Reply To: Odg: Saff o pokretu Eš-Šebab

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno Saff o pokretu Eš-Šebab Reply To: Odg: Saff o pokretu Eš-Šebab

#13032

Anonimno

Bismillah

Ja nisam predstavnik ove stranice, vec sam predstavnik sebe licno, i zelim da odgovorim govorom ucenjaka, na to dali je dozvoljeno da pojedinac spusta propis tekfira nad poconiocom shirka ili kufra.

Prvo uzimam rijeci Allaha kao dokaz o dozvoljenosti tekfira pocionica kufra:

Kaze Uzviseni Allah u prijevodu znacenja:
“I udje u vrt svoj, nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreci: >>Ne mislim da ce ovaj vrt ikada propasti, i ne mislim da ce Smak svijeta ikada doci, a ako budem vracen Gospodaru svome, sigurno cu nesto bolje od ovoga naci.< <"
“I rece mu drug njegov, dok je sa njim razgovarao: >>Zar ne vvjerujes u Onoga koji te je od zemlje stvorio…?< <" (El-Kehf, 35 i 36 ajet) Nacin na koji pita, u arapskom jeziku, dolazi u upitno odricnom obliku (istifham inkari), sto jasno upucuje na tekfir. Sto se tice uspostavljanja dokaza (kijamul-hudzdze) prenosimo vam rijeci uleme. Kaze Muhammed b.Abdul-Vehab, rahimehullah:
“Onaj nad kojim nije uspostavljen dokaz, moze biti samo osoba koja je tek primila Islam, ili koja je odrasla daleko u pustinji, ili da to budeu vezi nekog pitanja koje nije opce poznato,… sve do rijeci… Asto se tice osnova vjere, koje je Allah objasnio u Svojoj Knjizi, Allahov dokaz protiv njih je Kur'an. Odnosno, do koga dodje Kur'an, do njega je dosao dokaz.” (Ed-Durerus-Senijje, 10/93)

Kaze Sejh Bin-Baz, rahimehullah:
“Svako ko poveruje u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, i u sve ono sa cime je dosao od Sherijata, kada ucini sedzdu nekom drugom mimo Allaha, smatra se kafirom, odpadnikom od islama, mushrikom u Allaha u ibadetu, pa makar u vremenu sedzde izgovarao rijeci shehadeta. To je zbog djela kojeg je ucinio, jer ono rusi sehadet u potpunosti. Docim, ponekad se moze opravdati neznanjem, zato nece biti kaznjen (odsecanjem glave) prije nego se poduci. Njegovo poducavanje i donosenje argumenta protiv njega biva samo da bi se upozorio prije ubijanja, ne da bi se prozvao kafirom, zato sto je vec nazvan kafirom zbog onog sto je ucinio, sedzdu drugom mimo Allaha Uzvisenog. (Fetawa el-e'immetin-nedzdijje, 3/234)
(Potpisnici fetve: Shejh Abdullah b. Ku'ud, Shejh Abdur-Reezzak Afifi, Abdulaziz b. Abdullah b. Baz)

Kaze Shejhul-Islam Ibni Tejmijje, rahimehullah:
“Opcenito, ko izgovori ili ucini djelo kufra postao je nevjernik time, iako nije namjeravao da postane nevjernik, jer niko ne zeli da bude nevjernik, osim kome Allah, dzelle se'nuhu to zeli.” (Sarimul-meslul, 177-178)

Kaze Shejh Sulejman b. Abdullah En-Nedzdi:
“Covjek nekad postane nevjernik izgovarajuci rijeci kufra, iako ne smatra da je ucinio kufr, kao sto se desilo sa munaficima u bitcina Tebuku. Kaze Uzviseni: “Ne opravdavajte se, postali ste kafiri nakon sto ste bili vjernici…”(Et-Tewba,66.) Oni su smatrali da to nije kufr, ali ajet je dokaz da covjek kada ucini kufr, ioako ne zna ili nije ubjedjen da je postao kafir, nece imati opravdanja u tome, naprotiv, postaje nevjernik samim svojim djelom.” (Tejsirul-Azizil-Hamid, 454-455)

Da se malo osvrnemo na ono zbog cega nas saffovci nazivaju tekfirovcima, a to je zbog tekifra onih koji ne zele da uspostave serijat i onih koji se bore protiv onih koji uspostavljaju serijat, a nose muslimanska imena.

Uzvišeni Allah kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَتَّخِذُوا الْيَهُودَ وَالنَّصَارَى أَوْلِيَاءَ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ إِنَّ اللَّهَ لا يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ

”O vjernici, ne uzimajte sebi za zaštitnike Jevreje i kršćane, oni su sami sebi zaštitinci. A onaj među vama koji ih za evlije (zaštitnike, prijatelje, pomagače) uzme – on je od njih. Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.” (sura el-Ma'ide, 51. ajet)

Uzvišeni Allah također kaže:

لُعِنَ الَّذِينَ كَفَرُوا مِنْ بَنِي إِسْرائيلَ عَلَى لِسَانِ دَاوُدَ وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ ذَلِكَ بِمَا عَصَوْا وَكَانُوا يَعْتَدُونَ (78) كَانُوا لا يَتَنَاهَوْنَ عَنْ مُنْكَرٍ فَعَلُوهُ لَبِئْسَ مَا كَانُوا يَفْعَلُونَ (79) تَرَى كَثِيراً مِنْهُمْ يَتَوَلَّوْنَ الَّذِينَ كَفَرُوا لَبِئْسَ مَا قَدَّمَتْ لَهُمْ أَنْفُسُهُمْ أَنْ سَخِطَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ وَفِي الْعَذَابِ هُمْ خَالِدُونَ

”Jezikom Davuda i Isa'a, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Isra'ilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali! Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu!”
(sura el-Ma'ide, 78.-80. ajet)

Prenosi se od Džerira, Allah bio zadovoljan njime, da je rekao:
”Došao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stavio svoju ruku u njegovu ruku i dao mu zakletvu na vjernost, pod uslovom da ću obožavati Allaha jedino, klanjati namaz, davati zekat, da ću biti iskren prema svakom muslimanu i da ću napustiti mušrike.”
hadis je zabilježio en-Nesa'i u svom ”Sunenu”

Ibn Ishak i drugi su prenijeli od Jezida, on od ‘Urve, a ovaj od Zuhrija da je ‘Abbas, Allah bio zadovoljan njime, izašao sa nevjernicima na Dan Bedra i bio zarobljen od strane muslimana. ‘Abbas je rekao: ”O, Allahov Poslaniče, ja sam mu'min”, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovorio: ”Allah o tome najbolje zna. Ali, što se tiče tvoje spoljašnjosti (onoga što je vidljivo), bio si protiv nas.” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je uzeo otkupninu za ‘Abbasovu slobodu, baš kao što je uzeo otkupninu za slobodu ostalih zarobljenih Kurejšija, nevjernika. Bilježi Ibn Hišam u svojoj siri (životopisu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem)

Šejh Muhammed bin ‘AbdulVehhab, Allah mu se smilovao, je sakupio ”Navakidul-islam” (stvari koje poništavaju čovjekov islam, tj. deset stvari koje izvode iz vjere), od kojih osma stvar glasi: ”Muzaheretul-mušrikin (podrška mušricima) i pomaganje njima protiv vjernika (je od stvari koje djela koja negiraju čovjekovu vjeru)”, a za dokaz je uzeo riječi Uzvišenog Allaha: ”A onaj među vama koji ih za evlije (zaštitnike, pomagače, prijatelje) uzme – on je od njih. Allah zaista neće na pravi put uputiti narod koji sam sebi nepravdu čini” (sura el-Ma'ide, 51. ajet).

Šejh ‘AbdulLatif bin ‘AbdurRahman bin Hasan aluš-Šejh, Allah mu se smilovao, je rekao:
”Ko god pomogne kafirima, ili ih dovede u zemlju sljedbenika islama – takav je jasni murtedd po idžma'u.”
”Ed-Durer es-Senijje”, 8. tom, 326. str.

Šejh ‘Abdullah ibn Humejd, Allah mu se smilovao, je rekao:
”Ko god ispolji tavalli prema kafirima, i podrži ih i pomogne im protiv vjernika, onda to sadrži riddet (otpadništvo). Obaveza je sprovesti (primjeniti) propis riddeta nad ovakvom osobom , kao što je dokazano Knjigom, sunnetom i idžma'om učenjaka.” – ”Ed-Durer es-Senijje”, 15. tom, 479. str.

Neki učenjaci su napravili razliku između pojmova tavalli i muvelat. Takvo je bilo mišljenje učenjaka Nedžda. Oni su spomenuli da je muvelat nježan, ulagivački odnos i ljubaznost prema njima. Što se tiče pojma tavalli, ovo predstavlja korak dalje u grijehu – to je hvaljenje nevjernika, njihovo veličanje i uzdizanje, njihovo pomaganje i podrška protiv vjernika, i slična druga djela. Za detaljnije objašnjenje, vidi djelo ”Ed-durer es-Senijje”, 15. tom, 479. str.

Ovo je još jedan dokaz protiv onih učenjaka, da'ija i studenata, koji zastupaju stav da današnji vladari muslimanskih zemalja nisu murteddi, a kada im se donesu jasni dokazi – smatraju da nije važno poznavati ko od tih vladara jeste, a ko nije kafir i murtedd. Međutim, gorespomenute jasne riječi šejha ‘Abdullaha ibn Humejda razjašnjavaju veliku korist iz poznavanja svih kufrova u koje su se uvalili ljudi koji svojim riječima i djelima pomažu kafire protiv muslimana. Koja je korist poznavanja njihovog riddeta (otpadništva)? Kaže šejh ‘Abdullah ibn Humejd: ”Obaveza je sprovesti propis riddeta nad ovakvom osobom”. A propis riddeta je – da se murteddu ne smije dati da vlada zemljom muslimana, da se ne smije biti u redovima njegove vojske i policije, da mu se ne smije pomagati riječju, savjetom, šubhom, fetvom, dovom, oružjem, već da se on mora svrgnuti i ubiti. Ovo (sprovođenje propisa tekfira nad pojedincem) je slično riječima Ibn Kethira, Allah mu se smilovao, kada u svom ”Tefsiru” (2. tom, 67. str.) kaže (u vezi onih koji sude po zakonima, mimo Allahovog zakona): ”Stoga, ko god ovo uradi – onda je on kafir, protiv koga se vadžib (obavezno) boriti, sve dok se ne vrati hukmu (sudu) Allaha i Njegovog Poslanika, tako da on ne sudi po drugome ni po pitanju velike, ni po pitanju male stvari.” Dakle, Ibn Kethir ne samo da je to djelo nazvao kufrom, već je i počinioca jasno proglasio kafirom, i to još pojačao propisom borbe protiv njega sve dok se takav ne svrgne i ubije, ili pokaje, odnosno vrati suđenju po Allahovom sudu. Jer, rekao je Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Haram je proliti krv čovjeka muslimana, koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, izuzev u tri slučaja: oženjenog bludnika, duša za dušu (onoga koji je bespravno ubio čovjeka) i onoga koji je napustio svoju vjeru (murtedd) i odvojio se od džema'ata muslimana.” Da murtedda nije samo dozvoljeno ubiti, već da je to i naređeno, vidimo iz riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada kaže: ”Ko promjeni svoju vjeru – ubijte ga!” Kako da se propis riddeta i ubijanje murtedda odigra, ako muslimani ne znaju ko je murtedd, ako im se vladareva djela kufra i riddeta prikrivaju, a kada za njih saznaju – opravdavaju? Kako da muslimani zaniječu taguta (a to je prvi od dva rukna šehadeta ‘La ilahe illAllah’), ako se odvraćaju od raspitivanja o tome šta je to tagut i ako pokušavaju da ga prepoznaju u svojoj krvavoj sadašnjosti i surovoj stvarnosti, da bi ga se odrekli i ono što šehadet od njih zahtijeva – ispunili? I ako od ovoga znanja nema koristi, od čega to onda ima? (napomena i pitanje prevodioca)

Šejh Bin Baz je rekao:
”Postoji idžma’ među učenjacima da ko god pruži podršku kafirima protiv muslimana, i pomogne im bilo kojom vrstom podrške – da je onda on kafir baš kao i oni (kao i kafiri koje je pomogao).” ”El-Fetava”, 1. tom, 274. str.

Nebrojeno mnogo učenjaka iz prošlosti i sadašnjosti je izdalo mnogobrojne fetve da je pomaganje nevjernicima protiv vjernika – djelo jasnog riddeta (otpadništva).

Novo na naslovnoj