[Anonimno]

Priroda je, Allahovom voljom i odredbom, oduvijek služila čovjeku i pružala mu sva zadovoljstva, od udobnog utočišta preko duševnog zadovoljstva, međutim, istovremeno je prijetila svome često bezobzirnom i nemarnom stanovniku povremenim „pobunama“ i poremećajima, trgajući ga iz mirne zanesenosti da je vlasnik svega oko sebe. Tako je čovjek navikao da živi i uživa u prirodi sa spremnošću da ponekad nastupi neka nepogoda.

No, danas čovjek više nije siguran koliko dugo moze uživati u prirodnim ljepotama i njenim koristima, jer je nastupilo vrijeme velikih i nezapamćenih poremećaja i nepogoda, pogubnih za sva živa bića Zemlje. Alarmantnost situacije nije očita samo na jednom mjestu već na cijelom dunjaluku.
Čovjek je danas u stanju da svakim danom oko sebe uočava razne elementarne nepogode i katastrofe, ili pak da prati putem medija šta se desava hiljadama kilometara udaljeno od njega. Dan za danom, vijest za vijesću, katastrofa za katasrofom i čudjenje za čudjenjem. Sve se dešava vrlo ubrzavajucim tempom, brže i brže. A “bespomoćni” čovjek se čudi i čudi… .

Kažu stariji oko nas da neke nepogode ne pamte ni preci naši. Izvori rijeka prešuju i njihova korita postaju prazni, usijani kanali… *
Zastrašujuci prizori koji ne jenjavaju. Kažu srmtnici: suša je!!!
Pa šta li nam se to dešava?!

E, pa evo sta:
Kaže Allah s.v.t.: “Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.” (Er-Rum, 36)

S druge strane Svijeta ljudi se čude obrnutim zastrašujucim prizorima. Korita rijeka ne mogu zadržati zapreminu vode koja silovito izlijeva preko nasipa i brana. Strahovita bujica vode odnosi sve pred sobom, pa čak i mnogobrojne živote. Ne poznaje se vise niti izvor, a niti ušće rijeka. A ni korita više nisu korita.**
Strahota koja ne jenjava. Kažu smrtnici: poplave !!!

I opet se pitaju šta li nam se to dešava?!

I ponovo evo šta:
Kaze Allah s.v.t.: “Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.” (Er-Rum, 36),

A čovjek se čudom čudi, kao da je on bezgriješna, ucviljena, nemoćna žrtva pod najezdom bezdušne prirode. Kako li je malo morala preostalo u ljudskim dušama pa ne prepoznaju uzročnike strahota, osim što se pitaju zašto nam se priroda sveti.

A čovjek je kriv sam sebi. Zašto? Zato što je poremetio red na Zemlji!

Kaze Uzvišeni Stvoritelj:

Uzvišeni Allah je rekao: „Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem, koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno Allahu druge ravnim.“ (El-Bekare, 22.)
“Mi sve s mjerom stvaramo, i naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka.”(El-Kamer, 49-50)
Uzvišeni kaže:
“On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom…”(Er-Rad, 17)

“Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele – tako ćete i vi biti oživljeni.” (Ez-Zuhruf, 11)

“Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili. Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo – i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete – i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu.” (El-Mu´min, 17-20)

A prije nego je rijeka presušila ili korito svoje prelila, vladao je red mjere koju je Uzvišeni Stvoritelj odredio i zakon joj postavio. Allahov red mjere je apsolutna perfekcija s kojom se ništa na dunjaluku porediti ne može. Čovjekov udio u tome je pokoravanje Uzvišenom koji je u stvaranju s mjerom počastio čovjeka i uzdigao iznad svih ostalih stvorenja. Zaista su i te rijeke Allahovi pokloni čovjeku i zbog čovjeka. One su milost Allahova prema ljudima.

Kaže Allah s.v.t.: “On je po Zemlji nepomična brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate.” (En-Nahl, 16)

“On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate. On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi – to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju.” (En-Nahl,10-11)

Također, Uzvišeni Allah kaže: „A da se Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili.“ (El-Džinn, 16.)

Medjutim, Allah s.v.t. je istom tom čovjeku postavio uvjet pod kojim će sretno i zadovoljno uživati u ljepotama koje Mu je On na korištenje dao, a to je strogi imperativ: “Ne remetite red na Zemlji!”

Kaže Allah s.v.t.: “Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!”(El-Ankebut, 36)

Red je ono sto je Stvoritelj odredio i propisao čovjeku u životu na dunjaluku. Red je skladnost čovjekovog pokoravanja Allahu na principima Upute i korištenja dunjalučkih dobara koja mu je On Uzvišeni poklonio. Red je uzdizanje tevhida na prvom mjestu, a zatim čuvanje moralnih granica po pitanjima halala i hrama, štete i koristi, pravde i nepravde, ljubavi i mržnje, rada i ljenosti…
Kada se čovjek ogluši o Allahov imperativ: “Ne remetite red na Zemlji!” , i počne sam donositi sud o načinu življenja i uspostavljanja reda, Allah dadne da nastupi nered. Tada vidimo kako blagodati postaju kaznom. Kako ljepota postaje zastrašujućim prizorom koji ulijeva strah i beznadežnost. Kako radost prelazi u tugu..očaj…

E zato čovjece sto si ignorant, oholnik i silnik!!! Zato što čekas da dodju bolja vremena u nadi da će ti biti lijepo kao i prije, da ćeš uživati i činiti grijehe bez posljedica. Zato što očajavaš, a ništa ne poduzimaš. A čemu nada kada ti je svakim danom kabur bliži?! Čemu nada kada je svakim danom Čas bliži, a u njega nema sumnje. Pa znakovi ti redovno dolaze, a ti niti vidiš, niti strahuješ, niti se pripremaš, niti utočiste tražiš. A ne, neće ti priroda dati utočište, zar ne vidiš da ona odbija učestvovati u griješenju prema Stvoritelju?! Zar ne vidiš kako se i ona Allahu pokorava pa naredjenja Njegova bez pogovora izvršava?!

Razmisli samo o ovome sto ce doći, a na što Poslanik s.a.v.s. upozorava jednim hadisom u kojem kaže: “Prije pojave Dedždžala bit ce tri teške godine, ljude če tada pogoditi žestoka glad. Allah Uzvišeni će narediti nebesima u prvoj godini da umanje trećinu kiše i naredit ce zemlji da umanji trećinu svoje vegetacije. Potom će u drugoj godini narediti nebesima, pa će umanjiti dvije trećine kiše, i naredit ce zemlji da umanji dvije trećine svoje vegetacije. Potom ce u trećoj godini narediti nebesima, pa će zadržati svu kišu tako da nece pasti ni kap, i naredit će zemlji pa će uskratiti svoje rastinje, da neće niknuti ni travka. I neće ostati nijedna životinja a da neće uginuti, osim sto Allah sačuva.” (Ibn Madže)

Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je rekao: „Jedne prilike okrenuo se prema nama Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Skupino muhadžira, Allahu se utječem od toga da doživite pet stvari sa kojima ćete biti iskušani:…. i neće uskratiti zekat na svoj imetak, a da im neće biti uskraćena kiša s neba, a da nije životinja nikad im ne bi pala,….“

Takodjer u drugom hadisu se upozorava na poplave: “Neće nastupiti Sudnji dan dok ne bude padala iz nebesa kiša koju neće izdržati kuće u gradovima. Izdržat će samo beduinski šatori.” (Ahmed)
“Neće nastupiti Sudnji dan dok ljudima ne bude padala kiša, a da iz zemlje ništa ne radja.” (Ahmed)

Allahov Poslanik s.a.v.s nas je podučio kako da od Allaha s.v.t tražimo kišu kada nastupi suša koja uništava usjeve:
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: ”Svijet se požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na sušu. On je naredio da se postavi minber i odredio dan kada će ljudi izaći (na namaz). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je kada se ugledao krajičak sunca. Popeo je se na minber, donio tekbir, zahvalio Allahu, a zatim rekao:
‘Vi se žalite da su vam zemlje neplodne i da vam kiša zadugo nije pala. Uzvišeni Allah vam je naredio da Ga molite i obećao je da će vam se odazvati.’ Zatim je rekao: ‘Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Dana sudnjega. Nema boga osim Allaha, On čini šta hoće. Allahu moj, Ti si Allah, nema boga osim Tebe, Ti si neovisan, a mi smo oni koji su Tebe potrebni. Spusti na nas kišu i u tome nam podari snagu i opskrbu zadugo.’ Zatim je počeo dizati svoje ruke i dizao ih je sve dok se nije ukazala bjelina ispod njegova pazuha. Potom je svijetu okrenuo leđa i držeći podignute ruke, prevrnuo je svoj ogrtač. Nakon toga se okrenuo ljudima, sišao (sa minbera) i klanjao im dva rekata. Ubrzo nakon toga Allah je dao jedan oblak. Počelo je da grmi i sijeva, a zatim je uz Allahovu dozvolu pala i kiša. Poslanik nije ni došao do mesdžida, a potoci kiše su tekli. Kada je vidio kako ljudi hrle prema svojim domovima, nasmiješio se tako da su mu se ukazali kutnjaci. Tada je rekao: ‘Svjedočim da je Allah Svemoćan i da sam ja Allahov rob i Njegov Poslanik.”

Allahov Poslanik s.a.v.s. Je učinio dovu poslije koje je kiša odmah pala, ali danas, zbog grijeha naših, ni dova nam se ne prima.

Nepogode se nižu jedna za drugom, a čovjek još uvijek čeka… a sta li čeka i čemu li se nada?!
Bez istinske spoznaje Allaha s.v.t. i iskrenog povratka Njemu Uzvišenom i Njegovom zakonu čuvanja reda na Zemlji neće sigurno doći do sreće i rahatluka na dunjaluku. A priroda je sve prozvala, bez iznimke, jer ona izvršava naredjenje Allahovo i ne bira.
Oni koji smatraju da su se vratili na put istine, da su od onih koji čuvaju red na Zemlji i istovremeno dove Allahu da popravi stanje nemoćnima, neka razmisle o rijecima mudrog prethodnika Ibrahima ibn Edhema, rahimehullah, i neka znanje prošire dalje!

Upitali su Ibrahima ibn Edhema o Allahovim riječima: “Mi dovimo, ali nam se dove ne uslisavaju, pa je odgovorio: “Zamrla su vaša srca od deset stvari:
– spoznali ste Allaha, ali ne izvršavate dužnosti prema Njemu,
– čitate Allahovu knjigu, ali ne radite po njenim uputama,
– tvrdite da vam je šejtan neprijatelj, ali ste ga uzeli za prijatelja,
– govorite da volite Poslanika, a napustili ste njegov put,
– tvrdite da volite Džennet, ali ne činite djela koja vode u njega,
– tvrdite da strahujete od vatre Džehennema, ali ne odustajete od grijeha,
– tvrdite da je smrt istina, ali se ne pripremate za nju,
– zabavili ste se nedostacima drugih, a svoje ne ispitujete,
– jedete nafaku koju vam je Allah dao, ali Mu se ne zahvaljujete,
– ukopajete vaše mrtve, ali iz tog ne uzimate pouku.“

* jedan od posljednjih, mada jos uvijek “banalnijih” primjera iz nase Domovine.
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/53050-neretva-presusila-na-izvoru-u-duzini-od-deset-kilometara.html

** jedan od posljednjih primjera poplava
http://www.vijesti.ba/politika/51249-Pakistan-Milioni-napustili-domove-zbog-poplava-neophodna-medjunarodna-pomoc.html

[Autor]

Postovi