[Anonimno]

Da li znate ko je bio Ebu Ubejda ibnul- Džerrah, radijAllahu anhu?

Zadatak uma je razmišljanje

Ime mu je Amir, a poznaje Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, od malehna. On dobro zna čovjeka kojega krase samo dobre osobine. To je Ebu Ubejda, čovjek zdravog uma i nepogrješivog rasuđivanja. To mu je omogućilo da istinu odvoji od neistine. Nije volio živjeti u tami i razvratu džahilijjeta Kurejšija.

Divno je kada čovjek koristi svoj um da bi ispunio samo Allahovo zadovoljstvo. A Allah, dželle šanuhu, očekuje od svih da pravilno razmišljaju i rasuđuju. Vi dobro znate da u tom slučaju čovjek ne može biti izgubljen. Ebu Ubejda je iskreno vjerovao da je Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, dostojan da vodi svoj narod. “Hajde, Resulullah, razglasi svima da te Allah poslao da spasiš svijet od mraka, kao svjetiljka koja sja, i pozivaj ih Allahu. Ebu Ubejda, radijAllahu anhu, će biti među prvim mu'minima, koji će sigurno podržati tvoju Objavu i neće te razočarati.”

Junaštvo je biti među prvacima koji su spoznali Istinu

l kaže Ebu Bekr svom prijatelju, šta je rekao pred Resulullahom, nakon Objave, i shvaća Ebu Ubejda da je Ebu Bekr u pravu u onome što je govorio Resulullahu, sallAllahu alejhi ve sellem. Nije se dozvolio pokolebati. Zato se dogovorio s Ebu Bekrom da odu zajedno kod Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, i pred njim izgovore riječi istine. Koliko je slatka brzina koja je učinjena u težnji prema ispravnosti i spasu! Željeli bismo da smo i mi bili s tobom i da smo te pratili tamo kuda si išao. Onda bismo, iz tvojih čistih usta, čuli najljepše izraze koje poznaju Nebesa i Zemlja.

Međutim, mi danas to ponavljamo za tobom i čitamo o ljepoti i ispravnosti tvoga vjerovanja. Svjedočim da nema boga, osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik. Allahume (Bože), i nas upiši među hrabre i prvake u imanu zajedno s Ebu Bekrom, Ebu Ubejdom i među sve ostale prvake islama, Gospodaru naš!

Kafir ne prihvaća Istinu

l doznadoše sve Kurejšije da je Amir ibnu eI-Džerrah prihvatio novu vjeru, uz Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijAllahu anhu. Nisu mogli otrpjeti, niti dozvoliti, čovjeku da napusti njihovu vjeru i vjeru njihovih očeva. Međutim, Ebu Ubejda nije tražio njihov pristanak, niti dozvolu za to. On hrabro, jasno i čvrsto stoji i kaže: “Nije nikakav prijestup da čovjek svjedoči da je Allah njegov Stvoritelj i Gospodar, koji zaslužuje da mu ibadet činimo, i to samo Njemu! Nije nikakav grijeh da pretekne u napredovanju i imanu. Neće škoditi sinu ovog sretnog grada, da presitgne džahile (neznalice) i starkelje.”

Kurejšijski kružoci čuše riječi ovog junaka. Odlučili su, nasilnici, kojima je istina strana, zaustaviti napredovanje islama. Međutim, shvatili su na kraju da će Objava opstati, čak kada bi se tome, neprestano suprotstavljali svi uglednici i poglavari Kurejšija.

Mu'min ne spava zbog nepravde

l tako prilazi Ebu Ubejda redu u kojem su Bilal, Suhejb i Habbab, radijAllahu anhum. S njima podnosi zlostavljanja koja im čine mušrici. Zajedno s njima strpljivo podnosi i dijeli sve gorčine u ime zapovijedi Allaha, dželle šanuhu, i Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Ebu Ubejda je upozoravao svoje pleme, kao što je to činio i Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem. Međutim, njegovo pleme i rodbina su ga odbili, kaznivši ga surovo, tako da bi se i planine pod njihovom kaznom pokolebale i uslišale im zahtjeve. Ali, onaj koji je čvrst i jak poput Ebu Ubejda, neće se pokolebati. Blago tebi, Amire, na tvom strpljenju i junaštvu! Svojom čvrstinom si slomio otpor nasilnika! Oni su te zlostavljali, ali ti nisi popustio! Zlostavljali su te, ali te nisu pokolebali! Uvijek si bio čvrste vjere! l hvala Allahu, dželle šanuhu, neka nisi popustio! Allah je usadio ljubav i snagu u srce neustrašivom borcu za istinu!

Pa neka bude blago i nama, koji čvrsto stojimo na putu Allahove Objave. Nosit ćemo svjetlo koje će upućivati druge prema Allahu, onako kako je to radio Ebu Ubejda, radijAllahu anhu.

“Pomozite sebi strpljenjem…” (Kur'an – prijevod značenja- II; 45)

Kurejšije su sve više stezale mrežu oko Ebu Ubejda. Ipak ga nisu odvukli od njegove vjere, iako je odlazio s muhadžirima u Abesiniju, nije mogao a da ne bude u prvim redovima borbe za Allahovu Objavu. Zato se iz Abesinije vratio u središte borbe, u Mekku. Vratio se da bi na sebe preuzeo dio tereta koji je nosio Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem. Uvijek je podržavao Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i vjerovao mu, čak i kada su ga mnogi utjerivali u laž, pogotovo nakon Mi'radža. Bio je zajedno s Resulullahom, sallAllahu alejhi ve sellem, i drugim muslimanima, kad su ih Kurejšije maltretirale i držale izolirane na brdu zvanom Ebu Talib. Tu, na tome mjestu, bili su zadržani i bojkotirani muslimani, zajedno s Benu Hašimom. Ebu Ubejda je tako ispio punu čašu gorčine. Zato je kod Allaha upisan zajedno sa strpljivima u dobru i zlu, sa svojim iskrenim i odanim imanom.

Ostao je neustrašiv borac i strpljiv junak, koji čvrsto vjeruje u Allahovu pomoć. Ta vjera i vjerovanje, pomoći će Ebu Ubejdu na “Dan kad neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu čista srca dode,biti spašen!” (Kur'an – prijevod značenja-XXVI; 88, 89)

Čvrsta bratska veza

Došlo je do ušiju Ebu Ubejda, da je sjeme tevhida u svijetlom gradu Medini dozrelo, na rukama ashaba, i prvog junaka Objave, Musa'b ibnu Umejra. Tada je Ebu Ubejda poželio iskoristiti priliku da slobodno širi Allahove riječi. Zato je bio jedan od prvih koji su učinili hidžru da bi radio i saradivao s Resulullahom – radi širenja i uzdizanja Allahove riječi.

Tamo, u Jesribu, grad je osvijetljen prisutnošću Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, koji su s njim došli (muhadžiri), koji su ga srcem punim ljubavi dočekali, kao prijatelji i pristalice (ensarije). Prema zahtjevu Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, Ebu Ubejda se u Medini pobratimio sa Sa'dom ibnu Mua'zom, vođom ensarija, te ih je od tada vezivala čvrsta bratska veza, pa su zajedno doživjeli svoje najljepše dane. Obojica su bili bliski saradnici i savjetnici kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Bili su veoma mudri i strpljivi, a to je i zbog Allahove milosti prema njima. Osim toga, odlično su se snalazili u državničkim pitanjima.

Potvrda muslimana je njegovo vjerovanje (akaid)

Uz Allahovu pomoć, uspomena na Ebu Ubejda ostaje vječna i to u ajetima koji su objavljeni na Zemlji kao radosne vijesti. Znate li razlog zbog kojega su došli ajeti u vezi s Ebu Ubejdom?

U bitki na Bedru, bio je Ebu Ubejda u prvim borbenim redovima. Izmiješale su se vojske, zazveckale su i zasjale sablje, padali su mrtvi. Evo, Ebu Ubejda, neustrašivog junaka u redovima heroja, kao da nekoga traži! Upao je u neprijateljske redove jednom, dvaput, tri puta, nešto je tražio. Znate li šta je tražio? Tražio je svoga oca, nevjernika, koji je njega i druge muslimane zlostavljao, i evo ga! Za tren oka, pada njegov otac, sav u krvi. To su teški trenuci, gorki i bolni. Ali samo zbog imana se gine i ubija!

Oni su na Allahovoj strani

Veliki junak nije želio da mu otac umre kao kafir. Ali je njegov iman bio daleko jači od ljubavi prema ocu, pa ga je zato morao ubiti kao nevjernika.

Vjerovanje ne poznaje nikakve veze, osim imanskih, jer nema jače veze od veze s Kur'anom. Ebu Ubejdovo ubjeđenje je kao i svakog muslimana, islamska vjera. Zato su meleci došli na Zemlju, donijevši s neba kur'anske ajete, da bi Ebu Ubejdu zbog oca presahnula tuga i da bi mu olakšali teške trenutke. On ništa nije učinio, osim onoga što je dobro, ispravno i istinito.

“Ne treba ljudi koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju da budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni koji su uz Allaha sigurno će uspjeti.” (Kur'an – prijevod značenja-LIX; 22).

Neka ti duša bude smirena, Ebu Ubejde, i blago tebi što ti je prenesena radosna vijest od Allaha, dželle šanuhu.

Krezubi – nadimak koji ostaje zauvijek

Ebu Ubejda se hrabro borio u bitki na Uhudu. Bio je s nekolicinom, Talhom, Zubejrom i Sa'dom, pored Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, štiteći ga od mnoštva bačenih strijela, kopalja i sablji. Ono što je učinjeno na Uhudu zapisala je povijest za sva vremena krupnim slovima. Tako su od uboda kopljem u Resulullahovo lice ušle i dvije krhotine oklopa. Ebu Ubejda ih je izvadio zubima, pa su mu tako pukla dva prednja zuba, te dobi nadimak – Krezubi. Taj nadimak je za Ebu Ubejda, bio najdraži. U tom nadimku se krije najljepši dokaz za vjernost. To nije neobično, jer on, junak Amir, i njegovo junaštvo – ostaju vječno.

Povjerenik (Emin) ovoga ummeta

Ibnul-Džerrah ima nadimak Emin ummeta. To je krasan nadimak. U vezi s tim, postoji posebna priča.

Dođoše iz Jemena i Nedžrana u Medinu dvije delegacije, da prihvate islam, tražeći od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, da s njima pošalje nekoga ko će ih podučiti islamu. Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, stavi svoju mubareć-ruku na Ebu Ubejda i reče:

“S vama ću poslati iskrenog, vjernog i časnog čovjeka, Ebu Ubejda – Emina ummeta!”

Koliko smo sretni, Povjerenice našeg ummeta, kada znamo da ti zaslužuješ ovaj nadimak! Ti si častan i odan islamu u to nas je uvjerio i naš Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem. O tome je tvrdio jezikom i srcem Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “Idi s njima u Nedžran i Jemen i pridobi ljubav svih njih, da bi bili spokojni, a i naš ummet, čiji si ti Povjerenik!”

Povjerenje je zavjet koji ostaje

Kada je Poslanik umro, povjerenje koje je on gajio prema Ebu Ubejdu došlo je do punog opravdanja. Ebu Ubejda je podnio zakletvu na vjernost Ebu Bekru, čuvajući time amanet i obećavši da će još više raditi na njegovanju jedinstva među muslimanima. Bio je, također, među prvima koji su položili zakletvu Omeru, radijAllahu anhu. lako je Ebu Bekr mislio predložiti Ebu Ubejda za halifu, znajući dobro kakvu težinu ima nadimak “Emin (Povjerenik) ummeta”, ipak do toga nije došlo.

Ebu Ubejda je odbio da bude na ovom visokom položaju kao prvi nasljednik poslije Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, jer je dobro znao da Ebu Bekr, radijAllahu anhu, ima posebno, časno mjesto među muslimanima. Ebu Ubejda je ostao blizak s Ebu Bekrom, radijAllahu anhu, bio mu je politički savjetnik i savjetnik u pitanjima fikha. Ebu Bekr je rekao da je Resulullahu, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao za Ebu Ubejda da je mudar političar i izvanredan fakih. Zato je Ebu Ubejda, za života, a i poslije, doživio veliki ugled.

Mudrost u šutnji

Vidimo gau Šamu (Siriji), kao vojskovođa četiri vojske, koje je posao Ebu Bekr, da osvajaju Sjever. U njegovim bitkama protiv Bizanta, posebno u bitki “El-Jermuk”, dolaze do izražaja plodovi njegovog iskustva, pa i mudrost u vođenju politike. Usred nezaboravne bitke je saznao za smrt Ebu Bekra, te da je novi halifa postao Omer, kao i to da mu je naređeno od Omera da smijeni Halid ibnul-Velida kao vojskovođu i pretvori ga u običnog vojnika. Ebu Ubejda je na svoju odgovornost prešutio tu vijest, kako se ne bi negativno odrazila na moral vojnika. O tome nije ništa rekao do konačne pobjede. Bez toga mudrog poteza, ne bi Jermuk postao ključ osvajanja Šama i ključ vašeg imana. Hvala Allahu, koji je našem ummetu podario tako odanog muslimana, kao što je Ebu Ubejda, radijAllahu anhu!

Junaštvo i zalaganje za mir i u ratu

Ako hoćemo istaknuti čovjeka iz ummeta Muhammedovog, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je između ratne i mirne opcije bio naklonjeniji mirnom rješenju, onda je to Ebu Ubejda, radijAllahu anhu. Bio je također dobar čuvar muslimanskih života. Potpisao je primijerije s Bizantincima. Naredio je Halidu ibnul-Velidu da poštedi ljudske živote. Poštedjeti što više života je preduvjet mira:”Ako budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha!”

Mir je smatrao najboljim rješenjem za sve. Ali to ne znači da je bio manje sposoban i vješt ratnik. Prilikom opkoljavanja grada EI-Lazikija, naredio je svojim vojnicima da iskopaju duboke jame, tako da svaki može zajedno sa svojim konjem stati u nju i sakriti se. Ujutro su Bizantinci pomislili da je muslimanska vojska otišla. Otvorili su vrata ogromnih zidina i bezbrižno izašli da obavljaju svoje poslove. Ali im sreća nije dugo trajala. Morali su se predati muslimanskim konjanicima koji su ih iznenadili.

Kako je samo bio milosrdan

Sreći nije bilo kraja. Svi gradovi Šama su veličanstveno dočekali Ebu Ubejda i njegovu vojsku.

U njihovoj zemlji, ovaj veliki vojskovođa je zasadio sjeme imana, a zatim oslobodio i očistio cijelu Siriju od Bizanta.

Nakon oslobođenja Jerusalema, desilo se ono što niko nije očekivao. U Palestini se širila kuga. Nažalost, i Ebu Ubejda je bio zaražen, kao i veliki broj muslimanskih vojnika. Neka ti se Allah smiluje, Ebu Ubejde! Ostao si uz vojnike do zadnjeg trenutka svoga života. Kako si brižan i milosrdan! Kako ti je zadaća bila velika! Strpljivo si podnosio taj veliki teret! Dočekaj nas tamo gdje si obećan Resulullahu, sallAllahu alejhi ve sellem! Naći ćemo i tebe i Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, u Džennetu ako Bog da!

Iz knjige: Desetorica kojima je obećan Džennet

Priprema i obrada: Stazom islama

[Autor]

Postovi