Čvrsto držanje za Allahovu vjeru i preokupacija njom je suština potpomognute (pobjedničke) skupine
Emrullah “أمر الله” – kako je više puta spomenuto – jeste Njegova vjera i Njegov šerijat: Knjiga i Sunnet. Ajeti koji ukazuju da izraz „el-Emr“ dolazi u značenju propisanog šerijata, objavljene vjere koju je obaveza slijediti, mnogobrojni su. Među njima su:
Uzvišeni Allah kaže:
{ثُمَّ جَعَلْنَاكَ عَلَى شَريعَة منَ الأَمْر فَاتَّبعْهَا}
”A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi”[1]
Također, Uzvišeni kaže:
{أَلا لَهُ الْخَلْقُ وَالأَمْرُ}
”Samo On raspolaže stvaranjem i odlučivanjem!”[2]
Pa je „el-Halk“: kader (tj. odredba), a „el-Emr“: šerijat.[3]
Potvrđeno je da je potpomognuta skupina opisana time da se čvrsto drži Allahove vjere i da je preokupirana njom:
U hadisu Mu’avije, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika ﷺ kako kaže:
“لا تزال طائفة من أمتي قائمة بأمر الله لا يضرهم من خذلهم أو خالفهم حتى يأتي أمر الله وهم ظاهرون على الناس.”
“Skupina iz mog ummeta će se neprestano držati Allahovih naredbi (tj. Vjere i šerijata). Neće im naškoditi oni koji ih ponižavaju niti oni koji im se suprotstavljaju, sve dok ne dođe Allahova odredba a oni budu iznad svih ljudi.”[4]
Također se od Mu’avije, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: Čuo sam Vjerovjesnika ﷺ kako kaže:
“لا يزال من أُمَّتي أمَّةٌ قائمةٌ بأمر الله ما يضُّرهم مَن كذَّبهم, ولا مَن خالفهم حتى يأْتي أمر الله وهم على ذلك.”
“U mome će ummetu stalno biti jedna skupina ljudi koji će se pridržavati Allahovih zapovijedi. Neće im nauditi oni koji ih budu u laž ugonili, niti oni koji im se budu suprotstavljali. U takvom će ih stanju zateći Allahova odredba.”[5]
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
“لا تزال طائفة من أمتي قوامة على أمر الله لا يضرها من خالفها.”
”Skupina iz mog ummeta će se neprestano i čvrsto držati Allahovih naredbi; neće joj nauditi onaj ko joj se suprotstavlja.“[6]
Rekao je el-Munavi, rahimehullah:
„‘neprestano i čvrsto držati Allahovih naredbi’ – tj. Istinske vjere, kako bi se preko njih generacije osjećale sigurnima i kako bi se njihovim djelovanjem razbijala tama novotarija i smutnji; neće joj nauditi onaj ko joj se suprotstavi, da Zemlja ne bi ostala bez onoga ko radi Allaha uspostavlja dokaz.“[7]
A riječ Allahovog Poslanika ﷺ: „kavvāmeh (قوامة)“ – predstavlja izraz pojačavanja, koji ukazuje na to da je rad za vjeru osnovna preokupacija ove skupine, njeno trajno zanimanje oko kojeg se okuplja i na kojem se ujedinjuje; to je njihova jedina briga i nemaju druge brige mimo nje.
Pa se ova skupina čvrsto drži Allahove vjere i Njegovog šerijata – bilo kada se tiče nje same ili drugih: postojanošću na tome, pozivanjem u to i borbom na Njegovom putu. Ona je sebe obavezala istinom i obavezala je i druge na nju.
Uzvišeni Allah kaže:
{ يأيها الذين آمنوا كونوا قوامين لله شهداء بالقسط ولا يجرمنكم شنئان قوم على ألا تعدلوا اعدلوا هو أقرب للتقوى واتقوا الله إن الله خبير بما تعملون }
“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite.”[8]
Rekao je el-Džessas, rahimehullah:
„Značenje ovoga je: slijedite istinu radi Allaha u svemu u čemu vam je obaveza da izvršavate – od naređivanja dobra i postupanja po njemu, te zabranjivanja zla i klonjenja od njega. Jer je to istinsko slijeđenje istine radi Allaha.”[9]
Uzvišeni Allah se zakleo na propast onih koji zapostave držanje za Njegovu vjeru, shodno onome što im je Allah dao od toga, pa kaže:
{والعصر إن الإنسان لفي خسر إلا الذين آمنوا وعملوا الصالحات وتواصوا بالحق وتواصوا بالصبر }
“Tako mi vremena. čovjek je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”[10]
“Uslov spasa od gubitka Allah, subhanehu ve te‘ala, vezao je za to da ljudi spoznaju istinu, a kada je spoznaju – da sebe njome obavežu, da joj otvore svoja srca, i da žive s istinom i za istinu. Oni se ne oslobađaju odgovornosti, niti se spašavaju sami za sebe, ako spoznaju istinu a ne obznanjuju je, ne pozivaju ljude njoj i ne obavezuju ih da se čvrsto drže istine i da je slijede.
Pozivanje istini i njeno obznanjivanje ogranak je vjerovanja u istinu i spoznavanja iste; a temelj se ne upotpunjuje bez ovog ogranka – a to je pozivanje ljudi u istinu i njeno obznanjivanje među njima. A onaj ko sebe ne obaveže da ljude nosi ka ispravnoj istini, nakon što je spozna i po njoj postupa – on je od gubitnika, jer je Allahova naredba u ovom ajetu jasna i izričita: a to je međusobno preporučivanje istine. A izraz tewāsī (preporučivanje) u sebi nosi značenje pozivanja istini s punom otvorenošću i snagom.
Pa ako spoznaš istinu, i vidiš da se sljedbenici zablude udaljavaju od istine, a ne pozoveš ih da slijede istinu, niti ih savjetuješ da se drže puta istine – pravog puta i jasne svjetlosti – nema sumnje da si tada od gubitnika, jer nisi izvršio Allahovu naredbu niti si međusobno preporučivao istinu, i jer si istinu zadržao za sebe, a nisi je prenio drugima od onih koji su skrenuli, zalutali ili pogriješili.
Musliman ne živi samo za sebe, nego živi i za sebe i za druge. Pa kada popravi sebe, obaveza mu je da popravlja i druge. Poziv na popravljanje obuhvata sve ljude, svako prema svojoj mogućnosti i u skladu s okruženjem koje ga okružuje. A tekst ovog ajeta je jasan i ne podnosi (drugačije) tumačenje.”[11]
Iman se ne upotpunjuje, niti se njegove istine robu u potpunosti razotkrivaju, osim onda kada rob sprovede istinu nad drugima, kao što ju je sproveo i na samome sebi.
A oni koji sprovode Allahovu vjeru nad same sebe, i nad drugima – oni su najuzvišeniji ljudi po položaju i stepenu kod Uzvišenog Allaha.
Pa najuzvišenijeg stepena i najvišeg položaja kod Allaha jeste onaj ko se pridržava Njegove vjere – znanjem i djelom – kako prema sebi tako i prema drugima. A onaj koga Allah usmjeri i postavi na ovaj položaj – položaj preokupacije Allahovom vjerom – taj je istinski uspješan. Jer stvarni pobjednik je onaj koga je Allah izabrao i učinio ga: “stručnjakom, pozivačem robova, njihovim opominjačem i dokazom među njima – upućivačem i upućenim.”[12]
Ova preokupacija Allahovom vjerom predstavlja nasljedstvo poslanstva, bez imalo razilaženja. Jer stvar je onakva kako je rekao imam Ibnul-Dževzi, rahimehullah:
„Zar je posao vjerovjesnika bio išta drugo osim bavljenja ljudima, njihovog podsticanja na dobro i odvraćanja od zla?“[13]
A pečat svih vjerovjesnika i poslanika, odnosno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “njegovi sati bili su posvećeni džihadu – srcem, jezikom i rukom. Zbog toga je bio najodlikovaniji od svih stvorenja po spomenu i najuzvišeniji kod Allaha po stepenu.”[14]
Zato je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao:
„U svijesti muslimana je ustaljeno da su nasljednici poslanika i vjerovjesnika oni koji su sproveli vjeru znanjem, djelom i pozivanjem Allahu i Poslaniku. Oni su istinski sljedbenici Poslanika i oni su poput plodne zemlje koja je primila vodu, pa iznjedrila obilnu travu i bilje – sama je plodna, a korisna je i ostalim ljudima.“[15]
Zbog toga je ovaj položaj “najviši cilj među sinovima Ademovim, i ne postoji stepen iznad njega osim poslanstva.”[16]
Zatim, to je odabir i izbor, a njegovi nosioci su odabrani i izabrani. “Pa kada se srce roba popravi za Istinu – tj. Uzvišenog Allaha – i kada postigne Njegovu blizinu, biva mu dato vladanje i snaga u krajevima Zemlje, povjerava mu se širenje da‘ve među ljudima i strpljenje na njihovim uznemiravanjima, te mu se povjeri iskorjenjivanje zablude i uzdizanje istine.”[17]
Autor: šejh i mudžahid Ebu Abdullah el-Muhadžir, tekabbelehullah.
Sažetak poglavlja iz djela: E’alamus-sunnetil-menšura fi sifat-taifetil-mensura (2/ 9-14)
Ostali dijelovi serijala ovdje.
Fusnote:
[1] El-Džasije: 18.
[2] El-E’araf: 54
[3] Fetve Ibn Tejmijje: 11/251, 271.
[4] Muslim: 3/1524.
[5] Buhari: 3/1331; 6/2714.
[6] Hadis je sahih: Ibn Madže, 1/5; Musned eš-Šamijjin, 2/394; El-Ehadu vel-mesani, 5/254. Vidjeti: Misbahuz-zudžadže, 1/5. U „Fejdul-kadiru“, 6/396, rečeno je: Prenosioci su pouzdani.
[7] Fejdul-kadir: 6/396.
[8] El-Maide: 8.
[9] Ahkamul-Kur’an: 4/39.
[10] El-Asr: 1 – 3.
[11] ‘Uddetul-muslimin fi me’anil-Fatiha ve kisaris-suver, str. 87, autor: es-Sauvvaf.
[12] El-Fethur-rabbani od el-Džilanija.
[13] Sajdul-hatir, str. 42.
[14] Zadul-me’ad, 2/38.
[15] El-Fetava, 4/92–93.
[16] Futuhul-gajb, str. 49.
[17] El-Fethur-rabbani, str. 144.
