[Anonimno]

Jednom prilikom, jedan mladić, ashab, došao je Allahovom (dž.š) Poslaniku (sallallahu ‘alejhi we sellem) i rekao mu:- Allahov Poslaniče, ti si odredio moj udio u ratnom plijenu.
Ja ga, međutim, nisam prihvatio, jer islam nisam prihvatio radi toga niti ratujem za to. Ja sam islam prihvatio i ratujem, ne bi li me strijela pogodila u vrat, u grlo (prstom je dodirivao grlo), da poginem i da me Allah (dž.š) uvede u Džennet. Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) mu je odgovorio: Ako to iskreno veliš, Allah će ti obistiniti želju.
Za svega nekoliko dana, na jednom poprištu, nakon samo nekoliko okršaja, pred Poslanika (sallallahu ‘alejhi we sellem) donesen je jedan poginuli mladić, sa strijelom zabodenom posred grla.
Kad ga je Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) ugledao, upitao je:- Je li to onaj?
Odgovoreno mu je – Da, Allahov Poslaniče.
U tome su ashabi uspjeli prepoznati smisao ispunjenja iskrenih želja iskrenih vjernika.
Istovjetno je, kako vidimo, i mladić o kojem je ovom prilikom riječ, naš Amr, prstom prelazio po nekim mjestima na svome džubetu, izgovarajući:
“Kako bi lijepo bilo da mi se krv prolije po ovom džubetu, da se, ovda i evo ovda, razlijeva”. Svakako Amre, krv će ti uskoro biti prolivena. Odgovor će ti dati Allahovo (dž.š) određenje, da se obistini tvoja plemenita želja!
Amr sa saborcima izjaha, baš u svome lijepom džubetu. Dočeka ih mirisna oaza, sva osmijehnuta, milujući ih blagim povjetarcem i čistim zrakom.
Tek što nogom stupiše u oazu, Amr se blago uznemiri. Srcem mu zakola nekav umilan osjećaj. Čini mu se da na mjestu oaze vidi Džennetske bašče ispunjene čarobnim mirisom. Krenu iz njega izliv čežnje. Povika:

“Kako bi lijepo bilo da mi se u ovoj oazi ispuni neostvarena želja.
Naprijed, Allahovi konjanici”! Prenosilac ove predaje kaziva: “Tako mi Allaha, tek što se prolomio povik ‘naprijed Allahovi konjanici’, svi smo podboli konje.
Amrov otac je vidio kad je Amr pojurio. Uzvikivao je: ‘Moram paziti na Amra’. Dao se u potragu za njim. Našao ga je tek nakon što je bio ranjen”. Allahovim (dž.š) određenjem, bio je zadobio naizgled bezazlenu ranu, kakva uglavnom nije smrtonosna. Kad je otac vidio krv, kako je poprskala mjesta koja je Amr, tako skoro, prstom pokazivao, rekao je:
“Tako mi Allaha, jeste da si sasvim mlad, ali u Allahovoj milosti je da blagodari i mlade”
Kad je nastupilo predvečerje, Allah je blagodarnom učinio tu malu ranu. Mladić je postao šehid. Čista duša se uzdigla svome Gospodaru, a bezgrješno tijelo je ukopano zajedno s bijelim džubetom, poprskanim nevinom krvlju, u istoj oazi u kojoj je Amr uzviknuo: “Kako bi lijepo bilo da mi se u ovoj oazi ispuni neostvarena želja.

Naprijed, Allahovi konjanici”!
Uzvišeni Allah ga Svojom milošću obasuo. :zastava1:

[Autor]

Postovi