[Anonimno]

Muslimanske mase ili obični svijet su dužni slijediti učenjake budući da nisu u stanju samostalno vraćati se na izvore i odabirati jača mišljenja. Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Većina islamskih učenjaka smatra da je slijepo slijeđenje, u globalu, dozvoljeno. Onaj ko može idžtihaditi on neće slijepo slijediti za razliku od onoga koji nije u mogućnosti samostalno idžtihaditi on će slijepo slijediti.” (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 20/112-113.).

Ibn-Abdil-Berr kaže: “Nema razilaženja među islamskim učenjacima da obični svijet mora slijediti ulemu i da se na njih odnose riječi Uzvišenog: ‘Pitajte učene ako ne znate.’ (En-Nahl, 43) Ovaj konsenzus spominje i imam Kurtubi u svome tefsiru. (Vidjeti: El-džamiu li ahkamil-Kur'an, 11/290.). Složni su učenjaci da slijepac u neznanju mora pitati za pravac kible, tako onaj ko je slijep po pitanju šerijtskog znanja mora pitati učenog. Učenjaci su, također, složni da običnom svijetu nije dozvoljeno izdavanje fetvi.” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 2/989 od Ibn-Abdil-Berra).

El-Aiz b. Abdis-Selam kaže: “Dozvoljeno je slijediti jednog od četiri imama ili slijediti jednog u jednom, drugog u drugom pitanjum, ali nije dozvoljeno slijediti olakšice.” (Vidjeti: Fetaval-Aiz b. Abdis-Selam, str. 122.).

Ja zastupam mišljenje da je nama običnim muslimanima dozvoljene slijediti jednu od priznatih sunitskih pravnih škola (hanefijska, malikijska, šafijska i hanbelijska) i da u tome nema ništa sporno ali je najbolje i najsigurnije slijediti UČENJAKE koji su u znanju postigli takav stepen da mogu analizirati mišljenja pravnika po određenom pitanju i na osnovu najjačeg argumenta odabrati najispravniji stav.