medinu pronese vijest da majke ne odbijaju svoju djecu od dojenja, jer će ubuduće svako dijete dobiti finansijsku pomoć.
    Sedmi primjer:
    Jedne noći, po običaju, emir mumina Omer r.a. je izašao vani da prošeta gradom i uvjeri se da muslimani mirno spavaju. No, nedaleko od kuće začu iz jednog šatora plač žene. Na ulazu u šator je stajao muškarac. Omer r.a. priđe tom čovjeku i upita ga ko je on. Čovjek se predstavi kao beduin koji je došao da traži halifinu pomoć. Potom je Omer r.a. upitao u vezi plača iz šatora, medjutim, beduin pokuša da izbjegne to pitanje rekavši da se to Omera ne tiče i da ne treba da pita. Omer nije popustio, vec je nastavio da pita o čemu se radi, tako da mu beduin morade ispričati da je to plač njegove žene koja se porađa, a on nema nikoga ko bi joj mogao pomoći. Omer r.a. bez oklivanje, otrča svojoj ženi Umm Kulsum r.a., Alijevoj r.a. kćerki, te joj reće da, ako je zainteresovana za Allahovu nagradu pokupi iz kuće sve što je potrebno za porodilju i novorođenče, kao i nešto hrane te da krene za njim. Omer je Umm Kulsum odmah poslao u šator kod porodilje, a lično je zasukao rukave da naloži vatru i skuha hranu. Beduin nije ni slutio da pored njega sjedi halifa lično, sve dok Umm Kulsum nije iz šatora povikala: “ O vođo vjernika”, kako bi mu rekla da se dijete rodilo i da čestita ocu djeteta. Beduinu u tom momentu postade jasno ko je Omer, te se unezgodi zbog nedoličnog ponašanja prema halifi. Omer se nasmija, te ga smiri riječima: “Ostani tu sjediti i jedi sa mnom. Bio si budan cijelu noć i iscrpljen si.” Također dade Umm Kulsum hranu da počasti porodilju.
    Osmi primjer:
    Prenosi se da je jedno pleme za vrijeme Poslanika s.a.v.s. nakon što su primili islam, tražili da ih Poslanik s.a.v.s. poštedi praktikovanje namaza dok se ne naviknu na nove obaveze, pa im je Poslanik s.a.v.s rekao: “Nema dobra u vjeri u kojoj nema namaza.”, ukazujući im da se obaveza namaza odnosi na sve muslimane jednako, bez izuzetka.
    Ovakvih zadivljujućih primjera imamo u historiji islama na hiljade, a zasigurno i danas među nama postoje oni koji su shvatili poruku Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: “Svi ste djeca Ademova, a Adem je od zemlje, nema prednosti Arap nad nearapom niti nearap nad Arapom, osim po čistoti duše i dobroti djela.” (Ebu Davud Tirmizi) U drugoj predaji kaže: “O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bogobojaznosti (takvaluku).” (Bejheki).
    A najveća jednakost muslimana se vidi u namazu, u safovima u kojima vjernici stoje jedni uz druge i čiji su postupci isti; isti kijam, isti ruku, ista sedžda, isti imam i ibadet jednom Gospodaru. Rame uz rame stoje ljudi različite odjeće, različitih boja kože, različitih izgleda, različitih imućnih stanja, različitog porijekla, različitog stepena znanja… Razlika je samo u bogobojaznosti.
    Zato, zabranimo sami sebi osjećaj superiornosti nad drugima. Nismo birali gdje ćemo se roditi, kada i kako, ali zato biramo naše postupke jer nam je Uzvišeni Stvoritelj dao volju. Pa neka ta volja bude rad na usavršvanju moralnih ćudi i želja da Uzvišeni sa nama bude zadovoljan.

    Tim Muslimanka.net

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.