Ponasanje i moral svakog muslimana

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno Ponasanje i moral svakog muslimana

Ova tema sadrži 0 odgovora, ima 1 glas, zadnji odgovor od:  Anonimno prije 5 godine, 9 mjeseci. This post has been viewed 454 times

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #6316

    Anonimno

    PONAŠANJE I MORAL SVAKOG MUSLIMANA

    Pripremio: brat Abdul'Aziz

    Zaista, lijepo ponašanje i čišćenje duše su vrlo bitna pitanja vjere. Časni prethodnici (selefu salih) su prikazali islamski ahlak znanjem i praksom u svim njihovim postupcima, njihovo vanjsko ponašanje je bilo tijesno povezano sa unutarnjim ubjeđenjem.

    Lijep ahlak (plemenita svojstva) je srž plemenitih šerijatskih stremljenja. Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:

    حَدَّثَنَا سَعِيدُ بْنُ مَنْصُورٍ قَالَ حَدَّثَنَا عَبْدُ الْعَزِيزِ بْنُ مُحَمَّدٍ عَنْ مُحَمَّدِ بْنِ عَجْلَانَ عَنْ الْقَعْقَاعِ بْنِ حَكِيمٍ عَنْ أَبِي صَالِحٍ عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ قَالَ رَسُولُ الله صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: إِنَّمَا بُعِثْتُ لِأُتَمِّمَ صَالِحَ الْأَخْلَاق.

    “Zaista sam poslan da upotpunim lijep ahlak (plemenita svojstva).”[1]

    Mi u Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, imamo divan uzor, dovoljno je to što ga je njegov Gospodar pohvalio rekavši:

    “Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.”[2]

    Nema sumnje, musliman treba praktikovati islamske adabe u svim sferama svoga života. Polazeći od toga, odjel za nauku pri Humanitarnoj organizaciji “Islamski vakuf” je odlučio da napiše knjigu o moralu i lijepom ponašanju u svjetlu Kur'ana i sunneta. Knjiga ima dva poglavlja, a u svakom poglavlju je nekoliko naslovnih cjelina.
    ADABI LIJEPOG PONAŠANJA

    1. Učtivost u ophođenju sa Uzvišenim Allahom

    2. Adabi lijepog odnosa prema časnom Kur'anu

    3. Adabi lijepog odnosa prema Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem

    4. Adabi lijepog odnosa prema drugovima Allahova Poslanika sallahu alejhi ve sellem

    5. Adabi lijepog odnosa prema džamijama

    6. Adabi odgoja duše

    7. Adabi čišćenja i čistoće

    8. Adabi obavljanja nužde

    9. Adabi upotrebe misvaka (ili četkice za zube)

    10. O odnosu prema lijepim urođenim svojstvima

    11. Adabi spavanja

    12. Adabi lijepog ponašanja pri jedenju i pijenju

    13. Adabi odijevanja

    14. Propisi klanjanja istihare

    15. Adabi lijepog ponašanja pri putovanju

    16. Adabi lijepog odnosa prema roditeljima

    17. Adabi lijepog odnosa prema djeci

    18. Adabi lijepog odnosa prema bračnom drugu

    19. Adabi lijepog odnosa prema rođacima

    20. Adabi lijepog odnosa prema komšijama

    21. Adabi lijepog odnosa prema prijateljima

    22. Adabi lijepog odnosa prema muslimanima

    23. Adabi islamskog misionarstva

    24. Adabi traženja znanja

    25. Adabi lijepog ponašanja prilikom traženja dopuštenja za ulazak

    26. Adabi ophođenja sa nevjernicima

    27. Adabi lijepog odnosa prema životinjama
    Učtivost u ophođenju sa Uzvišenim Allahom

    Iskreno obavljanje ibadeta samo radi Allaha i čišćenje ibadeta od primjesa širka i licemjerstva je prvi zahtjev učtivosti u ophođenju sa Uzvišenim Allahom. Rekao je Uzvišeni:

    “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.”[3]

    I kazao je: “Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, obožavajući svoga Gospodara, ne čini Njemu ravnim nikoga.”[4]

    Iskrenost podstiče vjernika na izvršavanje naredbi Uzvišenog Allaha i ostavljanje Njegovih zabrana. Rekao je Uzvišeni, opisujući kako vjernici slijede Njegove naredbe: “I oni govore: čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.”[5]

    Ustrajnost u činjenju dobrih djela rađa poniznost i skrušenost pred Uzvišenim Allahom, naročito u namazu. Rekao je Uzvišeni: “Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno”[6]

    I kaže, slavljen je On i Uzvišen: “Ono što žele, vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju.”[7]

    Kada se srce vjernika ispuni osjećanjem strahopoštovanja pri stajanju pred Uzvišenim Allahom biva ponizno, i to se ispolji na njegovom tijelu, u svim njegovim djelima i u svakoj situaciji, tako da postane zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima.

    Allahove blagodati su bezbrojne, i na svakoj blagodati se treba zahvaljivati. Zahvalnost na blagodatima se ispoljava upotrebljavanjem tih blagodati u pokornosti Allahu i u ugodnim i lijepim stvarima. Jezik je blagodat, a primjer zahvaljivanja na blagodati jezika je da se stalno zahvaljuje Allahu govoreći Elhamdulillahi. Dijete je blagodat, a zahvalnost na toj blagodati se ispoljava odgajanjem djeteta u islamu, takođe, u poslušnosti roditeljima, u učenju napamet časnog Kur'ana, itd. Mnogo je blagodati koje su date čovjeku a na koje treba uzvaraćati sa zahvalnošću. Kaže Uzvišeni:

    “Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.”[8]

    Uz to, vjernik je izložen musibetima i nedaćama u kojima ne može ništa osim da bude strpljiv i zadovoljan sa Allahovom odredbom i da se nada nagradi od Uzvišenog Allaha. Kaže Poslanik sallahu alejhi ve sellem: “Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija, a takvo stanje nije ni s kim drugim nego samo sa vjernikom: ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu pa mu bude dobro, a ako, ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi, pa mu opet bude dobro.”[9]

    Kada vjernik slijedi ove adabe učtivosti u ophođenju sa Uzvišenim Allahom poprimi osobinu stida od Allaha i time postane od Allahovih robova koji ostavljaju ono što im je On zabranio i izvršavaju ono što im je On naredio. Ovo značenje je pojasnio Poslanik sallahu alejhi ve sellem u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu, u kojem kaže da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao: “Stidite se Uzvišenog Allaha istinskim stidom.” Rekoše ashabi: “Allahov Poslaniče, mi se, hvala Allahu, stidimo.” Pa im reče: “Nije to istinski stid, nego istinski stid je da čuvaš glavu (da je ne upotrebljavaš u neposlušnosti Allahu) i ono što se nalazi na njoj (da čuvaš jezik, oči i uši od onog što je zabranjeno), i da čuvaš stomak (od jedenja harama) i onog što je spojeno sa njim (da ne upotrebljavaš polni organ, ruke, noge i srce u griješenju), i neka ti je na umu smrt i raspadanje u kaburu, a onaj ko želi ahiret ostaviće dunjalučki sjaj. Pa ko ovako radi, taj se stidi Uzvišenog Allaha istinskim stidom.”[10]

    Vjernik kada počini neki grijeh požuri da učini tevbu (pokajanje), želeći oprost, strahujući od kazne i ne gubeći nadu u Allahovu milost, a Allahova milost sve obuhvata. Rekao je Uzvišeni: “Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”[11]

    IZVOR: >>Ponašanje i moral svakog muslimana<< Ebu Usama el-Džeziri

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na naslovnoj