Novcanik i Dzihad!?

  • This topic has 1 odgovor, 1 glas, and was last updated prije 11 years, 5 months by Anonimno. This post has been viewed 1039 times
Pregledavate 2 posta - 1 do 2 (od ukupno 2)
  • Autor
    Postovi
  • #13096
    Anonimno
    Neaktivan

    Novčanik i džihad!

    Dok sam spavao, usnio sam glas od kojeg su se tresla brda i ljudi: ”Allahovi jahači, uzjašite… Allahovi jahači, uzjašite… Hajdemo u džihad!”. Hiljade mladića krenule su u pravcu odakle je dolazio glas. Svi su govorili: ”Odazivamo se, svi smo mi žrtve za islam i državu.” Ponovo se začu glas: ”Allah vas nagradio za brigu o vjeri, državi i časti, ali za pridruživanje našoj vojsci postoje određeni uvjeti.”
    Ja povikah iz mase: ”Uvjetuj šta god hoćeš, mi smo svoje duše prodali Allahu. Na sve uvjete, mi ćemo pristati, pa reci.”
    On reče: ”Pet je stvari koje se traže, onaj ko ih ispuni krenut će sa mnom u džihad, u suprotnom ne.”
    Svi povikaše: ”Reci koji su to uvjeti?”
    Glasnik reče: ”Sa nama će ići samo onaj ko zna napamet sure El-Enfal i Muhammed, jer one su kaside mudžahida.”
    Mi pogledasmo jedni u druge, pa rekosmo:
    ”Nastavi, da čujemo šta još imaš da uvjetuješ?”
    Reče: ”U borbi nas može slijediti jedino onaj ko je klanjao sabah u prvom saffu i koji je pristigao na početni tekbir.”
    Ja oborih glavu jer sam tog jutra sustigao imama na sjedenju malo prije selama.
    Zatim glasnik reče: ”Čast džihada sa nama postići će samo onaj ko zna napamet deset hadisa koji govore o vrijednosti džihada sa lancem prenosilaca i cjelokupnim tekstom. Jer, na taj način osjetit će čast džihada, radi čega je izašao da svoju dušu žrtvuje na Allahovom, subhanehu ve te'ala, putu.”
    Ja se preispitah koliko znam, pa sam shvatio da o džihadu znam napamet samo hadis ili dva, ili ustvari znam jedan u cijelosti, a drugi djelimično.
    Glasnik reče: ”Ostala su još dva uvjeta. Sa nama će u džihad krenuti samo onaj ko je napisao vasijet (testament) i ostavio ga svojoj porodici. Jer mi sad nemamo vremena da pišemo vasijete.”
    Ja se prisjetih da sam dužan jednom čovjeku nešto novca, drugom isto tako i razmišljajući shvatih da bi mi trebao cijeli dan da se sjetim šta sam kome dužan od kredita, tuđih prava i mnogo štošta drugoga.
    Glasnik povika, čime mi prekide razmišljanje i moje rasulo na dunjaluku, a dušu mi ispara, pa reče: ”Posljednji uvjet je da će nas pratiti jedino onaj ko je uistinu bio mudžahid u svom životu. Dok su mudžahidi bili negdje na granicama islamskog svijeta čuvajući stražu, on je bdio u noćnom namazu, učio je Kur'an i držao ga u rukama isto kao što su mudžahidi držali puške.”
    Čovjek nije bio ni izrekao posljednji uvjet a ja sam se izvukao iz mase da se ne osramotim.
    Nakon što sam se odmakao nekoliko koraka, pogledah iza sebe i vidjeh hiljade drugih kako me prate. Svi su se oni vratili osim jednog malog broja koji su ostali sa onim glasnikom. Meni bi žao da on ostane sam a da ovamo odu hiljade pa ja upitah: ”Možeš li zanemariti uvjet ili dva, pa da ne ostaneš sam bez određenog broja kojem ćeš se veseliti ni vojske koja će te pomoći?”
    On se nasmiješi i reče: ”Brate moj, naše današnje bitke ne trebaju tijela onoliko koliko su potrebna robovima. Ovo su borbe čistih srca, a ne borbe minobacača i oruđa.”
    Zatim mi reče:
    ”Zašto ti ne promijeniš nešto od svog stanja pa da kreneš sa nama.”
    Rekoh: ”Hoćeš li me sačekati da se promijenim?”
    Glasnik reče: ”Karavane svakim danom prolaze, borba protiv zla se neće prekinuti do Sudnjeg dana. Ako te današnji pokret prođe, onda sustigni onaj sutra, ali se pripazi da ne zakasniš na oba. Tada će biti kasno za kajanje.”
    Zatim on ode povikujući onima koji su sa njim: ”Idemo, braćo, zbog sličnih vama spuštaju se meleki. Vama slične Allah, azze ve dželle, štiti, i pobjeda dolazi rukama vama sličnih.”
    Ja pogledah oko sebe i sažalih se sam nad sobom te zaplakah. Jedan od prisutnih mi reče: ”Nemoj plakati, sutra ćeš ih stići. Ja mu se izderah u lice i rekoh: ”Deset godina nije došlo to ‘sutra’ o kojem ti govoriš. Karavane Allahovih konjanika samo što nisu iščezle a mi sebi nigdje među njima nismo našli mjesta.”
    Na kraju izvadih svoj novčanik da uzmem papirić na kojem ću napisati vasijet. Iznenadih se kad ugledah slike svoje djece, a iza njihovih slika bili su čekovi iz banke. Istog trenutka zaboravio sam na vasijet i džihad, i nastavih naprijed po starom.
    Zatim se prenuh iz sna.

    Šejh Halih Hamdi

    #13098
    Anonimno
    Neaktivan

    Allah te nagradio brate gariib, jos jedna jako lijepa pouka, kao sto nas Gospodar kaze:

    “Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima!” (Sura Bekare:249)

Pregledavate 2 posta - 1 do 2 (od ukupno 2)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.