[Anonimno]

“Toga će dana neka lica blistava biti, u Gospodara će svoga gledati.” (Prijevod značenja, El-Kijama, 22,23 )

“…sa divana gledati.” (Prijevod značenja, El-Mutaffifun, 15)

“One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga.” (Prijevod značenja, Junus, 26)

“U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.” (Prijevod značenja, Kaf, 35)

Brojni su ajeti koji govore o vjerovanju u Allaha, dželle šanuhu.

Svako ko istinski traži uputu, naći će je u časnome Kur'anu.

Također je obaveza vjerovati u Allahove, dželle šanuhu, radnje kao što su propisivanje propisa, toga da čuje, vidi, govori, da zove (poslanike), i sl, onako kako Njemu dolikuje općenito i pojedinačno u svaku od njih, bilo da čovjek dokuči Njegovu mudrost ili ne.

Allahova, dželle šanuhu, svojstva nisu slična svojstvima stvorenja kao što ni Njegovo uzvišeno biće nije slično njihovim bićima.

“Allahova, dželle šanuhu, svojstava dijele se na svojstva zatijje i svojstva filijje”

Svojstva zatijje su ona koja su stalno prisutna pri Njegovom biću, tj. koja se ne odvajaju od Njega, kao što su: život, znanje, moć, snaga, ponos, vladanje, veličina, uzvišenost, svojstvo dvije ruke i sl.

Svojstva filijje jesu ona koja se odnose na Allahove, dželle šanuhu, povremene radnje. Vjerujemo da Allah, dželle šanuhu, radi šta hoće, da je govorio, upravljao i stvarao, da isto radi u sadašnjosti (kada hoće), te da će isto raditi u budućnosti, da se uzvisio iznad Arša, da se svake noći spušta na zemaljsko nebo i sl. Dakle, Njegove se radnje, odvijaju s vremena na vrijeme, shodno Njegovom htijenju i mudrosti. Na ovo upućuju spomenuti ajeti, u čijem se sadržaju, između ostalog, spominju Allahove, dželle šanuhu, radnje vezane za određeno vrijeme kao govor, pozivanje, šaputanje, propisivanje, dolazak, nadahnuće i druge. Ovo je vrlo važan temelj vjerovanja u Allaha, dželle šanuhu. Musliman je obavezan vjerovati u svaku radnju koja se odnosi na Njegovo biće kao uzvišenje iznad Arša, dolazak (na Sudnjeme danu), spuštanje na zemaljsko nebo, govor i sl. kao i svaku koja je vezana za stvorenja kao davanje opskrbe, stvaranje, upravljanje i sl. “Postoji razlika između Allahovog, dželle šanuhu, htijenja (irade) i Njegove ljubavi.”

Naime, kosmičko htijenje (iradetun kevniije) odnosi se na stvari koje On voli i koje ne voli. Za taj su primjer navedeni ajeti u kojima stoji da Allah, dželle šanuhu, radi šta hoće, i kada nešto hoće kaže mu da bude i ono biva. Dočim se Njegova ljubav veže samo za djela koja On voli kao strpljivost, bogobojaznost, vjerovanje, pravda, dobročinstvo, olakšavanja i opraštanja robovima i dr. što je, opet, vjersko htijenje (iradetun dinijje).

“Allah, dželle šanulu, je iznad svih stvorenja, uzvišen iznad Arša”

Ovo je najvažnije pitanje po kojem se ehlussunnet razlikuje od džehmija, mutezila i ešarija. Allah, dželle šanuhu, Sebe je nazvao imenima El-Aliij i El-E'ala (Uzvišeni), izvijestio nas je da se k Njemu dižu lijepe riječi, dobro, te da spušta kaznu, što upućuje da je iznad stvorenja. U više ajeta i u nedvosmislenom kontekstu rekao je da se uzvisio iznad Arša, što su kategorički dokazi o Njegovoj uzvišenosti. Odgovor imama Malika u vezi s Allahovim uzvišenjem iznad Arša već smo spomenuli. U ajetima se spominje svojstvo opće prisutnosti (meijje), koje govori o sveobuhvatnosti Njegovog znanja. Od njih je sljedeći ajet:

“Zar ne znaš da Allah zna što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petericom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjeme danu obavijestiti o onome što su radili, jer Allah sve dobro zna.” (El-Mudžadela, 7)

Svojstvo prisutnosti u mnogim je ajetima spomenuto kao posebna a ne opća prisutnost:

“Zaista je Allah sa bogobojaznim.” (Prijevod značenja, El-Bekara, 194)
“Zaista je Allah sa strpljivim.” (Prijevod značenja, El-Bekara, 153)
“Zaista sam Ja sa vama, čujem i vidim.” (Prijevod značenja, Ta-ha, 46)
“… ne žalosti se, Allah je sa nama.” (Prijevod značenja, Et-Tevba, 40)

Ajeti upućuju na sveobuhvatnost Allahovoga, dželle šanuhu, znanja, da svoje robove nije prepustio njima samima, da je sa Njima Svojom pomoći, čuvanjem, da ih upućuje na dobro i korisno… Razlika između općeg i posebnog prisustva jeste u tome što opće dolazi u kontekstu zastrašivanja od polaganja računa ili obavještenja da Allah, dželle šanuhu., bdije nad ljudima: Nema tajnih razgovora među trojicom a da On nije sa njima četvrti.., a ako dođe u kontekstu slanja radosnih vijesti i Allahove brige i zaštite poslanika kao i dobrih robova, onda je riječ o posebnom prisustvu. Druga je vrsta zastupljenija u Kur'anu.

“Vjernici će u Džennetu gledati u Allaha, dželle šanuhu”

Jasan i nedvosmislen dokaz za ovo jesu riječi Milostivog:

“Toga će dana neka lica blistava biti, u svoga će Gospodara gledati.” (Prijevod značenja, El-Kijama – 22,23)

Za to su dokazi i sljedeći ajeti: “…sa divana će gledati” (Prijevod značenja, El-Mutaffifun, 23) tj. gledat će u blagodati kojima će ih darovati a najveća je gledanje u Allaha, dželle šanuhu.

“One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga”, (Prijevod značenja, Junus, 26) “nagrada” je Džennet a Njegove riječi “i više od toga” znače gledanje u Njegovo plemenito lice. (Vidi bilješku 1)

Isto značenje ima i ajet: “U njemu će imati što god zažele, a od Nas i više.” (Prijevod značenja, Kaf, 35)

Dakle, ehlus-sunnet jednoglasan je na tome da je obaveza vjerovati u sva Allahova, dželle šanuhu, svojstva koja se prenose u Kur'anu i sunnetu bez pravljenja razlike između svojstava zatijje i svojstava filiije, te bez tevila, tahrifa, tekjifa i temsila. Ovo je Pravi put a sve mimo toga je stranputica i zabluda.

Međutim, na tome vjerovanju nisu džehmije i mutezile, koji se, opet, među sobom razlikuju. Ove su sekte zanijekale sva Allahova, dželle šanuhu, svojstva ne poznajući osim Allahovih, dželle šanuhu, imena i propisa koji se vežu za njih. Ajete koje smo naveli kategorički su i nepobitan dokaz protiv takvog vjerovanja. Takvo vjerovanje, također, ne prihvata ni zdrav razum, tim prije jer je kontradiktorno i oponire šerijatskim tekstovima.

Treća grupacija jesu ešarije. Oni su za nijansu bliži ehlus-sunnetu od mutezila zato što su složni s njima u nekim stvrima a u ostalim slijede mutezile. S ehlussunnetom su složni u potvrđivanju sedam Allahovih, dželle šanuhu, svojstava i to: Života, govora, znanja, sluha, vida, htijenja i moći. Ono čime dokazuju svoj stav pobija Kur'an, sunnet i riječi prvih generacija. Potpuno ili djelimično nijekanja Allahovih, dželle šanuhu, svojstava oprečno je Kur'anu, sunnetu i zdravome razumu. Čovjekovo vjerovanje neće biti stabilno dok ne bude ispravno vjerovao i dok se, u potpunosti i sa svim svojim bićem, ne pokori onome što je donio naš Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem.

——————————————————————————————————-
Bilješka

(1) Ajet je tako protumačio Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, u hadisu kog je preko Suhejba radijAllahu anhu, zabilježiom Imam Muslim (181) i ( 297).

Izvor:
‘Vasitijska Akida (Skraćeni komentar šejh Abdurrahman b. Nasir Sadi)’
Šejhul Islam ibn Tejjmije, rahimehullah

http://www.stazomislama.com

[Autor]

Postovi