Uništavanje jednog kršćanskog simbola u Libanu od strane izraelskih vojnika ponovo je pokrenulo rasprave o tome zašto judaizam ne prihvata Isusa (Isa a.s.) i o odnosu Izraela s kršćanskim cionistima.
Dok je uništavanje kipa koji se pripisuje Isusu u Libanu izazvalo reakcije među kršćanima širom svijeta, ponovo su postali tema rasprave pogled judaizma na Isusa i odnosi Izraela s hrišćanskim cionistima.
Tri religije, tri različita pristupa
Isus se u islamu smatra poslanikom i Mesijom, dok u većini kršćanstva ima centralno mjesto kao “Sin Božiji”. Kršćani ga vide i kao poslanika i kao direktni dio božanske suštine.
Nasuprot tome, judaizam ne pripisuje Isusu nikakav religijski status i optužuje ga za “lažnost”. Prema jevrejskom vjerovanju, period poslanika završio je prije Isusa, pa se on ne smatra ni poslanikom.
U judaizmu pojam Mesije zavisi od konkretnih zemaljskih ishoda: uspostavljanje globalnog mira, ponovna izgradnja Hrama u Jerusalemu i okupljanje svih Jevreja na teritoriji Izraela. Jevreji ističu da se ti uslovi nisu ispunili tokom Isusovog života, te ga zbog toga ne prihvataju.
Šta je u osnovi teološke razlike?
U jevrejskoj teologiji postoji vjerovanje u “apsolutno jedinstvo Boga”, zbog čega se odbacuje kršćanska tvrdnja da je Isus “Sin Božiji”.
Ova teološka razlika dodatno se produbila kroz historiju.
U društvima gdje su kršćani činili većinu, Jevreji su često živjeli kao manjina i bili izloženi diskriminaciji i nasilju. To je dovelo do nepovjerenja i povremenih negativnih reakcija prema kršćanskim institucijama u jevrejskim zajednicama.
S druge strane, kršćani su Jevreje kroz historiju često optuživali za izazivanje nereda, lihvarstvo, otmice djece i zavjere protiv društva i države.
Kritike judaizma prema kršćanstvu nisu samo teološke, već su oblikovane i historijskim iskustvima.
Savez koji privlači pažnju u modernom dobu
Danas postoji snažan odnos između Izraela i posebno pokreta kršćanskog cionizma u SAD-u.
Ovo približavanje uglavnom proizlazi iz novijih protestantskih tumačenja kršćanstva.
Posebno postoji bliska veza između evangelizma (unutar protestantizma) i cionizma.
Evangelizam generalno povezuje drugi dolazak Isusa s ponovnim okupljanjem Jevreja u Palestini. Današnji evangelisti čvrsto se drže tog uvjerenja i vjeruju da Izrael treba postojati sve do Armagedonskog rata. Ova apokaliptična vjerovanja dodatno jačaju vezu između evangelizma i cionizma.
Grupe poput “Christians United for Israel” pružaju političku i finansijsku podršku Izraelu, te vode lobističke aktivnosti na međunarodnom nivou.
Također, kršćanski hodočasnici imaju značajan udio u turističkim prihodima Izraela.
Ravnoteža između vjere i interesa
Jedan od upečatljivih aspekata ovog saveza jeste to što u svojoj osnovi sadrži određenu kontradikciju.
Kršćanski cionisti podršku Izraelu vide kao dio svoje vjere i tumače postojanje Izraela kao dio “božanskog plana koji vodi ka povratku Isusa”.
Međutim, iz perspektive jevrejske teologije, takav pristup nije prihvatljiv.
Prema nekim tumačenjima, ova vjerovanja predviđaju buduće “preobraćenje Jevreja na kršćanstvo” ili njihovo suočavanje s “božanskom pravdom”.
Uprkos tome, odnosi između dvije strane se nastavljaju i jačaju u mnogim oblastima.
Strateški interesi su presudni
Prema mišljenju stručnjaka, za Izrael je podrška kršćanskih cionista strateški važna, posebno u kontekstu odnosa sa SAD-om i međunarodnog položaja.
Za kršćanske cioniste, podrška Izraelu smatra se religijskom dužnošću.
Uprkos teološkim razlikama, procjenjuje se da zajednički interesi održavaju ovaj odnos.
Događaj koji je ponovo rasplamsao raspravu
Incident sa kipom u Libanu ponovo je skrenuo pažnju na ovaj složen odnos.
Ovaj događaj još jednom je učinio vidljivim nesklad između duboko ukorijenjenog teološkog pristupa judaizma prema Isusu i savremenih političkih saveza Izraela.
Izvor: Mepa News, 5 Pillars
