TREBAJU LI NAM SUNNETSKI MESDZIDI?

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 11 years, 2 months by Anonimno. This post has been viewed 2033 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #15141
    Anonimno
    Neaktivan

    PITANJE:

    Es selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu, imam jedno jako važno pitanje koje se tiče mesdžida, odnosno mesdžidi u kojima se okupljaju braća koja žele da praktikuju Sunnet, a što je jako rasprostranjeno na Zapadu gdje se braća organizuju izbjegavajući mjesta gdje se okupljaju “tradicionalni bošnjaci” klanjajući za hodžama od kojih su nerijetko neki i Sihirbazi koji zapisuju zapise.

    ODGOVOR:

    We alejke selam we rahmetullahi we berekatuhu, a zatim:

    Hvala Allahu, azze ve dželle, na svim blagodatima kojima nas je počastio, a nema sumnje da je jedna od veliki blagodati blagodat Islama i okupljanja muslimana u mesdžidima koje su Allahove kuće na Zemlji.

    Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je odmah po činjenju Hidžre, odnosno dok je još bio u putu ka Jesribu (današnjoj Medini) u mjestu Kuba sagradio mesdžid da bude polazno mjesto i mjesto iz koga muslimani kreću na svaku važnu odluku.

    Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike do Sudnjeg dana.

    Na samom početku želim da kažem: Da te Allah nagradi dragi brate na tvojoj brizi za ovako važno i bitno pitanje u svakom vremenu, a posebno u današnjem vremenu kada su se razilasci muslimana povećali, kada se je novotarija raširila, kada su imami (predvodnici u namazu) postali ološ i ljudi koji žive od vjere a ne za vjere (čast izuzecima koji su manjina).

    Stoga, da bi se ovo pitanje pojasnio mora da se prethodno definiše nekoliko stvari koje su polazne tačke da bi na kraju za cilj imali rezultat i odgovor na konkretno vaše pitanje.

    ŠTA JE TO MESDŽID?

    U jezičkom značenju mesdžid je mjesto gdje se čini Sedžda tj. gdje se klanja i obavlja molitva.

    U šerijatskoj treminologiji mesdžid je sve ono što je pripremljeno da u njemu muslimani obavljaju pet dnevnih namaza u džematu.

    No, ovdje je također neophodno da se kaže da kada jedan objekt bude proglašen mesdžidom to znači u praksi sljedeće stvari:

    – Ko izgradi mesdžid i dozvoli ljudima da klanjaju u njemu taj mesdžid je time izašao iz vlasništva onog ko ga je sagradio i postao vakufski imetak, tj. uvakufljeni mesdžid radi Allaha.

    – Takav objekt nije dozvoljeno srušiti, prodati, pokloniti niti premjestiti na neko drugo mjesto.

    – Onaj ko ga je sagradio (početni vlasnik) nema pravo da ga vrati u svoje privatno vlasništvo po stavu svih učenjaka Ummeta.

    – Po pitanju čije je vlasništvo mesdžid islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: Dio učenjaka smatra da je taj objekat vlasništvo svih muslimana a dio da je Allahovo vlasništvo.

    DA LI U ISLAMU POSTOJI PODIJELA NA “SUNNETSKE I NOVOTARSKE” MESDŽIDE?

    Nije mi poznato da su islamski učenjaci prethodno spomenuli podjelu na “Sunnetski” ili “Novotarski” mesdžid.

    Ono što se bilježi po pitanju podjele mesdžida jeste podjela na: Mesdžid Et-Taqwa (mesdžidi koji su izgrađeni na bogobojaznosti i u ime Allaha, azze ve dželle), i Mesdžid Ed-Dirar (mesdžid koji je izgrađen da bude kao smutnja i sijanje nereda među muslimanima).

    Kaže Uzvišeni:

    وَالَّذِينَ اتَّخَذُوا مَسْجِدًا ضِرَارًا وَكُفْرًا وَتَفْرِيقًا بَيْنَ الْمُؤْمِنِينَ وَإِرْصَادًا لِّمَنْ حَارَبَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ مِن قَبْلُ ۚ وَلَيَحْلِفُنَّ إِنْ أَرَدْنَا إِلَّا الْحُسْنَىٰ ۖ وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ [٩:١٠٧] لَا تَقُمْ فِيهِ أَبَدًا ۚ لَّمَسْجِدٌ أُسِّسَ عَلَى التَّقْوَىٰ مِنْ أَوَّلِ يَوْمٍ أَحَقُّ أَن تَقُومَ فِيهِ ۚ فِيهِ رِجَالٌ يُحِبُّونَ أَن يَتَطَهَّرُوا ۚ وَاللَّهُ يُحِبُّ الْمُطَّهِّرِينَ [٩:١٠٨]

    “A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio – sigurno će se zaklinjati: “Mi smo samo najbolje željeli” – a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. Ti u njoj nemoj nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na Takvaluku (strahu od Allaha) zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu” (Prijevod značenja sura Et-Tevba, ajet broj 107-108).

    Pa tako na osnovu ajeta da bi se neki mesdžid nazivao Mesdžid Ed-Dirar treba zadovoljiti četiri šarta:

    a) Nanošenje štete.

    b) Snaženje kufra.

    c) unošenje razdora među vjernike.

    d) pomaganje onih koji se bore protiv Allah i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

    No, ovdje treba odmah da se spomene da vrijeme u kome mi živimo i sredina odnosno ljudi koji su preuzeli i upravljaju današnjim mesdžidima i džamijama primorali su ljude koji su “praktičari” da se odvoje i da potraže mjesta u kojima bi obavljali namaz na ispravan način, i onako kako je Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio da se čini, odnosno riječi: “Klanjate kako vidite mene da klanjam.”

    Dakle, vjernici “praktičari” su prinuđeni na ovakve postupke iz razloga što im se ne daje alternativa tj. što su ljudi koji nisu od toga ehla (posla) preuzeli mesdžide pod svoju upravu i vjernicima koji žele da obave namaz na pravi način to ne dozvoljavaju, a također ne dozvoljavaju ljudima da ostaju i borave u mesdžidu radi ibadeta, a nerijetko braća “praktičari” bivaju fizički izbačeni iz Allahovih kuća, a to samo zbog toga što žele da obave namaz na ispravan način.

    Stvar još biva gora kada isti ti imami koji drže te mesdžide i džamije u svojim rukama su sporni po svojoj vjeri, odnosno čine stvari i radnje koje se pouzdanim putem utvrde, a koje su stvari Kufra poput zapisa, dova upućenih mrtvim “evlijama”, dozivanje i dovljenje i moljenje Poslanika da im nešto doprinese… i sve su ovo stvari koje poništavaju islam i zbog kojih nije dozvoljeno da se za takvim čovjekom klanja.

    Da ne bih bilo nesporazuma, ovdje ne govorimo o ljudima koji su novotari, a čija novotarija ih ne izvodi iz vjere tj. to su imami fasici (griješnici) za kojima je dozvoljeno klanjati no treba izbjegavati iste ukoliko u jednom mjestu postoji imama koji je od Ehli Sunneta.

    A ispravan je stav, a Allah zna najbolje, da je namaz za njima ispravan dokle god ih ta novotarija ili veliki grijeh ne izvode iz Islama.

    Ovo je stav Hanefijskog i Šafijskog mezheba i predaja od imama Ahmeda.

    Od dokaza da je namaz za njima ispravan je hadis kojeg bilježi Buharija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahua lejhi ve sellem, kaže: “Predvodiće vas u namazu, pa ako postupaju ispravno i vama je (namaz za njima) ispravan, a ako griješe vama je (namaz) ispravan a grijeh je protiv njih”.

    Također, hadis kojeg bilježi Buharija od Ubejdullaha Ibn Adijja, radijjallahu anhu, da je ušao kod Osmana, radijallahu anhu, koji je bio okružen i zarobljen u svojoj kući i rekao mu: “Ti si imam ljudi i desilo ti se ovo što vidimo a u namazu nas predvodi imam fitne a nama je teško i nelagodno”.

    A on mu odgovori: “Namaz je ono najbolje što rade ljudi pa ako ljudi čine dobro čini ga i ti sa njima, a ako rade nešto loše ti se kloni tog lošeg djela”.

    Također, bilježi Buharija u svom Sahihu da su ashabi, između ostalih Ibn Omer, radijallahu anhuma, klanjali za Hadždžadž Ibn Jusufom, a on je bio jedan od zulumćara i fasika (grešnika).

    S tim da je pokuđeno klanjati za novotarom i velikim grješnikom, pa ako je moguće da se klanja za nekim drugim treba ostaviti namaz za takvima, potvrda ovoe je hadis od Sevbana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se bojim za svoj Ummet od imama koji su na dalaletu” (Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed).

    Ovdje je riječ o imami koji su svojim djelima izašli iz kruga Islama, i zbog takvih vjernici praktičari sljedbenici Ehli Sunneta Vel Džemata su prisiljeni da potraže sebi prostorije (čitaj mesdžide) u kojima će obavljati namaz na ispravan način i u kome će klanjati za čovjekom koji je od Ehli Sunneta.

    Također, od pravednosti kojom se mora svako od nas okititi jeste da se mora naglasiti da nisu svi imami isti, odnosno da i među njima ima razlike al ono što ih sve veže jeste da su novotari tj. da svaki od njih radi manje ili više novotarija (imami koji su pod nadležnosti IZ-a BiH pa i općenito sve IZ-e na Balkanu i dalje).

    Za ispravnost otvaranja i gradnje mesdžida nije uslov dozvola Islamske zajednice.

    Isto tako džuma u tim mesdžidima koji su otvoreni bez dozvole vladara ili islamske zajednice po ispravnom stavu učenjaka je ispravna.

    I kao zaključak svemu navedenom kažem da podjela mesdžida na “Sunnetske” i one koji to nisu je stvar koja je savremene prirode i smatram i gledam ispravnim da je ta podjela na našim prostorima i u vremenu u kome mi živimo ispravan i opravdana kako bi se braća i sestre praktičari mogli orijentirati odnosno kako bi mogli da znaju gdje i na kojem mjestu mogu da klanjaju i po Sunnetu obave namaz.

    Od dokaza kojima bi potkrepio svoj stav jeste i sama predaja odnosno porijeklo i prvi spomen termina “Ehli Sunnet Vel Džemat”, naime prvi puta kako se bilježi vjerodostojnim putem ovaj termin je upotrebio Abdullah Ibn Abbas, radijjallahu anhu, u komentaru riječi Allah, azze ve dželle:

    يَوْمَ تَبْيَضُّ وُجُوهٌ وَتَسْوَدُّ وُجُوهٌ ۚ فَأَمَّا الَّذِينَ اسْوَدَّتْ وُجُوهُهُمْ أَكَفَرْتُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ فَذُوقُوا الْعَذَابَ بِمَا كُنتُمْ تَكْفُرُونَ [٣:١٠٦]

    “Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna reći će se: “Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!” (Prijevod značenja sura Ali-Imran, ajet broj 106).

    Pa je kazao Ibn Abbas, radijjallahu anhu: “Onima kojima budu lica pobijelila to su pripadnici i sljedbenici Ehli Sunneta, a oni kojima lica budu crna to su novotari i sljedbenici strasti.”

    Dakle, ni ovaj termin tj. termin Ehli Sunneta Vel Džemata nije bio prije govora Ibn Abbasa poznat, no to nije smetalo da ga on kaže i “uvede” i stavi u praksu – pa shodno tome vrijeme u kome mi živimo, rasprostranjenost novotarija i strasti, kufr i nevjerstvo ljudi koji su predvodnici ljudi u namazu (što je česta pojava, al opet kažem nisu svi imami tako okarakterisani) mi daje za pravo da kažem da čovjek može i treba da mesdžid opiše Sunnetskim kako bi bio jasan znak razlikovanja mesdžida u kojima se namaz obavlja po Sunnetu i oni koji to nisu.

    Opće poznato je da su islamki učenjaci počeli da koriste i upotrebljavaju termin Ehli Sunnet odnosno Ehli Bid'a u vremenu baš kada se je rasprostranila novotarija i slijeđenje strasti kako bi ljudima napravili razliku da znaju šta je Haqq (istina) a šta Batil (laž).

    Te shodno tome, nema smetnje da se i u našem vremenu mesdžidi opišu i označe epitetom Sunnetski kako bi se napravila jasna razlika od onih koji to nisu.

    Također, ovdje treba naglasiti OVO NIJE POZIV DA SVAKO POD SVAKU CIJENU OTVARA MESDŽIDE PO KUĆAMA I SLIČNIM PROSTORIMA SAMO ZATO ŠTO SE RAZIŠAO SA BRAĆOM PO NEKIM “SPOREDNIM” PITANJIMA.

    Naprotiv kažem, onoga momenta kada se braća (čitaj džemat) dogovori da treba otvoriti i treba naći prostor i mjesto u kome bi se obavljao namaz po Sunnetu i u kome bi braća mogla da praktikuju Islam i da imaju prostor gdje bi se mogla održavati javna predavanja i podučavanje ljudi vjeri – onda nema smetnje i treba da se takvo nešto otvori.

    Jer pripadnici istine moraju da imaju prostorije u kojima će da obavljaju svoje ibadcete i u kojima neće biti sprečavani u provođenju Sunneta i onoga što je od ovo naše lijepe vjere.

    Treba li klanjati namaze i džume u “Sunnetskim” mesdžidima?

    Smatram da braća i sestre, sljedbenici Ehli Sunnetske dave tj. ljudi koji su praktičari trebaju da imaju svoja mjesta (bez da će im biti šta zabranjivano da praktikuju od Sunneta) u kojima će sa ostalom braćom i sestrama u duhu našeg lijepo islamskog odgoja učiti Allahovu vjeru, činiti ibadete Allahu, azze ve dželle, širiti drugima davu na najljepši način povodeći se za riječima Allaha, azze ve dželle:

    ادْعُ إِلَىٰ سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ ۖ وَجَادِلْهُم بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَن ضَلَّ عَن سَبِيلِهِ ۖ وَهُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ [١٦:١٢٥]

    “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.” (Prijevod značenja sura An-Nahl, ajet broj 125).

    A ova pojava (našim mesdžidi i otvaranje istih) je već bila vidljiva od samog dolaska Ehli Sunnetske dave na naše prostore, tj. nekih dvadesetak godina mi na našim prostorima imali smo svoje objekte u kojima smo ibadetili i davu širili – dakle to nije ništa novo i ne bi trebalo da bude sporno i kamen spoticanja u daljenjem širenju ispravne Ehli Sunnetske dave na našim prostorima.

    Zar mi sami nismo dokazi i plod te mubarek dave i tog iskrenog rada?

    A također, zar mi sami nismo odgojeni u tim “Sunnetskim” mesdžidima?!

    Pa gdje je sada problem o pripadnici EHLI SUNNETA?

    A Allah najbolje zna!

    Izvor: et-taqwa

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.