[Anonimno]

Značenje pojma hidžāb je da žena zakloni svoje tijelo od pogleda ljudi koji joj nisu mahremi.

Allāh kaže: ”…i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj…” [1]

I On je također rekao:

”A ako od njih nešto tražite – tražite to od njih iza hidžāba (zastora). To je čistije i za vaša i za njihova srca. ” [2]

Značenje hidžāba u ovom ājetu je svaki objekat (stvar) koja ženu skriva, kao što je zid, vrata ili odjeća. Propis koji se izvlači iz ovog ājeta – iako je ovaj ājet objavljen u vezi ženā Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, Allāh bio zadovoljan njima – generalno obuhvata sve žene muslimanke.

Ovo je zato što je mudrost iza propisa precizirana Allāhovim riječima: ”To je čistije i za vaša i za njihova srca.”

Ova je mudrost opća među svim muškarcima i ženama. Prema tome, općenitost mudrosti također upućuje na opću primjenljivost (prikladnost) ovog propisa.

Allāh kaže: ”O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allāh prašta i samilostan je.” [3]

Ibn Tejmijje je u djelu ”Medžmū'ul-fetāwa” (22. tom, 110. i 111. str.) rekao: ”Džilbāb je prekrivač i Ibn Mes'ūd i ostali su ga zvali ”ridā”, a običan (prost) narod današnjice ga zove ”izār”. On je širok (komotan) i prekriva ženinu glavu i ostatak njenog tijela. Ebū ‘Ubejde i drugi su rekli da bi se on trebao spuštati s vrha njene glave, dok su oči jedina njena vidljiva stvar. Niqāb je sličan tip odjeće.”

Među dokazima sadržanim u sunnetu Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, koji upućuju na ženinu obavezu da pokrije svoje lice u prisustvu stranaca (kao i onima za kojoj joj je moguće da se uda, kao njeni (dalji) muški rođaci), je hadīs ‘Ā'iše, Allāh bio zadovoljan njome, da je rekla: ”Jahači bi prolazili pored nas kada smo bili u društvu Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, u stanju ihrāma. Kada bi došli blizu nas, mi bismo spustile naše džilbābe sa naših glava na naša lica. Kada bi oni prošli, mi bismo otkrili (naša lica).” [4]

Postoji dosta dokaza u Kur'ānu i sunnetu, kojima se dokazuje obaveza ženi da pokrije lice dok je u prisustvu stranaca.

Ja upućujem sestru muslimanku na raspravu u pogledu hidžāba, odjevanja i namāza od Ibn Tejmijje, na raspravu o hidžābu od šejha ‘Abdul'Azīza ibn ‘Abdillāha ibn Bāza, na knjigu ”Risāletus-sarin el-mešhūr ‘alā el-muftuninah bi sufūr” šejha Hamūda ibn Abdillāha et-Tuwajjārija i na raspravu ”Risāla el-hidžāb” od šejha Muhammed ibn Sālih el- ‘Uthejmīna. Ove rasprave sadrže obilne informacije u vezi ovog pitanja.

Sestra muslimanka treba biti svjesna da su oni učenjaci koji su stava da je ženi dozvoljeno da pokaže svoje lice – u dodatku na činjenicu da je njihov zaključak slab – postavili uslov da tu ne bude nimalo fitne (iskušenja uzrokovanog otkrivanjem njenog lica).

Fitna je neizbježna, naročito u ovim vremenima kad su i muškarci i žene manje pobožni i malo je čestitosti, dok se u isto vrijeme umnožio broj promotera fitne i žene su razvile različite kozmetike, koje stavljalju na svoje lice, izazivajući fitnu.

Zato, sestra muslimanka bi trebala biti upozorena na ovo i da se čvrsto pridržava hidžāba (načina pokrivanja) koji će je, Allāhovom voljom, zaštititi od fitne. Nijedan od priznatih islamskih učenjaka prošlosti i sadašnjosti nije dozvolio ovo u što su izopačene žene upale.

Neke muslimanke su licemjerne u svom korištenju hidžāba, pa ako su u društvu koje se pridržava hidžāba – nose ga, a ako su u društvu koje se ne pridržava nošenja hidžāba – ni one ga ne nose. Neke od njih nose hidžāb na otvorenim javnim mjestima, dok ako uđu u prodavnicu, bolnicu ili razgovaraju sa draguljarem ili krojačem za žene – one otkriju svoje lice i ruke, kao da su sa svojim muževima ili sa svojim mahremima. Žene koje ovo rade moraju se bojati Allāha. Mi smo vidjeli neke žene, kako se vraćaju iz stranih zemalja i ne nose hidžāb sve dok ne slete na neki od aerodroma ove zemlje (Saudijske Arabije). To je kao da je hidžāb postao lokalni običaj, a ne vjerska dužnost.

Sestra muslimanka mora biti svjesna da je hidžāb štiti od zlih pogleda, koji proizilaze od onih koji imaju bolesti u svojim srcima, i od pāsa među ljudskom vrstom. Hidžāb je također štiti od požuda (strasti), pa bi se ona trebala čvrsto pridržavati hidžāba i ne bi trebala biti zavedena niti obmanuta medijima koji se suprotstavljaju hidžābu, potcjenjujući njegovu važnost, pošto oni koji rade na širenju ovih medija – njoj žele jedino zlo.

Allāh kaže: ’’A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete.’’ [5]

Iz knjige: Propisi koji se tiču vjernica

Autor: Šejh Salih el-Fewzan

Priprema i obrada: http://www.stazomislama.com/

[Autor]

Postovi