Neoborivi dokazi o strogoj zabrani i stetnosti muzike

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno Neoborivi dokazi o strogoj zabrani i stetnosti muzike

Ova tema sadrži 1 odgovor, ima 1 glas, zadnji odgovor od:  Anonimno prije 5 godine, 7 mjeseci. This post has been viewed 3501 times

Pregledavate 2 posta - 1 do 2 (od ukupno 2)
  • Autor
    Postovi
  • #6017

    Anonimno

    Za razumom obdarene.

    KUR`AN I SUNNET, DVA GLAVNA IZVORA ISLAMA JE ZABRANJUJU.

    – Dragi brate, znaj da skoro svaka pjesma sadrzi sraman i razvratan govor, kakav ne prilici da slusa ni onaj koji ne zna za svog Stvoritelja, Allaha Dz.s., a kamoli onaj koji sebe naziva Vjernikom.
    – Narocito je opasno ako se muzika uzima za nasladjivanje, kao sto cujemo mnoge kako danas govore: ”Ja prosto uzivam slusajuci muziku, jedino se uz nju opustam.” Ako si ti jedan od tih, onda znaj da je to bolest koja je okupirala tvoje srce i koja te polako odvodi sa pravoga puta ka putu zalutalih.
    – Zar ne vidis da se nevjernici nasladjuju muzikom, poput narkomana, alkoholicara, bludnika i njima slicnih ? Pa zar da i ti pripadas njima ?! Ti koga je Allah Dz.s. uputio i pocastio ga da nesto sazna o Islamu ?! Pogledaj samo njihove pokrete i gestove i shvatices kolilko ih muzika zanosi pokrecuci njihova tijela. Znaj da je Allah Dz.s. zabranio muziku jos u Mekkanskom periodu. Allah Dz.s. je Sveznajuci, i znao je stetnost muzike po ljudska srca, njihov moral i ahlak. Htio je Uzviseni da se ljudi okane muzike da bi potom u cista ljudska srca unio svjetlost vjere.

    STETNOST MUZIKE

    – Zaista je njena stetnost mnogobrojna, a ogleda se u sljedecem: umanjuje umne sposobnosti, unistava castitost, prouzrukuje gasenje zara imana (vjerovanja), odstranjuje nur (svjetlost) vjere, priblizava sejtanu i udaljava od Allahove Dz.s. milosti. Muzika slabi moc ummeta i ubacuje prohtjeve u ljudska srca. Njen put vodi nemoralu. To je put koji je odvojio ljude od Kur`ana, pa su zanemarili slusanje Bozjeg govora, govora istine, a prihvatili slusati razvratan govor, nemoral i govor neistine. Ona potpaljuje licimjerstvo u srcima ljudi i pokrece nemarnu omladinu da razmislja i masta o necasnim i nemoralnim stvarima. Zbog muzike se ljudi upustaju u mora neistina i lazi, u mora laznih nada, obecanja i obmana.
    – Rekao je Ibn Qajjim El-Dzewzijje, Allah mu se smilovao: ”Muzika je spijun srca, oduzima cestitost, vesvesa je u razumu, prodire u dubinu srca i zaokupljava ga mastanjem, pobudjuje strasti, pozude, navodi na apsurde i nepromisljenosti.“
    – Tako vidis dostojanstvenog, razumnog muslimana koji nalazi slast u ucenju Kur`ana, ali ako pocne slusati muziku nestane dostojanstva, opadne mu stid, nur (svjetlost) se gasi postepeno sa njegovog lica, napusti ga dusevno zadovoljstvo, smirenost, a sejtan (Allah ga prokleo) da uzima u svoje ruke. Tada se njegov iman (vjerovanje) zali Allahu Dz.s. na njegovo stanje, jer mu sejtanske vesvese prouzrokovane slusanjem muzike otezavaju citanje i slusanje Kur`ana – JEDINE APSOLUTNE ISTINE.

    DOKAZI O ZABRANI MUZIKE

    – Dokazi o zabranjenosti muzike su mnogobrojni, kako u Kur`anu tako i u Sunnetu Resulullaha s.a.w.s. Kaze Allah Uzviseni u Svojoj knjizi Kur`anu:

    ” Ima ljudi koji kupuju price za razonodu, da bi, ne znajuci koliki je je to grijeh, sa Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ceka sramna kazna.” (Lukman, 6)

    – Tefsireci ovaj ajet, rekao je Ibn Mesud r.a.: ”Tako mi Allaha pored kojeg drugog Boga nema, zaista je to muzika.” Pa se zakleo tri puta ne to.

    – Prenosi majka vjernika Aisa r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, nece covjek zapjevati, a da ga ne prate dva sejtana udarajuci ga u prsa i ledja sve dok se ne usuti.”

    – Takodje se prenosi od Enesa r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Ko sjedne slusati pjevacicu sipace mu se na Sudnjem danu olovo u usima.”

    Takodje se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Doista ce biti od mog ummeta oni koji ce ohalaljivati blud, svilu (muskarcima), alkohol i muzicke instrumente.” Na kraju ovog hadisa stoji da ce ih Allah pretvoriti u majmune i svinje sve do Sudnjeg dana. (Buhari)

    – Pa da je muzika dozvoljena, sigurno Poslanik s.a.w.s. nebi ovako ostro pokudio one koji dozvoljavaju i nagovestio njihovu kaznu kao kaznu onih koji dozvoljavaju alkohol i blud. Ibn Qajjim je rekao: ”Ko bude dozvoljavao muziku, a ne bude mu se izmijenio oblik jos na Dunjaluku, izmijenice mu se sigurno u kaburu.”

    MISLJENJE IMAMA MEZHEBA PO PITANJU MUZIKE

    – Ulema sva cetiri mezheba je saglasna da je muzika zabranjena i da je ne komponuje i ne slusa niko osim grijesnika i onoga ciji je mozak slab da razlucuje dobro od zla.

    HANEFIJSKI MEZHEB

    – Ulema Hanefijskog mezheba je na stanovistu da je slusanje muzike veliki grijeh, a da je uzivanje i nasladjivanje muzikom Kufr (nevjerovanje)
    – Takodje kaze ulema ovog mezheba: ”Muzika je zabranjena u svim vjerama, pa kako da Allah dz.s. dozvoli ono sto pojacava licimjerstvo i poziva u razvrat i nemoral u citom Islamu.”

    MALIKIJSKI MEZHEB

    – Upitan je imam Malik o muzici pa je rekao: ”Muziku zaista slusaju samo veliki grijesnici.” Takodjer ga je jedan covjek upitao sta misli o muzici, a imam Malik mu rece: ”Na Sudnjem danu ce postojati samo istina i neistina (laz, besposlica), pa gdje nalazis muziku, u kojoj kategoriji?” Covjek rece: ”U neistini.” Tada imam Malik rece: ”A da li ce neistina biti u Dzennetu ili u vatri (Dzehennemu) ?” Covjek odgovori: ”U vatri/” Na to imam Malik rece: ”Eto, sada si sam sebi fetvu izdao.” (odgovorio)

    SAFIJSKI MEZHEB

    – Rekao je imam Safija: ”Ko mnogo slusa muziku, on je od onih sa plitkom pamecu, njegovo se svjedocenje odbija.”

    HANBELIJSKI MEZHEB

    – Rekao je imam Ahmed: ”Zaista me muzika uznemirava, ona proklijava licimjerstvo u srcu, ona je besposlica. a besposlica ce u vatri (Dzehennemu).”

    – Pa dragi brate, zar ti nisu dovoljni svi ovi dokazi o zabrani muzike ? Zasto te obuzima tvrdoglavost i upornost u njenom slusanju?
    – Allah dz.s., tvoj i moj Gospodar ti je podario sluh da njime slusas korisne stvari i ono cime je tvoj Gospodar zadovoljan. Zasto onda koristis svoj sluh u ono sto je stetno i sto srdi tvog Gospodara, kao sto je slusanje tog sramnog i bezstidnog govora ? Zar tako zahvaljujes Allahu dz.s. za sluh koji ti je podario ?! A znaj da je Allah kadar da ti, ako hoce, sluh oduzme !!! Zasto si nemaran kada su u pitanju Allahove zabrane ?! Zasto ne postujes svoga Gospodara, Opskrbitelja, Zastitnika, Pomagaca ?! Zar se ne plasis njegove kazne? Pomisli samo na usplamtjelu i uzarenu vatru, na smrtne agonije i kaburske patnje ! Sjeti se samo kako je ostra i tanka Sirat Cuprija !
    – Ti doista nisi stvoren uzalud, bez cilja ! Nisi stvoren za provode, za igru i zabavu. Ti imas svoj cilj i zato tezi njemu, iskreno i istinski obozavajuci samo Allaha dz.s., i sireci Njegovu vjeru ! Kloni se sejtanskih smicalica kao sto je muzika, jer to ti nikako ne prilici. Budi pravi Allahov rob na zemlji ! Trudi se da zasluzis vjecne blagodati i vjecna uzivanja sa iskrenim Allahovim robovima !
    Nasa posljednja dova je: HVALA ALLAHU GOSPODARU SVJETOVA !!!

    MUZIKA!!!

    Da li je dozvoljeno slušati muziku, komponovati pjesme i veseliti se uz muziku?

    Stav tabiina imama i ulema nakon njih.

    Da li je dozvoljeno muslimanima slušati islamske nešide(ilahije) uz pratnju muzičkih instrumenata?
    Da li je dozvoljeno slušati muziku, komponovati pjesme i veseliti se uz muziku? U suri Lukman 6-7 ajet Allah Dž.š kaže:

    Lukman 6. Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.

    Lukman 7. Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.

    Skupovi 23. Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog koji podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti.

    Ibn-Mesud u komentaru sure Lukman 6-7 kaže: Tako mi Allaha ,to je pjesma.To su rekli:Ibn-Abas(najpoznatiji tumač Kur´ana I Poslanikov amidžić)Džabir,Ikrime I dr.Ed-Dahk kaže da je to širk.Ibn-Džerir da je to svaki govor koji odvraća od Allahovih dokaza(ajeta) I slijeđenja njegovog puta. Muzika je veliko zlo, koje se raširilo čak i u krugovima onih koji sebe smatraju praktikovateljima vjere i slijedbenicima Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a sve to zahvaljujući fetvama tzv. modernih učenjaka ili učenjaka dvadeset i prvog vijeka, koji su zatvorili oči pred šest vjerodostojnih hadisa, poveli se za jednim učenjakom iz poznih generacija (Ibn-Hazmom) i dozvolili slušanje muzike bez ikakve smetnje. O učenjacima i sljedbenicima sufijskih tarikata (pravaca), filozofima, sekularistički odgojenim intelektualcima da i ne govorimo. Kod njih je muzika dio vjere i vjerskih obreda i nema nikakvog govora o njenoj zabrani, pa makar na njenu zabranu upućivali vjerodostojni hadisi.

    Pored toga što je zlo muzike postalo normalno kod većine muslimana (osim onih koji se striktno drže Kur-ana i Sunneta), kao što je to slučaj sa mnogim drugim zlima, vjernik se ne smije pomiriti sa takvim stanjem i povesti za većinom, jer će ga to odvesti u otvoreno suprostavaljanje Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme. Kaže Allah dželle še’nuhu: “Ako se ti budeš povodio za onim što većina ljudi radi, oni će te sa pravog puta odvesti “

    Kako bi bili potpuno sigurni u zabranu muzike, navesćemo svih šest hadisa i dio govora ashaba i učenjaka prvih generacija koji su gotovo jednoglasni kada je u pitanju njena zabrana.

    Hadisi koji govore o zabrani muzike

    1. Prenosi se od Ebu-Amira el-Eš’arija radijallahu anhu da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “Biće u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente.” (hadis je zabilježio Buharija)

    Rekao je šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje: “Zabrana muzičkih instrumenta je došla u vjerodostojnom hadisu, kojeg je imam Buharija zabilježio u Sahihu “muallekan” – brišući sve prenosioce iz lanca osim ashaba.” (Pogledaj: “El-Istikama”, 1/294).

    2. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “Dva su zvuka prokleta i na ovome i na onome svijetu: zvuk frule u blagostanju i zvuk cvilenja u nedaći.” (hadis je zabilježio Bezzar u “Musnedu”, 1/377, Ebu-Bekr eš-Šafii u “Rubaijjatu”, 2/22, Ed-Dijaa el-Makdisi u “El-Ehadisu-l-muhtare”, 6/188). Hadis je vjerodostojan prema ocjeni šejha El-Albanija (vođe muhaddisa – učenjaka hadisa u savremenom dobu)

    3. Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : “Allah mi je zabranio alkohol, kocku, bubanj i svako opojno piće.” (hadis su zabilježili Ebu-Davud, pod brojem 3696, Bejheki, 10/221, Ahmed u “Musnedu”, 1/274, Ebu-Ja’la u “Musnedu” pod brojem 2729, Ibn-Hibban u “Sahihu”, pod brojem 5341, Et-Taberani u “Mudžemu-l-kebiru”, 12/101,102, a vjerodostojnim ga je ocjenio šejh Ahmed Šakir u komentaru “Musneda” od imama Ahmeda).

    4. Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “Allah, dželle šenuhu, je zabranio alkohol, kocku, bubanj, gubejru (opojno piće od prohe) i svako opojno piće.” (hadis su zabilježili Tahavija u “Šerhu meani-l-asari”, 2/325, Ebu-Davud pod brojem 3685, Bejheki, 10/221-222, Ahmed u “Musnedu”, 2/158,170, Ibn-Abdu-l-berr u “Temhidu”, 5/165). Šejh Nasiruddin el-Albani je ocjenio hadis vjerodostojnim.

    5. Prenosi se od Kajsa ibn Sa’ada da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao isto ono što smo spomenuli u prethodnom hadisu. (hadsi je zabilježio Bejheki, 10/222 i Et-Taberani u “El-Kebiru”, 13/15). Šejh El-Albani je ocjenio hadis dobrim.
    6. Prenosi se od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: “Kada Allahov Poslaniče?”. “Kada se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kada se bude konzumirao alkohol” – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. (hadis su zabilježili Tirmizija pod brojem 2213, Ibn-Ebi-d-Dunja “Zemmu-l-melahi”, 1/2)
    Vjerodostojnim ga je ocjenio Šejh el Albani.

    Izjave ashaba po pitanju muzike

    Rekao je Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, : “Pjesma pospješuje licemjerstvo u srcu, kao što voda pospješuje rast bilja. Za razliku od nje, spominjanje Allaha pospješuje iman u srcu kao što voda pospješuje rast bilja. (predaju je zabilježio Bejheki u svom “Sunenu”, 10/223 i Ibn-Ebi-d-Dunja u knjizi “Zemmu-l-melahi”, br. 13)

    Prenosi Nafi’, sluga Ibn-Omera, radijallahu anhu, da je Ibn-Omer, jedne prilike, dok su putovali zajedno, stavio prste u uši i iznenada skrenuo sa puta, kako nebi čuo glas frule koji je dopirao iz neposredne blizine. Neprestano je ponavljao : “Čuje li se još uvjek taj glas”, sve dok ga Nafi’ nije obavjestio da se ne čuje. Tada se ponovo vratio na put i rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da je isto ovo uradio” (predaju su zabilježili Ahmed, pod brojem 4535. i 4965., Ebu-Davud, 13/266 i Bejheki, 10/222).

    Rekao je Enes, radijallahu anhu, : “Najodvratnija i najgora zarada je zarada pjevaljke.”

    Prenosi se da je Ibn-Omer prošao pored djevojčice koja je pjevala i rekao : “Da je šejtan ikoga ostavio na miru, ostavio bi ovu djevojčicu”. (predaju su zabilježili Buharija u “Edebu-l-mufredu”, 2/245 i Ibn-Ebi-d-Dunja, br. 16).

    Rekao je Abdullah ibn Amr i Ka’b el-Ahbar, radijallahu anhuma, : “Riječi Allaha, dželle šenuhu, : “O vjernici, zaista su vino, kocka,….”, su objavljene u Tevratu u sljedećoj formi: “Allah je poslao istinu da bi njome potisnuo neistinu i da bi njome potisnuo igru, svirku i ples”. (predaju su zabilježili Ebu-Ubejd, 4/277, El-Adžuri, br. 117, Bejheki 10/178, a Ibn-Kesir je, njen lanac prenosioca, ocjenio vjerodostojnim, 3/178).

    Rekao je ibn Abbas radijallahu anhu :” Zabranjen je def, muzički instrumenti, a posebno su zabranjeni bubanj i frula.” (predaju je zabilježio Bejheki, 10/222).

    Stav tabiina imama i ulema nakon njih

    Stav kojeg su imali ashabi i kojeg su se pridrzavali tabiini i oni iza njih, cetiri imama i velika vecina islamske uleme. Od tabiina i njihovih sljedbenika izdvajamo ulemu poput Mudzahida, Ikrime, Nakija, Hasana Basrija. (107)

    Imam Abu Hanifa (108)

    Imam Abu Hanifa ima mozda najstroziji pogled od sva cetiri imama pravnih skola. On je rahimehullah smatrao pjevanje grijehom a njegovi ucenici su svi potvrdili zabranu slusanja bilo kojeg muzickog instrumenta kao sto su zracni instrumenti(mazamir) (109), svi zicani, def (110), pa cak i udaranje stapova, (kadib). Oni su to smatrali nepokornost Allahu i da onaj koji to cini je grijesan i radi toga se njegovo svjedocenje ne uzima. (111) Oni dalje kazu da je duznost svakog muslimana da izbjegava slusaanje tih instrumenata cak i kad bi bio samo u prolazu ili se nalazio u njihovoj blizini. (bez nekog loseg nijeta). Abu Hanifin najblizi ucenik, Abu Jusuf, kaze da ako se muzicki instrument i zabava cuje iz neke kuce, u takvu kucu je dozvoljeno uci bez dozvole vlasnika (112). Opravdanje ovome je duznost naredjivanja dobra i zabranjivanja zla a koje se nebi moglo ispuniti ukoliko se ulazenje u tu kucu ostavlja na dozovli vlasnika kuce. Ovo je isto stav ucenjaka Kufe kao Ibrahim an Nakhai, Shabi Hammad, Sevri. Ne razilaze se po ovom pitanju. Isto se moze reci i za Basru.(114).

    Imam Malik

    Ibn Dzevzi prenosi da je Ishak ibn Isa at Taba pitao imama Malika ibn Enesa (115) vodeceg ucenjaka Medine, o stavu stanovnika Medine u vezi pjevanja nasto mu je rekao: Zaista to cine grijesnici. Abu Sabit Taberi kaze: Sto se tice Malika ibn Enesa on je zaista zabranio i pjevanje i slusanje pjesme. Dalje navodi da je imam Malik rekao: Ako neko kupi robinju (116), pa vidi da je ona dobra pjevacica, moze da je vrati prijasnjem vlasniku tvrdeci da je nasao gresku u prodaji. (117). Na zabrani muzike/muzickih instrumenata su se slozilia ulema Medine. Pravnik malikijskog mezheba, Kurubi, prenosi od ibn Khuweiza Mendada da je rekao da se imam Malik naucio pjevati i svirati kao vrlo mlad ali da je to ostavio kad ga je majka podstakla da uci islamsko znanje. On je to ucinio i njegov stav je zabrana po ovom pitanju, (118). Kurtubi potvrdjava Malikov stav da je jedini izuzetak ona vrsta pjesme koja drzi kamilu u taktu prilikom putovanja, ili prilikom teskog napora, ili veselja kao sto su dani Bajrama(Eid), i svadbe – samo uz def. Kurtubi zatim kaze: A sto se tice ovog sto se desava danas, na nacin na koji to sufije rade uz flaute i slicni, to je haram. (119).

    Imam Šafija

    U knjizi Adabul Kada, prenosi se da je imam Safija rekao: Zaista je pjesma pokudjena, jako slici laznim stvarima, batilu. Onaj ko u njoj cesto ucestvuje, je nesposobni dzahil cije se svjedocenje ne uzima.(121). Ovakvog stava su i njegovi najblizi ucenici, da je muzika haram i pobijaju dokaze onih koji tvrde suprotno (122). Ovo potvrdjuje kasniji ucenik safijske skole ibn Hadzar Hajsemi. On prenosi da je jedan od ucenika imamam Safije, Haris Muhasibi (umro 234 hidzretske) rekao: Pjesma je haram bas kao i lesina. (123). Dalje nalazimo da je pjesma haram u pojasnjenju, Sarh Kebir, od ucenjaka safijske skole Rafii( umro 623hidzretske), a jos se o tome govori kod poznatog ucenika safijske skole imama Nevevija (umro 676 hidzr) u njegovoj Raudi. (124). Ovo je jasan stav poznate uleme safijske pravne skole, iako se nekolicina kasnijih ucenjaka razilazi po ovom pitanju.

    Imam Ahmed ibn Hanbel

    Imam Ahmedov (126) stav po ovom pitanju, detaljno opisuje ucenik hanbelijske pravne skole i mufesir Abu Faradz ibn Dzevzi (umro 597 hidz) u svom djelu Tablis Iblis. On nas obavjestava da je pjesma u vrijeme imama Ahmeda se sastojala od rimovanih ritmicki povezanih pjesama (127) ciji cilj je bio da podstakne narod na skroman nacin zivota. Kad su te pjesme pocele da mijenjaju svoj jednostavni stil u udarajucu muziku, predaje u vezi imama Ahmeda se razilaze. Njegov sin i ucenik, Abdullah, prenosi da je njegov otac rekao: Pjevanje (128) ubaciva licemjerstvo u srce pa mi se ne svidja. Ucenjak Ismail ibn Ishak Sahafi prenosi da je imam Ahmed upitan o slusanju kasida na sto je odgovorio: Ja to prezirem jer je to bidat. Ne sjedi sa onima koji je govore. Abu Haris prenosi da je imam Ahmed rekao: Tagir(129) je novotarija – nasto neko rece – Ali to omeksava srca. A imam Ahmed odvrati: To je novotarija. Jakub Hasimi prenosi da je imam Ahmed rekao: Tagir je novonastali bidat. A Jakub bin Gajaz prenosi da je imam Ahmed prezirao slusanje recitovanja i zabranio isto. (130)

    Ibn Dzevzi navodi neke predaje od Abu Bekra Khalala i Ahmedovog sina Saliha, koje ne iskazuju Ahmedovo preziranje poezije. Prenosi se da je imam Ahmed cuo pjevaca, pa mu se nije suprotstavio, nasto mu je Salih rekao: Oce, zar nisi ti bio od odonih koji kritikuju i brane ovakve stvari? Ahmed odgovori: To zato jer mi je bilo receno da oni rade lose stvari, a sto se ovoga tice, nije mi omrazeno. Ibn Dzevzi komentarise ovaj slucaj i kaze: Neka ulema hanbelijske skole prenosi da suAbu Bekr Khilal (umro 311 hidz) i njegov ucenik, AbdulAziz, dozvoljavali pjesmu. Ovo se odnosi na duhovne pjesme (kasaid zuhdijat), koje su bile tad rasirene. A to je ono sto imam Ahmed nije zabranjivao, kao sto se navodi u prenosu. (131). Ahemd ibn Hanbel je ovakav stav potvrdio kad je upitan o umrlom koji je iza sebe ostavio sina i profesionalnu pjevacicu, robinju (132). Sin je trebao da je proda. Ahmed kaze da ona ne treba da se proda na osnovu njenog pjevanja, odnosno kao pjevacica, iako joj je cijena bila 30000 dirhema, vec da se treba prodati kao obicna robinja po puno manjoj cijeni. Ibn Dzevzi objasnjava: Razlog ovakvog Ahmedovog stava je taj sto robinja ne pjeva duhovne pjesme vec pjeva uz udaracke instrumente koje bude druge osjecaje. Ovo je dokaz da je ovakva pjesma haram, jer da nije tako bilo, onda ne bi bilo dozvoljeno potrositi imetak ovog sina jetima. (133) Prenosi se od fakiha Marvazija da je imam Ahmed rekao: Zaradjivanje pjevaca je prljavo jer on ne pjeva duhovne pjesme vec pobudljive. Ibn Dzevzi zakljucuje da je ocito da je stav imama Ahmeda po ovom pitanju zavisio od vrste pjesme. A sto se tice onog sto se pjeva danas (134) to bi bilo zabranjeno prema stavu imama Ahmeda. Kad bi on samo mogao da vidi sta su ljudi sve dodali. (135).

    Zakljucno mozemo reci da je stav tabiina i uleme cetiri mezheba zabrana pjesme i muzike.

    110 – mali defovi za jednu ruku bez zvoncica. Ovo je dozvoljeno koristiti u odredjenim situacijama opisanim u sunetu,

    111 – Svjedocenje svjedoka koje se trazi u rjesavanju kriminalnih radnji i koje povode za sobom kaznu se primaju samo od iskrenih, pouzdanih muslimana.

    112 – U Serijatu, samo sumnjicenje nedjela nije dovoljno za ulazak u privatni posjed od strane vlasti. Ali ovdje se zlo nije svelo na samo jednu kucu i zato treba da se sprijeci, da bi se izbjeglo kvarenje drustva.

    116 – U vrijeme Poslanika savs, ekonomija se u mnogome zasnivala na trgovini robova. Mudrost je zahtijevala postepeno ukidanje ove duboko usjecene pojave. Islam je poceo sa ogranicavanjem nacina uzimanja robova, gdje su se robovi mogli uzimati samo u djihadu, a istovremeno se podsticalo na oslobadjanje robova time sto se to smatra cinom ibadeta i priblizavanja Allahu.

    Suneta, vec je krepalo i nije dozvoljeno jesti. Krepalo od starosti, bolesti, ubodeno rogom i sl. Ali je koza takve zivotinje dozvoljena za koristenje nakon stavljenja.

    127 – U arapskom se nazivaju kasaidu zuhd

    128 – Pjevanje ovdje znaci bez muzickih instrumenata

    129 – Odnosi se na promjenu svjesti osobe koja dodje pod utjecaj spominjanjem Allaha u dovama, izvodjenim na ponizavajuci nacin. Oni koji ucestvuju u ovome, se dovode do ekstremnog osjecanja tuge, zbog izvodjenja ove poezije. Obicno uz pratnju udarackih instrumenata, ples pa se zbog njihovog “mijenjanja” stanja nazivaju mugajara. Talbis Iblis str

    130 – Talbis Iblis, 228

    131 – Sva ulema, ukljucujuci i Ahmeda, nisu u ovo ukljucivali ozbiljnu poeziju bez muzike ili drugih harama.

    133 – Gubitak nastaje prodajom robinje a ne kao pjevacice

    134 – Ovo je receno u 6 stoljecu po hidzri, Sta bi se tek reko danas.

    Stav četiri mezheba prema muzici

    Stav imama Ebu-Hanife

    Prenosi se u hanefijskim knjigama da je rekao Ebu Hanifa: “Slušanje muzičkih instrumenata je grijeh, sjelenje na mjestu gdje se oni slušaju je otvoreno suprostavaljanje Allahu, dželle šenuhu, a naslađivanje time je nevjerstvo.” (Pogledaj: “El-Fetava-l-bezzazijje”, komentar poznatog hanefijskog djela “El-Fetava-l-hindijje”, 6/359)

    Stav imama Malika

    Prenosi Ebu-Bekr el-Hallal u knjizi “El-Emru bil ma’rufi”, 32. str., i Ibnu-l-Dževzi u knjizi “Telbisu Iblis”, 244 str., sa vjerodostojnim lancem prenosioca od Ishaka ibn Ise el-Kattaa da je rekao: “Pitao sam Malika ibn Enesa o pjesmi i muzici koju dozvoljavaju učenjaci Medine, na što mi je rekao: “Kod nas to samo rade otvoreni griješnici.”

    Stav imama Šafije

    Kada je imam Šafija upitan za svjedočanstvo pjevača i pjevaljke, rekao je: “Svjedočanstvo takvih osoba se ne prihvata. Onaj ko se bude bavio pjevanjem je bez pameti i nečovječan.” (riječi Šafije zabilježio Bejheki u “Sunenu”, 10/223 i 225 )

    Stav imama Ahmeda

    Rekao je imam Ahmed: “Frula, naj, tanbura, praporci i ostali muzički instrumenti su zabranjeni” (riječi Ahmeda zabilježio je El-Hallal, br. 187).

    Stav uleme poslije njih:

    Kaže šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje: “Velika je laž i potvora reći da je neko od četverice imama dozvolio upotrebu muzičkih instrumenata. Naprotiv, oni su jednoglasno zabranili muzičke instrumente, kao što je bubanj i slično. Onaj ko bi razbio muzički instrument, nije obavezan nadoknaditi štetu a vlasniku instrumenta je zabranjeno uzeti nadoknadu.” (Pogledaj: “Minhadžu-s-sunneti”, 3/439.)

    Kaže šejh Nasiruddin el-Albani: “Imam Ševkani je, uopćeno i bez ikakvog ograničenja, pripisao učenjacima Medine dozvolu upotrebe muzičkih instrumenata, što čitaoca može navesti na pomisao da je među tim učenjacima i imam Malik (jedan od četverice imama mezheba). Međutim to nije tako. Ubjeđen sam da imam Malik nije dozvoljavao muziku i muzičke instrumente i da se zajedno sa drugim učenjacima Medine žestoko suprostavio onima koji su to dozvolili. Prenosi Ebu-Bekr el-Hallal u knjizi “El-Emru bil ma’rufi”, 32. str., i Ibnu-l-Dževzi u knjizi “Telbisu Iblis”, 244 str., sa vjerodostojnim lancem prenosioca od Ishaka ibn Ise el-Kattaa da je rekao: “Pitao sam Malika ibn Enesa o pjesmi i muzici koju dozvoljavaju učenjaci Medine, na što mi je rekao: “Kod nas to samo rade otvoreni griješnici.” U drugoj predaji koju je zabilježio El-Hallal, takođe, se navodi da je Ibrahim ibnu-l-Munzir (jedan od učitelja imama Buharije, inače stanovnik Medine), nakon što mu je spomenuto da učenjaci Medine dozvoljavaju muziku, rekao:” Da me Allah sačuva! To kod nas rade samo otvoreni griješnici”.

    Konsenzus učenjaka najboljih generacija oko zabrane muzike i muzičkih instrumenata

    Učenjaci koji su prenjeli jedinstven stav prvih generacija oko zabrane muzike:

    1. Ebu-Omer ibn Abdu-l-berr, učenjak malikijskog mezheba. Pogledaj: “Tefsiru-l-kurtubi”, 7/3.
    2. Ebu-Omer ibn Salah, učenjak šafijskog mezheba. Pogledaj: “Fetava ibn salah”, 2/499, 500.
    3. Ebu-Tajjib et-Taberi, učenjak šafijskog mezheba. Pogledaj: “Telbisu iblis”, 230.
    4. Ebu-Abdullah ibn Betta el-Abkerijj, učenjak hanbelijskog mezheba. Pogledaj: “Telbisu iblis”, 237.
    5. Ibn-Tejmijje, učenjak hanbelijskog mezheba. Pogledaj: “Medžmu-l-fetava”, 11/569-576.
    6. Ebu-Zekerijja en-Nevevi, učenjak šafijskog mezheba. Pogledaj: “Keffu-r-rua’ ”, 2/305.
    7. Burhanu-d-din ibn Abdulhakk, učenjak hanefijskog mezheba. Pogledaj: “El-Kelamu ala mes’eleti-s-sema’ ”, 456. str.
    I mnogi drugi.

    #6105

    Anonimno

    Upotreba muzički instrumenata (stav hanefijskog mezheba)

    Pitanje dozvoljenosti upotrebe muzičkih instrumenata možemo svrstati u klasična pitanja islamskog prava. Skoro da ne možemo naići na djelo iz islamskog prava ili hadisa a da u njemu nećemo naći pomenuto pitanje. Ovo pravno pitanje u djelima hanefijske pravne škole možemo naći u sljedećim poglavljima…

    1. El-Hazru vel-ibaha, Dozvoljene i zabranjene stvari, ili Babu keraheti, Poglavlje o pokuđenim i zabranjenim stvarima.
    2. U Poglavlju o iznajmljivanju (el-idžare), u kojem se navodi da je zabranjeno da se iznajmi osoba koja će pjevati uz muzičke instrumente i za svoje pjevanje uzeti nadoknadu, jer je muzika haram.
    3. U Poglavlju o svjedočenju (eš-šehade), gdje se kao primjer navodi da se odbija svjedočenje osoba koje pjevaju i koriste muzičke instrumente.
    4. U Poglavlju o otimačini (gasbu), gdje se kao primjer navodi uništenje muzičkog instrumenta i pravna posljedica tog čina….

    Zloupotreba islama

    Kada su upitanju hadiska djela, onda na ovo pitanje nailazimo u komentarima hadisa koji govore o muzici. Pitanje upotrebe muzičkih instrumenata također je i u našem vremenu jedno od aktuelnih pitanja oko kojeg se vode velike polemike. Nema zapreke da takvih polemika bude i dalje, ali ukoliko se sa njima želi dokazati ispravnost stava koji se temelji na naučnim dokazima.

    Međutim, danas se sa ovim pitanjem u velikom broju slučajeva želi ukazati na ”pretjerivanje u vjeri” onih koji muziku smatraju zabranjenom. Mi ćemo u redovima koji slijede navesti mišljenja hanefijskih učenjaka o upotrebi muzičkih instrumenata, kako bismo ustanovili da oni koji zagovaraju ovo mišljenje ne dolaze sa nečim novim na ove prostore, kao što neki koji sebe pripisuju ulemanskim krugovima žele to da dokažu. Stav ostala tri mezheba (šafijskog, hanbelijskog i malikijskog) po ovom pitanju identičan je stavu hanefijskog mezheba.

    Ovih dana svjedoci smo manifestacija ”islamske duhovne muzike”, koji se naravno odvijaju pod plaštom vjerske tradicije Bošnjaka muslimana. Naravno, šerijatska argumentacija koju ćemo iznijeti najbolje će pokazati i otkriti koliko takve manifestacije imaju utemeljenja sa onim pod čijim imenom se predstavljaju i pojavljuju. Ukoliko neko želi da takve stvari čini i upražnjava, udovoljavajući svojim prohtjevima i zarađujući svoju dunjalučku nafaku, onda neka zna da mu je ”široko polje”, ali neka to onda ne čini pod okriljem vjerske tradicije Bošnjaka, jer ona sa tim nema ama baš nikakve veze. Ulema i učenjaci na ovim prostorima u proteklim vremenima bili su ljudi koji su dostojno i dosljedno čuvali svoju vjeru, i sa velikim žarom su se borili da sačuvaju njene propise. O tome svjedoče, između ostalog, i hiljade rukopisa iz raznih islamskih znanosti.

    Citati iz djela hanefijskog mezheba

    U poznatom pravnom djelu hanefijskog mezheba El-Muhtar stoji: ”Slušanje muzičkih instrumenata je haram – veliki grijeh.” A u komentaru pomenutog djela koje se zove El-Ihtijar navode se riječi Ebu Jusufa, učenika Ebu Hanife, r.a., koji je rekao: ”U kuću iz koje se čuju muzički instrumenti ja ulazim bez dozvole vlasnika kuće, zato jer je sprečavanje zla obaveza.”

    Nakon ovih riječi pisac pomenutog djela, Abdullah ibn Mahmud ibn Mevdud el-Mevsuli, rekao je: ”Čovjeka koji u svojoj kući čini grijehe, imam (vladar) je obavezan da ga spriječi u tome. Ako prestane sa činjenjem pomenutog grijeha, ostavit će ga, ako ne, ima pravo da ga zatvori u zatvor ili da ga bičuje.” (5/421-422.)

    Kaže Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, učenik imama Ebu Hanife: “Zabranit ćemo zimmiji (kršćanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) slušanje muzike.” (El-Muhalla, Ibn Hazm, 11/158.)

    Poznati mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed, pisac unikatnog djela Enfeu Delail, u komentaru riječi Kudurija: ”Nije dozvoljeno iznajmljivanje radi naricanja i muzike”, kaže: ”I drugih vidova zabave, jer je iznajmljivanje radi harama, haram.” (L-194, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka)
    Rekao je Ubejdullah ibn Mesud el-Mahbubi u svom djelu En-Nukaje, spominjući čije se svjedočenje odbija: ”I pjevačice.” Mulla Ali el-Kari, komentirajući ove riječi, kaže: ”Jer je haram ženi podizanje glasa.” (Fethu Babil-Inajeti, 3/141.)
    A imam Šemsuddin Serhasi u svom djelu El-Mebsut rekao je: “Nije dozvoljeno iznajmljivati nekoga da poučava muzici i naricanju, jer je to nepokornost prema Allahu.” (El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu imam Es-Serhasi spominje da se odbija svjedočenje onoga koji sluša muziku. (El-Mebsut, 16/132.)
    Poznati hanefijski učenjak Alauddin el-Kasani u svom poznatom djelu Bedaiu Sanai rekao je: “Naše ubjeđenje je da je muzika strogo zabranjena – haram.” (6/84.) Govoreći o stvarima koji mogu da budu predmet za iznajmljivanje, ovaj hanefijski pravnik kaže: ”Tako da je iznajmljivanje za stvari koje su grijeh neispravno, zato što je to iznajmljivanje radi koristi koja se sa šerijatskog aspekta ne može smatrati korisnom. Kao npr. da se osoba iznajmi radi igre i zabave, i da se iznajme pjevačica i narikača radi pjevanja i naricanja.”
    Zatim, imam Kasani kada navodi grijehe radi kojih nije dozvoljeno iznajmiti osobu, navodi i iznajmljivanje da bi ”ubio neku drugu osobu”. (4/39) Iz navedenih citata možemo vidjeti da su pravnici hanefijskog mezheba muziku stavili na stepen velikih grijeha.

    U Poglavlju o svjedočenju ovaj učenjak, kada govori čije se svjedočenje prima, navodi više definicija. Jedna od tih definicija jeste da je to osoba ”koja se kloni velikih grijeha i izvršava stroge obaveze”. Poslije toga navodi primjere grijeha zbog kojih se odbija svjedočenje čovjeka među kojima navodi i pjevanje i muzičke instrumente! (5/402-403.)

    Imam Ebu Bekr el-Merginani, spominjući skupine ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, kaže: “…niti od onoga koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da čine veliki grijeh (el-kebireh).” (El-Hidaje, 3/123, El-Bahrur-raik, 7/88.) Na drugom mjestu imam El-Merginani kaže: “Nije dozvoljeno iznajmiti pjevačicu niti narikaču, niti nešto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu.” (El-Hidaje, 3/238.)
    Imam Bedruddin el-Ajni, u svome komentaru djela El-Hidaje, pojašnjavajući prethodno spomenute a zabranjene stvari za zabavu, kaže: “…kao što je frula, bubanj i slično njima.” (El-Binaje, 10/282.)

    Imam Muhammed Abdul-Kadir er-Razi kaže: “Slušanje muzike je haram, posebno u današnje vrijeme.” (Tuhfetul-muluk, 284.)
    A Ibnul-Humam kaže: “Muzika je nepokornost i griješenje prema Allahu.” (Šerhu Fethil-Kadir, 7/411.)
    Imam Alauddin el-Haskefi kaže: “Nije dozvoljeno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu.” (Ed-Durrul-muhtar, 9/92, sa Reddul-muhtar)

    A imam Ibn Abidin kaže: “…jer je muzika haram.” (Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.) Na početku smo spomenuli da se upotreba muzičkih instrumenata spominje također i u Poglavlju o gasbu (otimačini).

    Uništavanje muzičkih instrumenata

    Ukoliko bi se muslimanu uništile svari koje mu nisu dozvoljene za držanje, kao alkohol, muzički instrumenti i sl., da li je obaveza da se nadoknade? U hanefijskoj pravnoj školi nailazimo na dva mišljenja.
    Prvo mišljenje je da je obaveza pomenute stvari nadoknaditi i to je mišljenje Ebu Hanife. On svoje mišljenje temelji na tome da su pomenute stvari predmeti koji mogu da se koriste i u svrhe koje su dozvoljene, kao da se npr. od materijala od kojeg je napravljen muzički instrument napravi neka druga stvar čija je upotreba dozvoljena.

    Drugo mišljenje je da nije obaveza nadoknaditi pomenute predmete, jer je njihova upotreba zabranjena, i sa njihovim uništavanjem ostvaruje se princip naređivanja na dobro i odvraćanja od zla. Ovo je mišljenje Ebu Jusufa i Muhammeda. Spominje se u djelu El-Džamiu es-Sagir: ”Fetva se izdaje po mišljenju njih dvojice, tj. da nadoknada nije obavezna, zbog mnoštva griješenja u našem vremenu.” (Fethu Babil-Inajeti, 3/472., Fethul-Kadir, 9/367.)

    Kaže mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed u svom djelu Enfeu Delail, nakon što je spomenuo razilaženje između Ebu Hanife i Muhammeda: ”Kada je u pitanju nadoknada, fetva se izdaje po mišljenju njih dvojice (Ebu Jusufa i Muhammeda).” (L-223, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka) Kaže Mulla Ali El-Kari: ”Upotreba muzičkih instrumenata zabranjena je jednoglasnim mišljenjem.” (Fethu Babil-Inajeti, 3/24.)

    Iz svega spomenutog jasno možemo vidjeti da se muzika i muzički instrumenti u hanefijskoj pravnoj školi ubrajaju u velike grijehe. I taj grijeh, kako god je uzrok kazne na Ahiretu, također je uzrok da se ”svjedočenje” onoga koji to čini odbija kada je u pitanju šerijatski sud. Težinu ovoga grijeha lahko ćemo razumjeti ukoliko uzmemo u obzir da je zasigurno velika sramota za svakog muslimana da bude od onih čije se svjedočenje ne prima, jer je to osobina velikih grješnika!

    Piše: Hafiz Dževad Gološ

Pregledavate 2 posta - 1 do 2 (od ukupno 2)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na naslovnoj