[Anonimno]

Znaj, dragi brate, da put ka Allahu ima svoje osnove i pravila. Osim toga bitna je stvar da su oni koji putuju ka oprostu Milostivog Gospodara, ljudi koje je Allah posebno odabrao među svojim stvorenjima. Kaže Uzvišeni:

ثُمَّ أَوۡرَثۡنَا ٱلۡكِتَٰبَ ٱلَّذِينَ ٱصۡطَفَيۡنَا مِنۡ عِبَادِنَاۖ فَمِنۡهُمۡ ظَالِمٞ لِّنَفۡسِهِۦ وَمِنۡهُم مُّقۡتَصِدٞ وَمِنۡهُمۡ سَابِقُۢ بِٱلۡخَيۡرَٰتِ بِإِذۡنِ ٱللَّهِۚ ذَٰلِكَ هُوَ ٱلۡفَضۡلُ ٱلۡكَبِيرُ ٣٢

“Zatim smo dali da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje smo odabrali; bit će onih koji će prema sebi nasilje učiniti, bit će onih umjerenih, bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – a to je velika blagodat.” [Kur'an, 35:32]

Dakle, svi oni koje je Allah odabrao slijede ovaj put, pa ako ga i ti slijediš onda se raduj, ali ga prvo tačno odredi i stalno zahvaljuj Allahu da ne bi bio protjeran s njega.

Na dunjaluku ljudi ne mogu slijediti puteve bez znakova koji ga pojašnjavaju, otklanjaju opasnosti i olakšavaju prelaženje prepreka. Ti znaci su ili vidljivi ili čujni, a mogu služiti za pojašnjenja, davanje smjernica a i za upozorenja. Na isti način, i putnik ka Uzvišenom Allahu ima potrebe za putokazima, a to je ovaj naš govor na ovom dugom putovanju, i upozorenja koja ga čuvaju od skretanja.

Ovaj put, plemeniti brate, zahtijeva usvajanje znanja, a kao najbitnije, to je znanje o načinu i metodi kretanja ovim putem. Kaže Ibn Kajjim, rahimehullah:

“Onaj ko putuje prema Uzvišenom Allahu i ahiretskoj kući, kao i svaki putnik koji želi stići do određenog cilja, neće ga uspjeti ostvariti, osim uz pomoć dviju snaga:

– snage znanja

– snage djela

Krećući se tim putem pomoću snage znanja, putnik vidi konake i staze kojima se treba kretati, kloneći se uzroka propasti, i raznih prepreka i stranputica koje ga odvode s pravoga puta. Njegova snaga znanja je poput velikog svjetla kojim se kreće u mrkloj noći. Pomoću tog svjetla, putnik vidi ponore i provalije, kao i kamenje i trnje na koje naiđu oni koji se kreću tim putem bez svjetla. Tim svjetlom putnik vidi znakove koji se nalaze na putu, kako ne bi skrenuo s njega. Ta mu svjetlost otkriva dvije stvari: znakove i prepreke na putu.

Što se pak snage djela tiče, putnik se zapravo i kreće njome. Štaviše, putovanje predstavlja suštinu snage djela, jer je samo putovanje putnikovo djelo.

Stoga, kada on snagom znanja ugleda put i znakove na njemu kao i provalije i stranputice, time je ostvario polovicu svoje sreće i uspjeha, tako da mu ostaje druga polovica, a to je baciti štap na svoje rame i krenuti u pohode prelazeći razdaljine puta jednu za drugom. Kad god pređe jednu dionicu pripremi se za drugu osjećajući se bliže svom konačnom odredištu podnoseći lakše razdaljinu koja mu preostaje.”[1]

Da, dragi brate, put ka Allahu prelazi se srcem, a ne nogama. Put je dug, ali je utaban, jer su prije tebe njime koračali najodabraniji Allahovi robovi. Međutim, problem je u tome što je ovaj put u našem vremenu postao nepoznat većini ljudi, jer ga izbjegavaju okrećući mu leđa.

Stoga je tebi potrebno suštinsko znanje o ovom putu, i visoka ambicija pomoću koje ćeš ga preći. I kao što spomenu Ibn Kajjim, rahimehullah, potrebna ti je snaga znanja, odnosno da se prvo trebaš poučiti. Neka niko ne pomisli da putnik koji putuje prema Uzvišenom Allahu nema potrebe za znanjem poput, akide, fikha, hadiske nauke, usuli fikha, te da se treba posvetiti samo pozivu Allahovoj vjeri.

Tako nešto misle sufije. Veliki broj ljudi misli da kada se spomenu riječi “sair”[2] i “tarik”[3] da su to stvari koje se vežu za sufije koje su upale u novotarije. Međutim, to je pogrešno mišljenje, jer je upravo razlog njihovog džehla i novotarija, napuštanje znanja i zadovoljavanje samo “duhovnim vježbama”.

Što se tiče našeg menhedža, traženje znanja predstavlja temelj putovanja, tako da se to nikada ne može odvojiti od putnika. I zato mora na početku postojati tačno određena i postepena metoda sticanja znanja koji će obuhvatiti sve grane: akidu, fikh, tefsir, siru, hadis…

Znanje dolazi prije riječi i djela, u suprotnom, skrenut ćeš na stranputicu i nećeš stići do svog cilja. Moraš posjedovati snagu znanja, a zatim i snagu djela, da bi stečeno znanje sproveo u djelo, i da bi se ispravno kretao.

Cijenjeni brate, ja želim da osjetiš ovo značenje, da si ti putnik, da si prolaznik.

يَٰٓأَيُّهَا ٱلۡإِنسَٰنُ إِنَّكَ كَادِحٌ إِلَىٰ رَبِّكَ كَدۡحٗا فَمُلَٰقِيهِ ٦

“O čovječe, ti se mnogo trudiš idući svome Gospodaru, pa ćeš svoj trud naći.” [Kur'an, 84:6]

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Šta ja imam s ovim svijetom?! Moj primjer na njemu je poput primjera putnika.” Neka ove riječi budu tvoja vodilja na dunjaluku. Snaga znanja i djela moraju se uravnotežiti, u suprotnom, desiće ti se propast i skretanje u zabludu.

Nastavlja Ibn Kajjim, rahimehullah, pa kaže:

“Među ljudima ima onih kod kojih preovladava snaga znanja koja mu razotkriva put, konake, prepreke kao i provalije na njemu, ali ovi ljudi su slabi kad se radi o snazi djela. Vide činjenice i suštinu, ali ne rade po njima, vide prepreke i provalije, ali ih se ne klone. Takav je fekih[4] sve dok ne dođe red na djelo, a kada dođe red na djelo vidiš ga kako zajedno s neznalicama izostaje u djelima, iako se razlikuje od njih po pitanju znanja. Ovo je ono što preovladava kod velikog broja onih koji se bave znanjem, a sačuvan je onaj koga Allah sačuva. I nema snage niti moći osim kod Allaha.

S druge pak strane, ima ljudi kod kojih preovladava snaga djela i volje koja je uzrok rada, zuhda, želje za ahiretom kao i marljivosti u djelovanju, ali zbog nedostatka znanja takvi bivaju slijepi kada naiđu na šubhe u akidi, i onda skreću u svom govoru i djelima.

Prva vrsta ljudi je slaba kada naiđu prohtjevi, dok je bolest ove druge skupine neispravnost njihova djelovanja i slabost razuma. I to je, upravo, stanje velikog broja zagovarača tesavvufa koji se kreću ovim putem, ne na osnovu znanja već po svom nahođenju, običaja u narodu i sl. Pa tako vidiš nekog od njih da ne raspoznaje svoj cilj, ne znajući koga treba niti kako treba obožavati. Nekad obožava na osnovu svoga nahođenja, a nekad na osnovu običaja njegova naroda i svojih drugova, time što nosi na primjer određenu odjeću. Nekad obožava načinima i metodama koje su izmislili oni koji sebe smatraju učenima, a koji nemaju osnove u vjeri, a nekad željama i prohtjevima svoje duše ne birajući način za to.[5] To su pravci i zablude koje samo Allah zna. Takvi su slijepi po pitanju svoga Gospodara, ne poznaju Njegov šerijat niti vjeru kojom je poslao svoje poslanike kojima je objavio knjige. Oni ne poznaju svojstva Gospodara Koji je na jeziku svojih poslanika opisao Sebe, dok ih On poziva na spoznaju Njegovih svojstava i ljubav prema Njemu.

A onaj ko bude posjedovao snagu znanja i djela, njegov put prema Gospodaru bit će stabilan, i nadati se da će takav doći do svoga cilja i uspjeti u savlađivanju prepreka uz Allahovu pomoć.”[6]

Uvidio si, dragi brate, da su se neki ljudi poučili i stekli snagu znanja, ali ipak nisu krenuli ovim putem. Takvi su munafici vještog nifaka. Kaže Uzvišeni:

مَثَلُ ٱلَّذِينَ حُمِّلُواْ ٱلتَّوۡرَىٰةَ ثُمَّ لَمۡ يَحۡمِلُوهَا كَمَثَلِ ٱلۡحِمَارِ يَحۡمِلُ أَسۡفَارَۢاۚ بِئۡسَ مَثَلُ ٱلۡقَوۡمِ ٱلَّذِينَ كَذَّبُواْ بَِٔايَٰتِ ٱللَّهِۚ وَٱللَّهُ لَا يَهۡدِي ٱلۡقَوۡمَ ٱلظَّٰلِمِينَ ٥

“Primjer onih kojima je Tevrat u breme dat, pa ga potom ne nose (ne rade po njemu), slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! A Allah neće ukazati na Pravi put narodu nasilničkom.” [Kur'an, 62:4]

Onaj koji ima snagu djela bez znanja, takav je aktivan u ibadetu, poletan i zanosan u svojoj vjeri, ali takav će, bez sumnje, pogriješiti i upasti u novotarije. Stoga na ovom putu moraš uravnotežiti ove dvije snage, snagu znanja i snagu djela, posjedujući ispravan način u sticanju znanja i ispravan način činjenja ibadeta i ostalih djela. Obje snage moraju ići uporedo i postepeno se uzdizati i napredovati sve dok ne stigneš do svog cilja.

Postoje i drugi uvjeti koje ćemo spomenuti kroz “bljeske”, a koji će ti osvjetljavati put i time ga, inšallah, učiniti lakšim.

Autor: Muhammed Husejn Jakub

Izvor: Stazom islama

——————————————————————————–

[1] “Tarikul hidžretejn”, 187.

[2] Sair – putnik.

[3] Tarik – put.

[4] Fekih – islamski pravnik.

[5] Poput onoga što danas vidimo od postupaka nekih sufija koji u želji da zadovolje prohtjevima svoje duše “obožavaju”, kako tvrde, Allaha, plesom, muzikom i drugim stvarima koje nemaju nikakve osnove u vjeri. Op.prev.

[6] “Tarikul hidžretejn”, 188-189.

[Autor]

Postovi