[Anonimno]

Selam Alejku, pročitao sam tekst u kojem je stojilo da je osoba koja ne negira obavezu namaza, ali ipak ne klanja ga kjafir (nevjernik) i nije opšte pisalo da se ulema razilati po tom pitanju. Želim da dobijem odgovor kakav je vaš zakljućak iz sledečeg:

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: “Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti zato što ih ne obavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!” (Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio: Fetava ve Mesa'il, str.9.; el-Durer el-Senijje, 1/70.; Šerhu Kešfil-Šubuhat, Ibnu Usejmin rhm.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha dž.š., je nešto što će spasiti onoga ko ga izgovori od vječnog boravka u džehennemskoj, pa makar se radilo o osobi koja ne bude praktikovala ništa od preostala četiri rukna islama poput namaza i ostalog. Opšte poznato je to da se islamske ulema međusobno razilazi po pitanju osobe koja ne obavlja namaz, a vjeruje u njegovu propisanost i obaveznost. Većina islamske uleme je na stanovištu da osoba ne postaje nevjernikom zbog toga, već fasikom – velikim griješnikom. Za razliku od njih imam Ahmed rhm., smatra takvu osobu nevjernikom, koja treba biti ubijena i to smrtnom kaznom za murtedde i otpadnike od islama, a ne smrtnom kaznom predviđenom za velike griješnike (poput ubica itd.). Od ashaba se bilježi i to da nisu gledali na ostavljanje bilo kojeg djela kao na djelo nevjerstva izuzev ostavljanja namaza. (Tirmizi, Hakim)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Muslimani su složni na tome da je osoba, koja svojim jezikom ne izgovori šehadet, nevjernik, a što se tiče ostala četiri rukna islama – ulema se razilazi po pitanju tekfira osobe koja ih ne obavlja. Kada kažemo: Ehlu-Sunnet je složan na tome da se čovjek neće proglašavati nevjernikom zbog grijeha kojeg čini – time mislimo na velike grijehe poput bluda, pijenja alkohola, itd., ali, što se tiče ovih propisa – poznato je razilaženje uleme po pitanju onih koji ih ne obavljaju.

Šejh Šemsuddin el-Sefiri kaže: „Većina islamske uleme poput imama Šafije rhm., i ostalih, nevjernikom smatraju samo onu osobu koja zaniječe obaveznost namaza, a kufr spomenut u ovom i sličnim hadisima tumače time da je u pitanju djelo blizu nevjerstvu ili je u pitanju nijekanje ni'imeta (kufrun-ni'imeh), poput riječi Poslanika s.a.w.s., koji je rekao: „Psovanje muslimana je grijeh, a njegovo ubojstvo je kufr-nevjerstvo!“ (Muttefekun ‘alejh) Ovako tumačimo navedenu predaju, što potkrijepljujemo i hadisom koji glasi: „Pet dnevnih namaza koje je Allah dž.š., propisao ljudima – ko bude došao s njima, ne gubeći ništa od njih zbog potcjenjivanja hakka i prava njihova – ima ugovor sa Allahom dž.š., za to da ga uvede u džennet, a ko ne bude došao sa njima – takav neće imati ugovora sa Allahom dž.š., ako bude htio kazniće ga, a ako bude htio uvešće ga u džennet!“ (Sahih. el-Muvetta’, imam Malik, rivajet Jahje el-Lejsija, br.268.; Sunen, Ebi Davud, br.1422.; Sunen, el-Nesa'i, br.461.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.22745.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa'i, br.318.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.1761-2316-4626-4627.) – što znači to da je bilo u pitanju djelo nevjerstva, koje izvodi iz islamskog milleta ovaj ne bi bio jedan od onih koji mogu ući u džennet!“ (Pogledaj: Šerhu Sahihil-Buhari, 7/25.)

Dali su gore navedeni Šejhovi napravili grešku ili su bili u pravu kad su rekli da se ulema razilazi po tom pitanju? Allah vas nagradio, vas i sve dobre robove.

[Anonimno]

U skoro svakom tekstu koji se tiče propisa ostavljača namaza, postavili smo linkove do drugih tekstova koji pojašnjavaju ovaj propis, baš iz razloga kako neko ne bi ostao zbunjen. Zbog toga je potrebno pročitati sve ove tekstove:

http://www.putvjernika.com/Fetve-i-odgovori/moja-nena-je-preselila-a-nije-klanjala-namaz-da-li-je-dozvoljeno-obaviti-hadzdz-za-nju.html

http://www.putvjernika.com/Fetve-i-odgovori/fetva-sejha-ibn-baza-o-tekfiru.html

http://www.putvjernika.com/Fetve-i-odgovori/propis-osobe-koja-je-umrla-a-nije-klanjala-namaz.html

http://www.putvjernika.com/Islam-i-dawa/bez-djela-nema-dzenneta-2.html

http://www.putvjernika.com/Fetve-i-odgovori/propis-islama-po-pitanju-namjernog-izostavljanja-namaza.html

http://www.putvjernika.com/Fetve-i-odgovori/da-li-se-za-onoga-ko-ne-negira-namaz-a-izostavi-1-ili-2-u-toku-dana-moe-rei-da-je-u-vjeri.html

[Anonimno]

Esselamu alejkum!

Dugo vremena sam oklijevao da li da se uključim vezano za činjenicu kako tretirati muslimana koji ne klanja namaz ili onoga koji klanja od petka do petka ili od ramazana do ramazana ili od bajrama do bajrama pa onda posle bajrama u kafanu.

Vezano za samog sebe i mog odnosa prema Islamu (Kuranu i Sunnetu) mogu reći da sam evo godinu i po (Hvala Allaha dz.s) u vjerovanju, sa 5 namaza i trudeći se da poštujem i ispunjavam sve ono što Allah dz.s i miljenik Božiji poslanik Muhamed a.s određujje.

Da odmah kažem da niko nikada od ljudi nije uticao na mene u smislu čitaj ovu knjigu, uradi ovo i dr. tako da sam se informisao i učio o Islamu po Allahovoj dz.s volji. (ne tvrdim da je to loše ili pogrešno već radi toga da nekažu licemjeri,,ah ti si čitao tu i tu i ta stranica je vehabijska itd)

Ja ne mogu razumjeti one koji kažu da je čovjek bez namaza veliki griješnik. To je meni nevjerovatno za razumjet.
Dok sam bio dzahil i nevjernik (nisam imao namaza) bilo je pokušaja pojedinih koji su mi govoril ajde makar na dzumu pa onda možeš naveče u kafanu. I tad dok sam bio dzahil i nejvernik vjerovao sam u Allaha dz.s ali nisam dokazivao temljenim islamskim šartovima među kojima je i 5 dnevnih namaza i dr.

Znači dok su me tad pozivali na dzumu ja nisam htio ići jer znao sam da prvo moram neke osnovne stvari uraditi u smislu ostavljanja određenih radnji koje čovjeka čine griješnim. Ja ne mogu prihvatiti da čovjek ide u dzamiju pa onda u kafanu ili javnu kuću.

Kažu veliki griješnik? Šta je onda vjernik koji recimo galami na mjaku ili oca? I koja je razlika između velikog griješnika koji je ostavio namaz i vjernika koji natresa na roditelje?

Nek me braća koja su u znanju iznad mene isprave ali bih rekao sledeće:

Jel pogrešno ako kažem da samo vjernik može biti veliki griješnik dok ne učini pokajanje i popravi se i ustraje na nečinjenju tog grijeha.
A nevjernik ne može biti veliki griješnik( odnosno on je i nevjernik i veliki griješnik) ali prvo mora uraditi ono što će od njega napraviti vjernikom.

Neprihvatam da čovjek bez namaza ili onaj koji ide samo na dzumu ili klanja od ramazana do ramazana može da se smatra muslimanom-vjernikom. Jer Allah dz.s kaže ,,a vjernik je,,u nekom ajetu kod činjenja dobrih djela.

Recimo musliman koji ispunjava temeljne islamske i imanske šarte a čini blud i onda šta da kažemo za takvog? Veliki griješnik ili nevjernik?
Musliman koji ne ispunjava temeljne islamske i imanske šarte (ali kaže da vjeruje u Boga) a čini blud i onda šta da kažemo za takvog muslimana? Nevjernik ili veliki griješnik?

Mnogo je takvih pitanja.

Za mene je svaki onaj musliman koji klanja od petka do petka, od ramazana do ramazana, koji ne klanja, ne posti odnosno svaki onaj koji se ne trudi da udovolji temlejnim islamskim i imanskim šartovima kajfir.

AKo griješim ili ako pretjerujem upozorite me i ukažite mi zbog čega.

Esselamu alejkum

[Anonimno]

Ostavio si mi linkove u kojim Bin Baz rhm. kaže da je osoba koja ostavlja namaz nevjernik.
Ne znam zašto si napisao da ti tekstovi pojašnjavaju taj propis.
Kaže Šejh Muhammed b.Abdul Wehhab: “…ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti zato što ih ne obavlja” Šta ima ovde da se pojašnjava? Iz ovoga vidimo da je stav Šejha Abdul-Wehhaba da ne tekfiri osobe koje ostavljaju namaz iz nemara, tako je i sa ostalim tekstovima. Ulema se razilazi po tom pitanju, i ne znam zašto neko pokušava da kaže da se ne razilazi?

I još nešto, objasnite korisniku sa imenom mumin27 kakav je stav po pitanju činjenje bluda i sve što je drugo spomenuo. Es-Selam Alejkum!

[Anonimno]

Es selamu alejkum.
Može li mi molim vas neko pojasniti šta znači tekfiriti nekoga pošto je to danas najpololarnija riječ kod svih muslimana. Ili tekfire ili upozoravaju na one koji tekfire.

Da li sam u krivu ako kažem da prihvatam mišljenje tog i tog učenjaka da se ne tekfiri onaj ko iz nemara ostavlja namaz, post, hadž i drugo, ali da mislim da su muslimani u doba Muhameda ibn Abdulwehaba ili ibn Tejmije bili jako različiti od današnjih npr. Bošnjaka? A i društveno uređenje je bilo takvo da je njihovo tekfirenje ili netekfirenje imalo smisla? A da po meni čovjek koji je ekspert za fudbal i zna sve pojedinosti o njemu ne može biti fudbaler dok ne izađe na teren da igra i pokaže to što zna.

A svoj stav o nekome na osnovu ostavljanja namaza i ostalih šartova primjenjujem u svakodnevnim odnosima sa ljudima, lagahno, skoro neprimjetno, ali ljudi znaju šta ko i kako može sa mnom.

Valika se halabuka digla oko toga ko koga tekfiri ili ne tekfiri, a nije mi jsana praktična primjena toga.

[Anonimno]

Sjenka Šehaddeta post=11065 wrote: Ostavio si mi linkove u kojim Bin Baz rhm. kaže da je osoba koja ostavlja namaz nevjernik.
Ne znam zašto si napisao da ti tekstovi pojašnjavaju taj propis.
Kaže Šejh Muhammed b.Abdul Wehhab: “…ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti zato što ih ne obavlja” Šta ima ovde da se pojašnjava? Iz ovoga vidimo da je stav Šejha Abdul-Wehhaba da ne tekfiri osobe koje ostavljaju namaz iz nemara, tako je i sa ostalim tekstovima. Ulema se razilazi po tom pitanju, i ne znam zašto neko pokušava da kaže da se ne razilazi?

I još nešto, objasnite korisniku sa imenom mumin27 kakav je stav po pitanju činjenje bluda i sve što je drugo spomenuo. Es-Selam Alejkum!

Od svakog se prihvata i odbacuje osim od Resula sallAllahu alejhi ve selem

Koncenzus ashaba je na tome da su ostavljača namaza smatrali nevjernikom.Ja neznam oupšte šta neko na to ima da doda?
Munafici koji su gori od kjafira ne samo da su klanjali već su namaz obavljali u džemaatu.Pa poznato je da su munafiku najteži sabah i jacija ali opet u džemaatu.
Čovjek je u opasnosti velikoj ako ostavlja namaz o džemaatu a šta reći osim za potpuno ostavljanje namaza?

[Anonimno]

pupavac2011 post=11069 wrote: Es selamu alejkum.
Može li mi molim vas neko pojasniti šta znači tekfiriti nekoga pošto je to danas najpololarnija riječ kod svih muslimana. Ili tekfire ili upozoravaju na one koji tekfire.

Da li sam u krivu ako kažem da prihvatam mišljenje tog i tog učenjaka da se ne tekfiri onaj ko iz nemara ostavlja namaz, post, hadž i drugo, ali da mislim da su muslimani u doba Muhameda ibn Abdulwehaba ili ibn Tejmije bili jako različiti od današnjih npr. Bošnjaka? A i društveno uređenje je bilo takvo da je njihovo tekfirenje ili netekfirenje imalo smisla? A da po meni čovjek koji je ekspert za fudbal i zna sve pojedinosti o njemu ne može biti fudbaler dok ne izađe na teren da igra i pokaže to što zna.

A svoj stav o nekome na osnovu ostavljanja namaza i ostalih šartova primjenjujem u svakodnevnim odnosima sa ljudima, lagahno, skoro neprimjetno, ali ljudi znaju šta ko i kako može sa mnom.

Valika se halabuka digla oko toga ko koga tekfiri ili ne tekfiri, a nije mi jsana praktična primjena toga.

Ukratko tekfir je proglašavanje pojedinca ili skupine nevjernicima.

onaj ko iz nemara ostavlja namaz, post, hadž i drugo,

Takav je iz nemara ostavio vjeru.Onaj koji ostavi vjeru sigurno i ne mari za nju.Naravno da griješiš.Islamsko učenje ostaje nepromjenjeno do Sudnjeg dana.Okolnosti i vrijeme i neki drugi parametri ne mogu i nesmiju mjenjati Allahov Zakon.Jer u tom slučaju nebi bila potpuna pravda za sve.

Ja sam imao prilike pričati sa jednom Srbinom iz BIH koji mi kaže ja vjerujem samo u Allaha,kod mene drugog boga nema,mene je tako majka učila. Ako ostavljač namaza nije kjafir onda je ovaj Srbin za tebe tvoj brat?!

Većina muslimana nije svijesna da svakodnevno tekfiri nekoga i da tekfir postoji u svim drugim religijama.
Kada prolazimo ulicom pa vidimo brkatog komunistu sav se smrko na tebe,pojeo bi te da može,hoćemo li mu posvjedočiti Islam? Ko mu ne posvjedoči Islam odmah ga je protekfirio.
Kršćani tekfire nas i židove i sve ostale i kažu da su nevjernici oni koju nevjeruju u Isusa kao Gospodara neuzubillah i da neće ući u Carstvo nebesko.
Židovi idu i malo dalje osim što tekfire nežidove iste i smatraju gojima što označava nešto gore od životinje.
Čak i Jehovini svjedoci tekfire da ne tekfire nebi nas pozivali u svoje.Itd

Nadam se da ti je malo jasnije.Da postoje ljudi koji lažu na nas da tekfirimo neistomišljenike (uslovno rečeno),ili one sa kojima se neslažemo u metodologiji ili u nekim sporednim stvarima vjere,postoje.

Ustvari mi smo naumjereniji u tekfiru od svih.U smislu slijeđenja ehlu sunneta vel džemaata po tom pitanju.Npr. imamo da danas ešarije koji nas nazivaju nevjernicima jer vjerujemo u Allahove sifate.Pa ljudi koji nas nazivaju britanskim i američkim špijunima a što je špijun nego kafir.Pa ljudi koji nas nazivaju haridžijima a ko su haridžije nego džehenemski psi tj nevjernici itd.

Sve u svemu mnogo ljudi priča o tekfiru a malo zna o tome propisu i još manje je zainteresovanih da nauče neke osnove principe ove mesele.

[Anonimno]

Niko ne može poreći da po pitanju propisa ostavljača namaza postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Mislim da takav stav (da ne postoji razilaženje oko ostavljača namaza) ne zastupa niko od ovdje prisutne braće.

Ono što određena braća žele da ukažu jeste činjenica da nije poznato da su se ashabi, radijellahu anhum, razišli po pitanju kufra ostavljača namaza. Evo u kratkim crtama dokaza kao i govora učenjaka:

– Predaja Džabira, radijallahu anhu, koju bilježi Mervezi [Ta’azimu kadris-salati, 2/877-892], i Lalikai [Šerhu usuli I'tikadi ehlis-sunne, 4/892, 1537, 1538] od Mudžahida da je upitao Džabira: “Šta je kod vas za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, razdvajalo kufr od imana?” Pa je rekao: “Namaz!” Sened hadisa je dobar.

Pogledaj kako je Džabir, radijellahu anhu, upitan: “Šta je kod vas”… dakle kod ashaba…” razdvajalo kufr od imana”. Vidimo kako Džabir, radijellahu anhu ovaj stav, da namaz dijeli kufr od imana pripisuje ashabima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

– Ibn Ebi-Šejbe [El-Iman 34, 103]; Mervezi [Ta’azimu kadris-salati 2/892, 923 sve do 929] prenosi se da je rekao (Omer, radijallahu anhu): “Nema udjela u islamu onome ko ostavi namaz”. Lanac predaje je vjerodostojan do Omera, radijallahu anhu.

U svojoj knjizi “Es-salatu ve hukmu tarikuha” (“Namaz i propis onoga ko ga ostavlja”), Ibnul-Kajjim je ovo svrstao u koncenzus ashaba kada je riječ o kufru ostavljača namaza, rekavši o Omeru: “Ovo je izgovorio u prisustvu ashaba i oni mu to nisu negirali. Slično ovome smo spomenuli i od Muaza b. Džebela, Abdur-Rahmana b. Aufa i Ebu-Hurejre, i ne zna se da im je i jedan ashab oprečan u tome”.

– Abdullah b. Šekik, plemeniti tabi’in, koji je sreo velike ashabe kaže: “Ashabi nisu smatrali ostavljanje nijednog djela kufrom, osim namaza”. Predaju bilježe Tirmizi (5/14, 2622) Mervezi [Ta’azimu kadris-salati 2/904, 948]; lanac predaje je vjerodostojan. Predaju su vjerodostojnom ocijenili: Hakim, Nevevi i Albani, rahimehumullah.

Abdullah ibn Šekik je tabi'in sreo je oko trideset ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, on stav o kufru ostavljača pripisuje najmanje tridesetorici ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dok s druge strane nemamo govor ni jednog ashaba da ostavljanje namaza nije kufr. Stoga imam Ševkani kaže [Nejlul-evtar 1/372]: “Očigledno je iz njegovoga izraza (Abdullaha b. Šekika) da je oko ovih riječi koncenzus ashaba jer njegove riječi: “Ashabi Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem” upućuju na spomen veće grupe ljudi koja je ujedinjena na jednom stavu.”

– I kaže Ibn-Nasr el-Mervezi [Ta’azimu kadris-salati, 2/925]: “Spomenuli smo predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje govore o kufru onoga ko ostavlja namaz i njegovom izlasku iz vjere te dozvoljenosti borbe protiv onoga koji se sustegne od njegova obavljanja. Od ashaba, radijallahu anhum, se prenosi isto tako i nije nam prenešeno od nijednog od njih nešto što je oprečno tome”.

– Šejh Usejmin kaže [Pitanja putem telefona od strane uprave daveta u Kataru]: “Došli su dokazi iz Kur’ana, sunneta, zdravog rezoniranja i koncenzusa ashaba kojeg prenosi više učenjaka da je ostavljač namaza nevjernik: bit će vječito u Vatri, i ne spada pod Allahovu volju – mešiet (u oprostu)”

Na kraju kažemo: Ako neko kaže: “Neki od učenjaka su zauzeli oprečan stav kada je riječ o kufru ostavljača namaza”, kažemo: “Tačno je, ali se njihova oprečnost ne prihvata nakon koncenzusa ashaba, a njima tražimo opravdanja. Jer ulema smatra da ukoliko postoji govor jednog ashaba u određenoj meseli da je njegov govor dokaz ukoliko mu nije oprečan niko od ashaba. Pa kakav je tek onda slučaj sa meselom u kojoj jedan ashab pripisuje govor svim ashabima u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Zatim, nakon toga, jedan od tabi’ina prenosi njihov koncenzus, i nalazimo govor više od 15 ashaba koji to kažu, a kojima se ne zna oprečno mišljenje.”

Očigledno je da do učenjāka koji su zauzeli oprečno mišljenje nije stigao koncenzus ashaba kada je riječ o kufru ostavljača namaza, ili pak taj koncenzus kod njih nije bio vjerodostojan. Jer kada bi do njih dopro koncenzus, ne bi mogli biti oprečni njemu.

Veliki broj braće koji zastupaju stav da ostavljač namaza nije kafir zastupaju na osnovu taklida, tj propis su zasnovali na osnovu govora određenog učenjaka a ne osnovu šerijatskih dokaza. Takvima kažemo: Ako taklidite učenjake koji kažu da ostavljač namaza nije kafir zar nije milion puta preče da taklidite ashabe Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

[Anonimno]

Samo mi još reci dali ti ovo odbacuješ reči Šejha Muhammeda b. Abdul Wehabba? i kažeš da s'ovim što je reko pogrešio je?

[Anonimno]

Imam Ali r.a. je upitan o sekti koja se borila protiv njega (Haridzije-op.prev.) jesu li kafiri pa je odgovorio:”Ne,oni su od kufra pobjegli”. Upitan je :”Jesu li licemjeri”?Odgovorio je:”Ne,munafici sasvim malo Allaha spominju,a oni Allaha puno pominju”.Pa je upitan:”Sta su oni onda?” Rekao je:”Ljudi sto ih je zadesila smutnja pa su oslijepili,ogluhli i zanijemeli”.

[Anonimno]

Brate Talib, Allah ti dao svaki hajr. Hvala ti na trudu. Možda je moj post preozbiljno djelovao, ali pitanje sam postavio više kao čuđenje.

Naime, hvala Allahu, neke osnovne stvari oko te mesele sam naučio in ša Allah, nego mi još uvijek nije jasno slijedeće. Evo kako i ovi postovi braće koja se trude pokazati sve dokaze za svoje stavove, nesporno je da postoje dva mišljenja učenjaka. Ukoliko neko uzme jedno ili drugo, mislim da niko ne može za njega reći da je pogriješio u tekfirenju ili netekfirenju. Stoga mi nije jasno što se braća toliko prepucavaju da nekome dokažu da je ostavljač namaza kafir, ako postoji mišljenje relevantne uleme da nije. Ja sam prihvatio jedne dokaze kao sigurnije, drugi je uzeo neke druge, ali mislim da, dok god su to dokazi od uleme, nije problem.

Evo konkretno ova tema mislim da je tendenciozno postavljena da izazove reakcije, pa će se braća raspravljati o onome što su se mnogo bolji od nas raspravljali pa se nisu složili. To je teoretski.

Opet se vraćam na praktičnu primjenu: šta ja imam od toga što nekoga nazovem muslimanom kad se ne mogu osloniti na njega, ne smijem se oroditi sa njim, ne družim se sa njim jer ne idem na mjesta gdje on ide, a on neće tamo gdje ja idem, ne smijem mu povjeriti emanet. Eh sad, zašto je meni bitno hoće li ga neko zvati musliman ili ne.

Naravno da treba podučiti nepodučene da bi zauzeli što sigurniji stav i znali se odnositi prema drugom stavu, samo mislim da ovakve teme uglavnom postave ljudi sa negativnim ambicijama. Pa će se za par stranica dalje početi prozivati ljudi ….

[Anonimno]

Sjenka Šehaddeta post=11074 wrote: Samo mi još reci dali ti ovo odbacuješ reči Šejha Muhammeda b. Abdul Wehabba? i kažeš da s'ovim što je reko pogrešio je?

Na osnovu cega si zakljucio da odbacuje reci shejha Muhammeda ibn Abdulvehaba?

Reci ti nama jeli odbacujes koncenzus ashaba, i kazes da su oni pogresili?

[Anonimno]

Brate @Sjenka Šehadeta

Najprije nije mi jasno zbog čega navodiš predaju Alije ibn Ebi Taliba o haridžijama. Haridžije su bili od onih koji su obavljali namaz stoga ne znam zbog čega si spomenuo tu predaju volio bih da mi pojasniš.

Što se tiče tvoga pitanja da li odbacujem riječi šejha Muhammeda ibn Abdul Vehhaba, ako ciljaš da li ih odbacujem u smislu da ih šejh nije rekao onda ih u tom smislu ne odbacujem jer je pritvrđeno da ih je šejh rekao a ti si i sam naveo izvor njegovih riječi tako da niko ne može poreknuti ili odbiti ove riječi šejha.

A ako je pak cilj ovog tvog pitanja da li odbacujem njegov stav u smislu da ga ne prihvatam kao ispravnijim mišljenjem onda je to tačno. Smatram da je ono što se prenosi od ashaba, radijellahu anhum, ispravnije od onoga što zastupi bilo koji učenjak, ma ko on bio. ukoliko su njegove riječi oprečne riječima ashaba. Međutim iako ću tada ostaviti stav tog učenjaka to ne znači da ću ga omalovažavati ili odbiti već ću sa edebom reći da je zastupio pogrešan, ili manje prioritetniji stav i da će zbog svog idžtihada imati inšaallahu teala jednu nagradu kod Uzvišenog Allaha.

Stoga mi generalno kažemo da onaj koji je zastupio stav da ostavljač namaza nije kafir, slijedeći pri tom dokaze a ne svoje strasti, takav nije griješnik, niti novotar a kamoli da kažemo da je kafir, da Allah sačuva.

[Anonimno]

pupavac2011 post=11076 wrote: Brate Talib, Allah ti dao svaki hajr. Hvala ti na trudu. Možda je moj post preozbiljno djelovao, ali pitanje sam postavio više kao čuđenje.

Naime, hvala Allahu, neke osnovne stvari oko te mesele sam naučio in ša Allah, nego mi još uvijek nije jasno slijedeće. Evo kako i ovi postovi braće koja se trude pokazati sve dokaze za svoje stavove, nesporno je da postoje dva mišljenja učenjaka. Ukoliko neko uzme jedno ili drugo, mislim da niko ne može za njega reći da je pogriješio u tekfirenju ili netekfirenju. Stoga mi nije jasno što se braća toliko prepucavaju da nekome dokažu da je ostavljač namaza kafir, ako postoji mišljenje relevantne uleme da nije. Ja sam prihvatio jedne dokaze kao sigurnije, drugi je uzeo neke druge, ali mislim da, dok god su to dokazi od uleme, nije problem.

Evo konkretno ova tema mislim da je tendenciozno postavljena da izazove reakcije, pa će se braća raspravljati o onome što su se mnogo bolji od nas raspravljali pa se nisu složili. To je teoretski.

Opet se vraćam na praktičnu primjenu: šta ja imam od toga što nekoga nazovem muslimanom kad se ne mogu osloniti na njega, ne smijem se oroditi sa njim, ne družim se sa njim jer ne idem na mjesta gdje on ide, a on neće tamo gdje ja idem, ne smijem mu povjeriti emanet. Eh sad, zašto je meni bitno hoće li ga neko zvati musliman ili ne.

Naravno da treba podučiti nepodučene da bi zauzeli što sigurniji stav i znali se odnositi prema drugom stavu, samo mislim da ovakve teme uglavnom postave ljudi sa negativnim ambicijama. Pa će se za par stranica dalje početi prozivati ljudi ….

Pupavac,i relevantna ulema je podložna griješenju.
Idući logikom ‘ulema se razišla’ mogli bi apsulutno svemu naći razilaženje pa čak i u Tevhidu,jer se eto pak za nekoga relevanta ‘ulema’ šijja sa nama razišla u Tevhidu.
Razilaženja postoje ali nisu svaka opravdana.
Prema tome ajeti
“Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri. – A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju.

[Anonimno]

pupavac2011 post=11076 wrote: Brate Talib, Allah ti dao svaki hajr. Hvala ti na trudu. Možda je moj post preozbiljno djelovao, ali pitanje sam postavio više kao čuđenje.

Naime, hvala Allahu, neke osnovne stvari oko te mesele sam naučio in ša Allah, nego mi još uvijek nije jasno slijedeće. Evo kako i ovi postovi braće koja se trude pokazati sve dokaze za svoje stavove, nesporno je da postoje dva mišljenja učenjaka. Ukoliko neko uzme jedno ili drugo, mislim da niko ne može za njega reći da je pogriješio u tekfirenju ili netekfirenju. Stoga mi nije jasno što se braća toliko prepucavaju da nekome dokažu da je ostavljač namaza kafir, ako postoji mišljenje relevantne uleme da nije. Ja sam prihvatio jedne dokaze kao sigurnije, drugi je uzeo neke druge, ali mislim da, dok god su to dokazi od uleme, nije problem.

Evo konkretno ova tema mislim da je tendenciozno postavljena da izazove reakcije, pa će se braća raspravljati o onome što su se mnogo bolji od nas raspravljali pa se nisu složili. To je teoretski.

Opet se vraćam na praktičnu primjenu: šta ja imam od toga što nekoga nazovem muslimanom kad se ne mogu osloniti na njega, ne smijem se oroditi sa njim, ne družim se sa njim jer ne idem na mjesta gdje on ide, a on neće tamo gdje ja idem, ne smijem mu povjeriti emanet. Eh sad, zašto je meni bitno hoće li ga neko zvati musliman ili ne.

Naravno da treba podučiti nepodučene da bi zauzeli što sigurniji stav i znali se odnositi prema drugom stavu, samo mislim da ovakve teme uglavnom postave ljudi sa negativnim ambicijama. Pa će se za par stranica dalje početi prozivati ljudi ….

Pupavac,i relevantna ulema je podložna griješenju.
Idući logikom ‘ulema se razišla’ mogli bi apsulutno svemu naći razilaženje pa čak i u Tevhidu,jer se eto pak za nekoga relevanta ‘ulema’ šijja sa nama razišla u Tevhidu.
Razilaženja postoje ali nisu svaka opravdana.
Prema tome ajeti
“Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” (9:11)
Allah bratstvo uslovljavaja namazom u ajetu iznad.
“Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su molitvu obavljali (74:42:43)
Pa hadis u kojem Resul kaže da je između čovjeka i širka i kufra namaz ko ga ostavi zanevjerovao je.Pa koncenzus ashaba su sve okupno dovoljni kao dokaz za ispravan stav.
Osim toga onda i ovaj Srbin bi u tom slučaju imao opravdanje jer jer rekao da vjeruje samo u Allaha.Ja ne vidim razliku zašto bi bošnjo imao opravdanje u tom slučaju a Srbin ili Hrvat ili Kinez koji eto onako kaže ja vjerujem u jednog Boga nema opravdanja.
A ako svi imaju opravdanja mašaAllah nemožemo kjafire na prste izbrojat.

ali mislim da, dok god su to dokazi od uleme, nije problem.

Sve zavisi od koje uleme dolazi.Kardavi je dozvoljavao koliko se sjećam muslimanima Amerike da pristupe američkoj vojski i ohalalio je kamatne kredite i muziku i rusku okupaciju Kavkaza itd.Pa idući tom logikom dok god je od ‘uleme’ vro lahko možeš završiti kod ‘uleme’ koja će stajati na vratima džehenema.
Niukom slučaju ne želeći da kažem da ova ulema koja je stava da ostavljač nije kafir da je ta ulema koja se spominje u hadisu kao ulema koja će bacati u džehenem.

Prema tome volio bi da čujem dokaze te uleme koja može pored ovih dokaza i koncenzusa ashaba da donese nešto jače i mjerodavnije.

Vrlo je bitno,po život ummeta,da se razgraniči i učini jasnim ko je musliman a ko nije a pripisuje se Islamu.

I još nešto za kraj.Onaj koji tvrdi da za ostavljanje namaza postoji opravdanje nemože a da ne tvrdi da su ashabi pogriješili tj da su se složili na pogrešci tj da su pretjerali u tekfiru,tekfireći ostavljače namaza i ubijajući ih kao murtede (ako je bilo tako slučajeva) i tako prema tom stavu ispada da su ubijali i muslimane.
Zar bi Allah dozvolio da ashabi naprave koncenzus oko ovoga i ovakve krupne greške?
Allah uistinu najbolje zna.

[Autor]

Postovi