STAV ISLAMA PREMA DEMOKRATIJI

Anonimno

Neaktivan

Zivimo u vremenu u kojem je ljude pogodila kusnja zvana demokratija. Neki od ljudi su otisli predaleko vjerujuci i pozivajuci u tu zapadnu demokratiju, dok su pak drugi, pomijesali izmedu pravog islama idemokratije. Zbog opasnosti koju sa sobom i u sebi nosi demokratija, i zbog muslimana koji vjeruju i pozivaju u nju, duznost nam je objasniti stav islama prema ovom belaju posebno sto mnogi vjeruju da je demokratija od islama i obratno, pa cak i govore da izmedu islama i demokratije ne postoje nikakve suprotnosti!!! Jedan od glavnih povoda postojanja ovog misljenja kod muslimana je i taj sto ljudi koji poznaju islam nisu govorili o islamskom stavu prema demokratiji.

Naprotiv, svjedoci smo da dobar dio “muslimana” poziva u demokratiju vrijedno je reklamirajuci medu svijetom. Ti “muslimani” prikazuju demokratiju kao olicenje islama, i ne samo to, vec govore da jedemokratija vjera i parola Zapada i njihov jedini svjetski interes. Govore da je demokratija jedini ispravni sistem zivota prema kojem se covjecanstvo treba uputiti. Medutim, da bi slika bila jasnija moramo pojasniti da demokratija predstavlja vladavinu i sud naroda. Nasuprot njoj, islam je Allahov sud na Zemlji. Demokratija razdvaja izmedu politike i vjere; islam je vjera i drzava, on je drustveno-vojno uredenje… Muslimanu je zabranjeno da demokratiju prihvati kao sistem svojeg zivota ne prihvatajuci islamski sistem zivota. Sto se tice onih “muslimana” koji prihvataju demokratiju kao sistem zivota, o njima Uzviseni kaze:

“Pa zar sud predislamskog doba traze? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji cvrsto vjeruje?” (Kur’an, V/50)

DEMOKRATIJA

Naziv demokratija je sastavljen od dvije grcke rijeci; demos – narod; kratos – vlast, vlada. Ove dvije rijeci znace,vladavina naroda; sprovodenje vlasti putem naroda tj. njegovih predstavnika. U siroj terminologiji demokratija znaci da uprava pripada narodu; narod je taj koji propisuje zakone preko svojih predstavnika u vladi; izvrsni organi vlade se nalaze u rukama naroda; volju naroda sprovodi predsjednik za koga je narod glasao; u ime i u korist naroda on sprovodi doticne zakone.

Takoder demokratija moze znaciti kontroliranje izvrsne vlasti od strane naroda i to direktno kroz parlament. Parlament je sastavljen od “legalno” izabranih poslanika od strane naroda. Ovi poslanici “imaju” pravo propisivanja zakona shodno njihovim prijedlozima koji ce se ili usvojiti ili odbiti. Ustvari, najvece pravo na prisustvo u parlamentu polazu predstavnici onih s dubokim dzepom jer s novcem kojeg posjeduju mogu postaviti u sjediste parlamenta onoga koga zele i koji odgovara njihovim interesima. Nakon toga oni ce propisivati zakone koji odgovaraju vecinskoj populaciji koja ih je izabrala. Preostale etnicke grupe ce ostati, normalno, ostecene. Ovaj oblik takozvane predstavnicke demokratije se praktikuje u Americi i Francuskoj.

Postoji i jedan drugi oblik ovog sistema poznat pod nazivom direktna demokratija. Nakon izglasavanja zakona od strane eksperata za propisivanje zakona, ti isti zakoni trebaju podleci direktnom glasanju naroda. Ako za doticni zakon glasa 50% od ukupnog stanovnistva, onda se taj zakon prihvata i moraju ga postovati svi, pa i oni koji nisu glasali za njega. Ovaj vid demokratije se praktikuje u Svajcarskoj.

Demokratija znaci izabrati odredene ljude koji ce sprovoditi dvije osnovne funkcije:

– glasanje i propisivanje zakona od strane parlamenta;

– izvrsno vijece sprovodi izglasane zakone.

Demokratija se po prvi put pojavljuje u osamnaestom stoljecu u zapadnoj Evropi nakon dugotrajnog sukoba izmedu crkve i onih kraljeva koji su branili interes naroda. U tom sukobu crkva je porazena a vlast su preuzeli ljudi koji su razdvojili izmedu vjere i drustvenog uredenja. Vjeru su postavili u okvire pukih obreda smatrajuci je licnom stvari individue bez dozvole ikakvog mjesanja iste u drustvene aktivnosti i pozvali su na oslobadanje od bilo kakvog vjerskog uticaja u stvari drzave. Kao izvor novog sistema uzeli su paganska ucenja stare Grcke i Rima. Od Grka su preuzeli filozofiju a od Rimljana zakone. Ideja o demokratiji je stara paganska ideja Grka koji su htjeli da narod sudi sam sebi zbog sebe. Znaci, narod je vladar i osim njegovih zakona niciji drugi, pa ni Allahov zakon, ne smiju vladati.

Nekoliko stoljeca prije rodenja Isaa, sallallahu alejhi we sellem, u Grckoj su postojali gradovi koji su itovremeno bili i drzave zbog njihovog karakteristicnog polozaja sirom grcke obale. Ovi gradovi -drzave kao tadasnje popularne morske luke dolazile su u kontakt sa svim paganskim ucenjima tog vremena. Grad – drzava Atina je vec sprovodila demokratiju. Skupina atinskih voda, u svojstvu narodnih predstavnika, bi donijela neki zakon koji je kasnije na trgovima Atine i javno izlagan na glasanje. Narod je glasao sa da ili ne. Nisu imali pravo predlaganja novih zakona. Ti glasaci su predstavljali samo 10% od ukupnog stanovnistva Atine, sto se ostalih tice, oni nisu imali pravo glasa kao npr. zene, djeca i stranci. Dakle, iz ovog se da zakljuciti da u Atini nije postojala demokratija u pravom smislu rijeci i da narod nije imao pravo vladavine sam sa sobom.

Kao sto smo vec spomenuli, crkva je izgubila svoju vlast koja je zamijenjena sekularistickom vlascu. Medutim, i crkvena vlast je bila neka vrsta sekularizma jer su njihovi zakoni bili plod propisivanja odredbi od strane njihovih svestenika. Preuzevsi vlast u svoje ruke, sekularisti su pozivali u slobodu i demokratiju. Zbog poteskoca oko okupljanja naroda na jednom mjestu, zbog glasanja, sekularisti su predlozili da narod izabere odreden broj svojih predstavnika koji ce kasnije u njihovo ime propisivati zakone. Izabirali su i svoje predsjednike koji su sprovodili volju narodu. Ovaj nacin glasanja je rezultirao time sto su brojno jaci i bogatiji uvijek bili “predstavnici” naroda jer vecina ljudi ne posjeduje potrebne novcane iznose koji su potrebni za upotpunjavanje predizborne kampanje. Veoma vaznu ulogu u svemu tome je igralo i mito koje je davano “pravim” ljudima koji su srdacno “pomagali” kandidatima. Tako su narodni poslanici postali pravi vladari, i pored toga sto su manjina u narodu, i tako su ti narodni poslanici postali vlasnici najvecih svjetskih biznis kompanija.

TEMELJI I NACELA DEMOKRATIJE

Pozivaci u demokratiju, koji su fizicki prisutni medu muslimanima dok su srcem i razumom sa nevjernickim Zapadom, pokusavaju da ovaj sistem prikazu kao jedino nacionalno i meduvjersko tolerantno rjesenje. Zagovaraju ono sto u demokratiji ustvari i ne postoji, osim ako ne misle na svoju “demokratiju”. Najvaznija nacela demokratije su:

– Narod je taj koji vlada drzavom i on predstavlja zakonodavnu vlast; propisivanje zakona, po volji naroda, izvrsava se putem legalno izabranih narodnih poslanika; ukratko, zakonodavac je covjek a ne Allah…!

– Demokratija zagovara slobodu ispoljavanja bilo kojeg vjerovanja; u okrilju ovog sistema covjek moze vjerovati sto god zeli pa i pored toga sto se njegovo vjerovanje smatra otpadnistvom od islama i neprijateljstvom prema Allahu, dzelle sanuhu;

– Demokratija zagovara slobodu govora bez obzira na to kakav je sadrzaj tog govora; a dosta je govora kroz koje se skrnave svetinje islama;

– Demokratija zagovara sekularizam; ispoljavanje vjere moze biti samo u okvirima vjerskih institucija i objekata; zabranjeno je mjesanje vjere u drustvenom i ekonomsko-politickom uredenju;

– Demokratija zagovara licnu slobodu individue koja moze ciniti sto joj je volja, pod uslovom da se ophodenje te individue ne suprotstavlja vladajucem zakonu (haram i halal su nevazeci);

– Demokratija zagovara postojanje raznolikih politickih partija bez obzira na njihovo vjerovanje i licno ubjedenje;

– Demokratija zagovara vladavinu vecine; shodno ucenju ovog sistema, vecina je uvijek u pravu pa makar ta vecina zagovarala zabludu i nepravdu, pa niko im zbog toga ne smije prigovoriti;

– Demokratija zagovara glasanje; ako se glasanjem izglasa zakon pogresan i nepravedan (suprotan islamu), na izvrsnoj vlasti ostaje da taj zakon sprovede!

RASPRAVA O NACELIMA DEMOKRATIJE

U demokratiji narod predstavlja zakonodavnu vlast, zakonodavac je covjek a ne Allah, azze ve dzelle! Ovo je cista zabluda, nevjerstvo i paganizam. Demokratija je covjeka uporedila sa Allahom, subhanehu ve te’ala, upravo u posebnostima koje posjeduje samo On Uzviseni, to su sud i zakonodavstvo. Uzviseni Gospodar, kaze:

“Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da robujete samo Njemu.” (Kur’an, XII/40)

“On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” (Kur’an, XVIII/26)

“Ma u cemu se razilazili, sud toga je Allahov.” (Kur’an, XLII/10)

“Pa zar sud predislamskog doba traze? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji cvrsto vjeruje?” (Kur’an, V/50)

“Zar da mimo Allaha trazim suca, kad vam On objavljuje Knjigu potakno?” (Kur’an, VI/114)

“I sudi im prema onome sto Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i cuvaj ih se da te ne odvrate od necega sto ti Allah objavljuje.” (Kur’an, V/49)

“Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono sto Allah nije naredio?” (Kur’an, XLII/21)

“Oni, pored Allaha, bogovima svojim smatraju svecenike svoje i monahe svoje.” (Kur’an, IX/31)

Jednom prilikom je kod Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, dosao Adij ibn Hatim, krscanin, (kasnije je primio islam) koji je cuo Poslanika kako uci ajet: “Oni, pored Allaha, bogovima svojim smatraju svecenike svoje i monahe svoje.” – tada mu Adij rece: “Mi njih ne obozavamo!” Poslanik mu odgovori: “Zar vam oni nisu zabranjivali ono sto vam je Allah dozvolio, pa ste i vi to zabranjivali, i zar vam oni dozvolili ono sto je Allah zabranio, pa ste i vi to dozvolili?” “Da”, – odgovori mu Adij. “Na taj nacin vi njih obozavate!” – rece mu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.” (Prenosi Tirmizi)

Znaci, pokorili su im se u onom sto Allah, dzelle sanuhu, nije naredio i sto je suprotno Njegovom zakonu. Samim tim oni su postali njihovi bogovi jer su slijedili zakone koje su im oni propisali a bacili su iza leda zakone Svemoguceg, dzelle sanuhu. Pokoravanje stvorenom znaci ciniti ibadet istom jer je Allah, azze ve dzelle, u prethodnom ajetu, svecenike i monahe nazvao bogovima onih koji su ih slijepo slijedili i pokorili im se u stvarima koje su im propisali. Sejjid Kutb, rahimehullah, u svom tefsiru “U okrilju Kur’ana”, kaze: ” Ko god od ljudi smatra da je on taj koji polaze pravo propisivanja zakona ljudima, taj je sebi pridao bozanska svojstva jer samo Allah, dzelle ve ala, propisuje zakone ljudima. A ko god od ljudi prizna tom covjeku pravo propisivanja zakona, onda mu on ocitava bozanska svojstva, bez obzira na termine s kojima nazivaju to propisivanje zakona.”

Niko osim Allaha, dzelle sanuhu, ne polaze pravo propisivanja zakona ljudima, i niko osim Njega ne smije stvari proglasavati dozvoljenim ili zabranjenim. Niko ne polaze pravo na donosenje odredenog zakonodavstva osima Allaha, subhanehu ve te’ala, pa bilo da je to na nivou individue ili odredenog drustvenog sloja ili pak na nivou cijelog naroda.

Sto se pak tice slobode vjerovanja, i da covjek u okrilju demokratije moze vjerovati sto mu je volja, to je obicna prevara i nikako se ne slaze s nasom vjerom, islamom. Primjera radi, ako musliman promjeni svoje islamsko vjerovanja te postane jehovin svjedok, krscanin tj. kafir, ne mozemo mu reci da je to sto je ucinio u redu jer je on slobodan vjerovati sto mu je volja. Naprotiv, ko napusti islam smatra se otpadnikom nad kojim se treba izvrsiti momentalna egzekucija. U slucaju ako se pokaje bice osloboden ove kazne, ali ako ustraje na svom kufru i zabludi, treba ga udariti sabljom po vratu. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze:

“Ko napusti vjeru (islam), ubijte ga!” (Prenosi Buhari)

“Naredeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoce da nema boga osim Allaha i da obavljaju namaz!” (Prenose Buhari i Muslim)

“Poslat sam pred Sudnji dan sa sabljom, sve dok (ljudi) ne robuju samo Jedinom Uzvisenom Allahu koji Sebi ravna nema; moja se opskrba nalazi ispod sjenke mojeg koplja a ponizenje pogada one koji mi se suprotstave; i ko se postovjeti s nekim narodom, onda je on jedan od njih!” (Prenosi Ahmed)

Dalje, institucija slobode izrazavanja u demokratiji nije isto sto i sloboda izrazavanja u islamu. Islam dozvoljava slobodu izrazavanja samo kada je lijep i dozvoljen govor u pitanju, govor koji koristi muslimanima i ne razdvaja ih sijuci neslogu i smutnju medu njima. Uzviseni kaze:

“Allah ne voli javnost zlog govora, izuzev onoga kome je ucinjena nepravda.” (Kur’an, IV/148

“Zar ne vidis kako Allah navodi primjer – lijepa rijec kao lijepo drvo: korijen mu je cvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ruzna rijec je kao ruzno drvo: iscupanom drvetu s povrsine zemlje nema opstanka.” (Kur’an, XIV/24-26)

“A ako ih zapitas, oni ce sigurno reci: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i rijecima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? ” (Kur’an, IX/65)

Pogledajmo sada sta o “slobodi izrazavanja” kaze Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Zaista covjek spominje govor koji izaziva Allahovu srdzbu a da o tom govoru i ne razmislja; Allah ga zbog njega baci u Dzehennem.” (Prenosi Tirmizi)

Imam Nevevija, kaze: “Duznost je svakog muslimana da cuva svoj jezik od svake vrste govora u kojem nema nikakve serijatske koristi.” Od sunneta Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je i cuvanje jezika cak i od dozvoljenog govora zbog bojazni pretjerivanja koje nas moze odvesti u nedozvoljen govor. To je nas islam, tako su nas ucili nasi poznati islamski ucenjaci.

Znaci, u islamu nije dozvoljeno govoriti “sve i svasta” jer u puno govora ljudi ima i grdenja islama. Dakle, takva sloboda izrazavanja ne postoji u islamu. Evo jedan zivi i slikoviti primjer koji govori o pokvarenosti demokratije; kada je prokletnik Selman Ruzdi napisao svoj opaki roman “Sotonski stihovi” u kojem napada islam i skrnavi licnost Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i kada su se muslimani pobunili protiv ove uvrede, zapadni demokrati su izjavili da je to samo “obicna sloboda izrazavanja”. Kada se islam vrijeda i skrnave njegove svetinje, to je “sloboda izarazavanja” po nekim kafirskim mjerilima.

Demokratija razdvaja izmedu vjere i drzave, razdvaja izmedu vjere i politickog uredenja drustva; ovo je sekularizam koji se ostro suprotstavlja islamu. To je kufr jer je islam predvidio sistem koji u sebi ima drustveno-zakonodavno-politicko uredenje. Ovaj sekularizam kojeg demokratija propovjeda, spomenut je u Kur’anu:

“Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji cini tako stici ce na ovom svijetu ponizenje, A na Sudnjem danu bice stavljen na muke najteze.” (Kur’an, II/85)

“I govore: “U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo”, i zele da izmedu toga nekakav stav zauzmu – oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.” (Kur’an, IV/150-151)

Odvajanje vjere o drzave nije konacna nevolja, naprotiv, prava propast nastupa kada narodni poslanici u parlamentu glasaju i propisuju zakone koji se kasnije prihvataju i sprovode u djelo. Ovim postupkom demokrati sebe postavljaju na isto mjesto sa Allahom, dzelle sanuhu, jer su sebi dopustili da uz Allaha propisuju zakone. O ovoj vrsti sirka govori Kur’an:

“On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” (Kur’an, XVIII/26)

“Zar da oni imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono sto Allah nije naredio.” (Kur’an, XLII/21)

Praktikujuci sekularizam, demokrati sude po svojim zakonima koje je Alllah, azze ve dzelle, proglasio tagutom i u koji mi muslimani ne smijemo vjerovati, naprotiv, trebamo se boriti protiv svakog taguta(ono sto ljudi obozavaju mimo Allaha, dzelle sanuhu, od vjerovanja ili drustvenog uredenja). Uzviseni kaze:

“Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto se objavljuje tebi i u ono sto je objavljeno prije tebe, pa ipak zele da im se pred tagutom (sejtanom) sudi, a naredeno im je da ne vjeruju u njega. A sejtan zeli da ih u veliku zabludu navede.” (Kur’an, IV/60)

Iz ajeta se vidi da je vjerovanje ovih ljudi obicna varka jer su pored Alllahovog, azze ve dzelle, zakona trazili zakon taguta. Ibnil Kajjim El-Dzeuzijje, rahimehullah, kaze: “Tagut je sve ono sto prelazi granice u obozavanju ili slijedenju. Tagut je svaki narod koji ne sudi po zakonu Allaha i Njegovog Poslanika. Tagut je i onaj narod koji se pokarava vladaru u onome u cemu se samo Allahu treba pokoravati. Ove vrste taguta postoje u cijelom svijetu. Ako malo razmislimo o stanju ljudi, vidjecemo da je vecina njih pocela obozavati taguta a ne Allaha, dzelle sanuhu. Oni se ne pokoravaju Allahu i Njegovom Poslaniku, oni su pokorni samo tagutu (sejtanu).”

U demokratiji covjek moze raditi sto mu je god volja!!! Sloboda licnosti, kazu!!! Ovaj nacin “zivotarenja” u islamu nije dozvoljen jer ce se licnosti toliko osloboditi pa ce poceti dozvoljavati haram i zabranjivace halal. U islamu, sloboda licnosti je pozitivno ogranicena okvirima Allahovih propisa i rijecima Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Musliman, ako zeli ostati u okvirima islama, ne smije preci granice islamskog morala i njegovog ucenja; ne smije ciniti stvari koje mu je Allah, dzelle sanuhu, zabranio; ne smije se povoditi za nevjernickim zakonima ostavljajuci Serijat. Ako bude ove stvari cinio, ne moze se pohvalitit da je musliman, jer je prihvatanje i slijedenje islama jedno a praktikovanje kufra drugo.

“I Tako Mi Gospodara tvoga, oni nece biti vjernici dok za sudiju u sporovima medusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dusama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (Kur’an, IV/65)

Ovo je islam. Nasuprot islamu, demokratija dozvoljava razne sramote i bezobrazluk. Demokratija je ta koja je dozvolila sklapanje braka izmedu homoseksualaca u Svedskoj i Francuskoj, sloboda licnosti, govore!!!

Demokratija zagovara pluralizam (visepartijski sistem) bez obzira na ideje i vjerovanje doticnih partija. To u islamu nije dozvoljeno jer se na taj nacin legalizira kufr medu muslimanima a to znaci smutnju i nered u islamskom drustvu. Ovo je u ostroj suprotnosti sa islamskim nacelima jer je islamska osnova u odnosu prema zlu, suprotstavljanje istom a ne njegovo priznanje. Uzviseni Allah, kaze:

“I borite se protiv njih dok mnogobostvo ne iscezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.” (Kur’an, VIII/39)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze:

“Ko od vas vidi neko lose djelo, neka ga izmjeni (ukloni) svojom rukom (prisilno), a ako ne bude u stanju, neka to uradi rijecima (neka naredi da se to ukloni), a ako ni to ne bude u stanju, neka ga bar srcem svojim prezre, a to je najslabiji cin imana.” (Prenosi Muslim)

Znaci, najslabiji cin imana je poreci zlo srcem, jer sto se srcem ne osudi onda se to voli ili u najmanju ruku ne osjeca se odvratnost prema tom postupku. A ko ne osjeca odvratnost prema kufru, sam je kafir, jer zadovoljstvo kufrom predstavlja kufr. Ovo nam objasnjava vjerodostojni hadis Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, u kojem stoji: “Ko se bori protiv njih svojom rukom, vjernik je; ko se bori protiv njih svojim jezikom, vjernik je; ko se bori protiv njih svojim srcem, vjernik je; iza ovoga nema vise ni koliko trun imana.” Dakle, ukoliko se suprotstavimo zlu i njegovim sljedbenicima, spasicemo sebe, njih i drustvo, u suprotnom, njihove ce zablude i nevjernicke ideje zavladati medu muslimanima sto bi znacilo njihovu propast. Da spomenemo i to da je pluralizam povod razdvajanja muslimana i unosenje nesloge medu njima, a slabljenjem njihovog jedinstva oslabice i njihova snaga u sukobu s neprijateljima islama. Podsjecamo i na to da pluralizam izaziva borbu oko osvajanja polozaja do kojeg se ne dolazi serijatski dozvoljenim sredstvima, a i samo postojanje takvog tipa rukovodilackog prijesta u islamu nije dozvoljeno. Muslimanima je zabranjeno da se medusobno sukobljavaju i razdvajaju:

“Svi se cvrsto Allahova uzeta drzite i nikako se ne razjedinjujte!” (Kur’an, III/103)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem:

“Drzite se dzemata i ne razjedinjujte se! Sejtan je jaci kada je samo sa jednim (od vas), dok je medu dvojicom slabiji. Ko sebi zeli mjesto u Dzennetu, neka se drzi dzemata.” (Prenosi Tirmizi)

Zar postoji gora vrsta razjedinjavanja muslimana od razjedinjavanja koje cini visepartijski sistem pluralisticke demokratije? Zar postoji bolje pravilo od hadisa Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji kaze:

“Allahova je milost sa dzematom.” (Prenosi Tirmizi)

U demokratiji je istina uvijek na strani vecine. U islamu je istina ono sto je u suglasnosti sa Kur’anom i sunnetom bez obzira na kvantitet onih koji ih se pridrzavaju. Ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom i sunnetom je laz i zabluda pa makar se svi stanovnici ovog svijeta slozili na tome. Uzviseni Allah, kaze:

“A vecina njih ne vjeruje u Allaha, nego su oni nevjernici.” (Kur’an, XII/106)

“Ako bi se ti pokoravao vecini onih koji zive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore.” (Kur’an, VI/116)

Iz ovog se ajeta jasno vidi da je povodenje za vecinom zabluda i odvracanje sa Allahovog, dzelle sanuhu, puta. Od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, se prenosi da je rekao:

“… Neke je vjerovjesnike slijedio samo jedan covjek iz njihovog naroda.” (Prenosi Muslim)

Ako je istina uvijek na strani vecine, kako to stoji u demokratiji, sta onda reci o stanju onih vjerovjesnika koji su samo jednog covjeka od svojih naroda za svoje pristalice imali? Da li su ti vjerovjesnici bili u pravu!? Neka na ovo pitanje odgovore “muslimanski demokrati”.U komentaru ajeta:

“Svi ljudi su sacinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vjesti i opomene, i po njima slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u cemu se oni ne slazu…” (Kur’an, II/213) Sejjid Kutb, rahimehullah, kaze: “Islam posjeduje Knjigu koju je objavio Allah, s istinom, da bi ljudima sudila u onome oko cega se oni ne slazu. Ova Knjiga je pravilo za zivot covjecanstva. Putem ove Knjige ce se postici drustveno uredenje u zivotu ljudi. Ovo je prava istina i ljudi ce je ili prihvatiti ili odbaciti. Ako je odbace, onda sve ono cega ce se oni prihvatiti predstavlja otvorenu laz i zabludu. To je laz i pored toga sto su ljudi njome zadovoljni. Historija je najbolji svjedok za ovo sto govorimo. Nisu ljudi ti koji posjeduju sposobnost i pravo da sude izmedu istine i lazi. Ono na cemu se ljudi sloze, ne predstavlja nikakvu istinu. Nije vjera ono na cemu i zbog cega ljudi medusobno nalaze zajednicku rijec.”

U demokratiji je sve podlozno glasanju, pa i ako je neki islamski propis u pitanju treba glasati da li ce se prihvatiti ili ne!!! Vecina ima pravo konacne odluke pa makar konacni izbor bio ocita grjeska i zabluda. Zabranjeno je muslimanima da Allahove, dzelle sanuhu, propise izlazu postupku glasanja. Zna se sta je haram a sta halal. Islamske propise mogu izloziti na glasanje samo munafici i kafiri. Proces glasanja sa sobom povlaci mnoge negativnosti koje su pogubnog karaktera kako za pojedinca, tako i za drustvo i to radi slijedecih cinjenica:

a. Zahvaljujuci procesu glasanja, Allahov Serijat je stavljen na isti nivo sa sejtanskim zakonima jer “treba izglasati i izabrati”. Ovo je otvoreni kufr i poricanje Allahove, azze ve dzelle, vjere jer je On Uzviseni rekao:

“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu robujte, a taguta se klonite.” (Kur’an, XVI/36)

“Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drzi se za najcvrscu vezu.” (Kur’an, II/256) Procesom glasanja ljudi prednjace ispred Allaha, azze ve dzelle, i odbijaju Njegov sud u zamjenu za njihov!!! Uzviseni kaze:

“O vjernici, ne prednjacite niucem ispred Allaha i Poslanika Njegova.” (Kur’an, XLIX/1)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodenju postupe.” (Kur’an, XXXIII/36)

b. Zahvaljujuci glasanju, postoji mogucnost odbacivanja Allahovih, azze ve dzelle, propisa jer izbor i odluka pripada vecini. Uzviseni Allah, kaze:

Komentarisuci ovaj ajet, Ibnil-Kajjim El-Dzeuzijje, kaze: “Allah se Sobom zakleo da ljudi nemaju u sebi imana sve dok Njegovog Poslanika ne prihvate kao suca u svim svojim medusobnim sporovima po pitanju svakodnevnih dogadaja od vjerovanja i propisa. Oni nece biti vjernici cak i kada Poslanika prihvate za svog suca sve dok u svojim dusama nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore poslanikovoj odluci kao rezultat njihovog zadovoljstva s njegovom odlukom bez ikakvog suprotstavljanja ili prigovaranja.”

Ovom kratkom raspravom o demokratiji dolazimo do zakljucka da je to kafirski sistem i ideja koja se ostro suprotstavlja islamskom ucenju o jednoci Allaha, azze ve dzelle. Musliman ne smije vjerovati u nekakvu ispravnost demokratije a niti smije vjerovati u njena lazna nacela. Demokratija je sistem koji ne predvida nikakve vjersko-moralne principe u zivotu ljudi, naprotiv, to je sistem suprotan ljudskoj prirodi jer se suprotstavlja vjeri Uzvisenog Allaha. U demokratiji ne postoje zabranjene stvari, sve je dozvoljeno. Zabranjene su samo one stvari koje je zabranio vladajuci aparat u doticnom demokratskom drustvu!!!

Savremeni islamski mislilac, Muhammed Kutb nakon duge rasprave o demokratiji, kaze: “Nema niceg zajednickog izmedu islama i demokratije; islam se niucem ne slaze sa demokratijom. Potpuno je neosnovano tvrditi da je islam demokratski sistem ili da u najmanju ruku podrzava demokratiju.” Takoder nas ovaj ucenjak podsjeca da: “Nama muslimanima nije dozvoljeno uporedivati Serijat sa kafirskim, neislamskim zakonima, a kamoli da vjerujemo da izmedu Allahovog Serijata i nekog ovosvjetskog sistema postoji nekakva bliza veza koja direktno tretira drustveno uredenje (koje je u nerazdvojnoj vezi sa islamskim vjerovanjem, razumije se). Ne smijemo ni pomisliti da Serijat ima zajednicke tacke sa kafirskim sistemima. To sto neki “muslimani” govore lijepo o demokratiji, to je kompleks od kojeg pati ovaj ummet (zbog nedovoljnog poznavanja islama). Neki cak vjeruju da je potrebno da mi branimo i opravdavamo Allahov Serijat. Drugi pak govore da kada pozivamo ljude u islam, trebamo im objasniti da islam posjeduje sve pozitivne osobine danasnjih nevjernickih sistema!! To je poraz i ponizenje koji su pogodili islamski ummet od strane privremenog zapadnjackog “pobjednika” koji je otrovao islamske zemlje (svojim nevjernickim idejama). To se ne bi dogodilo da smo mi bili zaista uvjereni u u zvisenost ove vjere kao sto nam je to Allah, azze ve dzelle, objasnio:

“I ne gubite hrabrost i ne zalostite se; vi cete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Kur’an, III/139)

Ne smijemo zaboraviti da je razlika izmedu temelja islama i demokratije ogromna. U islamu ljudi robuju Allahu, azze ve dzelle, i samo Njega obozavaju ne pripisujuci Mu druga. U islamu se sudi Serijatom prakticno sprovodeci vjerovanje u jednocu Gospodara. U demokratiji se obozavaju drugi, a ne Allah, dzelle sanuhu; ljudi sude po zakonima koje su oni postavili da bi i u praksi potvrdili svoju nepokornost Allahu, dzelle sanuhu, obozavajuci druge mimo Njega. U islamu se covjek potpuno cisti, da bi potvrdio svoje savrseno stvaranje (od strane njegovog Gospodara). U demokratiji se covjek suprotstavlja svojoj prirodi i samog sebe baca u najnize nizine ponizenja i zablude (zbog nepokornosti Allahu, dzelle sanuhu).

Ovo su temelji islama i demokratije, kakve onda veze ima islam sa demokratijom pa i pored toga sto su demokrati neke “svoje zakone” pozajmili od islama! Na zalost, u islamskom svijetu ima prevarenih mislilaca koji govore: “Uzecemo od demokratije ono sto valja, a odbacicemo njene negativne strane; povezacemo demokratiju sa Serijatom, a kufr, nemoral i seksualni haos koji ona propovjeda, jednostavno cemo zabraniti.” Ono sto ti mislioci smatraju dobrom stranom demokratije u stvari je islam, a ne “dobra strana” demokratije. U demokratiji narod upravlja samim sobom i on predstavlja izvrsnu vlast. Ako narod ne upravlja samim, to vec nije demokratija. Recite demokratima: “Zelimo suditi onim sto je Allah, dzelle sanuhu, objavio; ne zelimo da narod i njegovi predstavnici upravljaju drzavom, i ne zelimo dopustiti da narod propisuje zakone suprotne Serijatu. Trazimo egzekuciju onih koji su se odmetnuli od islama, i trazimo sprovodenje islamskih kazni nad bludnicima, kradljivcima, alkoholicarima… Trazimo da zene nose hidzab i namjeravamo da zabranimo otkrivanje istih. Trazimo zabranu golotinje po plazama i ulicama; mi istovremeno zelimo biti prave demokrate!” Ako im ovo budete kazali, brzo i jednostavno ce vam odgovoriti: “To nije demokratija za koju se mi zalazemo. U nasoj demokratiji ljudi propisuju zakone i nisu prinudeni ciniti stvari koje im nisu po volji.” Reci ce vam da demokratija “ne mijesa nos” u privatne stvari ljudi. Ako neko zeli napustiti vjeru, slobodan je to uciniti; ako neko zeli imati ljubavnicu, slobodan je to uciniti. Koja god zena zeli ljubavnika, slobodna je to uciniti, osim ako se njen muz ne pobuni protiv toga. Reci ce vam da potrazite drugo ime za to sto vi zelite, jer termin demokratija ne odgovara vasim namjerama. Ako stvari stoje tako, zasto onda da nas sistem ne nazovemo islamskim, nego mu trazimo nazive koji odgovaraju terminu demokratija!!!

Ja ne kazem da su drugi kafirski sistemi bolji od demokratije. Naprotiv, puno su gori oni sistemi u kojima se hapse na desetine hiljada ljudi, kojima se sudi u improviziranim sudnicama i nad kojima se sprovode divljacka mucenja i torture. Ono sto ja kazem, to je da demokratija ne predstavlja ispravnu zamjenu. Jedina ispravna zamjena je islam. Oni koji smatraju da je put islama dug i tezak, a da je put demokratije kratak i lahak, grdno se varaju. Demokratija se nalazi na putu sopstvene propasti, jer u sebi sadrzi neispravnosti i grjeske koje unistavaju nacela njenog sistema… Ostaje samo islam… Ostace jer je on jedina prava vjera… Ostace jer se Allah, azze ve dzelle, obavezao da ce ga cuvati do Sudnjeg dana… Ostace jer je samo islam kadar spasiti covjecanstvo od kataklizme u koju ono srlja.”

MUSLIMANI NE MOGU POSTICI SVOJ CILJ PUTEM DEMOKRATIJE

Svoje islamske ciljeve i namjere, muslimani ne mogu ostvariti putem demokratije, i to zbog dva osnovna razloga:

1. Demokratija nije serijatski opravdani put koji muslimani trebaju slijediti zbog postizanja svojih islamskih interesa. Islam je Allahova vjera i kao takav on posjeduje bozansku stazu koja se razlikuje od drugih zbog svojeg karakteristicnog bozanskog izvora. Allah, dzelle sanuhu, je Svojom mudroscu odredio da se islamski ciljevi ne mogu ostavariti osim putem potpunog praktikovanja islama i kroz islam. Zalutali su oni koji zele dominaciju islama drugim putem a ne putem islama. Od Abdullaha ibn Mes’uda, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: “Bili smo kod Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada je on povukao pravu crtu ispred sebe, pa je rekao: “Ovo je put Allaha Uzvisenog!” Zatim je povukao crte sa desne i lijeve strane one crte (koju je povukao ispred sebe), pa je rekao: “Ovo su sejtanovi putevi!” Zatim je stavio ruku na crtu ispred njega citirajuci:

“I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On nareduje, da biste se grijeha klonili.” (Kur’an, VI/153)

Allah, dzelle sanuhu, je odredio da Njegovi namjesnici na Zemlji budu Njegovi iskreni robovi koji osim Njegove vjere nista drugo nece slijediti i nece Mu druga pripisivati. Uzviseni Allah, kaze:

“Allah obecava da ce one medu vama koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao sto je postavio namjesnicima one prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju im On zeli, i da ce im sigurno strah bezbjednoscu zamijeniti; oni ce samo Meni robovati, i nece druge Meni ravnim smatrati.”(Kur’an, XXIV/55)

Sto se demokratije tice, ona je politeisticka ideja jer propovjeda ucesce naroda u komponovanju zakona. Ne dozvoljava mijesanje vjere u drzavni aparat zemlje. Ako je to demokratija, kako neki “muslimani” mogu tvrditi da je moguce uzvisiti islam putem ovog nevjernickog sistema!? Zar sirk moze posluziti kao pomagac Allahovoj vjeri, islamu?

2. Takoder od razloga zbog kojeg muslimani ne mogu ostvariti svoje namjere u okrilju demokratije jeste i stalna borba i sukob izmedu istine i lazi. Kafiri nece nikada dozvoliti formiranje islamske drzave bilo gdje u svijetu, a niti ce dozvoliti muslimanima da postanu vojno – ekonomska sila. Spremni su da muslimane sprijece, ako treba, ratovima koje nam svakodnevno namecu. Tada ce oni klati i protjerivati na stotine hiljada muslimana cije prolivanje krvi ne zabranjuju njihovi “pravedni” demokratski zakoni. Ako stvari ovako stoje, onda samo glupaci mogu vjerovati da ce im kafiri i otpadnici od islama dozvoliti formiranje islamske drzave putem legalnog izbora od strane naroda. Najbolji primjer za to nam je Alzir u kome su na izborima pocetkom devedesetih pobijedili islamisti. Odmah nakon njihove izborne pobjede kafirska vojska, u suradnji sa krscanskim Zapadom, je preuzela stvar u svoje ruke kada su na najgori nacin islamiste izlozili mucenjima i torturama ne bi li ih sprijecili u njihovoj namjeri formiranja islamske pravedne drzave. Alzirski zatvori su postali prepuni neduznih islamista, a ulice su bile bukvalno preplavljene tenkovima spremnim za obracun sa “islamskim teroristima”. Isti je slucaj zabiljezen i u Turskoj kada su tenkovi izasli na ulice protiv islamista koji su na legalan nacin, preko izbora, dosli na vlast. Na desetine muslimana je uhapseno, dok su islamske skole sve do jedne pozatvarane; optuzba – islamski fundamentalizam!!!

Kur’an nas upozorava na opasnost od nevjernika:

“Ni Jevreji, ni krscani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatis ono na cemu su oni.” (Kur’an, II/120)

“Oni ce se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vase, ako budu mogli.” (Kur’an, II/217)

“Mnogi sljedbenici knjige jedva bi docekali da vas, posto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz licne zlobe svoje.” (Kur’an, II/109)

Ovi ajeti jasno govore da ce sukob izmedu istine i lazi biti svakodnevna pojava dokle god postoje vjernici u Allaha, dzelle sanuhu. Laz je neprijatelj istine, a oni koji slijede laz i zabludu nece odustati od njihovog odvracanja muslimana od islama, ako budu mogli. Nevjernici, koji se kriju iza demokratije, sire nered i smutnju ne bi li unistili islamski moral i etiku muslimana sve dok muslimani, ne daj Boze, ne odbace svoje vjerovanje.

Demokratija nije i ne moze biti put koji muslimani trebaju slijediti radi uzdizanja islama. Propao je trud svih onih koji preko demokratije zele pomoci islam i muslimane. Neki muslimani svojim prisustvom u sistemu demokratije gdje ucestvuju u donosenju odluka i propisivanju zakona, blizu su propasti i jos gore od toga je to sto svojim sudjelovanjem u tim demokratskim institucijama cine sirk kojeg Allah, azze ve dzelle, ne prasta.

STA JE RJESENJE?

Odgovor na ovo pitanje je lahak i jednostavan: spremnost i Dzihad na Allahovom, azze ve dzelle, putu. Spremnost mora obuhvatiti sve psihicko – fizicko – materijalne mogucnosti ummeta. Svako treba uloziti maksimalan trud u borbi protiv neprijatelja islama. Uzviseni Allah, kaze:

“I protiv njih pripremite koliko god mozete snage i konja za boj, da biste time zaplasili Allahove i vase neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve sto na Allahovom putu potrosite naknadeno ce vam biti, nece vam se nepravda uciniti. (Kur’an, VIII/60)

Od Ukbeta ibn-Amira se prenosi da je cuo Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako na minberu uci: “I protiv njih pripremite koliko god mozete snage.” Zatim je rekao: “Zaista je snaga u bacanju, zaista je snaga u bacanju, zaista je snaga u bacanju (pucanju)” (Prenosi Muslim)

“Ko nauci vjestinu bacanja (pucanja) a zatim je zaboravi, nije od nas.” (Prenosi Muslim)

Dzihad je jedini ispravni put preko kojeg muslimani mogu postici svoje ciljeve. Allah, azze ve dzelle, nam to objasnjava:

“Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; nesto volite, a ono ispadne zlo po vas.” (Kur’an, II/216)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze:

Put Dzihada je mukotrpan i tezak put. Njega se mogu prihvatiti samo iskreni i jaki vjernici o kojima Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kao odgovor na pitanje koji su ljudi najbolji, kaze: “To je mu’min koji se na Allahovom putu bori svojim zivotom i imetkom.” (Prenosi Buhari)

REZIME

Muslimani!

Demokratija nije dozvoljena onome koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan! Ne potpadajte pod uticaj Jevreja i krscana sa nevjernickog Zapada! Oni vjeruju u demokratiju jer su pocinili kufr u Allaha, dzelle sanuhu. Vjeruju da je demokratija prirodno rjesenje koje im najvise odgovara. Oni su u pravu, sto se toga tice, jer su kafiri a poslije kufra nema grijeha. Njihovi su bogovi, njihove partije koje im propisuju zakone po kojima se oni vladaju!!

Muslimani!

Nemojte slijediti i oponasati Jevreje, krscane i ostale kafire o kojima Allah, azze ve dzelle, kaze:

“…pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogobosci postali.” (Kur’an, VI/121)

Muslimani!

Ne zurite u trazenju Allahove pomoci grijesenjem i serijatski nedozvoljenim metodama rada.

“Ako Allaha pomognete, i On ce vama pomoci i korake vase ucvrstiti.” (Kur’an, XLVII/7)

Nemojte se povoditi za vecinom koja zagovara demokratiju. Oni su ti koji su zalutali, dok su spaseni oni koji unose red medu ljude kada se nered i smutnja prosire. A ko su ti koji unose red medu ljude, ako to nisu Allahovi pokorni robovi!?

“O narode moj, sta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru; pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome bas nista ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prasta. Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate nece nikom ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da cemo se Allahu vratiti, i da ce mnogobosci u ognju biti. Tada cete se sigurno mojih rijeci sjetiti! A ja Allahu prepustam svoj slucaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi.” (Kur’an, XL/41-44)

STAV ISLAMA PREMA DEMOKRATIJI

Podijeli ovaj članak sa drugima: