Ti pozivaj na put svoga Gospodara

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno Ti pozivaj na put svoga Gospodara

Ova tema sadrži 0 odgovora, ima 1 glas, zadnji odgovor od:  Anonimno prije 5 godine, 6 mjeseci. This post has been viewed 102 times

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #7607

    Anonimno

    Ti pozivaj na put Gospodara svoga

    O važnosti da’ve je mnogo govoreno i o toj temi su mnoge knjige napisane. Ovom prilikom želja nam je pojasniti nešto što je čvrsto vezano za da’vu: metode koje se koriste prilikom pozivanja. Upotrebljavanje ovih metoda na ispravan način je vrlo važno iako ono nije garancija za uspjeh jer Allah, subhanehu, je taj koji upućuje nekog na pravi put, a ostavlja nekog drugog u zabludi. Allah, subhanehu ve te’ala, u svojoj Knjizi spominje osnovne metode da’ve: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu. Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.” (Prijevod značenja En-Nahl, 125-128.)

    Mudrost (hikmet)

    Hikmet ima više jezičkih značenja, naprimjer: pravda, znanje, vjerovjesništvo, sunnet. Od najboljih definicija mudrosti jeste ono što je Ibnul-Kajjim rekao obuhvatajući mudrost sa govorom: „Rad onoga što treba uraditi na način na koji se treba uraditi i u odgovarajuće vrijeme.“Značaj mudrosti postaje očevidan onda kada se teoretska i praktična mudrost spoje. Zato čovjek ne biva mudar ako se ove dvije vrste ne nađu kod njega. Također njen značaj možemo vidjeti iz toga što je jedno od Allahovih imena ‘El-Hakim’ (Mudri). I kaže Allah Uzvišeni: “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!”(Prijevod značenja El-Bekare, 129.)

    Shodno okolnostima čovjek može da bira sentimentalan pristup kad je situacija sentimentalna, ili racionalan pristup u slučaju diskusije naprimjer. Jedan način nije prikladan za sve situacije, tako da čovjek mora imati osjećaja za biranje prikladne metode.

    Prenosi se da je došao neki mladić kod Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, i rekao mu: „O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da učinim zinaluk!“ Pa su mu prišli ashabi ukoravajući ga i govoreći: „Prestani, prestani!“Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče: „Priđi mi!“ Pa je prišao i sjeo, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče: „Da li bi volio da neko učini zinaluk sa tvojom majkom?“ Reče: „Ne, Allah mi dao da budem zalog umjesto tebe i niko ne voli da mu neko učini zinaluk sa majkom!“ Reče: „Da li bi ti želio da neko učini zinaluk sa tvojom kćerkom?“ Reče: „Ne, Allahov Poslaniče, Allah mi dao da budem zalog umjesto tebe i niko ne želi da neko učini zinaluk sa njegovom kćerkom!“ Reče: „Da li bi ti bio želio da neko učini zinaluk sa tvojom sestrom?“
    Reče: „Ne Allahov Poslaniče, Allah mi dao da budem zalog umjesto tebe, i niko ne voli da se učini zinaluk sa njegovom sestrom!“ Reče: „Da li bi volio da neko učini zinaluk sa tvojom tetkom (po ocu)?“ Reče: „Ne, Allahov Poslaniče, Allah dao da budem zalog umjesto tebe, niti ljudi vole da neko učini zinaluk sa njihovim tetkama!“ Reče: „Da li bi želio da neko učini zinaluk sa tvojom tetkom (po majci)?“ Reče: „Ne, Allahov Poslaniče, Allah me učinio zalogom za tebe, niti bilo ko voli da se čini zinaluk sa njihovim tetkama!“ Potom je stavio ruku na njega i rekao: „Gospodaru, oprosti mu grijeh, očisti mu srce i sačuvaj ga zinaluka!“ Pa se poslije toga taj mladić ni za čim nije okretao. (Ahmed 257/5, Hejsemij u El-Medžme’ 129/1 kaže da su prenosioci povjerljivi)

    Sentimentalni pristup u ovom slučaju primjećuje se kad je Poslanik, sallallahu ’alejhi ve selleme, stavio svoju ruku na njega, približio ga i dovio za njega. Ovaj način pokreće osjećaje i omekšava srce. Racionalni pristup se u ovoj situaciji ogleda u raspravi koja pokazuje odvratnost tog djela za koje je tražio dozvolu.Iako se metoda razlikuje od situacije do situacije, čovjek treba da pazi na neke stvari u kojoj god se situaciji nalazio. Osnova je da čovjek ima lijepo mišljenje o muslimanu kad hoće da identificira motiv greške na koju hoće da upozori. A prema nevjerniku treba da bude oprezan. Isto tako onaj koji poziva ‘dijagnozu’ tog motiva trebalo bi u sebi da sakrije i da planira kako da izliječi
    taj simptom. Trebalo bi da uvijek uzima u obzir da'vetske, individualne i društvene okolnosti. Od posebnosti hikmeta jeste to da je moguće da je čovjek nauči i stekne, bar do neke mjere. Kaže Allah subhanehu ve te’ala: “…i knjizi ih i mudrosti učiti…” (Prijevod značenja El-Bekareh 129)

    Neki od načina za sticanje mudrosti su:

    Učenje Kur’ana i izučavanje sunneta i šire sa dubokim razmišljanjem

    Rad po tome i sprovođenje istog na da'vetskom polju

    Izvlačenje pouke iz životnog iskustva samog sebe i ostalih.

    Lijep savjet

    Važnost ovog se spominje u Kur’anu: “…i lijepim savjetom pozivaj…” Ovakav savjet se ogleda u: prijaznom iskrenom govoru, blagom razumljivom gestu, podsjećanju na Allahove blagodati, podsjećanju na konačnu pobjedu Islama, podsticanju na sabur itd. Ashabi, Allah zadovoljan s njima bio, su Poslaniku, sallallahu ’alejhi ve sellem, između ostalog davali prisegu na to da će svakog muslimana iskreno savjetovati (Muslim 75/1, 97).

    Osobine lijepog savjeta su:

    Blag prikladan gest i izraz

    Raznolikost načina savjeta

    Jak utjecaj na onog kome je savjet usmjeren i njegovo prihvatanje

    Smanjivanje zla i spriječavanje njegovog širenja, jer često će se neko bar postidjeti onoga ko ga je savjetovao i ako se neće odazvati savjetu onda u najmanju ruku neće javno raditi ono po pitanju čega je savjetovan.

    Rasprava na najljepši način

    Kaže Allah ’azze ve dželle: “Ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.” (Prijevod značenja, El-Kehf 54.) Rasprava može biti pohvalna ili pokuđena, shodno namjerama i onom čemu vodi. Pohvalna rasprava je ta koja biva na ispravan način i koja ima kao cilj izlazak istine na vidjelo. Neke osobine ove metode su:

    ● Ulazak u raspravu sa znanjem. Čovjek ne smije da vodi raspravu bez znanja o dotičnoj temi. Takav čin se odbacuje i dokaz za to je ajet: “A zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate?”(Prijevod značenja Ali Imran, 66.)

    ● Iznošenje dokaza je neophodno u raspravi. Ovo je pojasnio Šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kad je spomenuo da onaj ko vodi raspravu sa nevjernicima i novotarima i pri tome ih ne porazi, takav nije Islamu dao njegovo pravo i nije ispunio ono što znanje i iman zahtjevaju, niti je njegov govor donijeo lijek za srca niti smirenje za duše, i govor mu nije prouzrokovao znanje i ubjeđenje… (Der‘u te’arudil-’akli ven-nakli, 1/357.)

    ● Raznolikost motiva: lični, naučni (npr. diskusija o dokazima neke mesele) i društveni. Trebalo bi da čovjek raspoznaje različite motive kako bi našao prikladan pristup situaciji.

    Rasprava, pa čak ni ona na najljepši način, ne urađa plodom u svakoj situaciji. Sa nekim ljudima rasprava ne donosi nikakvu korist. Kako i može imati ako sebe neko stavi na poziciju da je sve najbolje razumio i da može da raspravlja sa svakim? Koliko li samo vremena potrošimo na beskorisne rasprave, a korisna djela ostavljamo?
    Stvarno je žalosno što danas mnogi (većinom anonimno) preko interneta danonoćno vode rasprave o svemu i svačemu. Je li nam to postala hrana za dušu umjesto ibadeta? Ili možda neko smatra da sve ove rasprave bivaju ibadet bolji od namaza i učenja Kur’ana i zikra, iako one većinom ne vode ničemu osim što povećavaju fitnu i razilaženja? Šta nam je? Zašto nemamo bereketa u vremenu? Jeli možda mislimo da je naše da vodimo rasprave sa raznim grupacijama onoliko koliko su je vodili učenjaci poput Ibn Tejmijje, a ni sićušan dio vremena nismo proveli u traženju znanja kao on i slični njemu?
    Možda kada bi se napravila zbirka fetvi nekog od nas koje je izdao u roku od 15 godina dostigla više od trideset tomova? Možda nismo u učenju Kur’ana proveli vremena u jednom mjesecu onoliko koliko je Šejhul-Islam proveo u zikru u jednom danu? Pa hoćemo li i dalje truhnuti ili ćemo umanjiti ‘net’ a povećati stepen ibadeta?

    Molimo Allaha da nas učini od onih koji vrijeme provode u korisnim djelima. Amin! I neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

    časopis el-Asr br.36

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na naslovnoj