Savjetovanje brata muslimana
- This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 11 years, 11 months by Anonimno. This post has been viewed 1425 times
-
AutorPostovi
-
8. Maja 2012. u 15:08 #8203AnonimnoNeaktivan
Savjetovanje brata muslimana
Savjetovanje muslimana je šerijatska obaveza i bit vjere islama, te pravo muslimana kod njegovog brata u vjeri. Savjetovanje je bila praksa našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, a i prethodnih vjerovjesnika. Također je savjetovanje jedna od stvari zbog koje su ashabi davali prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, upoznavajući nas sa bitnošću savjetovanja u vjeri: “Vjera je savjetovanje.” Upitaše ga: “Kome?” Poslanik odgovori: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Poslaniku, predvodnicima muslimana i njihovom ‘običnom narodu‘.” (Muslim, 55-95.) Pojašnjavajajući značenje “vjera je savjetovanje”, Ibn Hadžer je rekao: “Postoji mogućnost da se ove riječi protumače kao ‘intenzitet’ i ‘pojačanje’, što znači da je većina vjere savjetovanje, kao što je rečeno i u hadisu koji glasi: ‘Hadždž je Arefat.’ Ili se može tumačiti shodno spoljašnosti hadisa, što bi značilo da svako djelo, čiji vršilac ne želi u njemu ihlas (iskrenost), nije od vjere.“ (Fethul-Bari)
Rekao je imam Nevevi rahumehullah: “Stub vjere i njegova osnova je savjetovanje”, kao što je rečeno: “Hadždž je Arefat”, tj. njegov stub i najveći dio” (Šerhu Muslim, Nevevi) Rekao je Ibn Hadžer,rahumehullah, po pitanju savjetovanja “običnih muslimana”: “Samilost prema njima, rad na onome što će im donijeti korist, njihovo podučavanje onome što će im koristiti, ostavljanje svih vrsta njihovog uznemiravanja, da im volimo ono što volimo sebi i da im ne volimo ono što ne volimo sebi.” (Fethul-Bari, Ibn Hadžer)
Uz niz kur'anskih ajeta, Uzvišenih Allah pojašnjava praksu prethodnih vjerovjesnika po pitanju savjetovanja njihovih naroda. Nuh, alejhis-selam, obraćao se svome narodu riječima: “O narode moj” – govorio je on – “nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova, poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upućujem; a ja od Allaha znam ono što ne znate vi.” (Prijevod značenja El- E'araf, 61-61.)
A Hud, alejhis-selam, rekao je: “O narode moj” – govorio je on – “nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik. Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.” (Prijevod značenja El-E'araf, 67-68.) Isto tako, Salih, alejhis-selam, rekao je: “A on ih je već bio napustio i rekao: ‘O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju.‘” (Prijevod značenja El-E'araf, 79.)
A Šuajb, alejhis-selam, govorio je svome narodu: “A on ih je već bio napustio i rekao: ‘O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!'” (Prijevod značenja El-E'araf, 93.)Pleniti ashab Džabir ibn Abdullah, Allah sa njim bio zadovoljan, opisujući svoju prisegudatu Poslaniku alejhi salatu ve selam kaže: “Dao sam prisegu Poslaniku na obavljanje namaza, davanje zekata i savjetovanje svakoga muslimana.” (Buharija, 57; Muslim, 56-97.) A u drugoj predaji je rekao: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i rekao: ‘Dajem ti prisegu za islam!’, pa mi je uslovio i savjetovanje svakog muslimana, pa sam mu dao prisegu i na to.” (Buharija, 58.)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući prava muslimana kod njegova brata muslimana: “Musliman kod svoga brata ima pravo na šest stvari: …i ukoliko zatraži od tebe savjet, posavjetuj ga!” (Muslim, 2162-5.)Definicija bratskog savjetovanja
Vrlo je važno definisati šerijatsku formu bratskog savjetovanja, kako ne bi došlo do nečega drugog, te se pretvorilo u stvari koje su islamom zabranjene, kao što je: ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, istraživanje tuđih mahana i njihovo javno spominjanje, ili pak, dodvoravanje…
Savjetovanje bi se moglo definisati kao “poziv dobru i upozoravanje na zlo”. Rekao je uvaženi islamski učenjak Hattabi: “Savjetovanje je sveobuhvatna riječ koja znači dodjeljivanje sreće, blagostanja i uspjeha onome koji se savjetuje.”Način savjetovanja
Svaki musliman koji odluči da savjetuje svoga brata muslimana, morao bi uzeti u obzir sljedeće stvari:
– Musliman ne smije da vjeruje u sve što čuje o svome bratu muslimanu, naprotiv, mora provjeriti ispravnost vijesti koje dođu do njega, pokoravajući se riječima Uzvišenog azze ve džell, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge.” (Prijevod značenja El-Hudžurat, 12.) Shodno tome, povjerovat će u vijesti koje se tiču njegova brata u slučaju kada on lično vidi njegov prijestup ili mu to prenese osoba koja je povjerljiva. A, ukoliko postoji mogućnost da je jedno i drugo istina, onda će imati lijepo mišljenje o svome bratu, i stvar će tumačiti na najbolji mogući način.
– Musliman mora uvažavati i prihvatati ljudsku prirodu i ćud svoga brata i razumjeti da on nije melek ili poslanik, i za očekivati je od njega da pogriješi i njegove pogreške će promatrati kroz prizmu “ljudske slabosti”, od koje niko nije imun, pa čak ni onaj koji želi da savjetuje druge osobe. Naš Gospodar je na najbolji način opisao ljudsku prirodu i ćud kada je rekao za vladarevu ženu u Egiptu, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: “Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.”(Prijevod značenja Jusuf, 53.)
– Osoba koja želi da savjetuje svoga brata muslimana, ne treba da određeni postupak definiše greškom shodno samo svome gledištu, već mora da uzme u obzir i gledište “prijestupnika”, jer možda on želi sa time dobro, ili je možda “mudžtehid” u svome mišljenju. Zbog toga ne žuri sa njegovim kritiziranjem ukoliko postoji mogućnost da je na istini u određenom obliku, ili ima lijep nijjet, ili je mudžtehid.
– Ukoliko se musliman uvjeri u grešku svoga brata i uvjeri se da ne postoji nikakvo opravdanje, obaveza mu je da ga posavjetuje, i to tajno i nasamo, a ne javno i u prisustvu ljudi, jer ljudska duša, po svojoj prirodi, ne prihvata da neko bude upoznat sa njenim mahanama, i nije spremna da prihvati savjet javno i ispred ljudi. Prednost tajnog savjetovanja je i u tome što sadrži u sebi više iskrenosti i vjerovatnije je da će biti prihvaćeno. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, običaj bio je da, kada bi kritizirao nevaljalo djelo, govorio bi: “Šta je to ljudima?”, a zatim bi spomenuo ono što rade. (Buharija, 456; Muslim, 1401-5.) Kazao je imam Šafija: “Onaj koji opomene i pouči svoga brata tajno, zaista ga je posavjetovao i ‘uljepšao’, a onaj koji ga opomene i pouči javno, zaista ga je osramotio i ‘ocrnio’.” (Medžmu`a, Nevevi)
– Savjetovanje brata muslimana mora biti na lijep i blag način, tako da mu ne omrazi savjetovanje i ne udalji ga od njega, i kako ne bi shvatio da je to uzdizanje nad njim i spominjanje njegovih mahana. Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala, kako stoji u prijevodu značenja ajeta: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (Prijevod značenja En-Nahl, 125.) I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista neće biti ‘blagost’ u nečemu a da ga neće ‘uljepšati’, niti će biti iz nečega istrgnuta a da ga neće ‘izopačiti ‘.“ (Muslim, 2594 – 78.)
Neke koristi savjetovanja
– Savjetovanje je srž vjere i bit imana.
– Dokaz da se voli dobro drugima i da se mrzi zlo njima.
– Ispravnost društva, jer se u njemu šire sve lijepe stvari i “prekrivaju” se loše.
– Postavljanje milosti i ljubavi na mjesto gruboće i podijeljenosti.
– Zauzetost samim sobom sa ciljem samoupotpunjavanja.
– Pojašnjenje greške njenom počiniocu, čak i ako mu nije drago, jer je to obavezno savjetovanje, a ne zabranjeno ogovaranje.
– Onaj koji posavjetuje drugoga na ispravan način, zaslužuje počast, a ne ukor.
prof. Osman Smajlović (Ummul-Qura, Mekka Mukerrema)
-
AutorPostovi
- Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.