Život u svijetu špijunaže

Popularno na sajtu

U vremenu u kojem živimo ništa nas ne iznenađuje. Pa, tako, nije nas iznenadilo saznanje da je naš prvi komšija već deset godina špijun neke od mnogobrojnih tajnih službi. Slušali smo o mnogim špijunskim aferama, čitali o mnogim tehnikama špijuniranja ali svemu tome nismo pridavali mnogo pažnje smatrajući “sve te priče” nerealnim i preuveličanim. Da li smo bilu u pravu, odgovor će nam, inšaAllah, dati tekst koji slijedi. 

Zvali su vas iz policije jer ste im iz nekog, njima poznatog razloga, sumnjivi. Vi ste se, naravno, odazvali. ”Prijateljski” su vas dočekali a ljubazna službenica vam je prije ulaska u kancelariju inspektora ljubazno pomogla da skinete kaput te da se raskomotite kako bi ste se osjećali “kao kod kuće”. Popričali ste kratko sa inspektorom, nakon čega vam se ovaj “srdačno” zahvalio, izvinio i kao pravi domaćin otpratio do vrata svoje kancelarije. Zbunjeni i u nedoumici napuštali ste zgradu policijske (tajne) službe a na putu do svog stana niste prestali da sebi postavljate pitanje “Zašto su me zvali kad me ništa značajno nisu pitali?”. Poslije toga vas nikad nisu zvali a primjetili ste, također, i da vas više niko ne prati. Ali, da li ste sigurni da je baš tako? Da li ste čuli za sistem GPS? Da li ste znali da mikroodašiljač sistema globalnog pozicioniranja (GPS), neprimjetno ušiven u rub jakne ili kaputa, šalje vaše koordinate kretanja preko satelita do kompjutera špijunskog centra. Mikroodašiljač na bazi GPS-a se danas može naći i u komercijalnoj prodaji i postao je pravi hit u internetskoj prodaji. Tako, japanska firmaPanchira je proizvela ženski donji veš sa ugrađenim mikroodašiljačem koji šalje koordinate bliske (špijunirane) osobe na mobitel ili PC sumnjičavog muža kako bi ovaj, u svakom trenutku, znao kretanje svoje žene. Čak što više, ovaj mikroodašiljač može da šalje i podatke o tjelesnoj temperaturi i pulsu tako da, onaj ko vas prati, zna i kad ste bili uzbuđeni ili bolesni. Ako se ovako neprimetnimikroodašiljači mogu naći u komercijalnoj prodaji, šta mislite, kakvi su onda oni prišiveni na rub vašeg kaputa?

Da li ste još uvjek sigurni da niste žrtva uhođenja?

U vremenu u kojem živimo ništa nas ne iznenađuje. Pa vas tako nimalo nije iznenadio telefonski poziv onog finog mladića kome ste prije nekoliko dana u gradskom prevozu pomogli kada se, iznenada, srušio tik uz vas izgubivši, na trenutak, svijest. Pomogli ste tom mladiću i organizirali njegov prebačaj do lokalnog Doma zdravlja, a njemu je nakon toga bilo mnogo bolje. Mladić vam se srdačno zahvalio i zatražio od vas broj telefona kako bi vam se on i njegovi roditelji zahvalili na pravi način. I, eto, sada je došlo vrijeme da vam se adekvatno oduži. Na poziv uljudnog mladića vi ste se odazvali i pristali da vas vodi na večeru u omiljenom restoranu. Primjetili ste da se takvi mladići vrlo rijetko sreću -otmjen, ljubazan i plemenit. Popričali ste uz prigodnu večeru a mladić vam je obećao da će zamoliti svog oca (koji je vrlo moćan čovjek) da vam pomogne u nekim vašim problemima. Nakon toga vam je mladić, na vaše veliko čuđenje, uručio, kao vid zahvalnosti, mobilni telefon najnovije proizvodnje. Kao da je znao šta vam treba! Ovaj stari je skoro postao neupotrebljiv.
Sutradan ste se vašim prijateljima hvalili novim telefonom i jednim novim prijateljstvom. Od tada vam je u životu sve krenulo na bolje, ne maltretiraju vas čak ni tržišni inspektori u vašem dućanu, a redovno ste plaćali kazne zbog kojekakvih “neregularnosti” u radu, iako ste vi dobro znali da je to zbog toga što ste musliman. Ispred vašeg stana više ne viđate sumnjivog džipa sa tamnim staklima i visoko podignutom antenom. Konačno ste odahnuli. Drugovima ste često pričalio jednom neobičnom prijateljstvu ponosni na vašeg novog prijatelja. I kako ne bi ste bili ponosni kada se takav mladić veoma, veoma rijetko sreće! Do tada niste ni znali da postoje takvi ljudi.

Ali, da li ste znali da postoji software (program) koji omogućava apsolutnu kontrolu mobilnih telefona tj. sumnjivih osoba. Ovaj software instaliran na vašem telefonu omogućava “kontroloru” da presreće sve dolazne i odlazne pozive sa vašeg telefona, pa čak i da prima kopiju svake sms poruke koja je sa vašeg telefona poslana ili primljena. Onog trenutka kada vi primite poziv, “kontroloru” stiže poruka sa obavještenjem o tome, nakon čega se “kontrolor” vašeg telefona, u ovom slučaju mladić (ili njegovi šefovi) – uključuje u razgovor bez opasnosti da bude otkriven. I to nije sve. Ukoliko “ljubazni” mladić poželi, u svakom momentu može čuti šta se dešava u okolini od 5 metara od vas. Ako mu ni to nije dovoljno, jednom sms porukom dobit će detaljne informacije o tačnoj lokaciji na kojoj se vi nalazite (tj. vaš telefon). Poslastica dolazi na kraju -software-u je nemoguće ući u trag, tako da će biti uzaludan svaki vaš pokušaj da ga otkrijete na vašem telefonu.
Ovakav software se sada može naći u komercijalnoj prodaji, a vama ostaje da razmislite kakvih je mogućnosti software ugrađen u telefon koga držite u ruci, telefon koji ste kao poklon dobili od vašeg novog “prijatelja”. Ako još uvjek mislite da takav telefon ne držite u ruci bar poslušajte savjet i ne unosite ga u spavaću sobu.

Vaš slučaj nije gore opisan slučaj? Niko vam nije poklonio ni iglu a kamoli telefon? Da li to znači da vi nemate razloga za oprez? Slažete se? Ljudi upućeniji u tehnologiju informacije se ne bi složili s vama. Mobiteli novije generacije su pravi mini kompjuteri, a s obzirom da su proizvođaći najpopularnijih mobitela židovske firme (a i da nisu) nije za čuditi se ako se u njima nađe neki “uspavani” software koji će se na signal njihovog gazde probuditi i raditi nešto slično gore pomenutom software-u. (Čečenskog vođu Dudajeva ruska raketa (ispaljena sa 250-300 kilometara daljine) je “pronašla” upravo na signal njegovog mobitela. Ustvari, nisu samo mobiteli novije generacije „žrtve“ špijuniranja;svaki je mobitel, u principu, mini radio stanica koju nije problem prisluškivati. Zato ćete, prije ili kasnije, naići na čovjeka koji će pri započinjanju važnog sastanka isključiti mobitel i – izvaditi bateriju, a zatim spokojno nastaviti razgovor. Da je kojim slučajem čitao ozbiljne izvještaje vrhunskih eksperata za zaštitu od prisluškivanja ne bi imao razloga za spokoj. Naime, čak i kada iz mobitela izvadite bateriju moguće vas je prisluškivati jer u mobitelu postoji druga “unutarnja”  baterija, a i da ne postoji vaš mobitel se može napajati (i aktivirati mikrofon) usmjerenim snopom radio talasa iz daljine.
Na ovom principu, inače, rade najsavremenije špijun „bube“ . One dobijaju napajanje i aktiviraju se iz daljine. Za razliku od standardnih špijun „buba“ koje sa sobom nose izvor napajanja, profesionane „bube“ nemaju bateriju već se spolja dostavlja energija da bi uređaj radio. Do tada je mrtav i teško ga je otkriti detektorima prislušnih uređaja. Inače, za detekciju standardnih špijun „buba“ koriste se detektori koji se za nekoliko stotina dolara mogu naći na tržištu, dok komplet oprema za zaštitu od špijuniranja košta i do nekoliko miliona dolara!!

Neko bi možda rekao „Pamet u glavu i ako hoćete da konkurenti ne saznajuvaše nove poslovne planove, onda za svaki ozbiljan razgovor koristi novu SIM karticu“. I taj neko bi pogriješio! Čak iako bi rekao da za svaki novi razgovor koristite novu SIM karticu i novi telefon! Ako ste već predmet prisluškivanja vrlo je vjerovatno da „oni“ imaju bar jedan “frekvencijski” snimak vašeg glasa, što će značiti da će „njihovi“ uređaji odmah reagovati čim, sa novog telefona i nove SIM kartice, nazovete vašeg poslovnog partnera, jer je uvijek moguće da špijunske službe otkriju o kojim je sagovornicima riječ pomoću specijalnih uređaja koji detektuju frekvenciju vašeg glasa, bez obzira što ste vi promijenili telefon i SIM karticu. Mijenjanje telefona i kartice bi imalo smisla jedino ako sa vašim sagovornikom komunicirate isključivo preko sms-a. Ali, šta ako vas i fizički prate? U tom slučaju bi lako mogli da detektuju (na osnovu podataka o koordinatama mjesta gdje boravite) koji je telefon u vašim rukama tj. koja je sms od hiljade poslantih u istom trenutku – baš vaša!

Ali, ni vi niste baš naivni, zato ćete sve važne razgovore obavljati u „četiri oka“ i to u prostoriji gdje nema traga mobilnim telefonima i električnim uređajima. Ne bih se složio sa vama čak i ako u toj prostoriji nema slavine i radijatora (koji mogu biti iskorišteni u prisluškivačke svrhe). Naime, postojanje laserskog uređaja koji može da se usmjeri u okno prozora i snima vibracije stakla stvar je prošlosti duge dvije decenije. Snimak vibracije stakla iz ovakvog uređaja se kasnije dešifrira na osnovu čega se dobija ono što se govorilo u prostoriji.

Ako je tako, onda ćete vi i vaš sagovornik ostaviti vaše mobitele i prošetati napuštenim dijelovima grada a usput prodiskutirati o ozbiljnim temama. Ovim ste značajno smanjili mogućnost da još neko čuje vaš razgovor ali ne i potpuno eliminisali. Ako ste u prečniku od 100-200 metara ugledali crnog džipa sa velikom antenom, a sumnjate da ste predmet prisluškivanja, znajte da je taj džip špijunska baza i da momci sa tamnim naočalama snimaju vaš razgovor. U internetskoj prodaji se mogu naći uređaji za „približavanje“ zvuka popularno nazvani „spy ear“ tj. špijunsko uho. Kako ih samo ime otkriva, ovi uređaji koji mogu stati u uho imaju domet do nekoliko desetina metara, a oni moćniji čak do 180 metara, pa i više. To znači da su ovi mini uređaji u stanju da „čuju“ vaš razgovor iako ste vi 180 metara udaljeni od njih. Ako su ovakvi uređaji prisutni u komercijalnoj prodaji, sa koje udaljenosti može da „čuje“„super spy ear“ u uhu profesionalnog agenta svjetskih tajnih službi – pogađajte sami!

U nastavku pogledajte šta se još može od špijunskih uređaja naći u komercijalnoj prodaji:

Button kameraili gumb kamera je super kvalitetna kamera sa 620 TV linija i CCD čipom. Pogodna za sve vrste “undercover “operacija. Napajanje putem baterije 9V i mogućnost spajanja na mini Hard Disk snimač te potpuna mobilnost u radu.

GSM bubica

Ova moćna “stvarčica” šalje njenom vlasniku primljeni zvuk na drugom kraju planete putem GSM mreže. Jednostavno ubacite SIM karticu i nazovite broj kartice sa bilo kog telefona da biste upravo čuli šta se dešava u vašem odsustvu sa zapanjujućom jasnoćom zvuka.

GSM bubica može biti skrivena u kući, kancelariji ili automobilu i može raditi bilo gdje gdje ima mobilnog signala. Ultra mala špijun bubica je dimenzija 46x37x13 mm (bez odašiljača).

Ove spy naočale izgledaju kao svaki drugi par sunčanih naočala. Samo što ove imaju jedinstvenu karakteristiku – pomoću njih možete vidjeti šta se dešava iza vas. Sočiva na ovim spy naočalamaimaju specijalan sloj koji vam omogućava da gledate pravo ispred vas a vidite šta se dešava iza vas. Sada se ne morate osvrtati da bi ste vidjeli da li vas neko prati.

Šaraf koji snima 

– Kamericu u obliku šarafa možete zašarafiti u nekoj prostoriji i ona će se aktivirati na svaki pokret. Postoji mogućnost da vam slike stignu istog trenutka na mobilni telefon, putem MMS-a. Slika se konfiguriše na svake dvije sekunde i tako ste u prilici da vidite sve što se unutra dešava

Minijaturne kamere skrivene u satu, igračkama, kalkulatoru, upaljaču, olovci, na kravati, kačketu, dugmetu, torbici ili šarafu. Ovi uređaji imaju sopstveno napajanje i uz njih dobijete risiver i softver. Domet im je nekoliko stotina metara tako da iz susjedne zgrade možete pratiti šta se dešava u vašem stanu ili kancelariji.

Ove naočale za sunce nisu obične naočale jer je njihov zadatak da snimaju “teren” a ne da štite vaše oči. Minijaturna kamera je smještena na prednjem dijelu naočala a snimljeni video se putem kablovske (može i bežične) veze skladišti na mini Hard disk snimač.

Jedan od medija koji se uspješno može iskoristiti u špijunske rabote je i vaš TV.

Kada ste zadnji put otvorili vaš TV da pogledate šta je unutra? Da li vi ZNATE šta je unutra i da li možete da prepoznate šta je unutra? Da li znate da je moguće da se postavi kamera u TV i da se preko kabla koji je direktno povezan sa kablovskom mrežom dobije slika i vidi šta se dešava u vašoj sobi. Čak i kada iskljućite TVbaterija je dovoljna za više dana rada kamere. Kamera može da izgleda kao infracrneni primalac daljinjskog upravljača na taj način da je čak ni serviseri ne mogu prepoznati.

Ovo su samo neki od urađaja za špijuniranje. Normalno je očekivati da je asortiman zaposlenih u špijunskim službama mnogo veći i još više zapanjujući.

Normalnom čovjeku se nameće pitanje: ”Kako ću se zaštititi od potencijanih špijuna”?

No, na ovo pitanje vam adekvatno ne bi odgovorili ni oni koji vas špijuniraju, jer, nikad se ne zna – možda i njih neko uhodi!

Možda je odgovor u papiru i olovci u potpuno izolovanoj sobi i pod uslovom da onaj šaraf na zidu nije špijunska kamerica. I da ne zaboravim, poslije završenog ”dopisivanja” obavezno progutajte list papira na kome ste pisali prethodno ga dobro sažvakavši.

SOFTWARE ZA ŠPIJUNIRANJE 

Software špijuniranje je mnogo lakše nego klasično špijuniranje. Jedini uslov je da je vaš kompjuter priključen na mrežu (internet, na primjer). Oni skeptičniji kažu da je dovoljno da je vaš kompjuter priključen na struju, a transfer podataka od vašeg kompjutera do zlonamjernika na drugoj strani mreže obavit će elektroenergetski sistem (strujni kablovi..)

Spyware – programi za špijuniranje korisnika

“Spyware” su neželjeni programi kojima se vaš kompjuter može zaraziti u najvećem broju slučajeva putem interneta. Najčešći slučaj zaraze ovim programima biva posjećivanjem porno sajtova ili preuzimanjem besplatnih programa i igrica sa neta. Moguće je zaraziti se i putem maila preko attachment fajla. Pokretanjem zaraženog fajla instalirat ćete spyware na vaš kompjuter. Spyware nisu “virusi” i od njih se po svojoj prirodi razlikuju. Obično je zadatak spyware programa da u pozadini prate rad korisnika, skupljaju podatke o njemu i njegovim navikama, web sajtovima koje posjećuje, a potom ih pošalju vlasniku programa.

Spyware programi su često sakriveni iza nekih provokativnih poruka koje pozivaju korisnika da ih preuzme i obično su intergrisani u pop-up, odnosno prozore koji “iskaču”, tako da je često dovoljan samo jedan klik na nekoj web lokaciji da bi ste se zarazli spywareom. U posljednje vrijeme se ovi programi najčešće i najlakše distribuiraju preko msn ili yahoo messengera. Program se sa zaraženog kompjutera automatski šalje svim msn kontaktima koje korisnik zaraženog kompjutera ima u svom messengeru. Nazivi poslatih inficiranih fajlova su najčešće (u prevodu sa engleskog): “Hej, pogledaj moju novu frizuru” ili “Moje nove fotke” ili “Pogledajte ko vas je stavio na blok”. U najvećem broju slučajeva dovoljan je samo jedan klik na zaraženi fajl da bi se program-špijun pokrenuo. Na ovaj i slične načine se distribuiraju i trojanci.

Trojanci

Ime im potiče od legendarnog konja iz opsade Troje.

Način njihovog širenja je raznovrstan. U najčešći način širenja virusa spada i najčešće korišteni Internet servis, elektronska pošta (e-mail). Pored mail-a, mrežni virus je moguće „zaraditi” i na druge načine: preko msn i yahoo meseengera, u news grupi, preko IRC-a, Paltalka, ICQ-a ili putem downloada neprovjerenog fajla. Često su trojanci „upakovani” kao katalog proizvoda, neka pošiljka, čestitka za praznik i slično. Međutim, svi imaju jednu zajedničku karakteristiku – svi virusi su izvršni fajlovi, tj. programi. Pod Windows operativnim sistemom, izvršni programi su SVI fajlovi koji se završavaju sa .exe. Ovo je veoma bitno, pošto ima slučajeva da fajlovi koji nose viruse imaju ime slika.jpg.exe ili katalog.txt.exe. Dakle, iako piše slika.jpg, to NIJE slika, već program. Po izvršavanju, ovaj program će možda zaista i prikazati neku sliku, ali gotovo sigurno će uraditi još nešto – zaraziti vaš računar virusom. Po infekciji računara, ovi virusi dojavljuju svojim „vlasnicima” izabrane podatke sa zaraženog računara. Ti podaci mogu biti bilo šta, ali su to najčešće lozinke koje vlasnik koristi na računaru. Međutim, mnogi od ovih virusa preuzimaju POTPUNU kontrolu nad računarom, tako da zlonamjerniku omogućavaju i pristup fajlovima na disku, ekranu ili podacima koje korisnik zaraženog računara ukucava na tastaturi. Dakle, po infekciji, računar je najčešće pod kontrolom napadača, a ne žrtve, tj. zaraženog korisnika.

Zaštita od virusa

Zaštita od virusa nije komplikovan proces, ali zahtjeva pedantnost. Pedantnost u smislu da, kad ste na Internetu, znate tačno šta radite, koje attachmente otvarate, koje programe preuzimate sa web ili FTP adresa, kao i kome vjerujete. Najbolja zaštita od mrežnih virusa jeste zdrava doza opreza.

Na svakom računaru bi trebalo da bude instaliran najmanje jedan antivirusni program. Ovo su kompleksni i „živi” programi. Kompleksni su utoliko što se sastoje od više dijelova, a živima ih zovemo zato što zahtijevaju održavanje i pažnju.

NSA i sistem ECHELON

NSA je Nacionalna Agencija za Bezbjednost, najtajanstvenija od svih tajnih službi Amerike. Ona se bavi istim poslom kao i njene kolege FBI i CIA, ali radi i još mnogo što šta. O radu ove agencije i sistemu ECHELON, Wiliam Blum je u knjizi “Rogue state” zapisao sljedeće:

”Pod sistemom čiji je kodirani naziv ECHELON – lansiran 70-ih da bi špijunirao sovjetske satelitske komunikacije – NSA i njeni (veoma) mlađi partneri iz Britanije, Australije, Novog Zelanda i Kanade operišu mrežom masivnih, visoko automatizovanih stanica za prisluškivanje, koje pokrivaju planetu koja se nalazi između njih.
Poput mamutskog usisivača na nebu, Nacionalna Agencija za Bezbjednost (NSA) usisava sve: faxove, telefonske razgovore (fiksnih i mobilnih telefona), email, telekse… Satelitse prijenose, vlaknasto-optički komunikacioni saobraćaj, mikrotalasne veze… Glas, tekst, slike… Ako nešto radi na elektromagnetnu energiju, NSA je tu, sa visokom, visokom tehnologijom. Sedam dana u nedjelji. Dvadeset četiri časa dnevno. Možda su milijarde poruka usisane svakodnevno. Ko zna koliko? Niko ne može da pobjegne. Ni predsjednici, premijeri, generalni sekretar UN, papa, kraljica, upravni odbori transnacionalnih korporacija, prijatelji, neprijatelji, tvoja tetka Lena… Možda vaš pas nije ozvučen. Ni okeani vas neće zaštititi. Američke podmornice već decenijama postavljaju prislušne uređaje na dubinske kablove.

Za razliku od posebno ciljanih pojedinaca i institucija, sistem ECHELON špijunira sve bez razlike i nadgleda veoma veliku količinu komunikacija i koristi kompjutere za identifikaciju i izdvajanje poruka od interesa od mase neželjenih. Svaka uhvaćena poruka – svi kablovi ambasada, poslovni sporazumi, seksualni razgovori, rođendanske česitke – pretražuju se u potrazi za ključnim riječima, koje mogu biti bilo šta što pretraživači misle da bi moglo da bude interesantno. Kompjuteri mogu da “slušaju” telefonske razgovore i da prepoznaju kada su izgovorene ključne riječi. Ti pozivi se izdvajaju i snimaju odvojeno, da bi ih ljudi preslušali u potpunosti. Lista određenih tema u bilo kojem trenutku je nesumnjivo veoma široka…” 

… a, vrlo vjerovatno, ključne riječi na toj listi su: Allah, Esselamu alejkum, Bin Laden, Zarqawi, mudžahid(i), Irak, Afganistan, Somalija, ambasada, aerodrom…  

Microsoft Windows

NSA je uradila nešto slično i sa kompjuterima. Septembra 1999. vodeći evropski istraživački novinar Duncan Campbell je otkrio da je NSA u dogovoru sa Microsoftom ubacila specijalne “ključeve” u Windowsov softver, u svim verzijama od 95-OSR2 pa na dalje. Američki kompjuterski naučnik, Andrew Fernandez iz Cryptonyma u Sjevernoj Karolini, je rastavio dijelove Windowsovog instrukcijskog koda i pronašao neoboriv dokaz – Microsoftovi programeri su propustili da uklone simbole programa za otklanjanje grešaka korištene tokom testiranja ovog softvera prije puštanja u prodaju. Unutar koda su se nalazile oznake za dva ključa. Jedan se zvao “KEY” (ključ). Drugi se zvao “NSAKEY” (NSA ključ). Fernandez je prezentirao svoje pronalaske na konferenciji na kojoj su neki od Windowsovih inženjera također bili prisutni. Oni nisu porekli da je NSA ključ ugrađen u njihov softver, ali su odbili da govore o tome šta taj ključ radi, ili zašto je stavljen tamo bez znanja korisnika. Fernandez kaže da NSA-in ‘back-door’ u najkorištenijem operativnom sistemu na svijetu čini “utoliko lakšim za vladu SAD da pristupi vašem kompjuteru.” (Članak Duncana Campbella od 3. septembra 1999.)

U februaru 2000. objavljeno je da je “Delegacija za strateške odnose” (DAS), obavještajna ruka francuskog ministarstva odbrane, pripremila izvještaj za 1999. koji također tvrdi da je NSA pomogla instalaciju tajnih programa i Microsoftov softver. Sudeći po DAS-ovom izvještaju, “čini se da je stvaranje Microsofta dosta pomognuto, ne samo finansijski, od strane NSA, i da je IBM natjeran od strane iste administracije da prihvati operativni sistem (Microsoft) MS-DOS. “U izvještaju se navodi da je bilo ‘izražene sumnje u manjak bezbjednosti nakon stalnih glasina o postojanju špijunskih programa kod Microsofta, i po prisustvu NSA-inog osoblja u razvojnim timovima Bila Gatesa.” Pentagon je, kaže se dalje u izvještaju, bio najveći Microsoftov klijent na svijetu. (Agence France Presse, 18. i 21 februar 2000.).

By Muhendis

 

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz