[Anonimno]

Vrijednost krvi musrika je poput vrijednosti krvi svinje i psa

Od dogadjaja koji su se desili na Hudejbiji je i sljedeci:
Kaze: (… pa je Ebu Dzendel – svim svojim glasom – povikao: “O skupine muslimana, zar ce te me vratiti musricima pa da me oni iskusaju u mojoj vjeri (tj. da postanem murtedd)”. Pa je muslimanima to tesko palo, pored onoga u kakvoj su situaciji bili, pa je Poslanik alejhi selam rekao: “O Ebu Dzendele, osaburi i iscekuj nagradu za to, jer ce Allah doista, tebi i onima koji su uz tebe od potlacenih dati olaksicu i izlaz, mi smo zaista sklopili izmedju nas i njih (musrika Mekke) primirje i dali smo im ugovor na tome, a i oni su nama dali ugovor na tome, a uistinu mi ih necemo prevariti (tj. prekrsiti taj ugovor)”. Pa je ‘Umer ibn El-Hattab radijellahu anhu dosao do Ebu Dzendela i poceo hodati pored njega govoreci mu: “Osaburi Ebu Dzendele, pa doista su oni musrici, a zista je krv nekog od njih: poput krvi pseta, pa je poceo okretati koricu (futrolu) svoje sablje prema Ebu Dzendelu, kaze ‘Umer: “Pozeleo sam da on (Ebu Dzendel) uzme sablju pa da njome udari (tj. ubije) svoga oca”. Hadis je hasen, biljezi ga: El-Bejhaqi u El-Kubra [9/227], i Ahmed [4/325], i Et-Taberi u Tarihu [2/123], a vidi i Fethul-Bari [5/345].

Rekao je imam Safija: (… a to, zato sto je njihova krv dozvoljena bilo da oni napadaju, ili bjeze, ili dok oni spavaju, i kako god se (mi) domognemo njih, kada d’ava (poziv u İslam) dodje do njih). [El-Umm:4/219].

Rekao je imam ibnu Qudame: (Isto tako ako bi odredjena grupa otpala od islama i zatim se sklonila u svoju zemlju, i izasla od pokornosti imamu muslimana, zabrana sa njihovih zivota i imetaka nestaje, zato sto nevjernici aslijjini (u osnovi nevjernici) nemaju zastitu u svojim zemljama; pa murtedd je preci (da je nema)). [El-Mugni:9/20].

Rekao je imam Es-Sevkani: (Znaj da je u spominjanju darul-islama i darul-kufra vrlo male koristi: zbog toga sto smo ti predstavili u govoru o darul-harbu, i da nevjernik harbijja su njegova krv i imetak dozvoljeni u svakom slucaju i situaciji sve dok ne bude imao eman (sigurnost) od muslimana). [Es-Sejlul-Dzirar:4/576].

İ rekao je: (A sto se nevjernika tice: njihova krv je u osnovi dozvoljena kao sto to stoji u ajetus-sejf, pa kako tek onda kada oni uspostave rat, pa se muslimani docepaju zarobljenika ili dzasusa (spijuna) od njih…) Takodjer, je rekao: (Pa musrik: sve jedno borio se on ili ne, njegova krv je dozvoljena sve dok je on musrik). [Es-Sejlul-Dzirar:4/369].

Rekao je imam ibnu Muflih u svom komentaru na knjigu “El-Mukni’a”: (Poglavlje: drugo da ubijeni bude zasticen, pa odmazda nije obavezna zbog harbijje, a niti murtedda…
Poglavlje: drugo da ubijeni bude zasticen, tj. zabranjene krvi, zato sto je odmazda propisana kako bi se zabranjene krvi cuvale, i kako b ise onemogucilo unistavanje tijela cije je postojanje zeljeno, a ovaj cilj ne postoji onda kada je u pitanju onaj cija krv nije zabranjena, i zato nije obavezna odmazda zbog ubistva harbijje, oko ovoga ne znamo da postoji razilazenje, a niti je radi njegovog ubistva obavezna otkupnina, a niti kefaret, zato sto je njegova krv dozvoljena uopcenito poput svinje, i zato sto je Uzviseni Allah naredio da se on ubije, pa je rekao: (“I ubijajte mnogobosce”), sve jedno bio ubica musliman ili zimijja, a niti je obavezna odmazda za murtedda zato sto je njegova krv dozvoljena pa je slican harbiji). [El-Mubdi’a:8/263, i Kessaful-Kina’a:5/521].

Rekao je veliki imam ibnu Qudame El-Maqdisi: (Poglavlje: i ne ubijase zimijja zbog harbijje, ne znamo da postoji razilazenje oko toga, zato sto je njegova (harbijjina) krv dovoljena uopcenito pa je slican svinji, a niti u tome ima otkupnine, a niti kefareta, i nije obavezna odmazda zbog ubistva murtedda, niti otkupnina, niti kefaret zbog toga, sve jedno da lig a je ubio musliman ili zimijja). [El-Mugni:8/221].

Nakon pojasnjenje osnove koju su potvrdili ucenjaci iz svih mezheba, neki su ucenjaci na tu osnovu izgradili sljedece mesele:

1) Koji je propis nevjernika kojeg muslimani nadju u darul-islam a koji nema emana.

Rekao je imam ibnu Muflih u svom komentaru na “El-Mukni’a”: (I ko udje u darul-islam bez emana (ugovor za sigurnost); a zatim tvrdi da je on izaslanik ili trgovac a s njim je i njegova (trgovacka) roba: to (tj. ta tvrdnja) ce mu biti prihaceno, ali, ako je on dzasus (spijun-obavjestajac), imam ce odabrati sta ce s njim uciniti kao i sa zarobljenikom, a ako je od onoga koji je zalutao ili ga je vjetar u prevoznom sredstvu donio nama (tj. odbacio ga u nasoj zemlji), pa on pripada onome ko ga bude (prvi) uzeo (zarobio), a od njega se prenosi (tj. predaja od imama Ahmeda): da taj (pronadjeni-zarobljeni) biva fej’ za muslimane).
(I ko udje u darul-islam bez emana (ugovor za sigurnost): bice prihvaceno od njega, zato sto ono sto on tvrdi je moguce, pa time biva subhom (sumnjom-preprekom) za ubistvo…
(a ako je od onoga koji je zalutao ili ga je vjetar u prevoznom sredstvu donio nama: pa on pripada onome ko ga prvi uzme (zarobi) po misljenu mezheba (hanbelijskog), zato sto je on dozvoljen, i uzet je bez borbe u darul-islam, pa biva onom koji ga je uzeo kao i lov (tj. dozvoljem, a isto tako ako bi neka njihova zivotinja dolsa nama…) (a od njega se prenosi: da taj pronadjeni biva fej’ za muslimane, zato sto je on imetak musrika koji je uzet bez borbe pa je poput onoga sto oni ostave od straha. A takodjer se prenosi od Ahmeda da je rekao: ako udje u neko (muslimansko) selo i oni (stanovnici tog sela) ga uzmu (zarobe), pa on pripada njima, zato sto su ga oni uzeli snagom). [El-Mubdi’a:3/394, i Kessaful-Kina’a:3/108, i vidi Ahkamul-Kur’an od Dzassasa:3/40].

2) Onaj koji je prinudjen a nema sta pojesti.

Rekao je imam ibnu Qudame: (A ko ne nadje (za hranu) osim covjeka cija je krv zabranjena: nije mu dozvoljeno da ga ubije, zato sto nije dozvoljeno da sacuva sebe na racun svoga brata… ako ,pak, nadje covjeka cija je krv dozvoljena: dozvoljeno mu je ubiti ga (radi ishrane), zato sto je unistavljanje istog dozvoljeno). [El-Kefi:1/492].

Rekao je ibnu Muflih: (Pa ako ne nadje osim covjeka cija je krv dozvoljena poput harbijje, ili ozenjenog bludnika, dozvoljeno mu je ubiti ga, i jesti njegovo meso, zato sto on nema svetost niti zabranu, pa ako bi ga on nasao mrtvog, dozvoljeno mu je da jede njegovo meso). [El-Mubdi’a:9/208].

Rekao je imam El-Merdavi: (Njegov govor (tj. govor ibnu Mufliha): Pa ako ne nadje osim covjeka cija je krv dozvoljena poput harbijje, ili ozenjenog bludnika, dozvoljeno mu je ubiti ga, i jesti njegovo meso; ovo je misljenje mezheba (hanbelijskog), i na tome su svi drugovi (cilja na hanbelije). [El-Insaf:10/376, i Menarus-Sebil:2/370, i Kessaful-Kina’a:6/199].

3) A od ovih mesela je i sljedece: Rekao je imam ibnu Qudame: (I ako musliman ili zimmijja otkaci ruku murteddu ili harbijji a zatim ovaj primi silam, nema odmazde, niti otkupnine, zato sto on (pocinilac) nije pocinio zlocin nad onim cija je krv zabranjena). [El-Kafi fi fikhil-imami Ahmed:4/6].

Rekao je imam El-Kemal ibnu El-Humam El-Hanefi: (Njegov govor: “Pa ako ga ubica ubije prije predstavljanja islama istom, ili otkine neki njegov organ, t oje pokudjeno”, i nema nista (od propisa odmazde ili otkupnine) na onome koji ga je ubio ili otkacio njegov organ, zato sto kufr ohalaljuje (krv), i svaki pocinjen zlocin nad murteddom je ne vazeci (tj, ne uzima se u obzir, kao i da se nije dogodio zlocin). [Serhu Fethil-Kadir:6/71].

Vidite kako je pravedni halifa ‘Umer radijjellahu anhu rekao o musriku, da krv jednog od tih prljavih i sugavih musrika vrijedi koliko i krv jednog pasceta, sto znaci da ona nema nikakvi vrijednost u islamu zbog njihovog sirka kojeg cine u ibadetu Allahu, i nije zasticena, tj. moze se bilo kada, i bilo kuda proliti ako prijethodno nije bilo ugovora za sigurnost. Isto tako ulema objasnja kakva je vrijednost njhiove krvi, kao da je to u osnovi krv svinje, zamislite braco kako to oni opisuju, zatim neko dodje i mlatara tamo vamo, ovako je onako je, da nas Allah sacuva neznanja u vjeri, amin.

İ vidite takodjer, kako ulema govori o tome da je njihova krv dozvoljena zbog samog sirka, a ne zbog toga sto se oni bore protiv nas, a ovo je i vise nego poznato u islamu – osim onima kojima je Allah uzeo basiret, pa oni ne mogu vidjeti poput slijepaca, ili onaj koji hoce da svojim dlanom prekrije svijetlost sunca -.

İ sada nakon spomenutih govora ashaba i ucenjaka o vrijednosti (citaj: nevrijednost) krvi nevjernika, i da je dozvoljeno ubijati i zarobljavati iste, i uzimati njihov imetak, neka se boje Allaha oni koji govore o Allahovoj vjeri bez znanja, i koji tumace govore ucenjaka po svojim misljenjima i prohtjevima i havama, i neka znaju da ce za to sto govore biti pitani na Sudnjem danu, pa neka vide kakav ce odgovor imati za Sveznajuceg i Svemocnog!?

Ako vasi mozgovi nemogu da prihvate i razumiju ono sto serijat potvrdjuje, to nije dokaz da to nije tako ili nije ispravno, i t oje vas problem, zato sto ispred serijata stavljate svoj razum, i daje sam oto, vec vi ispred serijata stavljate i ono sto ide u korist nevjernika, da nas Allah sacuva svakih zabluda, amin.

Ovo sam postavio iz razloga da ukazem na to sto neki – pored prethodnih ajeta hadisa i govora ucenjaka – jos uvjek zauzimaju stav kojeg niko drugi ne zastupa osim sami nevjernici, ili dzahil koji ne poznaje serijat Allaha, a on (dzahil) se svakako ne uzima uobzir.

[Anonimno]

“Jezide, preporučujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da poštuješ Njegove odredbe i da Ga se plašiš. Kada sretneš neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ništa od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i žene. Nemojte spaljivati palme i oštećivati ih, nemojte uništavati drveća koja daju plod i nemojte klati stoku, osim što je potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobožce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru.
Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priključe islamskoj državi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mudžahidi te da su dužni što su dužni i mudžahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj državi, onda ih obavijestite da se računaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na plaćanje džizje. Ako prihvate, zaštitite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tražite pomoć i borite se protiv njih. Allah će sigurno pomoći onoga koji pomaže Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.”

Ebu Bekr, r.a, savjeti Jezidu ibn Ebi Sufjanu u pripremama za osvajanje Šama.

Iz knjige „Ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem“

[Autor]

Postovi