[Anonimno]

Malo ljudi zna da je Albani protjeran iz Saudije nakon što je njegova aqida postala poznata. Da, upravo tako, dobio je otkaz na univerzitetu i protjeran je za Jordan. Zašto? Tek tako? Evo jedna fetva Stalne komisije u kojoj se osuđuju knjige Alija El-Halebija, učenika Albanija, u kojoj je citirao i svog voljenog šejha:

„Nakon što je komisija prostudirala spomenute dvije knjige, ustanovila je da knjiga „Et-Tahzir“, koju je sastavio ‘Ali b. Hasen El-Halebi, u onome što je pripisao govoru uleme u uvodu knjige i u fusnotama, u sebi sadrži slijedeće:

1) Autor ga je izgradio na novotarskom, neispravnom mezhebu murdžija koji ograničavaju kufr samo na kufr nijekanja, poricanja, i srčanog ohalaljivanja kao što je na stranama 6/Fusnota 2, i 22. To je suprotno onome na čemu je ehlus-sunnet i džema'at da kufr biva ‘aqidom, riječima, djelima i sumnjom.

2) Iskrivljivanje riječi, prenešenih od Ibn Kethira, rahimehullahu te'ala, iz knjige „El-Bidajetu ven-nihajeh“ 13/118, gdje je u fusnoti na 15. str., prenoseći od Ibn Kethira spomenuo: „…da je Džingis Khan tvrdio za Jasik da je od Allaha i da je to razlog njihovog kufra.“ Nakon povratka na spomenuto mjesto na njemu nije bilo ono što je pripisao Ibni Kethiru, rahimehullahu te'ala.

3) Potvaranje šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, na str. 17-18, gdje mu je sastavljač spomenute knjige poturio: „da izmijenjeni zakon kod šejhul-islama ne biva kufrom osim nakon spoznaje i uvjerenja i ohalaljivanja.“ To je čista laž na šejhul-islama Ibn Tejmijju, rahimehullahu te'ala, jer je on onaj koji je širio mezheb selefa, ehlis-sunneta i džemata, kao što je prethodilo. Ovo je ustvari mezheb murdžija.

4) Iskrivljavanje onoga što je htio El-‘Allameh šejh Muhammed b. Ibrahim, rahimehullahu te'ala, u svojoj poslanici „Tahkimul-kavaninil-vad'ijjeh“, jer sakupljač spomenute knjige tvrdi: „da šejh uslovljava srčano ohalaljivanje“, iako je govor šejha u spomenutoj poslanici jasan kao sunce u po bijela dana, i na pravcu ehlis-sunneta i džema'ata.

5) Njegov komentar na riječi uleme koje je spomenuo, gdje je njihov govor tumačio u značenju na kojeg ne ukazuje kao što je na str. 108/fn 1, str. 109/fn 21, str. 110/fn 2.

6) Kao što je u knjizi umanjivanje važnosti pitanja suđenja onim što Allah nije objavio, posebno na str. 5/fn 1, pod izgovorom da je u brizi o ostvarenju tevhida u tome pitanju jedan vid poistovjećivanja sa šijama, rafidijama. A to je sramotna greška.

7) Nakon razmatranja druge knjige „Sajhatun-nezir“, ustanovljeno je da je ona potpora spomenutoj i da je njeno stanje poput prve.
Zbog toga Stalna Komisija smatra da ove dvije knjige nije dozvoljeno štampati, niti širiti, niti puštati u opticaj zbog neistine i iskrivljavanja koji su u njima. Savjetujemo pisca tih knjiga da se, kada su u pitanju muslimani, a posebno muslimanska omladina, boji Allaha za sebe, te da se potrudi da traži šerijatsko znanje na rukama uleme, čije je znanje pouzdano, kao i njihova ‘aqida, kao što treba znati da je ‘ilm emanet, koji se ne smije širiti osim ako je saglasan sa Kur'anom i Sunnetom.

Savjetujemo ga da se kani tih mišljenja i sramotnog postupka iskrivljavanja govora učenih ljudi, a poznato je da je vraćanje istini vrijednost i počast za muslimana. Allah je taj koji daje podršku. Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda i njegovu familiju i ashabe.“

Stalna komisija za naučne studije i izdavanje fetvi.

Predsjednik
Abdulaziz ibn Abdillah ibn Muhammed Aluš-šejh

Članovi
Abdullah ibn Abdurrahman El-Gudejan
Salih ibn Fawzan El-Fawzan
Bekr ibn Abdillah Ebu Zejd