[Anonimno]

Sljedeci dogadjaj je ispricao Abdul-Vahid bin Zejd:
Jednom prilikom dok smo plovili okeanom iznenadila nas je silovita oluja zbog koje smo bili prisiljeni napustiti brod sa uzburkanog mora i potraziti smjestaj na obliznjem ostrvu. Ne ocekujuci da cemo sresti nekoga na ostrvu, bilo smo iznenadjeni ugledavsi jednu osobu. Pred nama je stajao covjek koji je bio zaokupljen obozavanjem nekog kipa. Mi smo mu prisli, predstavili se i rekli: „Mi na brodu nemamo nikoga koji cini to sto ti cinis.”

Covjek je upitao: “A koga onda vi obozavate?”

Odgovorili smo: “Mi obozavamo Allaha.”

Covjek je ponovo upitao: “A ko je Allah　?”

Odgovorili smo: “Onaj ciji je prijesto iznad nebesa, cija vlast obuhvata nebesa, Zemlju i sve sto postoji.”

“A kako vi to znate?”, ponovo upita.

“On je poslao Poslanika sa jasnim dokazima i nadnaravnim djelima, tako da nas je taj Poslanik informisao o Allahu.”

“A sta se desilo sa vasim Poslanikom?”

“Nakon sto je dostavio Objavu, preselio je na drugi svijet.”

“A je li vam ostavio neki znak ili podsjetnik?”, zainteresovano je upitao covjek.

“Ostavio nam je Allahovu knjigu”, odgovorili smo.

“Pokazite mi je”, zamoli covjek.
Kada smo mu pokazali jednu kopiju Kuŕana, pogledao je i rekao: “Ja to ne znam citati.”, pa smo mu mi procitali jedan dio. Covjek je potom poceo plakati govoreci: “Niko ne bi smio biti neposlusan prema Onome koji je vlasnik tih rijeci.” Odmah potom je primio islam, zeleci odmah da nauci osnove vjere kako bi ih u praksi mogao primijeniti.
Nakon sto se oluja stisala i vrijeme proljepsalo spremali smo se za povratak na brod. Nas novi prijatelj nas je zamolio da ga povedemo sa sobom, sto nam je bilo zaista drago, jer nam se ukazala prilika da ga poducimo nekim ajetima iz Kuŕana. Prvu noc putovanja veci dio posade se spremao za spavanje, a novi saputnik nije mogao sakriti cudjenje pa je upitao: “O ljudi, Gospodar kojem ste me vi uputili, spava li On?” Mi smo mu odgovorili Kur
́anom: ” Allah je – nema boga osim Njega – Zivi i Vjecni! Ne obuzima ga ni drijemez ni san!”　
Pogledao nas je na kratko, a potom rekao: “Zaista je od losih covjekovih manira da spava u prisustvu svoga Gospodara.” Pokazujuci silovitost njegove energije i snage, skocio je i poceo klanjati toliko dugo da se njegov placni glas mogao cuti do zore.

Kada smo stigli do mjesta Abadan (u danasnjem Iranu) rekao sam mojim saputnicima: “Ovaj covjek je medju nama stranac, a osim toga novi musliman. Ucinicemo dobro djelo ukoliko sakupimo za njega nesto novca kako bi se njime pomogao.”

Sakupili smo koliko smo mogli, medjutim, kada smo mu pruzili novac on je zacudjeno povikao: “Sta je to?”

Odgovorili smo mu: “Novac, da kupis sebi potrepstine.”

Na to nam je odgovorio ubjedljivo rijecima: “Kako je Allah savrsen! Vi ste me uputili ka putu kojeg ni sami ne poznajete! Dok sam zivio u neplodnoj pustinji na sred okeana, klanjao sam se drugom mimo Njega, pa opet me nije na cjedilu ostavio; pa kako ce me ostaviti sada kada je On Taj kojeg ja obozavam?! Uistinu je On Stvoritelj i Opskrbitelj.”

Potom nas je napustio i otisao svojim putem.

Proslo je nekoliko dana otkako o njemu nismo nista culi, a zatim smo dobili informaciju da je u istom mjestu i da je jako bolestan. Odlucili smo ga potraziti. I zaista, kada smo ga nasli bio je u teskom stanju, na samrti. Poselamili smo ga sa tugom u ocima. Upitao sam ga da li mu nesto treba, na sto je on, kao i uvijek, odgovorio cvrsto i ubjedljivo rijecima: “Onaj koji vas je doveo na ostrvo, prije nego sto sam Ga poznavao, opskrbio me je sa svim onim sto mi je potrebno.”

Sjeo sam pored njega u zelji da ostanem neko vrijeme tu kako bi ga mogao razgovoriti i malo razveseliti. No, ubrzo me obuzeo san i ja sam utonuo u njega… Usnio sam lijep san. Na mezarju Abadana sam vidio prelijepu djevojku, kakvu do tada u zivotu svom nisam sreo. Rekla mi je: “Ubrzaj njegovu dzenazu, jer je vec proslo duze vremena otkako ga ja zeljno ocekujem.” Probudio sam se uplasen i odmah pogledao kako je moj prijatelj… Bio je mrtav.

Ogasulio sam ga i smjestio u cefine…

Ponovo sam usnio san u kojem sam vidio mog prijatelja kako prelijep sjedi na krevetu, a pored njega ona lijepa djevojka. Sjedeci tako ponavaljao je ajet: “Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!” (Er-Rád, 24)
(Al- Mawaáidh wal-Majaalis: 40-42)
Stories of Repetance, Muhammad Abduh Mughawiri

[Autor]

Postovi