[Anonimno]

Uloga omladine

“A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili!” (Prijevod značenja, sura Hud 116)

Musliman ne može biti ponižen dok je musliman. To se dešava samo kad prestane slijediti Allahovu, subhanehu ve te’ala, vjeru. Islam je njegova snaga. Njegovi neprijatelji, nažalost, to znaju bolje od njega samog, te ulažu ogromne napore da ugase Allahovo, subhanehu ve te’ala, svjetlo u njegovoj kući, domovini i srcu. Jasno im je da će svi njihovi sistemi završiti na smetljištu historije na dan kada se probudi islamski ummet, a pojava islamskog buđenja i povratka vjeri prisutna je pogotovo među mladima. Jedan od tragova preobražaja je dobrovoljni povratak hidžaba (tj. pokrivanja žene) što je zabrinulo laiciste (sekulariste) i propagatore razvrata.

Govoreći o ovoj temi odmah na početku moramo naglasiti da je omladina, izvor života i nade. Pred njom stoje samo dva puta. Put dobra i put zla, tj. put istine i put zablude. Allahov, subhanehu ve te’ala, je sunnet da je put istine težak, ali je neosporno da on vodi ka svijetlijoj budućnosti. Put zablude lahak, ali je neosporno da on ne vodi nigdje drugdje do u propast. Kad govorimo o omladini, mi, u stvari, govorimo o budućnosti muslimana i islama na svim prostorima. Isto tako i kafiri jako mnogo ulažu na odvraćanju omladine od ove svijetle budućnosti. Zbog čega je ova borba između ove dvije strane tako jaka? Zbog toga što su i jedna i druga strana svjesne važnosti pridobijanja omladine i da put dobra učvršćuje čovjeka, daje snagu njegovom razumu i održava vitalnost i aktivnost u radu za istinu, dok put poroka i zla, lošeg društva, bestidnih filmova, otrovnih priča, knjiga koje zovu u propast, niskog i bijednog morala oduzimaju snagu njegovom razumu, ruše vitalnost i aktivnost u radu za istinu.

Nažalost neosporna je činjenica da je današnja omladina došla u jednu jako tešku situaciju koju Allah opet najbolje zna, Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, spominje u jednom od svojih hadisa kada je govoreći o vremenu smutnje upitao ashabe: “Šta ćete raditi kada vam se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad ne budete naređivali dobro i odvraćali od zla.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete dobro smatrali zlim, a ono što je zlo dobrim.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete naređivali zlo, a odvraćali od dobra. Tada se u tom vremenu ni vaši najučeniji neće moći snaći.”

Da bi mogli shvatiti ulogu omladine u islamu napravićemo određene paralele između omladinca okrenutog islamu i omladinca koji nije orijentisan na taj način. Uistinu je velika razlika između njih u vezi njihovih planova za budućnost, kao i u njihovoj privatnoj i društvenoj stvarnosti. Razlika je između onog čiji je krajnji cilj posjedovati luksuzno auto i njime bijesno krivudati naseljima, uznemiravati ljude škripom točkova, ili voziti njima prijateljicu ili prijatelja. Razlika je između tog momka i momka čiji cilj prelazi te granice i koji želi ostvariti pobjedu, i veličinu islama i muslimana, ili pak želi biti učenjak – alim u kojeg se upire prstom, ili biti onaj koji poziva Allahovom, subhanehu ve te’ala, putu – daija ili biti vaiz čije se stepenice mimbera tresu ili biti mudžahid koji natapa zemlju svojom krvlju. Velika razlika je između onog koji želi veliku kuću i da oženi ženu ljepoticu i onog koji želi da bude jedan od onih koje Allah, subhanehu ve te’ala, spominje u suri El-Kamer 54-55 kada kaže (u prijevodu značenja):

“Oni koji su se Allaha bojali biće u d‍žennetskim bašćama i pored rijeka na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.”

Razlika je brate između onog koji probdije noći prevrčući se u postelji tužan i žalostan zbog stanja islamskog ummeta koji stenje danonoćno pod maljevima i udarcima, i onog koga je spopala nesanica, jer ga je ona koju je srcem volio ostavila i otišla drugom, ili mu je klub za koji navija pretpio težak poraz u sportskom natjecanju.

Velika je razlika između onog koji se neumorno priprema i broji dane i noći čekajući odmor da bi otputovao u mjesta razvrata i nemorala, u Bankok, Kazablanku ili Pariz ili negdje drugdje. Razlika je između ovog mladića i drugog koji se neumorno sprema i čeka priliku da otputuje da uzdigne propis od Allahovih, subhanehu ve te’ala, propisa da uzdigne zastavu džihada na Allahovom, subhanehu ve te’ala, putu.

Razlika je, i to koja samo razlika, između onog ko putuje da bi uživao drogu ili da se nađe u zagrljaju bludnica te se vrati u svoju zemlju gubeći stid, čovječnost, vjeru, moral, novac, zdravlje, gubeći sreću. Razlika između njega i onog koji putuje da bi pozivao Allahu, subhanehu ve te’ala, da bi vidio stanje muslimana i da bi se sa njima saživio i da bi pokušao ublažiti njihove muke i bolove.

Velika je razlika i golemo rastojanje između mladića koji ako bude spomenut na sijelima njegova pomen razveseli sijelo te se podignu glave i istegnu vratovi, a razgovor postane ugodan, jer je on taj i taj divan – predivan čovjek, ugodnog govora, domaćin korisnih sijela, dijelilac sadake, vedrog osmijeha koji uljepšava lice, dobar poznavalac Kur'ana, učenjak koji podučava druge, redovan u džamiji i ibadetu, razlika je između njega i drugog čovjeka koji kada se spomene, spomene se sa psovkom, pogrdama i primjedbama protiv njega, jer je on ili pijanica ili drogeraš, ili zelenaš ili je u nekom drugom zlodjelu ili ima razne negativnosti ili je sudrug grupe razvrata i fesada ili je čovjek koji se ne pozna ni po čemu drugom nego po lošim mjestima i ogavnostima.

Golema je razlika između onoga koji uživa u onome što mu je Allah, subhanehu ve te’ala, dozvolio, pa je zbog toga u dobrom zdravlju, život mu je ispravan i rahatluk mu je potpun, san mu je miran, jer je udovoljio Allahu, subhanehu ve te’ala, pa je Allah, subhanehu ve te’ala, udovoljio njemu, i onog koji se valja u postelji grijeha, a popunio je tijelo bolestima i zarazama, jer je počinio grijeh prema Allahu, subhanehu ve te’ala, i pri tom je izgubio rahatluk i mir noću, sigurnost i utjehu. Prevrće se kao da je na bodljikama bacajući se na postelju, želeći san koji mu bježi sa očiju, jer žalost, brige i nesreće, koje su mu zaokupile srce ne daju put sna do njegovih očiju.

Razlika je između onog koji je udovoljio Allahu, subhanehu ve te’ala, i onog na koga se Allah, subhanehu ve te’ala, rasrdio, pa onaj s kojim je Allah, subhanehu ve te’ala, zadovoljan dunjaluk je u njegovim očima širok makar živio i u tijesnom zatvoru, makar ležao u bolničkoj postelji, jer onaj s kojim je Allah, subhanehu ve te’ala, zadovoljan nema za njega straha.

A onaj na koga se Allah, subhanehu ve te’ala, rasrdi dunjaluk mu postaje tijesan, umara ga njegov novac i stalno ga drži u strahu. Njegovo zdravlje ga vuče na činjenje nedjela. Dijete njegovo mu se čini teškoćom. Visoka školska sprema ga vodi u probleme. Tako da sve što mu je dao Allah, subhanehu ve te’ala, na ovom svijetu postalo mu je uzrokom problema i patnje. Jer se na njega spustila Allahova, subhanehu ve te’ala, srdžba i svega što se dotakne postaje mu teret.

“Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici.” (Prijevod značenja, Et-Tevbe 55)

Razlika je između onog koji uživa zadovoljstvo svoga oca i majke, pa ako želi izaći iz kuće kaže mu majka: ‘Sine neka te Allah, subhanehu ve te’ala, čuva na tvom putu’ i on je poljubi i moli Allaha, subhanehu ve te’ala, za nju i tako ode sa srcem punim zadovoljstva i radosti.

Razlika je između njega i drugog čovjeka koji uđe kod roditelja ne obazirući se na njih niti se oni obaziru na njega, a oni mole Allaha, subhanehu ve te’ala, jutrom i večerom ako ga ne uputi onda neka ga uništi, kako bi mogli odmoriti od njegovog zla prema njima.

Dragi brate, ovakvo je stanje mladića ovog momenta. Jedni su dobri drugi su propali. Ne mogu se izjednačiti ove dvije vrste.

Na kraju da u kratkim crtama sumiramo koja je to uloga omladine u islamu.

Mladi brate! Ti znaš da će svaki pojedinac odgovarati za sebe. Niko neće moći pomoći drugom, makar mu bio najbliži rođak. Neće otac odgovarati za sina niti supružnik za supružnika, niti će sin moći za roditelja odgovarati.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, da je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: „Iskoristi pet stvari, dok te nije spriječilo drugih pet: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva.“ Bilježi Bejheki.

Rekao je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem: „Nijedan čovjek na Sudnjem danu neće pomaknuti stopala ispred svoga Gospodara, dok ne bude pitan za četvero: za život u šta ga je utrošio, mladost u čemu je proveo, imetak kako ga je stekao i u šta ga je trošio i znanje da li je radio po onom što je naučio.“

I pored svih zavjera i planova koji se kuju protiv Islama i muslimana, tajno i javno, ja sam čvrsto ubjeđen da budućnost pripada Islamu i da će njegovo svjetlo obasjati cijeli svijet.

To potvrđuje hadis Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, u kojem kaže:

“Ova vjera će stići do svakog mjesta do kojeg stižu dan i noć i Allah, subhanehu ve te’ala, neće ostaviti ni jednu kuću, zidanu ili od nečeg drugog pravljenu, a da u nju neće uvesti ovu vjeru ponosom ponosnih ili poniženjem poniženih. Ponosom kojim će Allah, subhanehu ve te’ala, pomoći vjeru Islam i poniženjem kojim će Allah, subhanehu ve te’ala, poniziti kufr (nevjerstvo).” (Prenosi ga Ed-Daremi, Hakim i kaže daje sahih što mu odobrava i Zehebi)

Pripremio tekst: VjeraIstine

Obrada: Stazom islama

[Autor]

Postovi