Reply To: Odg: Zabluda Mustafe Cerića

Nova naslovna forums ISLAM Islamsko vjerovanje – akida Zabluda Mustafe Cerića Reply To: Odg: Zabluda Mustafe Cerića

#6450

Anonimno

Vjernik post=619 wrote: Sumnjičenje i uhođenje
Rekao je Uzvišeni: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge…” (El-Hudžurat, 12.)

U ovom časnom ajetu naređeno nam je da se klonimo mnogih sumnjičenja i objašnjeno nam da je u tome grijeh, i zabranjeno nam je uhođenje, a uhođenje je istraživanje nedostataka kod ljudi, i to je grijeh koji je produkt sumnjičenja.

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najgori lažan govor. I nemojte istraživati mahane kod drugih i nemojte uhoditi druge, i nemojte zavidjeti jedni drugima, i nemojte mrziti jedni druge, i nemojte okretati leđa jedni drugima, nego budite braća, o Allahovi robovi.” (Bilježi Buhari, br. 6064; Muslim, br. 2563)

Kaže vođa pravovjernih Omer Ibnul-Hattab, radijallahu anhu: “Nemoj prihvatati riječ koja izađe iz usta tvog brata izuzev dobrom, i ti ćeš je naći u naljepšem kontekstu.” (Ovo je spomenuo Ibn Kesir u tefsiru ajeta iz sure El-Hudžurat.)

Kaže Bekr b. Abdullah El-Muzeni, kao što to stoji u njegovoj biografiji u knjizi Tehzibul-tehzib: “Čuvajte se govora koji ako i bude ispravan sa sobom ne donosi nagradu, a ako pogriješite bivate griješni, a to je ružno mišljenje o svojoj braći.”

Kaže Ebu Kulabeh Abdullah b. Zejd El-Džurmi, kao što je prenešeno u knjizi El-Hiljeh od Ibi Ne’ima (2/285): “Ako dopre do tebe nešto o tvom bratu što ti se ne svidi, pokušaj mu svim silama naći opravdanje, a ako ga ipak ne uspiješ opravdati onda reci samom sebe: ‘Možda ipak ima opravdanje za koje ja ne znam.’”

Sve je ovo super mili moj, ali je van konteksta.

Ghuraba post=534 wrote:

Bilježi Buhari u svom Sahihu (10) od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” Ovaj hadis također bilježi Muslim u svom Sahihu (64) ali sljedećim izrazom: “Neki čovjek je upitao Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koji musliman je najbolji musliman?’ On mu je odgovorio: ‘Najbolji musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su pošteđeni ostali muslimani.’” (Isti hadis prenosi Muslim i od Džabira (65) u obliku kakav je kod Buharije)

Ne mogu se nacududiti ljudima koje samo navedu hadis a da ne procitaju prethodno tefsir hadisa.

En Nevevi kaze: U cilju ocuvanja vjere, ogovaranje je dozvoljeno u sest sljedecih slucajeva:

1. Kad je u pitanju ucinjeni zulum, nepravda ili neka druga steta, pa onaj kome je to ucinjeno pokrene postupak kod nadleznih protiv pocinitelja, opisujuci detalje, okolnosti i druge podatke oko tog predmeta. “Allah ne voli da se o zlu glasno govori, osim onoga kome je nepravda ucinjena”! (en-Nisa, 148. ajet).

2. Kad je u pitanju borba protiv zla, grijeha ili drugih negativnosti pojedinca ili neke drustvene bolesti, pri cemu se moraju spominjati imena i objasniti neka losa drustvena pojava, i to iskljucivo kod iskrenog nijjeta, uprotivnom je haram!

3. Kad je u pitanju trazenje fetwe, tj. Seriatskog rjesenja. Najbolji nacin u tom slucaju je pitati na primjer:”Kakav je stav, propis ili misljenje islama ako muz postupi prema zeni tako i tako, otac prema dijetetu tako i tako, brat prema bratu tako i tako, bez spominjanja konkretnih subjekata i pojedinosti. Iako je dozvoljeno spominjati i imena i osobine, kao u slucaju kad je Hind dosla Poslaniku, s.a.v.s, i rekla:”Allahov poslanice, Ebu Sufjan je skrt i pohlepan covjek…”, a Poslanik joj te rijeci nije osporio!

4. Kad je u pitanju savjet ili upozorenje muslimana na neko zlo. Ako je neka osoba sklona nekom grijehu haramu, a ljudi to ne znaju, musliman ih je duzan upozoriti. Ako neko trazi savjet za zenidbu, udaju, kupoprodaju ili slicno, musliman je duzan upozoriti rijecima:”Nije to za tebe”! “Ako mozes zaobidji to”! “Mislim da to nebi bilo dobro za tebe”! Medjutim, musliman u tome mora biti iskren i kazati da je to njegovo misljenje, a Allah najbolje zna! Ako je u pitanju izbor pogodne osobe za neku drustvenu duznost, pa se javi neko ko nije za to sposoban, musliman je duzan nadleznima sugerirati na tu negativnost, kako bi se naslo najbolje rjesenje.

5. Kad je u pitanju javno grijesenje. Kao na primjer, ako neko javno konzumira alkohol, javno cini nemoral, javno nanosi ljudima nepravdu i slicno, muslimani su duzni sprijeciti takvo zlo i zastiti drustvo. Od Ebu Hurejreta se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao : »Citavom mom ummetu moze biti oprosteno, osim onima koji javno cine grijeh ! A « javno » znaci da covjek grijeh ucini nocu pa osvane i pocne se hvaliti:”Ucinio sam nocas to i to”! Allah ga sakrio u noci, a on razotkriva ono sto je ucinio”! (Muttefekun aljhi).

6. Kad je u pitanju upoznavanje nadleznih sa nekom osobom. Ako je neka osoba poznata po nekom nadimku, osobini ili necemu sto je iskljucivo njegova karakteristika, kao “onaj bez ruke, bez kose, onaj sto hramlje, onaj visoki” i tome slicno. Dozovljeno je dakle te osobine koristiti kao opise u cilju upoznavanja nadleznih sa doticnom osobom, a nije dozvoljeno te osobine koristiti kao nedostatke, uvrede, ironiju ili omalovazavanje.

A sta je tek za one koji javno pozivaju u sirk i kufr?!

Novo na naslovnoj