[Anonimno]

http://www.youtube.com/watch?v=JATfJ0osvBA;feature=share

“On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.” (Kur'an, En-Nisa, 140)

U tumačenju pomenutog ajeta, kaže imam mufesiira, Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullahu teala: „Tj. On vam je objavio da ukoliko sjedite sa onim ko negira (čini kufr) Allahovim riječima i ismijava se, a vi to slušate, da ste poput njega. Tj. vi ste, ukoliko ne ustanete od njih u takvom stanju poput njih u njihovom djelu, jer ste nepokorni Allahu sjedenjem sa njima i slušaljući kako se poriču (čini kufr) Allahove riječi i ismijava njima, kao što su oni nepokorni ismijavanjem Allahovih ajeta. Vi ste uradili grijeh poput onoga kojeg su uradili oni, tako da ste isti u nepokornosti Allahu i činjenju onoga što vam je Allah zabranio. U ovom ajetu je jasan dokaz o zabrani sjedenja sa nosiocima batila od svake vrste novotara i fasika onda kada govore o svom batilu.“

Kaže imam Kurtubi, rahimehullahu teala: „…ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor”…, tj. dok ne stupe u drugi govor koji nije kufr, „inače, bićete kao i oni”, ovo ukazuje na obavezu izbjegavanja počinioca grijeha kada ispolje ružno djelo, jer onaj ko ih ne izbjegava taj je zadovoljan sa njihovim djelima, a zadovoljstvo kufrom je kufr, jer Uzvišeni kaže: „inače, bićete kao i oni”. Svako ko sjedi u medžlisu u kojem se čini grijeh i to im ne negira, je isti u grijehu sa njima. Treba im se negirati onda kada govore grijeh ili ga rade, pa ako nije u stanju da im negira onda treba ustati od njih kako ne bi bio od onih koje obuhvata ovaj ajet.”

Potom je Kurtubi spomenuo rivajet kojeg je spomenuo i imam Taberi, da je Omer ibn Abdil Aziz uhvatio ljude koji su pili alkohol te ih je izbičevao a među njima je bio postač, te rekoše Omeru: “Ovaj posti”, pa je Omer proučio:

“Ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. “

Šta nam ukazuje govor Taberija, Kurtubija kao i ovaj rivajet od Omera ibn Abdil Aziza? Ukazuje nam da negiranje srcem nije dovoljno da bi se čovjek spasio grijeha koji se čini u određenom medžlisu kojem on prisustvuje sve dok to ne negira jezikom ili ustane sa takvog medžlisa ukoliko se ne promjeni govor. Jer da je negodovanje srcem bilo dovoljno ne bi Omer ibn Abdil Aziz kaznio postača koji je zasigurno negodovao svojim srcem pijenje alkohola. Ovo jasno vidimo i iz prethodnih Kurtubijevih riječi kada je rekao: “Ovo ukazuje na obavezu izbjegavanja počinioca grijeha kada ispolje ružno djelo, jer onaj ko ih ne izbjegava taj je zadovoljan sa njihovim djelima.“

Hanefijski učenjak Ebu Bekr el-Džessas, u svom tefsiru kod pomenutog ajeta (tj. 140 ajet sure En-Nisa) kaže: „U dobrovoljnom sjedenju sa njima bez negiranja njima je dokaz da je on zadovoljan njihovim postupkom.“

[Autor]

Postovi