“Pokornost” nevjernicima = jasan gubitak
(“O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit ce vas unazad pa cete postati gubitnici!”) [Ali-Imran/149].
Kaze El-Haafiz ibn Kesiir (1):
Uzviseni Allah upozorava Njegove robove vjernike na to da se pokoravaju kafirima i munaficima, jer uistinu pokornost njima nasljedjuje (tj. rezultira) propast na dunjaluku i ahiretu.
Rekao je sejh muhaddis Ahmed Saakir (2):
Doista su muslimani u ovim zadnjim vremenima vec upali u ono sto im je Allah Uzviseni zabranio od pokornosti nevjernicima. Pa su svoje mozgove i umove predali kafirima, i predali su im – u nekim prilikama – i svoje zemlje, pa su na mnogim mjestima time postali stado za nevjernicke vladare, i sljedbenici onih drzava koje su najzesci neprijatelji islama i muslimana, i stavili su na svojim vratovima obaveznost pokornosti njima (nevjernicima), shodno tome da je drzavno pravo da se potcinjen pokorava vladaru.
Naprotiv, ljudi koji se pripisuju islamu – a koji su od stada drzava koje su neprijatelji islamu – borili su se protiv svoje brace muslimana u drzavama koje su tada bile islamske.
Zatim je ovo (stanje) obuhvatilo sve zemlje, pa su se u mnogim islamskim zemljama pojavili vladari koji ispovjedaju pokornost nevjernicima – umno, dusevno, i vjerski –, i ponizili su muslimanski narod, i ubacili medju njima (muslimanima) neprijateljstvo i mrznju prema islamu postepeno, sve dok ih zamalo nisu vratili njihovim (dzahilijetskim) stopama pa da time postanu gubitnici, a doista, oni (koji tako cine) nisu muslimani.
Pa svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo.
fusnote:
1) Tefsir ibn Kesir (1/412).
2) ‘Umdetu Et-Tefaasiir (3/51).