[Anonimno]

Kao sto rekoh u Sandzaku vecina muslimana podrzava maksimalno zukurlica nisi mi odgovorio na pitanje, jesu li svi oni po tebi sandzacki kafiri?

A drugo nemoj meni da pricas o dawi Bilibanija jer sam u tom dzematu, nekoliko puta sam razgovarao sa shejhom u vise navrata za sve sto me zanimalo ga pitao. Ako vec hoces onda uzmi moj email od administratora pa da se nadzemo da zajedno odemo kod shejha da ga pitamo i da se uveris u odgovor koji ti ne slijedis. Ja cu biti u aprilu kuci pa mozemo da odemo da ga pitamo.

Ako si blizu porce mozemo takodze i njega da pitamo, ja pitam ne lutam od dzemata. Ili bi ti mozda hteo poput onog brata mewlida nesto na svoju ruku.

Brate sauere postoji problem kod odredzenih vezan za egoizam i temperament, neki misle da sve znaju pa olako se bacaju nazivima “tagut, kafir, munafik itd” bez dovoljno jasnih dokaza i znanja o tome, cak i da postoje dokazi nemoze se time baviti obican musliman koji je od juce poceo uciti o svojoj vjeri u njenom pravom znacenju, jer su te teme kompleksne i njima se bave shejhovi i najveci ucenjaci.
Zato nas oni upozoravaju da nebi se desio slucaj poput mevlida ili da ne damo povoda i dokaza da nas neko naziva “haridzijama”. Oni su ti koji pretjeruju sa tekfirom a ne sljedbenici ehli sunneta wel dzemata.
Ovaj brat je zaboravio sta nas prije svega uci shejh Bilibani “da uspostavimo sheriat u svojoj kuci, porodici, da pozivamo rodzake, komsije, prijatelje, poznanike shirimo dawu izgradimo lijep ahlak, pomazemo siromasne, druzimo se medzusobno u ime Allaha a klonimo se onoga sto moze biti povod razdvajanja i svadze…” a neka braca to preskoce uhvate se za tekfir i proglasavanje kafirom one koji klanjaju, daju zekat, obavljaju hadz, ulazu na Allahovom putu, itd.

Upravo tako sauere, sa svih strana preti opasnost muslimanima, za vrijeme rata u BiH su se svi ujedinili u odbranu prava i zivota muslimana. Jel vidis sta je problem kod ovog brata, ja ga nazivam par puta bratom a njemu egoizam i temperament ne dozvoljava da me nazove bratom, a ja mu zelim samo dobro, ono sto zelim sebi to i njemu. Znam puno brace iz porcinog dzemata i iz idrizovog ali svi se oni paze i ne zalaze u oblasti o kojima shejhovi upozoravaju. Bas me zanima iz kog je dzemata ovaj brat.

” A Allahova vjera je između onih koji u njoj pretjeruju i onih koji u njoj popuštaju. Niti je sa ovim prvim u njihovom pretjerivanju niti sa drugim u njihovom popuštanju. A spašenoj i potpomognutoj skupini koja bdi nad Allahovom vjerom ne škodi suprostavljanje onih koji im se suprostave niti onih koji ih na cjedilu ostave, sve do Sudnjeg dana.

Pripadnici te skupine su oni za koje je Allah upozorio da se slijedi neki drugi put mimo njihova pa kaže:”Onoga koji se suprostavi Poslaniku, nakon što mu pravi put bude jasan, i koji pođe putem koji nije put vjernika,pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u džehennem,a užasno je on boravište”(Nisa'115).

Ko je mimo njih (spašene skupine), taj je nemaran a ko je iznad njih taj pretjeruje. Jedna skupina je zaostala za njima pa su postali labavi, dok se druga skupina uzdigla iznad njih pa su pretjerali, a oni su (pripadnici spašene skupine), između njih na pravom putu.”(1)

Jedna skupina šerijatskih tekstova upozorava i zabranjuje općenito na pretjerivanje u vjeri. – Bilježi i‘mam Ahmed (11347,215),Nesai, Ibn-Madže i ostali da je, Poslanik,sallallahu alejhi we selem, rekao: “Boj te se pretjerivanja u vjeri, zaista je one prije vas uništilo njihovo pretjerivanje u vjeri. ” (2)

– Bilježi Taberani i ostali da je Poslanik,sallallahu alejhi we selem, rekao: “Dvije vrste ljudi iz mog ummeta neće imati udjela u mom šefa'atu: vladar tiranin, nasilnik i svako onaj ko pretjeruje.” Hadis je dobar-hasen.

Dok druga skupina šerijatskih tekstova, a njih je puno, eksplicitno upozorava onoga ko pretjeruje u tekfiru i zastrašiva svakoga ko prekrši Allahove granice po pitanju tekfira.
– Bilježi Buharija u svom “Sahihu” u knjizi o edebu poglavlje “Ko protekfiri svoga brata, bez te'vila, onda je on kao što je rekao”.

Od Ebu-Hurejre,r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we selem, rekao: “Kada čovjek kaže svome bratu o kafire, jedan od njih dvoje je to stekao.”

– Od Sabita ibn Dahhaka se prenosi da je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we selem,rekao: “Ko se zakune milletom (vjerom) mimo islama onda je kao što se i zakleo (tj. Pripadnik te vjere kojom se zakleo), ko ubije sebe biće kažnjavan u džehennemskoj vatri predmetom kojim se ubio. Prokleti vjernika je kao ga ubiti, a ko optuži vjemika kufrom kao da ga je ubio”.

——————————————–

1 Riječi Šejhul-islama o hvali selefa, ‘‘Medžmu'tul fetava” 4 -11.

2 Šejhul-islam je hadis ocijenio vjerodostojnim u “Slijeđenju pravog puta” i u Fetvama 3/238.

– I bilježi (Buharija) isto tako u svom “Sahihu” u poglavlju o zabranjenom kuđenju (psovci) i prokletstvu, od Ebu-Zerra,r.a ,također, da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem, da je rekao: “Neće nijedan čovjek napasti drugog fiskom ili kufrom a da se neće vratiti na njega ako onaj kojeg je napao nije takav.”

– Bilježi Muslim u svom ’’Sahihu’’ u poglavlju imana od Ebu-Zerra,također, da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we selem, da je rekao: ‘‘Svaki čovjek koji pripiše sebe nekom drugom mimo njegova oca, čini kufr. Onaj koji tvrdi da mu nešto pripada a nije njegovo, nije od nas i neka pripremi sebi mjesto u Džehennemu. I ko čovjeka optuži kufrom ili kaže:’’ O Allahov neprijatelju, a on nije takav, onda se to vraća na njega. ‘‘

– Bilježi hafiz Ebu-Jala od Huzejfe ibn Jemana r.a, da je rekao:’’ Rekao je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we selem,: “Ono ćega se za vas bojim jeste čovjek koji uči Kur'an, tako da se na njemu vidi radost zbog toga, i odjeva se odjećom islama,pa ga zatim zadesi ono što Allah hoće, pa on napusti Kur'an i baci ga za svoja leđa i nasrne sabljom na svog komšiju optužujući ga da je mušrik.” Rekao sam:”O Allahov Poslaniće, ko je preči širka, optužitelj ili optuženi? Pa je odgovorio: “Optužitelj.”

Ovu predaju je spomenuo i Hafiz Ibn-Kesir kod tumaćenja Allahovih riječi “I obavijesti ih o onome kome smo dokaze naše dali, ali se on od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, I on je zalutao” (EI-Earaf,175).

Predaju, kako stoji u “Medžmeu ez-zevaid” 5/228, isto tako spominje i Taberan i u “Kebiru” i “Sagiru”, od Muaza ibn Džebela,r.a.,merfuan sa dužim tekstom. Međutim, predaja dolazi putem Sehra ibn Havseba oko čijih hadisa se ulema razilazi, neki prihvataju njegove hadise dok ih drugi odbacuju.

Ove vjerodostojne predaje prijetnje i upozorenja utiču na one koji su razumom obdareni da budu oprezni po pitanju svoje vjere najvećim oprezom. Jer, bukvalno znaćenja ovih tekstova ukazuje da je onaj ko protekfiri muslimana, kojeg nije protekfirio Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, postao nevjernik, a to je ogromna prijetnja. To je zbunilo ulemu, stoga su po pitanju ovih hadisa spomenuli nekoliko te'vila (tumaćenja).

Tako neki kažu da onoga ko se navikne na ovaj veliki grijeh i drzne se na njega to vodi kufru, ili će mu završetak biti kufrom. Jer, grijesi vode kufru, veliki od njih prije malih, a onaj ko omalovažava velike grijehe to će ga dovesti do činjenja uzroka kufra. Na ovo znaćenje smo ukazali kada smo knjigu naslovili”…da pretjerivanje u tekfiru vodiu kufr.’’ Nevevi,rahimehullah, je u komentaru Muslima spomenuo zbunjenost nekih ućenjaka po pitanju ovih hadisa, to s toga što je pravac sljedbenika istine, ehli-sunneta vel džema'ata, da se musliman ne tekfiri zbog grijeha, a u te grijehe spada i govor čovjeka svom bratu ’’o kafire’’, pod uslovom da time ne cilja neispravnost vjere islama. U tumaćenju tih hadisa Nevevi je spomenuo pet odgovora:

“-Prvo, da se odnosi na onoga ko ohalali tekfir muslimana. Takav čini kufr.

-Drugo, znaćenje hadisa je da se na njega (onog koji optužuje kufrom) vraća grijeh tekfira njegova brata.

– Treće, da se odnosi na haridžije koji tekfire vjernike. Ovo mišljenje prenosi Kadi Ijad od imama Malika ibn Enesa, rahimehullah.

– Ćetvrto, znaćenje hadisa je da ga takav postupak vodi kufru, jer, grijesi vode kufru i bojati se je za onoga koji ih ćešto čini da će ga na kraju odvesti u kufr.

– Peto, da se njemu vraća njegov tekfir tj., ne vraća se suština kufra već se vraća tekfir, jer je učinio svoga brata vjernika nevjernikom.

A to je kao da je protekfirio sebe, to zbog toga što je on ili protekfirio onoga koji je poput njega, ili zbog toga što je protekfirio onoga koga ne tekfiri osim onaj koji je kafir, vjeruje u neispravnost dini islama. A Allah najbolje zna.” Zavrsen citat, skraćeno iz knjige “Komentar Muslima”.

Treće mišljenje, koje se prenosi od imama Malika, Nevevi je ocijenio slabim pod izgovorom da haridžije svojom novotarijom nisu postali nevjernici kod većine ućenjaka. lbn-Hadžer je prigovorio Neveviju i odbranio mišljenje Malika na taj način što među haridžijama ima onih koji tekfire veliki broj ashaba kojima je Poslanik garantovao Džennet i iman. Tako da se takvi (od haridžija) tekfire zbog poricanja Poslanikova,sallallahu alejhi we selem, svjedočanstva a ne zbog toga što su tekfirili iz te'vila. (1)

Nakon toga Ibn-Hadžer kaže: “A konstatacija je da je hadis (o tekfiru muslimana) došao kao ukor muslimanu da tako nešto kaže svome bratu, što obuhvata vrijeme prije pojave haridžija i ostalih sekti.” Završen citat

Ševkani, u “Sejlu el-džerrar” 4/578, kaže: “Znaj da sud čovjeku koji je musliman, o izlasku iz vjere i ulasku u kufr, ne smje donijeti čovjek koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan osim sa dokazom koji je jasniji od sunca u po bijela dana. Zbog toga što u vjerodostojnim predajama, koje prenosi skupina ashaba, stoji, da onaj ko kaže svom bratu o kafire, jedan od njih dvoje je takav.” Zatim je spomenuo hadise da bi potom rekao: ” U ovim hadisima koji se prenose, i njima sličnim u znaćenju, je najveći ukor i opomena na žurbu u tekfiru.” Zavrsen citat

I kaže: “Onaj ko je imalo škrt na svoju vjeru neće učiniti stvar koja sa sobom povlaći neke opasnosti, niti će sebi dozvoliti činjenje stvari u kojoj nema fajde, pa kako će tek onda, kada se boji za sebe, učiniti djelo čijeg je počinioca Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, nazvao kafirom. Tome ne vodi razum a kamoli šerijat.” (Isti izvor 4/579).

——————————————————–

1 Poznato je da haridžije nisu govorili da negiraju hadise Poslanika, sallallahu alejhi we selem ,koji sadrže svjedočanstvo džennetom nekim od ashaba, već je to one što proistiće iz njihova tekfira ashaba kojima je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, garantovao džennet, poput Osmana, Alije, Aiše i

ostalih. A doći će u greškama u tekfiru o tekfiru na osnovu onoga što proistiće iz govora. Jer one što proistiće iz govora čovjeka se ne smatra njegovim govorom osim ako se on s njime složi. Kaže hafiz Ibn-Hadžer u “Fethu” nakon što je spomenuo sustezanje neke uleme od tekfira haridžija: “Prije njega se suzdržao i kadi Ebu-Bekrel-Bakilani i rekao: “Oni (haridžije) nisu izgovorili kufr već su izgovorili riječi koje vode kufru.’’ Završen citat, Knjiga o traženju pokajanja od murteda, poglavlje “Ko ostavi borbu protiv haridžija”.

Ibn-Dekik el-‘Id, govoreći o znaćenju ovih hadisa, kaže: “Ovo je velika prijetnja onome ko protekfiri muslimana a to ne zaslužuje. To je velika greška u koju je upao veliki broj apologetičara i onih koji se pozivaju na sunnet i hadis. Kada su se razišli u akidi, žestoko su se ponijeli prema onima koji su im bili oprečni pa su ih protekfirili.” (“Ihkamu el-ahkam šerhu Umdeti el-ahkam” 4/76).”

UPOZORENJE NA PRETJERIVANJE U TEKFIRU 3

SELASINIJA, Autor: Muhammed Asim El-Makdisi