Adabi lijepog odnosa prema djeci

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno Adabi lijepog odnosa prema djeci

Ova tema sadrži 4 odgovora, ima 2 glasa, zadnji odgovor od:  Anonimno prije 5 godine, 7 mjeseci. This post has been viewed 232 times

Pregledavate 5 postova - 1 do 5 (od ukupno 5)
  • Autor
    Postovi
  • #6263

    Anonimno

    [attachment=29]rsz_slika17095_beba.jpg[/attachment]

    Uzvišeni Allah je ukorijenio u srce roditelja mnogo velikodušnih emocija prema svojoj djeci, poput milosti, sažaljenja i blagosti. Ova plemenita osjećanja pomažu u odgoju djece, njihovoj pripremi za život i formiranju ličnosti, daju najbolje rezultate i ostavljaju najveći uticaj.

    Naša blistava vjera je duboko urezala u srca roditelja milost prema djeci, u tom smislu se prenosi da je Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, rekao: “Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je poljubio Hasana sina Alijinog, a El-Akra’e ibn Habis et-Temimi je sjedio kod njega, pa reče El-Akra’e: ‘Imam desetoro djece, nisam nijedno od njih poljubio.’ A Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ga pogleda pa reče: ‘Ko nije milostiv neće mu se smilovati.'”[1]

    Pravo djeteta kod svoga roditelja je da mu izabere lijepo ime, a najbolja imena su Abdullah i Abdurrahman, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista, najdraža imena Allahu su Abdullah i Abdurrahman.”[2] Također, roditelji trebaju izbjegavati da svojoj djeci nadijevaju ružna imena, jer prenosi Aiša, radijAllahu anha, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, mijenjao ružna imena.[3]

    Od sunneta je da roditelj zakolje akiku novorođenčetu, dvije ovce muškom djetetu a jednu ženskom, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Dječaku se kolje akika, pa prolite za njega krv.”[4]

    Roditelji trebaju voditi računa o islamskom odgoju svoje djece, njihovom podizanju na plemenitim svojstvima i izazivanja osjećaja odvratnosti prema prezrenim osobinama.

    Od prvih stvari sa kojima treba početi roditelji je navikavanje djece na obavljanje namaza, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Naređujte vašoj djeci od sedme godine da klanjaju, a od desete godine na namaz ih silom nagonite, i razdvojite ih u postelji.”[5]

    Zatim, trebaju poučavati djecu plemenitom Kur’anu i šerijatskim znanostima, i odgajati ih na bogobojaznosti i čednosti, kako bi bili valjana čeljad koja dove za svoje roditelje poslije njihove smrti. Rekao je Uzvišeni: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.”[6]

    Neophodno je upozoriti djecu na opasnosti loših navika, kao što je: pušenje, varanje, obmanjivanje, i slično, kako bi bili daleko od njih. S druge strane, roditelji trebaju biti lijep primjer u praktikovanju moralnih vrijednosti. Na primjer, primjenjujući osobinu pravednsti prema djeci, ne treba izdvajati jednu djecu nad drugom prilikom davanja poklona, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Bojte se Allaha i budite pravedni prema djeci.”[7] Pa tako, roditelji trebaju biti lijep praktični primjer svojoj djeci i u ostalim stvarima života, uz nadzor i usmjeravanje.

    Izvor: http://www.stazomislama.com/

    ——————————————————————————–

    [1] Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Milost prema djetetu i ljubljenje djeteta, broj 5997, i Muslim, Knjiga o vrlinama, poglavlje: Milost Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, prema djeci, broj 2318, a tekst hadisa je od Buharije.

    [2] Muslim, Knjiga o adabima, poglavlje: Zabrana davanja nadimka Ebu-Kasim, broj 2132.

    [3] Tirmizi, Knjiga o adabima, poglavlje: Ono što je prenešeno o mijenjanju imena, broj 2839.

    [4] Buharijam Knjiga o akiki, poglavlje: Otklanjanje neprijatnosti od dječaka, broj 5472.

    [5] Ebu Davud, Knjiga o namazu, poglavlje: Kada se naređuje dječaku da klanja, broj 495-496, a šejh Alabani je, u knjizi El-Irva’, ocijenio hadis kao vjerodostojan na osnovu drugih rivajeta, (1/266-267).

    [6] Prijevod značenja sure Et-Tahrim 6.

    [7] Muslim, Knjiga o poklonima, poglavlje: Pokuđenost izdvajanja neke djece prilikom davanja poklona, broj 1623.

    #6265

    Anonimno


    Ja bih na ovo sve gore navedno dodao da pored podučavanja naše djece ispravnoj akidi i plemenitom moralu trebamo svoju djecu navikavati i podsticati na samostalnost i raditi na unapređivanju njihove kretivnosti još od malih nogu kao i na educiranje naše djece o vrijednostima znanja kako onog šerijatskog tako i ovosvjetskog, da nam se djeca školuju i pored srednjoškolskog obrazovanja da svoje znanje postavi na jedan viši akademski nivo (naravno baveći se onim što je halal)..

    Također tu je i izgradnja pravilnog odnosa prema radu i radnoj navici kao jednoj nužnosti i potrebi svakog čovjeka jer pored svojih duhovnih potreba tj.potreba duše svaki insan mora udovoljiti potrebama svoga tijela a to se postiže kroz sticanje halal opskrbe..
    Čini mi se da se ta tema nekako rijetko spominje jer jedna muslimanska zajednica pored toga što je neophodno da bude sastavljena od imansko jakih pojedinaca, isto tako treba imati i ljude koji će biti u financijskom smislu jaki i u mogućnosti da pomognu one koji su pomoći potrebni kao i da nose teret projekata društvenog značaja.

    Zar nije vjernik koji je financijski dobrostojeći korisniji zajednici nego onaj koji to nije? Ovaj prvi će npr. dati sadaku i tim činom će pomoći bratu u nevolji i time njemu donijeti korist (naravno sve se događa samo Allahovom voljom, dopuštenjem i određenjem) a i sebi će koristiti jer je učinio dobro djelo od kojeg će inšaallah imati koristi na Sudnjem danu… dok onaj koji je slabog imovinskog stanja je i sam potreban nečije potpore i pomoći.

    Prenosi Omer, r.a. da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman je brat muslimanu, ne nanosi mu nepravdu niti ga predaje neprijatelju; ko pomogne bratu u nevolji, Allah će mu pomoći u nevolji, ko otkloni nedaću muslimana, Allah, dž.š., otklonit će mu nedaću na Sudnjem danu, a ko sakrije sramotu muslimana, Allah, dž.š., sakrit će njegovu sramotu na Sudnjem danu.” Muttefekun alejhi.

    Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Skrbnik udovice i siromaha (miskina) je kao mudžahid na Allahovom putu”, i misli da je rekao: “…kao onaj koji bez prestanka klanja i bez prestanka posti”. Muttefekun alejhi.

    i da na kraju spomenem jednu predaju gdje se kaže da je Ibn Abbas, r.a., imao je običaj reći: “Da izdržavam jednu muslimansku porodicu mjesec dana, ili sedmicu, ili onoliko koliko Allah, dž.š., hoće, draže mi je nego da obavim hadždž. A da poklonim tanjir hrane u vrijednosti jednog dirhema svome bratu muslimanu draže mi je nego da udijelim jedan dinar na Allahovom putu (u džihadu).”

    بارك اللّه فيك

    #6278

    Anonimno

    Jaseer 2012

    i da na kraju spomenem jednu predaju gdje se kaže da je Ibn Abbas, r.a., imao je običaj reći: “Da izdržavam jednu muslimansku porodicu mjesec dana, ili sedmicu, ili onoliko koliko Allah, dž.š., hoće, draže mi je nego da obavim hadždž. A da poklonim tanjir hrane u vrijednosti jednog dirhema svome bratu muslimanu draže mi je nego da udijelim jedan dinar na Allahovom putu (u džihadu).”

    Mozes li mi reci odakle si uzeo ovu predaju? :barek: hajrom

    #6279

    Anonimno

    Ovu predaju sam našao u tekstu pod naslovom Tvoj brat je tvoj džennet od brata Adnana Maglića..

    بارك اللّه فيك

    #6282

    Anonimno

    i da na kraju spomenem jednu predaju gdje se kaže da je Ibn Abbas, r.a., imao je običaj reći: “Da izdržavam jednu muslimansku porodicu mjesec dana, ili sedmicu, ili onoliko koliko Allah, dž.š., hoće, draže mi je nego da obavim hadždž. A da poklonim tanjir hrane u vrijednosti jednog dirhema svome bratu muslimanu draže mi je nego da udijelim jedan dinar na Allahovom putu (u džihadu).”

    Kaze Allah, subhanehu we te’ala, u prijevodu znacenja : “Zar smatrate da je onaj koji hodocasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdzd-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjerue i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah nece ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu cine.” (Sura Et-Tewba, 19. ajet)

    Rekao je Ibn Abbas u komentaru ovog ajeta: “Zaista su mnogobosci govorili: ‘Odrzavanje casnog hrama i napajanje hodocasnika bolje je od onog ko vjeruje i bori se na Allahovu putu’, pa su se udaljili od Kur’ana i Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Pa je Allah, subhanhue we te’ala, odlikovao vjerovanje i borbu na Allahovu putu sa Vjerovjesnikom, sallAllahu alejhi we sellem, nad odrzavanjem casnog hrama od mnogobozaca i napajanja hodocasnika i nisu imali koristi kod Allaha, azze we dzelle, uz pripisivanje druga Njemu.”
    Rekao je Uzviseni Allah, u prijevodu znacenja:

    “Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah nece ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu cine”, tj. oni koji su tvrdili da su oni ti koji odrzavaju dzamije; Allah, azze we dzelle, nazvao ih je onima koji sami sebi nepravdu cine zbog tog sto cine sirk, tj. mnogobostvo. Nece imati nikakve koristi od odrcavanja.

    Prenosi Velid bin Muslim od En-Nu’mana bin Besir el-Ensarija da je rekao: “Bio sam kod minbera Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u grupi njegovih ashaba, pa je rekao jedan od njih: Nije me briga da poslije islama ne radim djelo u ime Allaha, osim da napajam hodocasnike.’ A drugi je rekao: ‘Ne to, vec odrzavanje Mesdzid-Harama’, zatim je drugi rekao: ‘Borba na Allahovom putu je bolja od toga sto ste rekli.’ Izgrdio ih je Omer, sin El-Hattabov, neka je Allah, azze we dzelle, zadovoljan njime i rekao: ‘Ne podizite glasove kod minbera Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, a to je bilo u petak – a ja cu kada klanjam dzumu uci kod Poslanika, aalejhisselama, i pitati ga o tome oko cega ste se razisli.'” To je Omer, radijAllahu anhu, i ucinio pa je Uzviseni Allah, azze we dzelle, objavio:

    “Zar smatrate da je onaj koji hodocasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdzd-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah nece ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu cine.” Biljeze ga Muslim u svome Sahihu i Ebu Davud, a ovo je njegov doslovni tekst, i Ibn-Merdevejh i Ibn Ebi-Hatim u svojim tefsirima i Ibn Hibban u svome Sahihu. (Ovo se nalazi u skracenoj -prevedenoj- verziji Ibn Kesira)

    U orginalnoj verziji – arapskoj- se nalazi povod ovog ajeta je bio kada je Abbas bio zaraoljen od strane ashaba u bitci Bedr pa je rekao kako su ashabi ucinili hidzru i dzihad, a da su oni napajali hodocasnike vodom i davali im hranu i vodili brigu oko Mesdzd-Haramu. Pa je Allah objavio ajet:

    “Zar smatrate da je onaj koji hodocasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdzd-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjerue i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah nece ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu cine.”

    A Abbas je bio tada musliman, ali je krio svoje vjerovanje.

    Predaja od koja se u tekstu navodi da je od Ibn Abbasa nije tacna. Jer je kontradiktorna sama po sebi, jer zna se koja nagrada ceka za one koji se budu borili u dzihadu. Nema hadis ili ajeta da upucuje da je bolje davati hranu siromasima od dzihada. Zna se ko je bio Ibn Abbas, pa zar bi on nesto rekao da da nije zaosnovano na Kuranu i hadisu Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!

    Dakle, pa kako da samo hranjenje siromasnih bude bolje od dzihada kada ni hranjenje hadzija nije bolje od dzihada. A zna se da onaj koji udjeli na Allahovom putu -dzihad- da ima nagradu kao onaj koji je u dzihadu.

    Molim Allaha da popravi nase stanje i da nam poveca korisno znanje i da radimo po njemu. Amin

Pregledavate 5 postova - 1 do 5 (od ukupno 5)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na naslovnoj