Reply To: Odg: Ko biljezi ovaj hadis i dali je vjerodostojan?

#9241
Anonimno
Neaktivan

Ali Hammad post=3691 wrote:

Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s., viknuo ashabima: ’’O ljudi zar vas nije sram Allaha, dž.š.!’’ Ashabi se zapitaše: ’’Kako, o Allahov Poslaniče?’’ Poslanik, s.a.v.s., reče: ’’Gomilate ono što nećete pojesti, nadate se onome što nećete postići i gradite ono u čemu nećete živjeti!”

koliko treba uopce uzimati pojedine hadise ako Allah dž.š. kaže “i mi u knjizi nista nismo izosavili ” par puta sam cak razmisljao sta sta znaci “mi” i da li je to dobar prevod,

Svi hadisi koji su vjerodostojni MORAJU se uzeti i implementirati u vjeru, jer su hadisi djela, riječi ili šutnjom odobreni propisi koje je izrekao/uradio Poslanik sallallahu alejhi we sellem, a koji su u stvari Allahovi propisi izrečeni kroz usta Poslanika sallallahu alejhi we sellem, jer Allah kaže: “A on (Muhammed sallallahu alejhi we sellem) ne govori po hiru svome, već je to objava koja mu se obznanjuje” (En-Nedžm, 3-4).

Konkretno, kada je Poslanik sallAllahu alejhi we sellem govorio o nagradi postača, nije to on uradio na osnovu svog razmišljanja ili hira, već mu je to Objava od Allaha, iako ta objava ne ulazi u Kur'an.

Zašto smo dužni slijediti sunnet detaljnije pogledaj ovdje:

http://www.spasenaskupina.com/Hadis/vaznost-i-znacaj-sunneta.html

Što se tiče tvog drugog djela pitanja u vezi zamjenice “mi”, evo detaljnog odgovora:

Pitanje: Zašto Kur’an upotrebljava izraz “mi” u ajetima? Mnogi nemuslimani govore da ovo ukazuje na Isaa, a.s.

Odgovor: Stil arapskog jezika je takav da se čovjek o sebi može izražavati zamjenicom “mi” – radi veličanja, zatim zamjenicom prvog lica jednine “ja”, kao i zamjenicom trećeg lica “on”. Sva tri načina upotrebljavaju se u Kur’anu, jer se Allah, dž.š., obraća Arapima njihovim jezikom. (Fetaval-ledžnetud-daime, 4/143)
“Uzvišeni Allah ponekad Sebe spominje u jednini, bilo da se radi o vidljivoj ili zamjenici koja se podrazumijeva, a ponekad to radi u obliku množine, npr.: ‘Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu.’ On Sebe nikad ne spominje u obliku dvojine. Oblik množine ukazuje na uzvišenost koju On zaslužuje, a možda i na značenja Njegovih imena; dok dvojina ukazuje na ograničen broj od čega je On daleko.” (Šejhul-islam Ibn-Tejmije, El-akidetut-tedmurijje, str. 75)
Zamjenica “ja”, kao i “mi” i druge zamjenice u množini koriste se kada čovjek govori o skupini kojoj pripada, a njima se koristi i jedna ugledna osoba, kao što rade neki kraljevi kada izdaju dekret ili naredbu. Oni tada kažu: “Mi smo odlučili”, ili slično tome. Radi se samo o jednoj osobi koja time ukazuje na ugled i veličinu. Allah, dž.š., ima najveće pravo da se uzvisuje. Kada On u Svojoj Knjizi kaže Mi, to ukazuje na uzvišenost a ne na broj. Ako neki ajet ovakve vrste stvara nedoumice, tumačenje se mora tražiti u jasnim ajetima. Ako kršćanin pokuša zloupotrijebiti ajet: “Mi smo objavili Kur’an” u dokazivanju da ima više bogova, odgovorićemo mu jasnim ajetom kao što je: “Vaš Bog je jedan Bog, nema boga osim Njega, Milostivog Samilosnog”, ili: “Reci: ‘On je Allah – Jedan!'” ili drugim ajetima koji imaju samo jedno značenje. Tada će nestati dilema kod onog ko želi istinu. Svi oblici množine kojima Allah Sebe naziva temelje se na veličini koju On zaslužuje i na mnoštvu Njegovih imena, svojstava, vojske i meleka. (Šejhul-islam Ibn-Tejmije, El-akidetut-tedmurijje, str. 109) Allah najbolje zna.

Odgovori o islamskom vjerovanju – Muhammed Salih Munedždžid – 64 str.