uputstva kojih se mora pridrzavati svaki musliman

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 10 years, 2 months by Anonimno. This post has been viewed 980 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #15031
    Anonimno
    Gost

    Selamun ‘alejkum ve rahmetullahi ve beraketuhu.

    Polazeci od Poslanikovog ‘alejhi selam hadisa u kojem kaze: “Vjera je savjet” zeleo bih da posavjetujem svoj braci uopcenito a onima ne koje se odnosi ovaj post posebno da pazljivo i s prisutnoscu procitaju ovaj govor koji se nalazi u knjizi (Es-Seria'h) a koju je napisao veliki i poznati imam Muhammed bin El-Huesjn El-Adzuri. On u ovom svom govoru ukazuje na pokudjenost raspravljanja i prepiranja u vjeri uopcenito, a sa novotarima posebno.
    Ovo poglavlje sam izabrao zbog toga sto sam video da dosta brace raspravlja – jos uvjek – sa novotarima (a posebno sa gulatima), i pored toga sto su im to prijesnji imami zabranili, iz bojaznosti da i sami ne upadnu u to. Pored toga sto je njima (novotarima) sve pojasnjeno, i uspostavljen je dokaz, neka braca i dalje pokusavaju da… , stvarno nezanm sta to pokusavaju, nadam se da oni znaju.
    U ovom govoru koji ce se spomenuti od imama El-Adzurija je sve pojasnjeno kada se rasprava sa novotarima tice, kada to moze a kada ne, ko to moze a ko ne, i kako to treba itd.
    I savjetujem braci – nakon sto procitaju ovaj govor – da se okanu ovog posla (rasprave sa novotarima uopcenito a gulatia posebno) koji im nece donijeti osim neke male koristi, a koji im moze naskoditi i nanjeti stete i te kako.
    Unaprijed trazim halala od brace zbog dugog teksta, ali je stvar u tome sto stanje i situacija zahtijva da se sve to spomene. Samo uz malo sabura i bit ce korisno insa Allah.

    Kratka napomena:
    Ova knjiga je prevedena (tacnije samo prvi tom za sada) na bosanskom jeziku pod nazivom “Knjiga Serijata”, i moze se naci na internetu.

    Poglavlje: POKUĐENO JE SVAĐATI SE I RASPRAVLJATI O VJERI

    Od Ebu-Umame, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi nisu poslije upute, na kojoj su bili, zalutali a da nisu zapali u rasprave”. Zatim je proučio ajet: “A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalacki “(Ez-Zuhruf, 58 .)

    Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao. “Izašao je pred nas Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a mi smo raspravljali o nečemu iz vjere. Žestoko se naljutio kao nikada do tada. Zatim smo završili, pa je rekao: ‘ O ummete Muhammeda, nemojte sebi raspaljivati vatru. ‘ A zatim je rekao: ‘]e li vam to naređeno ? A zar vam to nije zabranjeno ? Zar nisu oni prije vas propali zbog toga? ‘ Zatim je rekao: ‘ Ostavite raspravu zbog pomanjkanja dobra u njoj. Ostavite raspravu jer je korist od nje malena i potiče na neprijateljstvo između braće. Ostavite raspravu jer rasprava nije garancija da se neće pojaviti smutnja. Ostavite raspravu jer rasprava rađa sumnju i uništava djela. Ostavite raspravu jer vjernik ne raspravlja. Ostavite raspravu jer onaj koji se raspravlja zapao je u propast. Ostavite raspravu jer ti je dovoljno grijeha da se stalno raspravljaš. Ostavite raspravu jer za onoga koji se raspravlja neće se zalagati na Sudnjem danu. Ostavite raspravu, a ja tvrdim da će onaj koji ostavi raspravu i bude iskren imati tri kuće u Džennetu u najboljem dijelu, sredini i najvišem dijelu. Ostavite raspravu jer prvo što mi je moj Gospodar, azze ve džell, zabranio poslije obožavanja kipova i pijenja vina je rasprava. Ostavite raspravu jer je šejtan izgubio nadu da će biti obožavan, ali je zadovoljan da vas zavađa, a to je rasprava u vjeri. Ostavite raspravu jer su se sinovi Israilovi razišli na sedamdeset i jednu stranku, a kršćani na sedamdeset i dvije. Moj ummet će se razići na sedamdeset i tri stranke. Sve su u zabludi osim najveće skupine. ‘ Rekoše: ‘Allahov Poslaniče, a šta je to najveća skupina? ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘ Onaj koji je na onome na čemu sam ja i moji ashabi, radijallahu anhum, ko se ne raspravlja u vjeri i ko zbog grijeha pripadnike tevhida ne izvodi iz vjere. ‘ “ Zatim je spomenuo hadis. (Lanac prenosilaca je izmišljen.)

    Muhamed b. el-Husejn kaže:
    Kada su učenjaci iz reda tabi'ina i poslije njih kao imami muslimana čuli za ovo nisu se raspravljali u vjeri. Upozoravali su muslimane na raspravu i naređivali im da se pridržavaju sunneta na čemu su bili ashabi, neka je Allah svima njima zadovoljan. Ovo je put sljedbenika istine koje je Allah uputio. Spomenut ćemo dokaze o ovome što smo rekli, ako Allah Uzvišeni htjedne.

    Muslim b. Jesar bi govorio: “čuvajte se rasprave jer je trenutak neznanja učenjaka, a njome šejtan želi njegov ispad”.

    Ebu-Kilabe bi govorio: “Ne sjedite sa sljedbenicima zabluda niti sa njima raspravljajte, jer ja ne garantujem da vas neće uvući u zabludu ili vam napraviti zabludu u vjeri u onome u čemu su i oni zbunjeni”.

    Od Muavije b. Kurre se prenosi da je rekao: “Razmirice u vjeri uništavaju djela”.

    Pričao je M'an b. Isa: “Jedan dan se Malik b. Enes vraćao iz džamije dok se oslanjao na moje ruke, kada ga je sustigao čovjek koji se zvao Ebul-Džejrije, a bio je optuživan za murdžiluk. Rekao je: ‘O Ebu-Abdullahu, slušaj nešto od mene. Na osnovu toga ću s tobom govoriti, raspravljati i obavijestiti te o svom mišljenju.’ Reče: ‘Šta ako me nadvladaš?’ Reče: ‘Ako te nadvladam, onda ćeš me slijediti. ! ‘Reče: ‘Ako dođe drugi čovjek i budemo govorili i nadvlada nas, šta onda?’ Odgovori: ‘Slijedit ćemo ga.’ Malik, Allah mu se smilovao, reče: ‘O Allahov robe, Allah, azze ve džell, je poslao Muhammeda sa jednom vjerom, a vidim da se premiještaš iz vjere u vjeru. Omer b. AbdulAziz je rekao: ‘Ko svoju vjeru postavi metom za razmirice, mnogo će mijenjati pravce. ‘ “

    Došao je neki čovjek El-Hasanu i rekao: “0 Ebu-Seide, dođi da s tobom raspravljamo o vjeri.” El-Hasan reče: “Što se mene tiče, ja sam spoznao svoju vjeru. A ako si ti izgubio svoju vjeru, onda je traži. “

    Selam b. Ebi-Muti'a: “Neki čovjek od sljedbenika neistine je rekao Ejjubu es-Sihtijaniju: ‘O Ebu-Bekre, da te pitam samo za jednu riječ?’ Ejjub se okrenuo i prstom aludirajući govorio: ‘Ni pola riječi, ni pola riječi.’ “

    Ismail b. Haridže bi govorio: “Dva čovjeka od sljedbenika zablude su ušla kod lbn-Sirina i rekla: ‘O Ebu-Bekre, da ti ispričamo jedan hadis.’ On odgovori: ‘Ne!’ Rekoše: ‘A da ti proučimo ajet iz Allahove, azze ve dželle, Knjige?’ Reče: ‘Ne! Ili ćete ustati i otići od mene, ili ću ja ustati.’ “
    Od Husajf b. Abdur-Rahman el-Džezerija se prenosi: “U Tevratu piše: ‘O Musa, nemoj se svađati sa onima koji slijede svoje strasti! O Musa, nemoj raspravljati sa sljedbenicima strasti, jer bi u tvoje srce moglo ući nešto što će te uništiti i odvesti u Džehennem. ‘ “

    Abdul-Kerim el-Džezeri je govorio: “Bogobojazni nikada nije o vjeri raspravljao.“

    Amr je upitao El-Hakema šta je ljude natjeralo na zablude, pa je rekao: “Prepirke.”

    Od Vehba b. Munebbiha se prenosi: “Ostavi rasprave i parničenja, jer te neće mimoići dva čovjeka: čovjek koji više od tebe zna, pa kako ćeš se raspravljati sa onim koji više od tebe zna? – te čovjek od kojeg ti više znaš, pa kako ćeš raspravljati sa čovjekom od kojeg više znaš, a on ti se neće pokoriti, nego to presijeci.“

    Muhammed b. el-Husejn kaže:
    Onaj koji ima znanje i razum i vidi sve što sam spomenuo od početka knjige dovdje znat će da je u potrebi za prakticiranjem toga. Ako mu Allah, azze ve džell, želi dobro pridržavat će se sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onoga na čemu su bili ashabi, radijallahu anhum, i oni koji su ih slijedili po dobru od vođa muslimana, Allah im se smilovao, u svakom stolje ću. Takav je učio znanje radi sebe, da bi otklonio neznanje i želja mu je bila da ga nauči u ime Allaha, azze ve dželle. Nije mu bio cilj da ga stekne radi rasprava i razmirica, ili dunjaluka. Kome ovo bude cilj spasit će se, ako Allah da, od strasti, novotarija i zablude; i slijedit će, kako je već rečeno prije, vođe muslimana od čijeg spomena ne prežemo i molit će Allaha da ga uputi na to.

    Ako neko kaže: Kada Allah čovjeku da znanje i dođe mu drugi da ga pita o vjerskom propisu, da li će se sporiti sa njim i raspravljati sve dok dokaz kod njega ne očvrsne i opovrgne njegovo mišljenje? – reći će mu se: “To je ono što je zabranjeno i to je ono na što su nas upozoravali”, kako smo već prije rekli, vođe muslimana.

    Ako neko kaže: Šta ćemo raditi? – reći će mu se: “Ako onaj koji te pita za vjerski propis kojim traži put ka istini, a ne raspravu, uputi ga na najblaži način znanjem iz Kur'ana i Sunneta, izreka ashaba i vođa muslimana. Ako želi da s tobom raspravlja i da se spori, pa to učenjaci smatraju pokuđenim. Nemoj se sporiti i čuvaj ga se radi svoje vjere, kao što smo prije spomenuli od imama muslimana ako si njihov sljedbenik”.

    Ako kaže: Pustit ćemo ih da govore neistinu i prešutiti to?! – reći će mu se: ” Šutjeti o njima i izbjegavati ono o čemu govore je za njih gore od tvoje rasprave sa njima, kao što su rekli ispravni prethodnici od učenjaka muslimana”.
    Od Ejjuba se prenosi da je rekao: “Ničim žešćim ne mogu odvratiti nego što ću prešutjeti.”

    Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, je govorio: “Nemojte sjediti sa sljedbenicima zablude jer od sjedenja sa njima obolijevaju srca.”

    Muhammeda b. Sirina ne bi neki čovjek izazvao na raspravu o nečemu a da on ne bi rekao: “Ja znam šta hoćeš i znam od tebe bolje raspravljati, ali s tobom neću raspravljati.”

    Muhammed b. el-Husejn kaže:
    Zar nisi čuo, Allah ti se smilovao, ono što smo prije spomenuli od Ebu-Kilabe:“Ne sjedite sa sljedbenicima zabluda i nemojte sa njima raspravljati. Ja vam ne garantujem da vas neće odvući u zabludu ili vam napraviti zabunu u vjeri onako kako su oni zbunjeni.”

    Zar nisi čuo riječi El-Hasana kada ga je čovjek pitao o nekom pitanju i rekao: “Zar nećeš raspravljati u vjeri?” – a El-Hasen mu odgovori: “Što se mene tiče ja sam spoznao svoju vjeru, a ako si ti izgubio svoju vjeru, onda je traži.”

    Zar nisi čuo riječi Omera b. Abdul-Aziza, radijallahu anhu: “Ko svoju vjeru učini metom za rasprave, mnogo će mijenjati pravce.”
    Ko pristane za ovim imamima, njegova će vjera biti ispravna, ako Allah bude htio.

    Ako neko kaže: Ako s vremena na vrijeme bude prisiljen da sa njima raspravlja da bi podigao dokaz protiv njih, zar neće raspravljati? – reći će mu se: “Prisiljen može biti samo onaj imam koji ima loš pravac, pa iskušava ljude i poziva ih na svoj pravac. Tako su radili oni prije u doba Ahmed b. Hanbela, Allah mu se smilovao. Trojica halifa su iskušavali ljude. Pozivali ih u svoj iskrivljen pravac, pa su učenjaci vidjeli neophodnim da brane vjeru želeći tako da obični svijet raspozna neistinu od istine. Raspravljali su u nuždi, a ne dobrovoljno. Tako je Allah, azze ve džell, putem Ahmeda b. Hanbela i onih koji su bili na njegovom putu učvrstio istinu. Veliki Allah je ponizio i obrukao mu'tezile.

    Obični ljudi su spoznali da je istina ono na čemu je bio Ahmed b. Hanbel i oni koji ga slijede do Sudnjega dana”.
    Molim Allaha Časnog da sačuva učenjake ehlus-sunneta vel-džema'ata od iskušenja koje će biti trajno.

    Došlo mi je od El-Muhtedija, Allah mu se smilovao, da je rekao : “Jedino je ušutkao moga oca, tj. (El-Vasika), starac koji je doveden iz El-Mesise. Proveo je u zatvoru jedno vrijeme, pa ga je moj otac jednog dana spomenuo i rekao je: ‘Dovedite mi starca’. Doveden je u okovima. Kada je stao pred njega poselamio ga je, a on mu nije odvratio selam. Starac mu reče: ‘Vođo vjernika, sa mnom nisi primijenio lijepo ponašanje od Allaha, azze ve dželle, niti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah Uzvišeni kaže: “Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite.” (En-Nisa, 86.)

    Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se odgovori na selam.’ Pa je moj otac rekao: ‘Ve alejkes-selam.’ Zatim je rekao Ibn Ebi-Duad: ‘Upitaj ga.’ Pa je rekao: ‘Vođo vjernika, ja sam zarobljen i okovan, klanjam u zatvoru sa tejemmumom, voda mi je uskraće- na. Naredi da mi se okovi skinu, naredi da mi se donese voda kojom ću se čistiti i klanjati. A zatim me pitaj.’ Zatim je naredio da mu se okovi raskuju i da mu se donese voda. Uzeo je abdeset i klanjao, a onda rekao Ibn Ebi-Duad: ‘Upitaj ga.’ Starac reče: ‘Ja ću postaviti pitanje, pa mu naredi da odgovori.’ Reče: ‘Pitaj.’ Starac se približio Ibn Ebi-Duadu i pitao. Pa reče: ‘Obavijesti me o tome u šta pozivaš ljude, da li je tome pozivao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?’ Odgovori: ‘Ne’. Upita: ‘Je li na to pozivao Ebu-Bekr es-Siddik, radijallahu anhu?’ Odgovori: ‘Ne.’ Reče: ‘Da li je u to pozivao Omer b. el-Hattab poslije njih dvojice?’ Reče: ‘Ne. ‘ Upita: ‘Da li je u to pozivao Osman b. Affan, radijallahu anhu, poslije njih?’ Reče: ‘Ne.’ Upita: ‘Da li je u to pozivao Alija b. Ebi-Talib, radijallahu anhu, poslije svih njih?’ Odgovori: ‘Ne.’ Starac reče: ‘Na to nije pozivao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum, a ti pozivaš ljude na to. Neminovno moraš reći: Oni su to znali ili nisu znali. Ako kažeš da su znali i prešutjeli imamo pravo kao i ti da prešutimo kao i oni. Ako kažeš: nisu znali, a ti jesi, kakve li onda gluposti. Da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ispravne halife, radijallahu anhum, ne znaju nešto a ti i tvoji sljedbenici znate.’
    “El-Muhtedi reče: Vidjeh svoga oca kako ustade i uđe u odjeljak. Stavio je odjeću u usta a zatim se nasmijao i počeo govoriti: ‘Istinu je rekao. Neminovno moramo reći da su znali ili nisu znali. Ako su znali i prešutjeli, i nama je dozvoljeno da prešutimo ono što su oni prešutjeli. A ako kažemo da oni nisu znali, a da ti znaš – kakve li onda gluposti. Da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, radijallahu anhum, ne znaju nešto što znaš ti i tvoji drugovi.’ Tada reče: ‘Ahmede! Odgovorih: Odazivam ti se.’ Reče: ‘Ne mislim na tebe. Mislim na Ibn Ebi-Duada.’ On skoči pred njega, a on mu reče: ‘Daj ovom starcu opskrbu i izvedi ga iz naše pokrajine.’ “

    Muhammed b. Husejn kaže:
    Poslije toga naređuj pamćenje sunneta od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta njegovih ashaba, radijallahu anhum, njihovih nasljednika u dobru i imama muslimana poput Malika b. Enesa, El-Evzaija, Sufjan es-Sevrija, lbnul-Maberaka, Eš-Šafijja, Ahmeda b. Hanbela, El-Kasima b. Selama, i onih koji su bili na njihovom pravcu od učenjaka. Odbacujemo ostale, ne sporimo se, ne prepiremo se i ne parničimo. Kada susretnemo sljedbenika novotarije na putu, krenemo drugim putem, a kada dođemo na sijelo gdje je i zastupnik novotarije, odemo sa tog sijela. Ovako su nas odgojili naši ispravni prethodnici.

    Od Jahja b. Ebi-Kesira se prenosi: “Kada sretneš zastupnika novotarije na putu, kreni drugim putem.“

    Ebu-Kilabe bi govorio: “Sljedbenici pohota su sljedbenici zablude, a ne vidim im drugog svršetka osim Vatre.”

    Od El-Hasana se prenosi: “Sljedbeniku novotarije se ne prima namaz, post, hadž, umra, džihad, trošenje niti pravednost.”

    Od Ebu-Kilabe se prenosi: “Neće čovjek uvesti kakvu novotariju a da mu sablja neće biti halal.”

    Kada bi se kod Malika b. Enesa spomenuli oni koji su zastranili u vjeri, rekao bi: “Omer b. Abdul-Aziz, Allah mu se smilovao, bi govorio: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi nasljednici su ustanovili sunnete. Pridržavanje ovih sunneta predstavlja slijeđenje Allahove, azze ve dželle, Knjige, upotpunjenje pokornosti Allahu, azze ve dželle, i ojačava Allahovu vjeru. Nijedno stvorenje nema pravo da ih izmjenjuje ili da gleda u nešto što im je suprotno. Ko postupa po njima, upućen je, a ko ih bude podržavao, bit će pobjednik. Ko ih ostavi, taj ne slijedi put vjernika! Allah će ga prepustiti onome za čime je krenuo i spržiti ga Džehennemom, a ružno li je on utočište.’ “

    Muhammed b. Husejn kaže:
    Ako neko kaže: Ovo što si ti spomenuo i pojasnio, mi već znamo. Ako se naša rasprava ne vodi o strastima koje poriču sljedbenici istine, a zabranjeno nam je raspravljati i parničiti se o njima, i ako se pitanje odnosi na shvatanje propisa poput čistoće, namaza, zekata, posta, hadža, braka i puštanja i sl., da li nam je dozvoljeno da o tome raspravljamo, ili nam je i to zabranjeno? Upoznaj nas s onim što je od toga obavezno i kako ga se sačuvati?

    Reći će mu se: “Malo je onih koji su spašeni rasprave o onome što sam spomenuo, pa da se tako sačuvaju smutnje i grijeha, i da ne dozvole da ih šejtan nadvlada.”

    Ako kaže: Kako?
    Odgovorit će mu se: “Ovo je veoma česta pojava kod ljudi i učenjaka u svakoj pokrajini. Ljudi raspravljaju želeći pobjediti. Glas se podiže, svaki od njih svoga protivnika želi odvesti u grešku. Ovako obostrano mišljenje je velika greška. Posljedice nisu pohvalne, niti učenjaci koji su svjesni – to hvale, jer tvoja želja da tvoj protivnik pogriješi je tvoja greška i velika nepokornost. A njegova želja da ti pogriješiš je, također, greška i nepokornost. Pa kako će svi ovoga biti spašeni. “

    Ako neko kaže: Mi samo raspravljamo da bismo postigli korist!?

    Reći će mu se: “To je vanjština govora, a suština je drugačija. Ako želiš da u raspravi ispravno postupiš radi traženja koristi kao što si spomenuo, ako si iz Hidžaza, a onaj koji s tobom raspravlja Iračanin, a za određeno pitanje kažeš da je dozvoljeno, a on kaže da je zabranjeno, ako obojica želite spas i tražite korist, reci mu: ‘Allah ti se smilovao, ovo je pitanje u kojem su se razišli prijašnji učenjaci, pa dođi da o njoj razmijenimo mišljenje radi međusobnog savjetovanja, a ne iz želje za pobjedom. Ako je istina na tvojoj strani, slijedit ću te i ostaviti svoje mišljenje, ako je istina na mojoj strani slijedit ćeš me i ostaviti svoje mišljenje. Ja ne želim da ti griješiš, ili da te nadvladam, niti ti želiš da ja pogriješim ili da me nadvladaš.’ “

    Ako se stvari budu prema ovome odvijale, onda je to lijepo, a kako je samo ovo među ljudima dostojanstveno! Kada svaki od njih kaže: “Ne možemo to podnijeti, istinu govoreći. ” , svakom od njih će se reći: ” Spoznao si svoje mišljenje i mišljenje tvojih istomišljenika i njihovo argumentiranje. Ti ne napuštaš svoje mišljenje, a smatraš da tvoj protivnik ima grešku, a i tvoj protivnik isto kaže. Zato nemate potrebe za raspravom i parničenjem, jer nijedan od vas ne želi ostaviti svoj pravac, nego želi pokazati grešku s onim s kime se raspravlja. Obojica ste griješni zbog ove rasprave, neka Allah Uzvišeni sačuva vrijedne učenjake od ovakvih želja.”

    Ako rasprava nema za cilj međusobno savjetovanje onda je šutnja ispravnija. Ti znaš šta je kod tebe i šta je kod njega, a i on to zna. Nisi siguran da u raspravi s tobom neće reći: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem” , pa ćeš mu odgovoriti: “To je slab hadis” , ili da kažeš: “To Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao.” Svime ovim ne prihvataš njegovo mišljenje, a to je veliko. On će isto tebi reći. Svaki od vas dvojice odbacuje argument svog protivnika iz lahkomislenosti i želje za pobjedom.

    Ova pojava je prisutna kod mnogih koji raspravljaju, a možda čak jedni druge i potvore. Ovoga se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pribojavao za svoj ummet, a prijašnji učenjaci su to pokudili. Allah najbolje zna.
    Zavrsen govor iz knjige imama El-Adzurijja rahimehullah.

    I nakon ovoga predpostavljam da ne preostaje ni jednom bratu osim da slijedi ono sto mu je spomenuo ovaj veliki i poznati imam.
    Molim Allah da nas uputi ka istini, i ucvrsti nas na njoj, i ucini nas od iskrenih, amin, amin, amin.

    Ve selamun ‘alejkum.

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.