Šta se događa u Zemlji Dvaju Harema (Saudijska Arabija) i kuda je vodi MBS

10. January 2025.

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na najodabranijeg Poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe. A potom:

Uzvišeni Allah je zapečatio poslanice slanjem najboljeg vjerovjesnika, Muhammeda ibn Abdullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i objavljivanjem plemenitog Kur’ana čija je značenja pojasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima i djelom. Ummet islama je slijedio menhedž Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem u periodu ispravnog hilafeta, potom u periodu hilafeta u kojem je bilo zuluma, sve dok nije došla nasilna vlast koja je počela raspadom Osmanlijskog hilafeta, kada je islamski hilafet podijeljen na desetine država i svaka država dobila svog vladara koji se naziva velijjul-emr, a kome su neki pokvareni učenjaci dali stepen halife kojem je obavezna pokornost pa makar počinio stvari koje upropaštavaju vjeru, makar se borio protiv vjere i vjernika i prijeteljevao sa nevjernicima i iste približavao sebi, makar se borio protiv Allahovih evlija, zatvarao istinske učenjake koji govore istinu, zabranio daijama da govore, poigravao se sa imetkom ummeta i traćio njegova bogatstva, šta više imetak ummeta daje nevjernicima, a muslimane opterećuje porezima koje je uveo i tu zaradu troši na harame i razvrat otvarajući kina, noćne klubove i muzičke koncerte, dovodeći pjevače i pjevačice, plesače i plesačice, boksere i ostale pokvarenjake iz čitavog svijeta trošeći na njih na stotine miliona.

Pojašnjenje istine i objelodanjivanje neistine je obaveza svakog vremena:

Polazeći od pomenutog pravila i činjenice da je Uzvišeni Allah uzeo obavezu od učenih da će pojašnjavati istinu ljudima i da je neće tajiti, kao što kaže Uzvišeni:

وَإِذْ أَخَذَ اللَّهُ مِيثَاقَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ لَتُبَيِّنُنَّهُ لِلنَّاسِ وَلَا تَكْتُمُونَهُ فَنَبَذُوهُ وَرَاءَ ظُهُورِهِمْ وَاشْتَرَوْا بِهِ ثَمَنًا قَلِيلًا ۖ فَبِئْسَ مَا يَشْتَرُونَ

„I kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je data Knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, oni su je za leđa svoja bacili, prodajući je za bagatelnu cijenu. A ružno li je to ono što za to kupuju!.“ (Alu Imran, 187)

I uzimajući u obzir da je ovo mesela o kojoj malo ljudi govori zbog toga što je osjetljiva i opasna, i onome ko o njoj govori se prijeti zatvorom, ubistvom ili progonstvom iz zemlje, zbog svega pomenutog odlučili smo se govoriti o njoj oslanjajući se na Allaha. Pojasnićemo nešto od onoga što se javno događa, a ono što je skriveno je mnogo veće. A možda će Allah dati nekog od učenih ljudi koji će to uvidjeti i koji će obznaniti istinu te tako biti sebeb da se istina pojasni ljudima. Allaha molimo da čuva muslimanima njihovu vjeru, i da im da skoru pobjedu i izlaz, da uzdigne Svoje evlije a ponizi Svoje neprijatelje i da Svoju vjeru uzdigne nad ostalim vjerama makar to nevjernicima bilo mrsko.

Zločini Muhammeda bin Selmana u pogledu vjere:

1 Lišenje ummeta od istinskih učenjaka i iskrenih daija

Na taj način što je bespravno zatvorio veliki broj učenjaka i daija, drugima je zabranio da govore, da poučavaju, drže predavanja i dersove i daju smjernice ummetu. Šta više zabranio im je da se ummetu obraćaju i putem društvenih mreža. Zabranio je njihove knjige i dersove, a one koji prodaju njihove knjige ili ih posjeduje izaleže krivičnoj odgovornosti. Skoro svi ti učenjaci, osim malo njih, su osuđeni i i njihov period robijanja je istekao, ali pored toga nisu pušteni na slobodu. Njima se nakon isteka kazne ponovo sudi pa se kazna koja je bila nekoliko mjeseci ili godina preobražava u kaznu od deset ili petnaest godina, uz mučenja koja rezultiraju smrću nekih od njih u zatvoru. Obrazovanje i da’vu su povjerili murdžijama ovoga vremena, dajući važnost munaficima od sekularista i liberalista da govore o opštim i važnim pitanjima ummeta.

2 Sekularizacija države i skidanje odore vjere sa nje

Sekularističko sjeme je odavno prisutno u Saudijskoj Arabiji, s tim što je država koristila vjeru i vjerske institucije kao pokroviteljstvo, smijući se na taj način u lice široj masi muslimana. Na taj način su provlačili sekularizam i davali mu legitimitet, i u tome su u velikoj mjeri uspjeli tako da sada vidimo jasan i otvoren stav sekularista u državi.

Prethodni ministar spoljašnjih poslova, Su’ud Fejsal, je u intervijuu za Njujork Tajmz rekao: „Saudija se kreće prema modernom liberalizmu, a što se tiče učenjaka koji se tome suprotstavljaju, oni će ostati u pamćenju historije.“

Na sekularizaciju države ukazuje isto tako i njihova šutnja na opasnu izjavu ambasadora Ujedinjenih Arapskih Emirata u Americi, a koji je izgovorio riječi kufra. Pored toga, niko iz vlade kraljevstva nije opovrgnuo njegov govor, što ukazuje da se slažu sa njim. Rekao je pomenuti ministar: „UAE, Bahrejn, Egipat i Saudija se nadaju da će u toku narednih deset godina postati sekularističke države.“ CNN na arapskom jeziku 28. jul 2017.

Možemo samo zamisliti da kibla muslimana, mjesto spuštanja objave, i zemlja Dvaju Harema postane sekularistička država. Ovakav smjer, pored toga što predstavlja djelo koje izvodi iz islama, predstavlja isto tako i političko samoubistvo jer će dovesti do međusobnih sukoba i podvajanja društva što će rezultirati činjenicom da država izgubi legitimitet.

Sekularizam je već uzeo maha u puno sfera u zemlji skidajući odoru vjere sa nje iako se to javno ne ispoljava. Naprotiv, ono što država javno ispoljava jeste suđenje šerijatom u svim sferama života. Međutim, ako pogledaš političke stavove oni počivaju na povelji kufra Ujedinjenih nacija, ekonomija počiva na džahilijetskoj kamati, odnosi sa drugim država nemaju nikakve veze sa šerijatom, mediji ne pridaju nikakvu pažnju šerijatu, tako da je šerijat ostao samo u pogledu bračnih pitanja, a opet i sa njih država polahko skida odoru stida i vjere.

Sve pomenuto je navelo doktora Abdul Vehhaba el Mesirija da Saudiju stavi na vrh liste zemalja sa najvećim sekularizmom.

Neki od simptoma sekularizma u Saudiji:

1. Odvajanje fetvi velikih učenjaka od politike države, njenih spoljašnjih odnosa, ekonomije, medija i vojnih pitanja. Ako i nađeš kakvu fetvu ovih učenjaka o pomenutim pitanjima a koja se ne sviđa državi, onda se njoj ne pridaje nikakva pažnja, kao što je slučaj sa fetvama o zabrani kamate, zabrani izdavanja dozvola za rad bankama koje posluju sa kamatom, i zabrana rada u njima. Država radi oprečno tome. Isto tako, kada su u pitanju fetve o zabrani muzike, plesa, miješanja muškaraca i žena, i ostalih stvari. Što se tiče zabrane pobune protiv vladara, tu fetvu će uzeti kada je u pitanju njihova korist ( tj. da je zabranjeno ljudima da se bune protiv njih), ali kada se radi o drugima onda se neće obazirati na nju, pa će tako pomoći vojni puč protiv Mursija u Egiptu, isto tako u Jemenu, Kataru, Sudanu i drugim mjestima.

2. Ukidanje historijskog narativa na kojem je zasnovana saudijska država sklapanjem saveza između šejha Muhammeda Ibn Abdul Vehhaba i Muhammeda ibn Su’uda, i uzimanje Dana utemeljenja koji prethodi pomenutom savezu kako bi se stekao dojam da je država nastala prije Muhammeda ibn Abdul Vehhaba i da on nema nikakvu zaslugu za njeno osnivanje.

3. Niz dekreta i odluka u zadnjem vremenu, a koji se oprečni opće prihvaćenim stvarima i tradicionalnim društvenim običajima, te izmigoljavanje iz okova Šerijata u pitanjima koja se tiču žene, muzike, plesa, miješanja muškaraca i žena, izlazak žene iz kuće, njen ulazak na stadionima i svim sportskim događajima. Ove pojave i ovi harami su svakome postali jasni, bez ikakvog negiranja.

Ovo su samo neki od oblika i simptoma sekularizma u državi, a ono što je skriveno je mnogo veće.

3 Suđenje nečim drugim mimo Allahovog šerijata

Saudijska Arabija (Saudija) se predstavlja kao zemlja koja sudi šerijatom, a ljude obmanjuje sprovođenjem nekih šerijatskih kazni nad slabašnim i nejakim svijetom kako bi ljudi pomislili da Saudija sprovodi šerijat i odbacuje laičke zakone. Ova obmana je jasna svakom ko dobro poznaje stanje u zemlji svejedno radilo se o lokalnom ili spoljnjem programu zemlje, a da ne govorimo o prijateljevanju sa nevjernicima i njihovom pomaganju protiv muslimana.

U puno oblasti Saudija propisuje laičke zakone kojima sudi i ljude obavezuje njima, s tim što, slijedeći svoju politiku obmanjivanja, ljude zavarava na taj način što te zakone ne naziva zakonima, već ih naziva sistemom, dekretom, smjernicama, naredbama, politikom i tome slično. Onaj ko pogleda njihove zakone u različitim sferama će potpuno jasno uočiti ovu stvar.

U knjizi „Ustavni zakoni arapskih zemalja“ u poglavlju o zakoniku Saudijske Arabije stoji da se riječi zakonodavstvo i šerijat u Saudijskoj Arabije koriste kada se radi o zakonima islamskog šerijata, a što se tiče laičkih zakona oni se nazivaju sistemima, dekretima i naredbama.

Šejh Sefer Havali, Allah ga izliječio i učvrstio, a koji dobro poznaje sistem i zakone u Saudiji i ko posjeduje zakonodavstvo i njegovo sprovođenje, kaže: „Najveći izvršni zakon u zemlji, Medžlis šure (ima sličnu konstituciju kao skupština u sekularističkim zemljama, op.M), navodi da zakonodavnu i izvršnu vlast u zemlji ima Medžlis šure. Medžlis šure ima zakonodavno tijelo koje nadzire sprovođenje svih zakona, a u njegovom statutu ne postoji tačka koja ukazuje na obavezu pridržavanja šerijata u donošenju zakona. Niti u Medžlisu šure ima ijednog člana Vijeća velikih učenjaka ili nekog od eksperata za fikhsko pravo, niti se Medžlis obavezuje na pridržavanje šerijatskih propisa. A kada bismo htjeli izlagati zakone, sudnice, i zakonodavna tijela u različitim oblastima i institucijama koje ne vode računa o šerijatskim propisima to bi se oduljilo. Mi ćemo ovdje spomenuti samo neke primjere laičkih zakona i sistema koje je Saudija propisala, ljude obavezala na njih i njima sudi među ljudima: Trgovački zakoni, zakon o porezima, zakon o nadziranju banki, zakon o saudijskom državljanstvu, zakon o štampanju i distribuciji, zakon o lokalnim novinarskim institucijama, kraljevski dekret o potvrdi sekularističke medijske politike kraljevstva, zakon o oživljavanju mrtve zemlje (tj. koja nije ničije vlasništvo), zakon o sklapanju braka sa ženom koja nema saudijsko državljanstvo, zakon o carini, zakoni koji se vežu za državnu zastavu i zastave prijateljskih zemalja, vojni sistem saudijske vojske kada su u pitanju vojna suđenja itd.

A kada je u pitanju međunarodni zakon, Saudijska Arabija se sudi i parniči pred velikim brojem laičkih zakona, koji ne samo da su oprečni čistom šerijatu, već su neprijateljski nastrojeni prema njemu u puno kategoričkih osnova i temelja. A evo nekih od tih primjera koji su oprečni šerijatu:

1. Povelja Ujedinjenih nacija, njeni zakoni i odluke koje izdaju: Bezbedonosni savjet, Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični sud, i njihovi ogranci poput UNESK-a, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna organizacija rada, Organizacija za ljudska prava, Svjetska trgovinska organizacija, i mnoge druge. Nije nepoznato da se kraljevina (Saudijska Arabija) pridržava tih zakona, šta više ona se time hvali i ponosi u medijima, podržava ih finansijski, i propisuje kao nastavni program, iako se ponekad ograđuje u nekim sekundarnim pitanjima, a ponekad to ograđivanje biva općenito bez ikakvog prigovora na zakone koje propisuju te institucije.

2. Povelja Lige arapskih zemalja i ugovore koje ona donosi na svojim sastancima i seminarima. Suvišno je reći da se arapske zemlje neće složiti osim kada je u pitanju jedna stvar, a to je borba protiv onoga što oni nazivaju terorizmom i ekstremizmom. To je jedina oblast u kojoj arapske zemlje imaju najveći uspjeh i kontinuitet.

3. Ugovori Organizacija arapskih država izvoznica nafte OAPEC.

4. Odluke Nesvrstanih zemalja.

5. Bilateralni ugovori sa drugim državama, a svi ti ugovori moraju biti u skladu sa pravilima laičkih zakona, posebno kada se radi o Bečkoj povelji iz 1999. g.

Svjetska organizacija je svakoj državi u svijetu koja sklapa ugovor bilo koje vrste nametnula da se taj ugovor registruje u međunarodnom registru ugovara pri Ujedinjenim nacijama kako bi se nadziralo njihovo poklapanje sa Međunarodnim zakonom, i kako bi se svakoj zemlji sudilo shodno tom zakonu ukoliko dođe do spora.

Saudijska Arabija se ubraja u zemlje koja je sklopila najveći broj ugovora svejedno radilo se o političkim, kulturnim, trgovinskim, medijskim, finansijskim, ili sportskim ugovorima, sa skoro svim zemljama svijeta a posebno sa Amerikom, Britanijom, Francuskom, Kanadom, Njemačkom, Japanom, Kinom, Korejom i Indijom. Sa nekima od ovih zemalja Saudija je potpisala na stotinu ugovora, a sa nekim i hiljade ugovora.“ [Završen citat šejha Sefera Havalija iz njegove knjige Muslimani i zapadna civilizacija].

Ovo su samo neki primjeri laičkih zakona koji su oprečni Allahovom šerijatu, a koje je propisala Saudija, obavezala ljude na njih, te se pred njima parniči i njima podčinjava.

4 Prijateljevanje sa Allahovim neprijateljima od jevreja i krščana i i pomaganje istih protiv muslimana

Ljubav i mržnja (el vela vel bera) su dva rukna (stuba) na kojima počiva riječ tevhida la ilahe illallah. Iman neće biti ispravan osim ako ljubav (el vela) i pomaganje ne budu posvećeni Allahu, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima, a odricanje (beraet) bude od širka i mušrika. Ako pogledamo stanje ove države, njene ugovore i saveze, njeno prijateljevanje i neprijateljevanje, vidjećemo kako ona ruši ova dva rukna, jer u njoj ljubav i pomaganje pripada nevjernicima od jevreja, kršćana i drugih, dok odricanje, mržnja i borba biva protiv vjernika a pogotovo protiv daija, reformatora i mudžahida. Dovoljnio je da samo pogledamo njhov odnos prema Međunarodnom sudu, Međunarodnom pravu, Ujedinjenim nacijama, Povelji Ujedinjenih nacija, Unesku, i ostalim organizacijama, da bi vidjeli predanost ove zemlje njima, šta više i osnivanje nekih od tig organizacija i zadovoljstvo njima pored raznoraznih kufrijata (djela nevjerstva) koje sadrže i njihovog pomaganja nevjernika protiv muslimana.

Neki oblici prijateljevanja i pomaganja nevjernika protiv muslimana:

Vladari u Saudijaskoj Arabiji su ranije prikrivali svoje pomaganje nevjernika protiv muslimana i nisu ga ispoljavali. Međutim, zadnjih godina oni ga ne kriju, šta više obznanjuju ga i ponose se njime. Uzmi samo kao primjer sljedeće stvari:

Njihovo pomaganje socijalista i komunista u južnom Jemenu nakon rata koji je izbio između sjevernog i južnog dijela Jemena, a koji se završio porazom socijalista.
Njihovo pomaganje kršćanina Džona Garanga u Južnom Sudanu sve dok se nije odvojio od Sudana i proglasio nezavisnot.
Njihovo pomaganje Amerike u okupaciji Afganistana, uništavanju njegovih gradova i ubijanju muslimana sve dok nije pala islamska država Talibana. Svako ko je pratio događaje u to vrijeme je znao da su saudijski aerodromi bili baze sa kojih su polijetali američki ratni avioni, opremljeni naftom, oružjem i ostalom ratnom opremom.
Njihovo pomaganje Amerike u okupaciji Iraka, kao i poklanjenje istog rafidijama (šijama) na zlatnom tanjiru.
Njihovo pomaganje Amerike u takozvanoj borbi protiv terorizma, te pristupanje međunarodnoj alijansi u borbi protiv terorizma, iako je pomenuta alijasna vodila ljuti rat protiv muslimana sunija u Iraku i Šamu, do te mjere da su razorili sunitske gradove i njihove okoline. Pa su tako razorili Faludžu, Mosul, Remadi, Enbari i druge gradove koji su nakon toga postali poput gradova duhova. Isti je slučaj i sa Šamom gdje su avioni pomenutog nevjerničkog saveza bombardovali sunitske gradove, a među tim avionima su bili i saudijski avioni, opravdavajući svoje učešće borbom protiv ISIL-a.

5 Normalizacija odnosa sa jevrejima i proguravanje „Sporazuma stoljeća“

Sporazum stoljeća je dospio u javnost dolaskom Ibn Selmana, a rezime ovog dogovora jesu sljedeće tačke:

Odustajanje palestinskih vlasti od Kudsa (Jerusalema) zajednom sa Mesdžidul-Aksa, tako da Kuds ne bude podijeljen grad već da bude prijestonica jevrejske države.
Oduzimanje oružja palestinskom otporu i formiranje palestinske države koja neće imati pravo na oružje, a koja će u „miru“ živjeti pored jevrejske države, i čiji će glavni grad biti Abu Dis, a kojeg palestinci mogu nazvati Kudsom ili nekim drugim imenom, uz pripajanje dijela Sinajske gore Palestincima. Palestina bi tako imala zemlju sa velikom lukom, međunarodnim aerodromom, i saobraćajnu komunikaciju između svih dijelova zemlje.
Anuliranje prava na povratak protjeranim Palestincima
Priznanje svih novoformiranih jevrejskih naselja na Zapadnoj obali i njihovo pripajanje jevrejskoj državi.
Jevrejska država će nastaviti da „čuva“ sveta mjesta u Kudsu i garantovaće slobodu vjeroispovjesti svim vjerama, a Mesdžidul-Aksa će ostati pod nadzorom Jordana.
Obe strane će priznati da je palestinska država država Palestinaca, a da je jevrejska država država jevreja.
Da Izrael ne gradi nova naselja u mjestima koja su pod njihovom vlašću naredne četiri godine.
Osnivanje investicionog fonda od 50 milijardi dolara kao podrška palestinskoj ekonomiji i državama u okruženju.

Ibn Selmanovi koraci prema normalizaciji odnosa sa jevrejima i njegovo nastojanje da se „progura“ Sporazum stoljeća:

U ovoj zavjeri u kojoj su učešće uzeli: Ibn Selman, Muhammed ibn Zajed i Sisi s jedne strane, te Izrael, Trapm i njegov zet idejni tvorac Sporazuma stoljeća Džared Kušner s druge strane, Ibn Selman je preduzeo sljedeće korake:

Ublažavanje medijske retorike žestine prema jevrejima, te da između nas i njih ne postoji neprijateljstvo, da nas oni nisu na bilo koji način ezijetili (činili zulum) te da je naš neprijatelj samo Iran, tako da možemo sarađivati sa jevrejima protiv zajedničkog neprijatelja.
Izmišljanje i stvaranje vještačkih sukoba sa palestincima na društvenim mrežama a pogotovo sa Hamasom, što se jasno vidjelo u posjeti Trampa Rijadu kada je optužio Hamas za terorizam pred svim predsjedicima muslimaskih zemalja, da bi nakon toga Trampov avion poletio iz Rijada ka Tel Avivu. Uz to valja napomenuti i činjenicu da je jevrej Džared Kušner, Trampov zet, prisni prijatelj Muhammeda ibn Selmana.
Jakob Nagel, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost u vladi Natanjahua izjavljuje da je prioritet Rijada sklapanje saveza sa Izraelom protiv Irana, te da Saudija nastoji da uspostavi diplomatske odnose sa Izraelom.
Saudija, već nakon manje od dva mjeseca od posjete Trapma, bojkotuje Katar, a od najistaknutijh zahtjeva Ibn Selmana za prekidanje izolacicije Katara jeste protjerivanje Hamasa i Ihvanul muslimina iz Katara, kao i obustavljanje rada Al Džezire koja je u odnosu na druge kanale bila najbolji kanal koji je obavještavao o nedaćama palestinskog naroda. Izrael je takođe odmah nakon opsade ukinuo Al Džeziru.
Saudijski diplomata Enver Madžid Iški nekoliko puta obilazi okupacionu tvorevinu (Izrael), i u medijima se pojavljuje zajedno sa jevrejima opisujući Natanjahua kao hrabrog i jakog vođu.
Ministar vanjskih poslova Saudikse Arabije Adil Džubejr u Francuskoj i drugim mjestima izjavljuje kako je Hamas teroristička organizacija protiv koje se treba boriti.
Saudijski Ambasador u Americi Turki el Fejsal se pojavljuje u Londonu i Vašingtonu na sastanku za jevrejima iz Izraela kako bi se slomila barijera.
Medijska kampanja koja koristi Sporazumu stoljeća, poput kampanje protiv Merzuka Ganima, bivšeg člana Narodne skupštine Kuvajta, koji je papire na kojima je bio Sporazum stoljeća bacio u kantu za smeće.
Saudijski pisci i žurnalisti poput Ahmeda Ferradža, Turki el Hameda, Abdur Rahmana Rašida, Su’uda Fevzana, Muhammeda Alu šejha i drugih, ispoljavaju simpatije prema Izraelu i nastoje popraviti njegovu reputaciju. Njihova pisanja u novinama i na Tviteru ukazuju da su im date određene smjernice u tome.
Vrši se napad i veliki pritisak na svaki glas koji ispolji istinu i objelodani zavjeru. Šta više, zatvara se svako ko se otvoreno protivi normalizaciji odnosa sa Izraelom i ko otvoreno podržava palestinsko pitanje. Većina učenjaka i daija koji su bili zatvoreni u kampanji 2017 godine su kritikovali cionističku okupacionu tvorevinu i branili palestinsko pitanje.
Ibn Selman u svojoj zvaničnoj posjeti Americi 2018. godine jasno kaže „da Izrael ima pravo na miran život na svojoj zemlji.“ Njegova izjava jasno ukazuje da je Izrael vlasnik zemlje, a ne okupator iste. Takođe izjavljuje: „Naša država nema problema sa jevrejima. Naš poslanik Muhammed se oženio jevrejkom, imao je komšije jevreje, a ima i puno jevreja koji rade u Saudiji.“ (Pogledaj američki kulturno politički časopis The Atlantic, april 2018.)
Ibn Selman takođe zatvara veliki broj Hamasovog vođstva i njihovih sljedbenika koji se nalaze u Saudiji.
Generalni sekretar Muslimanske svjetske lige Muhamed el-Isa (Saudijac) oplakuje Holokaust nad jevrejima, opisujući ga kao fašistički zločin prema čovječanstvu, dok s druge strane „zaboravlja“ na jevrejske zločine nad Palestincima. Muhammed el Isa prisustvuje zajedničkim dovama sa jevrejima i kršćanima, održava zajedničke seminare sa njima, često ih obilazi i sjedi sa njima te uvijek naglašava na svakom seminaru da je tolerancija i zbližavanje sa jevrejima obavezno.
Saudijska Arabija prešutkuje normalizaciju odnosa sa Izraelom od strane Emirata, Bahrejna i Sudana. Šta više tajno ih pomaže u tome.
Američki magazin Njujork Tajms izvještava da je Muhammed ibn Selman dao rok Mahmudu Abbasu da prihvati Sporazum stoljeća, u suprotnom biće primoran da podnese ostavku.
U javnosti procuruju informacije o tajnim susretima Ibn Selmana sa američkim jevrejima. Šta više, procurile su informacije o njegovoj posjeti Tel Avivu i susretu sa Natanjahuom i drugim zvaničnicima gdje se pravi plan o primjeni Sporazuma stoljeća.
Rabin David Rozen koji boravi u Kudsu dolazi u posjetu Rijadu, gdje obilazi Rijad i susreće se sa kraljem Selmanom. Drugi rabin se sastaje sa biznismenima dok treći rabin Jakob Jesrail pleše sa saudijskim državljaninom u Rijadu. Četvrti posjećuju Medinu i snima se tamo, a jedan jevrejski turista dolazi Muhammedu Su’udu u njegovoj kući gdje ga dočekuje toplim dočekom.