Šejh Muhammed ibn Abdulvehhab, rahimehullahu teala, kaže: “Ako si svjestan da čovjek može počiniti kufr jednom riječju, koju izrekne svojim jezikom, a možda je izrekne ne znajući njeno značenje, onda nema opravdanja za neznanje. A možda je izgovora misleći da će ga ona približiti Allahu.
Posebno je bitno naglasiti to ako ti je Allah podario shvatanje priče koju je Allah ispričao o Musaovom narodu, pred njihovog dobročinstva i djela, oni su mu došli i rekli:“…rekoše: ‘Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove! – Vi ste, uistinu, narod koj nema pameti!’ – reče on.” (Prevod značenja, Araf, 138)
Ovog trenutka se tvoj strah i želja povećavaju kako bi se sačuvao od ovakve i sličnih situacija. (Ed-Durerus-Senijje, 1/71)
Šejh Abdullah ibn Abdurrahman Ebu Battin, rahimehullahu teala, kaže: Čudno je da kada neki ljudi čuju nekoga kako govori o ovoj rečenici, u smislu negacije i potvrde, smatra to pokudnim od njega. Pa kaže: Mi nismo obavezni o ljudima niti da govorimo o njima. Reći će se: Ti si obavezan da spoznaš tewhid radi kojeg je Allah stvorio ljude i džine. I zbog čega je poslao sve poslanike koje će pozivati u njega. Kao i spoznaju onoga što mu je suprotno, a to je širk kojeg Allah neće oprostiti, niti će biti prihvaćeno opravdanje odgovornoj osobi u tom pogledu. Isto tako u ovoj rečenici nije dozvoljeno slijepo slijeđenje zato što ona predstavlja osnovu osnova. Onaj ko ne spozna dobro i ne osudi zlo onda je propao. A posebno kada je riječ o najvećem dobru – a to je tewhid, ili kada je riječ o najvećem zlu – a to je širk.
(Akidetu muvvehidin, Risaletul intisar li hizbillahil muvvehidin, str. 11)
. This post has been viewed 1041 times
