[Anonimno]

Umrlo je covjeku njegovo dijete, te su mu Sufjan ibn Ujajnah i drugi pruzali utjehe jer je bio u dubokoj boli. Sve dok nije dosao Fudajl ibn Ijad i rekao:

“O ti, zar ne shvatas da, kada bi ti i sin tvoj bili u zatvoru a tvoj sin bio pusten iz zatvora prije tebe, zar ne bi bio zadovoljan?”

Covjek je odgovorio: “Naravno!”

Fudajl rece: “Onda je tvoj sin napustio zatvor ovog dunjaluka prije tebe.”

Bol i tuga napustise covjeka i on rece: “Ti si me utjesio.”