[Anonimno]

Jezid b. Muavija b. Ebi Sufjan....tiranin, zlikovac, mudžrim

”Jezid b. Muavija (rođen je 25. ili 26. ili 27. h.g., a umro 64. h.g.) rođen je za vrijeme hilafeta Osmana b. Affana, radijallahu anh . Preuzeo je funkciju hilafeta na dan smrti svoga oca Muavije, u četvrtak mjeseca redžeba 60. godine po Hidžri. Umro je u 38. godini života, u mjestu Havvarin, naselje/selo kod Damaska, u rebi'ul-evvelu 64. godine po Hidžri, nakon tri godine i nepunih osam mjeseci vladavine.“ (Pogledaj: El-Bidajeh vel-Nihaje, 8/146.; Sahihu Ibni Hibban, br. 6657.)

Salih b. Ahmed b. Hanbel, rahimehullah., kaže: Rekao sam svome ocu: ”Neki ljudi pričaju da vole Jezida?” Reče: ”Sinčiću moj, da li voli Jezida iko ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan?” Rekoh: ”Oče, pa zbog čega ga onda ne proklinješ?” Reče: ”Sinčiću moj, kada si vidio svoga oca da bilo koga proklinje!?’

Ebu Zerr, r.a., kaže da je čuo Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ”Prva osoba koja će promijeniti moj sunnet bit će čovjek iz plemena Benu Umejje!” (Musannef Ibn Ebi Šejbeh, br. 35877. Šejh Albani, rhm., ovu predaju ocjenjuje hasenom. Pogledaj: El-Džami’ el-Sagir ve Zijadetuhu, br. 4347.

Ebu Ubejde, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Moj ummet će ostati na pravdi sve dok se ne pojavi osoba iz plemena Benu Umejje koja će sve to poremetiti, zvat će se Jezid!“ (Hadis je munkati’; Musned Ebi Ja'ala, br. 871.; Zeva'idul-Hejsemi, br. 616.; Medžme'ul-Zeva'id, br. 9236.

”Ebu Hurejre, r.a., učio je sljedeću dovu: ‘Gospodaru moj, utječem ti se od zla navršene šezdesete godine i zla imareta/uprave od strane djece!’ (El-Mu'udžem el-Evset, br. 1397.) Allah, dž.š., mu se odazvao na ovu dovu i dušu mu je uzeo 59. hidžretske godine, dok je 60. hidžretske godine umro Muavija, r.a., kada nastupa period vilajeta/uprave od strane njegovog sina Jezida. Ebu Hurejre, r.a., utjecao se Allahu, dž.š., od te godine jer je znao kakvo će zlo sa njom nastupiti. O svemu tome obavijestio ga je Poslanik, s.a.v.s.!” (El-Sava'ik el-Muhrikah, 2/633.

Za vrijeme vladavine Jezida b. Muavije dogaðaju se tri velike fitne u ummetu Muhammeda, alejhi salatu ve selam, za koje je ovaj krvnik lično odgovoran a pred Allahom ce se racun polagati:

1. [b]ubistvo unuka Poslanika, s.a.v.s., Husejna,radijallahu anh ., na Kerbeli,[/b]
2. zlokobni dogaðaji u mjestu El-Hurra kod Medine,
3. opkoljavanje Abdullaha ibnul-Zubejra radijallahu anh u Mekki.

Dogaðaj poznat pod imenom ”El-Hurra” je dogaðaj kada je Jezid b. Muavija poslao Muslima b. Ukbu el-Murrija s velikom vojskom iz Šama prema Medini, kada je gotovo istrijebio njene stanovnike u mjestu zvanom El-Hurra nadomak istočne strane Medine.

To se dogodilo u srijedu, dvije noći pred istek mjeseca zul-hidždžeta, 63. hidžretske godine, na milju udaljenosti od mesdžida Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tu su izginuli preostali muhadžiri i ensarije kao i odabrani tabiini, otprilike njih oko 1.700, a ostaloga svijeta negdje oko 10.000 ljudi, mimo žena i djece! Tu je poginulo oko 700 hafiza Kur'ana!

Povod ovom dogaðaju bio je taj što su stanovnici Medine razriješili dužnosti halifu Jezida b. Muaviju, istjeravši iz Medine njegovog namjesnika Mervana b. Hakema kao i ostale predstavnike Emevija. Za emira su odabrali Hanzalu b. Abdullaha el-Gasila, ali se sa stanovnicima Medine niko od starijih ashaba nije slagao u tom njihovom postupku!“ (Šerhu Kasideti Ibnil-Kajjim, 2/4.)

Muhammed b. ‘Ali me je obavijestio da je Muhenna upitao imama Ahmeda, rhm., o halu Jezida b. Muavije b. Ebi Sufjana, pa mu je rekao: ”Radio je po Medini šta je radio!” Rekoh: ”Šta je radio?” Reče: ”Ubijao je po Medini ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i radio je šta je radio!” Rekoh: ”Šta je još radio?” Reče: ”Ponizio je harem!” Rekoh: ”Prenose li se hadisi od njega?” Reče: ”[b]Neće se prenositi hadisi od njega, niti će iko bilježiti hadise od njega[/b].” Rekoh imamu Ahmedu, rhm.: ”Ko je bio s njim u Medini kada je radio to što je radio?” Reče: ”Šamljani.” Upitah: ”A Egipćani?” Reče: ”Ne, Egipćani su bili sa Šamljanima kada je Osman, r.a., bio u pitanju!“ (Pogledaj: Es-Sunne od Hallala, br. 845., 3/520.

”Ulema ehli-sunneta razilazi se po pitanju tekfira Jezida b. Muavije kao i njegovog nasljednika. Jedan dio uleme smatra ga nevjernikom – na osnovu riječi Sibta Ibnul-Dževzijja i ostalih: ‘Kada je stigla Husejnova, r.a., glava – Jezid je sakupio sve Šamljane, i pred njima je štapom prevrtao Husejnovu, r.a., glavu, izgovarajući stihove Ibnul-Zeb'arija: ‘Kamo sreće da su moji stari sa Bedra prisutni...’ – čemu je dodao još dva stiha koja su sadržavala pravo nevjerstvo

Dalje se navodi: Nije čudo to što se Ibn Zijad borio protiv Husejna, već je čudno to što je Jezid ponižavao i udarao štapom po Husejnovim zubima, i što je porodicu Poslanikovu, s.a.v.s., odveo na grbačama deva u zarobljeništvo. Navodio je još stvari koje su se spočitavale Jezidu, kao i to što je glavu Husejnovu poslao za Medinu, a već se počeo osjećati loš miris od nje, čime ga je samo želio obrukati. Zar je dozvoljeno tako postupati s haridžijama? Uz opću saglasnost svih muslimana – nije. Haridžije i bugat se zamotavaju u ćefine i klanja im se dženaza i ukopavaju se u muslimansko groblje. Da u svome srcu nije imao džahilijjetske bolesti i bedranske zavisti, ispoštovao bi makar glavu Husejnovu, r.a., onda kad mu je stigla, i zamotao bi je u ćefine i ukopao bi je u muslimansko groblje, i lijepo bi se ponio prema porodici Poslanikovoj, s.a.v.s.

[Autor]

Postovi